REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-10271/2023-42

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Zrinki Berečki, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice GE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju punomoćnici Kristina Alija Hrastinski i Darko Graf, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Alija Hrastinski & Graf iz Zagreba, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, koju zastupaju punomoćnici LE, Margita Kiš Kapetanović i dr., odvjetnici u Odvjetničkom društvu Porobija & Porobija u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 02. prosinca 2024., u prisutnosti punomoćnika tužiteljice Darka Grafa, odvjetnika i zamjenika punomoćnika tuženika Borne Kusteca, odvjetnika, dana 3. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I/ Utvrđuje se ništetnim dio odredbe čl. 1. st. 2. Ugovora o kreditu za kupnju motornog vozila sklopljenog između tužiteljice i tuženika dana 27. lipnja 2006., koji glasi "(...) uz valutnu klauzulu (...)”, dio odredbe čl. 2. st. 1. istog Ugovora koji glasi „(...) obračunato po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja (...)” te dio odredbe čl. 6. st. 1. istog Ugovora koji glasi: „(...) obračunatoj po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem za CHF na dan plaćanja (...)”.

II/ Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d., Zagreb,Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, isplatiti tužiteljici GE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 2.416,52 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim:

-na iznos od 15,15 EUR od 27.10.2008. do isplate,

-na iznos od 5,92 EUR od 6.11.2008. do isplate,

-na iznos od 14,29 EUR od 15.1.2009. do isplate,

-na iznos od 16,99 EUR od 25.2.2009. do isplate,

-na iznos od 10,57 EUR od 21.3.2009. do isplate,

-na iznos od 10,29 EUR od 15.4.2009. do isplate,

-na iznos od 10,31 EUR od 8.5.2009. do isplate,

-na iznos od 9,32 EUR od 9.6.2009. do isplate,

-na iznos od 8,80 EUR od 23.7.2009. do isplate,

-na iznos od 8,36 EUR od 26.8.2009. do isplate,

-na iznos od 7,34 EUR od 25.9.2009. do isplate,

-na iznos od 6,69 EUR od 22.10.2009. do isplate,

-na iznos od 8,54 EUR od 18.11.2009. do isplate,

-na iznos od 7,92 EUR od 16.12.2009. do isplate,

-na iznos od 12,30 EUR od 11.1.2010. do isplate,

-na iznos od 14,72 EUR od 8.2.2010. do isplate,

-na iznos od 15,38 EUR od 17.3.2010. do isplate,

-na iznos od 17,88 EUR od 20.4.2010. do isplate,

-na iznos od 21,62 EUR od 13.5.2010. do isplate,

-na iznos od 27,62 EUR od 28.6.2010. do isplate,

-na iznos od 30,67 EUR od 10.7.2010. do isplate,

-na iznos od 36,66 EUR od 22.8.2010. do isplate,

-na iznos od 34,14 EUR od 18.9.2010. do isplate,

-na iznos od 34,77 EUR od 19.10.2010. do isplate,

-na iznos od 36,09 EUR od 18.11.2010. do isplate,

-na iznos od 43,80 EUR od 14.12.2010. do isplate,

-na iznos od 44,68 EUR od 20.1.2011. do isplate,

-na iznos od 45,46 EUR od 20.2.2011. do isplate,

-na iznos od 44,28 EUR od 28.3.2011. do isplate,

-na iznos od 42,12 EUR od 14.4.2011. do isplate,

-na iznos od 51,39 EUR od 22.5.2011. do isplate,

-na iznos od 63,54 EUR od 27.6.2011. do isplate,

-na iznos od 71,93 EUR od 20.7.2011. do isplate,

-na iznos od 69,79 EUR od 30.8.2011. do isplate,

-na iznos od 59,63 EUR od 23.9.2011. do isplate,

-na iznos od 58,18 EUR od 11.10.2011. do isplate,

-na iznos od 61,69 EUR od 7.11.2011. do isplate,

-na iznos od 58,84 EUR od 10.12.2011. do isplate,

-na iznos od 63,40 EUR od 5.1.2012. do isplate,

-na iznos od 67,48 EUR od 16.2.2012. do isplate,

-na iznos od 65,85 EUR od 22.3.2012. do isplate,

-na iznos od 66,79 EUR od 26.4.2012. do isplate,

-na iznos od 67,77 EUR od 24.5.2012. do isplate,

-na iznos od 67,31 EUR od 26.6.2012. do isplate,

-na iznos od 65,67 EUR od 26.7.2012. do isplate,

-na iznos od 65,66 EUR od 27.8.2012. do isplate,

-na iznos od 62,48 EUR od 1.10.2012. do isplate,

-na iznos od 62,48 EUR od 1.10.2012. do isplate,

-na iznos od 67,07 EUR od 26.11.2012. do isplate,

-na iznos od 65,55 EUR od 20.12.2012. do isplate,

-na iznos od 61,97 EUR od 5.2.2013. do isplate,

-na iznos od 61,97 EUR od 5.2.2013. do isplate,

-na iznos od 64,05 EUR od 19.3.2013. do isplate,

-na iznos od 63,61 EUR od 30.4.2013. do isplate,

-na iznos od 57,50 EUR od 23.5.2013. do isplate,

-na iznos od 57,47 EUR od 1.7.2013. do isplate,

-na iznos od 61,44 EUR od 10.9.2013. do isplate,

-na iznos od 61,42 EUR od 10.9.2013. do isplate, za razdoblje do 31. srpnja 2015. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022., po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. pa do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III/ Odbija se kao neosnovan zahtjev za utvrđenje ništetnosti dijela odredbe čl.2.st.1. Ugovora o kreditu za kupnju motornog vozila sklopljenog između tužiteljice i tuženika dana 27. lipnja 2006., koji glasi "(…) sve u kunskoj protuvrijednosti (…)".

R i j e š i o  j e

I/ Utvrđuje se da je tužba povučena u dijelu zahtjeva za utvrđenje ništetnosti odredbe čl. 2.st.1. Ugovora o kreditu za kupnju motornog vozila sklopljenog između tužiteljice i tuženika dana 27. lipnja 2006., koji glasi: "(...) Korisnik kredita dužan je Kreditoru platiti u anuitetima iznos kredita od 22.344,44 CHF (slovima:dvadesetdvijetisućetristočetrdesetčetiri švicarska franka i četrdesetčetiri rapena) i redovnu kamatu (...) te dio odredbe čl. 6. st. 1. istog Ugovora koji glasi: „(...) Korisnik kredita otplaćuje kredit u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti 305,33 CHF (slovima: tristopet švicarskih franaka i tridesettri rapena)

II / Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 2.600,55 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 3. siječnja 2025. pa do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III/ Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška.

Obrazloženje

1.1. Tužiteljica u tužbi od 12. lipnja 2019. (dostavljenoj sudu 14. lipnja 2019.) navodi da je između stranaka sklopljen Ugovor o kreditu za kupnju motornog vozila od 27. lipnja 2006, solemniziran dana 30. lipnja 2006. po javnom bilježniku Renati Kutija Kušpilić iz Zagreba pod brojem: OU-857/20006, prema kojem je tuženik kao kreditor, tužiteljici kao korisniku kredita, odobrio i isplatio kredit u iznosu od 22.344,44 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem na dan isplate kredita s rokom otplate kredita od 84 mjeseca, uz redovnu kamatnu stopu od 3,99% godišnje i mjesečnim anuitetom u iznosu od 305,33 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem na dan plaćanja, a koji mjesečni anuiteti dospijevaju na naplatu prvog dana u mjesecu. Navodi da predmetni Ugovor o kreditu predstavlja adhezijski potrošački ugovor o kreditu s valutnom klauzulom, kojeg je unaprijed sastavio tuženik i o odredbama kojeg se nije između stranaka pojedinačno pregovaralo te na sadržaj kojeg tužiteljica kao potrošač nije imala nikakvog utjecaja, pa tako niti na odredbu predmetnog Ugovora kojom je ugovoreno da je kamatna stopa promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama tuženika te ističe da joj kao potrošaču navedena odredba nije bila razumljiva, kao i da u Ugovoru nisu dani bilo kakvi, a poglavito objektivni parametri o kojima ta kamatna stopa ovisi te po kojima može doći do njezine promjene. Nadalje navodi da je tuženik nakon sklapanja predmetnog Ugovora više puta jednostrano mijenjao (povećavao) kamatnu stopu, zbog čega je tijekom otplate došlo do povećanja iznosa mjesečnih anuiteta koje je tužiteljica otplaćivala. Također, u bitnom ističe da joj tuženik prilikom zaključenja Ugovora o kreditu nije pružio dovoljno informacija i obavijesti o rizicima vezanim uz zaključenje ugovora o kreditu ugovaranjem valutne klauzule CHF. Stoga smatra da su odredbe predmetnog Ugovora o kreditu u dijelu kojim je ugovoreno da se kamatna stopa mijenja u skladu s odlukom tuženika te u dijelu kojim je ugovorena valutna klauzula prema kojoj se glavnica veže uz valutu CHF nepoštene odnosno ništetne te da je kao posljedicu ništetnih odredbi od dana sklapanja Ugovora do konačne otplate predmetnog kredita tuženiku platila više nego što je trebala. U smislu odredbe čl. 502. c Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 20/22, dalje:ZPP) poziva se na utvrđenja iz odluka Visokog trgovačkog suda Republike poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. i poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. te odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske Revt- 249/14-2 od 9. travnja 2015. i broj Rev- 2245/17 od 20. ožujka 2018. Stoga predlaže utvrditi da su ništetne sljedeće odredbe predmetnog Ugovora o kreditu : dio odredbe čl. 2. st. 1. za koji glasi: „(...) koja je tijekom postojanja obveze po ovom Ugovoru promjenljiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d. (...)”; dio odredbe čl. 1. st. 2., koji glasi: „(...) uz valutnu klauzulu (...)”, dio odredbe čl. 2. st. 1. koji glasi: „(...) Korisnik kredita dužan je Kreditoru platiti u anuitetima iznos kredita od 22.344,44 CHF (slovima:dvadesetdvijetisućetristočetrdesetčetiri švicarska franka i četrdesetčetiri rapena) i redovnu kamatu (...) sve u kunskoj protuvrijednosti, obračunato po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja (...)”, te dio odredbe čl. 6. st. 1. koji glasi: „(...) Korisnik kredita otplaćuje kredit u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti 305,33 CHF (slovima: tristopet švicarskih franaka i tridesettri rapena) obračunatoj po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem za CHF na dan plaćanja (...)”. Predlaže naložiti tuženiku da joj s osnove povrata preplaćenih kamata (kao razlike između iznosa redovnih kamata određenih primjenom kamatne stope koja je bila na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora i iznosa redovnih kamata po povećanoj kamatnoj stopi koje je platila tijekom otplate kredita) te s osnove povrata preplaćenog tečaja (kao razlike između iznosa koje bi platila po početnom tečaju CHF i plaćenih iznosa radi povećanja tečaja CHF tijekom otplate kredita) isplati novčane iznose u visini koja će se odrediti nakon pribave svih podataka iz isprava pobliže navedenih pod točkom 12. tužbe te nakon provedenog financijskog vještačenja, u skladu s čl.186. b. st.3. ZPP-a, uz naknadu parničnog troška zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate.

1.2. U podnesku od 07. veljače 2020. (po primitku isprava navedenih pod točkom 12. tužbe), koji je dostavljen prije zaključenja prethodnog postupka, tužiteljica je precizirala novčane tužbene zahtjeve, na način da s osnove povrata preplaćene kamate potražuje isplatu ukupnog iznosa od 5.117,90 kuna te s osnove povrata preplaćenog tečaja potražuje isplatu ukupnog iznosa od 19.741,00 kuna zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose glavnica kako je to pobliže navedeno u istom podnesku (listovi 60-64 spisa). Naknadno tijekom postupka, nakon provedenog financijskog vještačenja, tužiteljica u podnesku od 03. ožujka 2022., s osnove povrata preplaćene kamate potražuje isplatu ukupnog iznosa od 5.117,90 kuna te s osnove povrata preplaćene razlike tečaja potražuje isplatu ukupnog iznosa od 18.207,25 kuna, sve zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine preplaćene iznose glavnica (pobliže navedene u zahtjevima iz istog podneska) od dana plaćanja istih pa do isplate, uz naknadu parničnog troška zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana presuđenja pa do isplate.

2.1. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti osporava tužbene zahtjeve. Ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužiteljice (navodeći da su osim tužiteljice, treće osobe otplaćivale obveze po predmetnom kreditu) te ističe prigovor zastare. U svezi istaknutog prigovora zastare, smatra da kolektivna tužba na koju se poziva tužiteljica nije prekinula zastaru za tražbinu tužiteljice unatoč pravnom shvaćanju Vrhovnog suda RH u presudi poslovni broj Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018., jer prema odredbi čl. 502 c. ZPP- a i odredbi članka 118. Zakona o zaštiti potrošača sud je u pojedinačnom postupku vezan za pravno utvrđenje iz presude donesene povodom tužbe za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača, ali tužiteljica nije bila stranka kolektivnog postupka, pa ne postoji, sve do podnošenja ove tužbe, nikakva radnja tužiteljice usmjerena na ostvarivanje njezinih konkretnih prava koja bi prekinula tijek zastare, a da je zakonodavac imao u vidu da kolektivna tužba prekida zastaru za pojedinačne potrošače, onda bi to i propisao, a nije, nego je samo predvidio da pojedinačni potrošač može koristiti u ovom postupku samo utvrđenja iz parnice za zaštitu kolektivnih interesa. U odnosu na valutnu klauzulu, ističe da je tužiteljica bila upoznata s valutnim rizikom te da to jasno navedeno u članku 1. Ugovora, gdje je vidljivo da je kredit sklopljen u CHF, a valutna klauzula je izrijekom zakonom dopuštena, legitimna ugovorna odredba, koja ne može postati ništetnom zbog kretanja tečaja kune prema stranoj valuti tijekom trajanja ugovornog odnosa, jer se kretanje tečaja kune prema nekoj stranoj valuti ne može smatrati protivnom Ustavu RH, prisilnim propisima ili moralu društva, pa ne može ni valjano ugovorenu valutnu klauzulu naknadno učiniti ništetnom. Osim toga tuženik ističe da nije niti mogao, niti morao znati za rast tečaja CHF, jer da je CHF dugi niz godina bio stabilna valuta, a ujedno je prilikom sklapanja ugovora tuženik pružio tužiteljici sve potrebne informacije. Naime, navodi da je cilj i uloga HNB-a održati stabilnost kune prema EUR i time omogućiti stabilnost cijena, što je bila javno dostupna činjenica, kao što je bila javno dostupna i činjenica da HNB ne štiti tečaj kune prema CHF, već da se isti posredno formira preko EUR. Nadalje, tuženik ističe da je bio posljednji koji je u svoju ponudu uveo kredite u CHF te da iste, ne samo da nije reklamirao niti nudio ništa više nego što je nudio kredite u EUR i kunama, nego je dapače destimulirao korisnike da uzimaju kredite u CHF time što je nudio najviše kamatne stope na takve kredite u odnosu na konkurenciju. Stoga smatra da se od tuženika ne može očekivati da klijenta informira o nečemu o čemu niti sam nema saznanja, odnosno o budućem smjeru kretanja tečaja. Nadalje, tuženik ističe da se od 1. siječnja 2013. kamata sastoji od fiksnog dijela i objektivnog parametra, a sve s obzirom na odredbe ZID Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj 127/12). Navodi da je Uprava banke na svojoj 688. sjednici, održanoj dana 11. prosinca 2012. donijela Opće uvjete promjene kamatnih stopa Zagrebačke banke d.d. u kreditnom poslovanju s domaćim i stranim osobama od 11. prosinca 2012., koji su u primjeni od 1. siječnja 2013., kao i da je o navedenom tužiteljicu obavijestila obaviješću od 8. siječnja 2013. U odnosu na prethodno razdoblje do 1. siječnja 2013. u bitnom ističe da se kamatna stopa mijenjala u skladu sa zakonom i Ugovorom (čl.2.st.1), odnosno sukladno Općim uvjetima poslovanja Zagrebačke banke d.d. koji su se primjenjivali od 01. listopada 1999. , a koji su dopunjeni stupanjem na snagu Općih uvjeta promjene kamatnih stopa Zagrebačke banke d.d. u kreditnom poslovanju s domaćim i stranim osobama koji su bili u primjeni od 01. siječnja 2011. Dakle, tuženik se obvezao da će Odluku o kamatnim stopama, odnosno kamatnu stopu mijenjati u skladu s promjenom tržišnih uvjeta, što je u skladu s ranije važećim Zakonom o zaštiti potrošača iz 2003. i Zakonom o zaštiti potrošača iz 2007. te sada važećim Zakonom o zaštiti potrošača. Stoga ističe da se modus promjenjivosti kamatne stope iz odredbe čl.2.st.1. predmetnog Ugovora o kreditu temelji na materijalnom pravu koje je važilo u vrijeme sklapanja Ugovora te da ne predstavlja jednostranu izmjenu redovne kamate od strane banke "po pukom nahođenju banke", na koju upire tužiteljica, odnosno u bitnom sadržajno ističe da je kamatnu stopu mijenjao zbog opravdanih razloga (promjene tržišnih uvjeta), u skladu sa svojim općim aktima, čije je primjena bila ugovorena u predmetnom Ugovoru. Predlaže tužbene zahtjeve odbiti kao neosnovane uz naknadu parničnog troška.

2.2. Nakon primitka podneska tužiteljice od 07. veljače 2020., ističe da se radi o preinaci tužbe kojoj se protivi te podredno ističe prigovor zastare. Tijekom postupka tuženik osporava tužiteljici status potrošača, smatrajući da je teret dokaza tvrdnji da je potrošač na tužiteljici. Nadalje,u bitnom ističe da je isključena kontrola nepoštenosti valutne klauzule iz predmetnog Ugovora o kreditu kao ugovorne odredbe koja odražava dispozitivnu odredbu hrvatskoga prava, na osnovi čl. 1. stavka 2. Direktive 93/13/EEZ i presude Suda EU br. C-81/19 od 9. srpnja 2020., pa da time otpadaju kako deklaratorni tužbeni zahtjevi za utvrđenje navodne ništetnosti valutne klauzule, tako i kondemnatorni zahtjev za isplatu s osnove navodno nepoštene i ništetne CHF valutne klauzule. U odnosu na konačno postavljeni tužbeni zahtjev za isplatu u podnesku tužiteljice od 03. ožujka 2022., protivi se preinaci tužbe te podredno ističe prigovor zastare. Predlaže tužbene zahtjeve odbiti kao neosnovane uz naknadu parničnog troška zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana presuđenja pa do isplate.

3.1. Presudom ovoga suda poslovni broj P-9793/2019-22 od 19. prosinca 2022. utvrđen je ništetnim dio odredbe čl. 2. st. 1. predmetnog Ugovora o kreditu za koji glasi: „(...) koja je tijekom postojanja obveze po ovom Ugovoru promjenljiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d. ...” (toč. I/ izreke) te tužiteljici po osnovi povrata preplaćenih kamata naložena isplata iznosa od 5.117,90 kuna / 679,26 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine preplaćene iznose glavnica kako je to pobliže navedeno pod toč. II/ izreke iste presude. Nadalje su utvrđeni ništetnim dio odredbe čl. 1. st. 2. predmetnog Ugovora o kreditu, koji glasi: „(...) uz valutnu klauzulu (...)” , dio odredbe čl. 2. st. 1. istog ugovora koji glasi: „(...) Korisnik kredita dužan je Kreditoru platiti u anuitetima iznos kredita od 22.344,44 CHF (slovima:dvadesetdvijetisućetristočetrdesetčetiri švicarska franka i četrdesetčetiri rapena) i redovnu kamatu (...) sve u kunskoj protuvrijednosti, obračunato po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja (...)”, te dio odredbe čl. 6. st. 1. istog Ugovora koji glasi: „(...) Korisnik kredita otplaćuje kredit u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti 305,33 CHF (slovima: tristopet švicarskih franaka i tridesettri rapena) obračunatoj po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem za CHF na dan plaćanja ...” (toč. III/ izreke) te je naloženo tuženiku po osnovi povrata preplaćene razlike tečaja isplatiti tužiteljici iznos od 18.207,25 kuna/2.416,52 EUR zajedno zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine preplaćene iznose glavnica kako je to pobliže navedeno pod toč. IV/ izreke iste presude, uz naknadu parničnog troška u iznosu od 11.395,50 kuna /1.512,44 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate (toč. V/ izreke).

3.2. Presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-847/2023-2 od 5. rujna 2023. odbijena je kao neosnovana žalba tuženika te potvrđena prethodno citirana presuda ovog suda od 19. prosinca 2022. u pobijanim dijelovima pod točkama I/ i II/ izreke, dok je rješenjem istog drugostupanjskog suda od 5. rujna 2023. (povodom žalbe tuženika) ukinuta presuda ovog suda od 19. prosinca 2022. u pobijanim dijelovima pod točkama III/ i IV/ izreke te u odluci o parničnom trošku sadržanoj pod toč. V/ izreke te je u navedenim dijelovima predmet vraćen ovom sudu na ponovno suđenje (toč.I/ izreke rješenja), s time da je odlučeno da će se o troškovima žalbenog postupka odlučiti u konačnoj odluci (toč. II/ izreke rješenja).

4. Tijekom ponovljenog postupka u podnesku od 17. svibnja 2024. (236-239 spisa) i na ročištu od 2. prosinca 2024. (list 255 spisa) tužiteljica djelomično povlači tužbu glede dijela deklaratornog tužbenog zahtjeva (o kojem nije pravomoćno odlučeno) odnosno u dijelovima pobliže navedenim pod točkom I/ izreke ovog rješenja. Konačno postavljenim d tužbenim zahtjevom predlaže utvrditi ništetnim sljedeće odredbe predmetnog Ugovora o kreditu: dio odredbe čl.1.st.2. koji glasi "(...) uz valutnu klauzulu (...)”, dio odredbe čl.6.st.2. koji glasi "(…) sve u kunskoj protuvrijednosti obračunato po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja (…)" te dio odredbe čl. 6.st.1. koji glasi "(…)obračunatoj po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem za CHF na dan plaćanja (…)" te s osnove povrata preplaćene razlike tečaja potražuje isplatu iznosa od 2.414,61 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose glavnica kako je to pobliže navedeno pod toč. III/ izreke, uz naknadu parničnog troška zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate.

5. U ponovljenom postupku tuženik ustraje kod svih navoda i prigovora iz odgovora na tužbu te prigovora istaknutih tijekom prethodnog postupka. Ne protivi se djelomičnom povlačenju tužbe u dijelu zahtjeva za utvrđenje (koje je učinjeno u podnesku od 17. svibnja 2024. te na ročištu od 2. prosinca 2024.), s time da u odnosu na povučeni dio tužbe potražuje naknadu parničnog troška po osnovi odredbe čl. 158.st.1. ZPP-a. Predlaže tužbeni zahtjeve odbiti kao neosnovane, uz naknadu parničnog troška zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate.

6. S obzirom da je tužiteljica u podnesku od 17. svibnja 2024. te na ročištu od 02. prosinca 2024. djelomično povukla tužbu u dijelu tužbenog zahtjeva za utvrđenje (u dijelovima sadržaja pobliže navedenog pod točkom I/ izreke rješenja), a da je tuženik u podnesku od 27. svibnja 2024. pristao na djelomično povlačenje tužbe koje je učinjeno u podnesku tužiteljice od 17. svibnja 2024. te se nije usprotivio daljnjem djelomičnom povlačenju tužbe koje je učinjeno na ročištu od 02. prosinca 2024., to je odlučeno kao pod točkom I/ rješenja, temeljem čl. 193.st.2. ZPP-a.

7. U odnosu na protivljenje tuženika preinaci tužbe prema podnesku tužiteljice od 03. ožujka 2022., ističe se da je u istom podnesku (u odnosu na tužbeni zahtjev postavljen prethodnim podneskom od 07. veljače 2020.) tužiteljica smanjila dio tužbenog zahtjeva za isplatu s osnove povrata preplaćene razlike tečaja te djelomično promijenila istovjetnost zahtjeva u dijelu koji se odnosi na kamatu (u pogledu pojedinih iznosa glavnica na koje potražuje zatezne kamate i tijeka zatraženih kamata), a što predstavlja djelomičnu preinaku tužbe u smislu čl. 191. st.1.ZPP-a. Međutim, imajući u vidu da je navedeni tužbeni zahtjev postavljen nakon provedenog financijskog vještačenja te da prije nalaza i mišljenja vještaka tužiteljica nije mogla imati potpuna saznanja o pojedinim preplaćenim mjesečnim iznosima i datumima plaćanja istih, slijedom čega se radi o situaciji iz čl.190. st. 2. ZPP-a, stoga je sud navedenu preinaku dopustio na ročištu od 14. listopada 2022. Ovdje valja ukazati i da je na sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 26. studenog 2021. zauzet stav da je u predmetima po tužbama korisnika kredita u švicarskim francima dopuštena preinaka tužbe nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem.

8. Tijekom postupka izvođenja dokaza izvršen je uvid u Ugovor o kreditu za kupnju motornog vozila broj 3206924266 od 27. lipnja 2006. (listovi 9-16 spisa), Otplatni plan kredita za kupnju motornog vozila (listovi 18-19 spisa), zahtjev tužiteljice od 03. lipnja 2019.(list 20 spisa), Potvrdu o primitku zahtjeva od 03. lipnja 2019. (list 21 spisa), Obavijest o novostima u utvrđivanju visine kamatne stope (list 39 spisa), Opće uvjete poslovanja Zagrebačke banke d.d. od 6. srpnja 1999. (listovi 40-44 spisa), Opće uvjete promjene kamatnih stopa Zagrebačke banke u poslovanju s domaćim i stranim fizičkim osobama (listovi 45-53 spisa), Prijepis početnog otplatnog plana (listovi 65-68 spisa), Pregled promjena kamatnih stopa po kreditu (list 69 spisa), Promet po kreditu- specifikaciju uplata (listovi 70-78 spisa) provedeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku za financije Petri Blašković iz Centra za financijska vještačenja d.o.o. (listovi 96-103 spisa) te je saslušana tužiteljica (list 147 spisa).

9. Temeljem ocjene izvedenih dokaza, u skladu s čl. 8. ZPP-a, sud nalazi da su tužbeni zahtjevi u pretežnom dijelu osnovani.

10. Uvidom u spisu priložene isprave kao bitno je utvrđeno sljedeće:

-da je između tužiteljice, kao korisnika kredita i tuženika, kao kreditora zaključen Ugovor o kreditu za kupnju motornog vozila broj 3206924266 od 27. lipnja 2006., s namjenom kupnje vozila marke RENAULT, tip i model MEGANE BERLINA SPORT DYNAMIQUE (čl.5.), u kunskoj protuvrijednosti 22.344,44 CHF obračunato po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate kredita, koji se iznos korisnik kredita obvezuje vratiti uz valutnu klauzulu s pripadajućim kamatama… (čl.1.), odnosno platiti u anuitetima iznos kredita od 22.344,44 CHF uz redovnu kamatu, koja je tijekom postojanja obveze po ovom Ugovoru promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d., a na dan sklapanja ovog Ugovora iznosi 3,99% godišnje, sve u kunskoj protuvrijednosti, obračunato po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja (čl.2. st.1 ) uz ugovoreni rok otplate kredita 84 mjeseca (čl.3.), da se kredit koristi isplatom na račun prodavatelja AUTOKUĆA BAOTIĆ d.o.o.…(čl.4.st.1), da se kredit otplaćuje u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti 305,33 CHF obračunatoj po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem za CHF na dan plaćanja… (čl.6.st.1);

-da je javni bilježnik Renata Kutija Kušpilić dana 30. lipnja 2006. potvrdila da je tužiteljici gore navedeni ugovor pročitan i upozorena je da isti ima snagu ovršnog javnobilježničkog akta;

-da su u otplatnom planu i prometu po kreditu navedeni anuiteti, datum dospijeća i plaćanja istih;

- da se u Općim uvjetima poslovanja Zagrebačke banke d.d. od 6. srpnja 1999. (koji su bili na snazi u vrijeme zaključenja predmetnog Ugovora o kreditu), između ostalog, pobliže obrazlažu kamate, naknade i troškovi.

11. Tijekom postupka nije bilo sporno da je tuženik sastavio predmetni Ugovor o kreditu te nije sporno da je predmetni kredit u cijelosti otplaćen (10. rujna 2013.).

12. U odnosu na nepoštenu ugovornu odredbu o promjenjivoj stopi redovne kamate i valutnoj klauzuli vođen je sudski postupak zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu koji je 4. srpnja 2013. donio presudu poslovni broj P- 1401/2012 kojom je utvrđeno da je, između ostalih, ovdje tuženik u razdoblju od 1. studenoga 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, te u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenljiva, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik, kao trgovac, i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali sve na štetu potrošača pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 96/03.) u razdoblju do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09.) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

13. Presuda Trgovačkog suda u Zagrebu u dijelu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu redovnu kamatnu stopu koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva potvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda Republike poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. Vrhovni sud Republike Hrvatske je 9. travnja 2015. donio presudu poslovni broj Revt-249/14-2 kojom je odbijena, između ostalog, i revizija tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske.

14. U pogledu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica švicarski franak (valutna klauzula):

- Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je presudom poslovni broj Pž-7129/13- 4 od 13. lipnja 2014. preinačio prvostupanjsku presudu i odbio ovaj dio tužbenog zahtjeva,

- Vrhovni sud Republike Hrvatske je presudom i rješenjem poslovni broj Revt- 249/14-2 od 9. travnja 2015. potvrdio presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske o odbijanju ovog dijela tužbenog zahtjeva,

- Ustavni sud Republike Hrvatske je odlukom broj U-III-2521/2015, U-III- 2536/2015, U-III-2547/2015, U-III-2565/2015, U-III-2603/2015, U-III-2604/2015 i U-III- 2605/2015 od 13. prosinca 2016. ukinuo presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske kojom je odbijen zahtjev upravljen na utvrđenje da su povrijeđeni kolektivni interesi i prava potrošača u odnosu na ugovorenu valutu,

- Vrhovni sud Republike Hrvatske je rješenjem poslovni broj Revt-575/16-5 od 3. listopada 2017. ukinuo presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. u dijelu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu valutu,

- Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je 14. lipnja 2018. donio presudu poslovni broj Pž-6632/17 kojom je odbijena, između ostalog, i žalba ovdje tuženika protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013.,

- Vrhovni sud Republike Hrvatske je odlukom poslovni broj Rev-2221/2018-11 od 3. rujna 2019. potvrdio presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17 kojom je utvrđena povreda kolektivnih interesa i prava potrošača u odnosu na ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica CHF.

15. Dakle, pravomoćnim presudama u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača odlučeno je da je tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. (u kojem razdoblju je sklopljen i predmetni Ugovor o kreditu), povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita (uključujući i tužiteljicu) sklapajući ugovore o kreditima te koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom i drugim internim aktima tuženika te u razdoblju od 1. studenoga 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita (uključujući i tužitelja) sklapajući ugovore o kreditima te koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula.

16. Ovdje valja istaknuti da je, sukladno članku 502.c ZPP-a i članku 118. Zakona o zaštiti potrošača, ovaj sud vezan za utvrđenja iz navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača. Naime, člankom 502.c ZPP-a propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavka 1. ovoga Zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

17. Navedeno pravno shvaćanje zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev-3142/2018-2 od 19. ožujka 2019. uz obrazloženje da sudovi nisu dužni u navedenom pravcu provoditi dokazni postupak neovisno o tome što se u postupcima kolektivne zaštite pravna zaštita pruža na općenitoj, odnosno apstraktnoj razini, s obzirom da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. st. Zakona o zaštiti potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a kako je to propisano člankom 118. Zakona o zaštiti potrošača.

18. Citirana odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske bila je predmet ustavnosudskog ispitivanja i Ustavni sud Republike Hrvatske ju je u cijelosti potvrdio odlukom U-III-2233/2019 od 10. lipnja 2020. u kojoj je obrazložio da je Vrhovni sud detaljno obrazložio zašto o pravnom pitanju o kojem je već jednom pravomoćno odlučeno u sporu radi zaštite kolektivnih interesa i prava nije potrebno izvoditi dokaze u svakom parničnom postupku u kojem se odlučuje o individualnim restitucijskim zahtjevima potrošača, pri čemu je Vrhovni sud imao u vidu narav i svrhu pravnih sredstava kolektivne zaštite potrošača.

19. U odnosu na direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača valja istaknuti i to da je tuženiku dopušteno dokazivati suprotno, ali samo u slučaju kada bi se radilo o nekim posebnim okolnostima koje bi isključivale vezanost za pravomoćnu odluku u kolektivnom sporu (npr. da tužitelj nije potrošač nego trgovac) onda je teret dokaza takve činjenice na tuženiku i dopušteno je tuženiku to dokazivati (ovakvo pravno shvaćanje zauzeo je Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev-18/2018 od 26. svibnja 2020.), a što u ovom postupku tuženik nije dokazao.

20. Nadalje, Ustavni sud Republike Hrvatske je u odluci brojU-III-5458/2021 od 30. lipnja 2022. iznio pravno shvaćanje da su "…u pojedinačnim potrošačkim sporovima banke ovlaštene tvrditi i dokazivati da su u postupku sklapanja pojedinačnog ugovora o kreditu (unatoč tome što ih nisu utvrdile konkretnim formularnim ili standardnim ugovorom) ipak na drugi način dale odgovarajuće obavijesti potrošaču o naravi, rizicima i posljedicama osporenih ugovornih odredaba na određivanje njegove novčane obveze i da je potrošač, unatoč punoj obaviještenosti, svejedno pristao na sklapanje takvog ugovora. U slučaju postojanja takvog informiranog pristanka, na redovnim je sudovima zadaća da u pojedinačnim potrošačkim sporovima provjere na koji način ta okolnost utječe na primjenjivost (direktni učinak) pravomoćnih presuda donesenih u kolektivnom sporu i na ocjenu poštenosti (ništetnosti) odredaba konkretnog ugovora."

21. U odnosu na sredstva dokazivanja (dokaze) o punoj obaviještenosti konkretnog potrošača Ustavni sud je istaknuo "…da postoji već stabilna praksa redovnih sudova i Ustavnog suda o tome da se saslušanjem javnog bilježnika ne može utvrđivati obaviještenost potrošača prije sklapanja konkretnog ugovora jer javni bilježnik pri solemnizaciji ugovora o kreditu nije mogao potrošaču objasniti parametre promjene kamatne stope ili rizike fluktuacije tečaja švicarskog franka koji nisu bili navedeni u ugovoru o kreditu kojeg je solemnizirao, niti je imao takve zakonske ovlasti…".

22. Također je stajalište Ustavnog suda da saslušanje zaposlenika banaka koji nisu sudjelovali u sklapanju konkretnog ugovora (već mogu iskazivati o općim procedurama banke pri sklapanju ugovora) po svojoj dokaznoj vrijednosti nisu prikladni za utvrđivanje obavijesti koje su dane konkretnom potrošaču i da nesaslušavanje takvog predloženog zaposlenika banke ne može povrijediti načelo jednakosti oružja i utjecati na ishod i pravičnost postupka.

20. Dakle, iz citiranih odluka Vrhovnog suda i Ustavnog suda slijedi da je ovaj sud vezan za utvrđenja iz navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, ali da banka može dokazivati postojanje posebnih okolnosti zbog kojih se na konkretnog potrošača ne bi primjenjivao direktan učinak odluke iz kolektivnog spora. U tom smislu banka može predložiti da se na okolnost obavijesti koje su dane određenom potrošaču prije sklapanja konkretnog ugovora sasluša njezin zaposlenik koji je sudjelovao u sklapanju tog ugovora i to na okolnost pune obaviještenosti potrošača o značenju promjenjivosti kamatne stope i parametrima promjene kamatne stope te o rizicima fluktuacije tečaja CHF.

21. Sud je prihvatio kao neposredno uvjerljiv iskaz tužiteljice (list 142 spisa), iz kojeg u bitnom proizlazi da je predmetni Ugovor o kreditu zaključila uz posredovanje Autokuće Baotić d.o.o. (kao prodavatelja osobnog vozila radi kupnje kojeg je ishodila predmetni kredit); da prethodno zaključenju Ugovora s tuženikom nije mogla pregovarati o pojedinim odredbama predmetnog Ugovora o kreditu te da od strane djelatnika Autokuće Baotić d.o.o. u ime i za račun tuženika nisu posebno pojašnjeni kriteriji i okolnosti pod kojima dolazi do promjene kamatne stope niti je upozorena na eventualne rizike ugovaranja kredita s valutnom klauzulom vezanom uz valutu CHF, a koji je pristala zaključiti budući se radilo o najpovoljnijem kreditu odnosno jedinom mogućem, budući joj je rečeno da u suprotnom mora naći jamca. Prije potpisivanja tekst Ugovora je pročitala te je odredbe Ugovora razumjela koliko je mogla (s obzirom na svoju struku-arhitektica). Vozilo za koje joj je odobren predmetni kredit kupila je isključivo za svoje privatne potrebe, a u vrijeme zaključenja predmetnog Ugovora bila je zaposlena u arhitektonskom uredu kod treće osobe te je tek tijekom 2012. otvorila vlastiti arhitektonski ured. Mjesečne anuitete kredita plaćala je vlastitim novčanim sredstvima, na način da je vršen prijenos novčanih sredstava s njezinog osobnog tekućeg računa na račun tuženika, a ponekad je i odlazila u poslovnicu tuženika te tamo neposredno izvršavala uplate. Nakon što je tijekom 2012. otvorila "Ured ovlaštene arhitektice GE", ponekad je znala mjesečne uplate izvršavati s računa navedenog ureda, koji ima isti OIB kao i njezin osobni OIB, budući joj je od strane knjigovođe rečeno da je dopušteno raspolagati novčanim sredstvima s navedenog računa jer ista predstavljaju njezin vlastiti dohodak. Što se tiče uplate od 24. svibnja 2012., pojašnjava da je SE njezin suprug (s kojim od 2000. godine živi u izvanbračnoj zajednici u kojoj je rođeno dijete) te da je on navedenu uplatu izvršio u njezino ime i za njezin račun.

22. S obzirom da iz prihvaćenog iskaza tužiteljice proizlazi da je ona motorno vozilo radi kupnje kojeg je zaključen predmetni Ugovor o kreditu kupila i koristila za svoje osobne potrebe, što bi proizlazilo i iz sadržaja predmetnog Ugovora, dok s druge strane tuženik nije dokazao suprotno, odnosno tijekom postupka niti konkretno tvrdi niti dokazuje da bi predmetno motorno vozilo bilo kupljeno radi obavljanja trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti, pa stoga neosnovano osporava tužiteljici položaj potrošača.

23. Imajući u vidu da je predmetni Ugovor o kreditu sklopljen u razdoblju na koje se odnosi pravomoćna presuda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, na koju se tužiteljica pozvala, a tuženik s druge strane, nije dokazao nikakve posebne okolnosti, iz kojih bi se moglo zaključiti da zbog tih specifičnih okolnosti na predmetni Ugovor o kreditu nije primjenjiva navedena pravomoćna odluka, tada je za zaključiti da se u ovom individualnom sporu primjenjuje pravno utvrđenje presude Trgovačkog suda u Zagrebu donesene u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača, tj. utvrđenje da su nepoštene odnosno ništetne odredbe ugovora o potrošačkom kreditu kojima ugovorena primjena valutne klauzule u CHF, a time su ništetne i odredbe predmetnog Ugovora o kreditu u istom dijelu, odnosno dio odredbi čl.1.st.1, čl. 2. st.1. i čl. 6. st. 1. predmetnog Ugovora o kreditu kojima je otplata i povrat obveza iz predmetnog Ugovora o kreditu vezana uz primjenu valutne klauzule u CHF, slijedom čega je utvrđeno kao pod točkom I/ izreke, s time da ništetnost navedenih odredbi ne povlači ništetnost samog Ugovora, budući isti može opstati bez tih odredbi

24. Nije osnovan tužbeni zahtjev za utvrđenje u preostalom dijelu odnosno u dijelu kojim tužiteljica predlaže utvrditi ništetnom odredbu članka 2. stavak 1. predmetnog Ugovora o kreditu u dijelu koji glasi "u dijelu u kojem je iskazana u valuti švicarski franak (CHF)", a koji glasi " (…) sve u kunskoj protuvrijednosti (…)" Naime, iz sadržaja izreke pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu donesene u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača jasno proizlazi da nije utvrđena nepoštenom odnosno ništetnom odredba ugovora o potrošačkom kreditu kojom se obveza otplate glavnice kredita i redovne kamate ugovara kunskoj protuvrijednosti (prema tečaju na dan korištenja/isplate kredita), već u dijelu kojim je navedena otplata vezana uz primjenu valutne valutne klauzule u CHF (što je utvrđeno ništetnim u kolektivnom sporu), pri čemu sud nije našao postojanje drugih razloga zbog kojih bi prethodno citirani dio odredbe članka 2. st.1. Ugovora bio ništetan, slijedom čega je u navedenom dijelu tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti odbijen kao neosnovan te odlučeno kao pod točkom III/ izreke.

25. Tužiteljici sukladno odredbama čl. 323. st. 1. i čl.1111.st.1. ZOO-a pripada pravo na vraćanje isplata koje su učinjene na ime ispunjenja ništetnih odredbi predmetnog Ugovora. Dakle, po osnovi ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli u CHF, ima pravo na povrat iznosa razlike između tijekom otplate kredita plaćenih iznosa u anuitetima po osnovi primijenjenog višeg tečaja za valutu CHF na dan plaćanja te iznosa koje bi platila primjenom tečaja za valutu CHF u vrijeme isplate kredita, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama od dana plaćanja pojedinih iznosa koje je stekao temeljem navedenih ništetnih odredbi do isplate, sukladno odredbi čl. 1115. ZOO-a, budući se tuženika zbog svih prethodno navedenih utvrđenja ne može smatrati poštenim stjecateljem.

26.Ovdje valja navesti da tuženik neosnovano osporava aktivnu legitimaciju tužiteljici za isticanje tužbenih zahtjeva za isplatu utuženih novčanih iznosa, budući valja reći da nije sporno da su svi anuiteti uplaćeni radi otplate kredita s osnove ugovorne obveze tužiteljice, što znači da su uplate vršene u ime i za račun tužiteljice, pa nije od pravno relevantnog značaja za ovu pravnu stvar dokazivati da je uplate vršila osobno tužiteljica.

27. Radi utvrđivanja činjenica u svezi visine tužbenog zahtjeva tijekom postupka je provedeno financijsko vještačenje po stalnoj sudskoj vještakinji za financije Petri Blašković iz društva Centar za vještačenja d.o.o. (listovi 96-103 spisa), iz čijeg nalaza u kao bitno za odluku u ovom stadiju postupka proizlazi da pozitivna razlika između tečaja za valutu CHF na dan dospijeća svakog anuiteta i tečaja za valutu CHF na dan isplate kredita iznosi ukupno 18.207,25 kuna. Pojedini više plaćeni mjesečni iznosi (po pojedinim osnovama i ukupno), kao i datumi njihova plaćanja, na koje iznose se obračunavaju zatezne kamate za razdoblje od datuma svakog pojedinog plaćanja pa do isplate, u nalazu i mišljenju prikazani su tabelarno.

28. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještakinje za financije budući je isti sačinjen u skladu s pravilima struke i temeljem raspoložive dokumentacije, a pri tome valja istaknuti da tuženik nije isticao prigovor glede pravilnosti samog matematičkog izračuna koji je dan u pisanom nalazu i mišljenju (list 146 spisa).

29. U odnosu na navode tuženika da u nalazu i mišljenju nisu uzete u obzir tzv. negativne razlike tečaja valute CHF, a koji se temelji na činjenici da je određene mjesece tužiteljica plaćala niže anuitete zbog nižeg tečaja CHF od onog koji je bio u trenutku isplate kredita posebno valja istaknuti da tuženik nema svojstvo potrošača te se na njega nje primjenjuje zaštita koja je potrošačima pružena u kolektivnom sporu. Također, valja dodati i da tuženik tijekom postupka nije u tom pravcu istaknuo protutužbeni zahtjev, niti je na određen način istaknuo procesno pravni prigovor radi prebijanja iz čl. 333. ZPP-a ili materijalno pravni prigovor prijeboja (kompenzacija) iz čl. 195. i čl. 196. ZOO-a. Stoga u konkretnom slučaju sud nije bio ovlašten niti dužan utvrđivati tzv. negativne razlike tečaja niti umanjivati potraživanje tužiteljice po osnovi preplaćenog tečaja s negativnim tečajnim razlikama nastalim u razdoblju kada je tečaj CHF bio niži od tečaja CHF na dan isplate kredita. U tom pravcu tuženiku valja ukazati i na pravno shvaćanje zauzeto je i u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-549/2023-4 od 18. prosinca 2023. i broj Rev-677/2023 od 13. veljače 2024.

30. Glede prigovora zastare, valja istaknuti da je u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF, na sjednici Građanskog odjela VSRH od 31. siječnja 2022. zauzeto pravno stajalište da, ako je ništetnost ustanovljena u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača.

31. S obzirom da je na sjednici Građanskog odjela VSRH od 31. siječnja 2022. zauzeto pravno shvaćanje da zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada to znači da se za sve anuitete zastara računa od pravomoćnosti presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 i to od 14. lipnja 2018. za valutnu klauzulu.

32. Imajući u vidu da je tužba u ovom predmetu podnesena 12. lipnja 2019., to se prigovor zastare ukazuje neosnovanim u smislu čl.225. ZOO-a.

33. Ovdje valja navesti da na neosnovanost prigovora zastare ne utječe niti okolnost da je tužiteljica određeni tužbeni zahtjev za isplatu postavila u podnesku od 07. veljače 2020., kao niti djelomična preinaka tužbe (u pogledu sporednog zahtjeva za isplatu kamata) iz podneska tužiteljice nakon izrade nalaza i mišljenja (koju je preinaku sud dopustio na ročištu od 14. listopada 2022.), s obzirom da se ne radi ni o kakvom novom zahtjevu, već o zahtjevu po istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi kao u tužbi, čijim podnošenjem je zastara prekinuta (navedeno pravno shvaćanje zauzeto je i na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 27. svibnja 2024. broj Su-IV- 123/2024-5 pod točkom 2).

34. Slijedom prethodno navedenih razloga sud nalazi da je tuženik u obvezi tužiteljici vratiti sve što je stekao temeljem djelomično ništetnog ugovora, dakle, bez osnove, pa kako iz prihvaćenog nalaza i mišljenja vještakinje za financije proizlazi da potraživanje s osnove preplaćene razlike tečaja ukupno iznosi 18.207,25 kuna odnosno 2.416,52 EUR, a pojedini mjesečni iznosi preplaćene razlike tečaja i datumi plaćanja vidljivi su na listovima 99-102 spisa (stupci 16.i 19. Tabele 1 nalaza i mišljenja), sukladno kojem nalazu i mišljenju je tužiteljica uskladila konačno postavljeni tužbeni zahtjev (uz pravilno izvršeno preračunavanje iz kune u EUR ukupnog iznosa glavnica te pojedinih preplaćenih iznosa glavnica na koje potražuje isplatu zateznih kamata), to je tužiteljici s osnove preplaćene razlike tečaja CHF dosuđen iznos od 2.416,52 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na svaki pojedini preplaćeni iznos glavnice od dana kada su tuženiku izvršene pojedine uplate, slijedom čega je odlučeno kao pod točkom II/ izreke, temeljem čl.323.st.1., čl.1111.st.1., čl. 1115. i čl. 29.st. 1. ZOO-a.

35. Odluka o kamatnoj stopi za razdoblje do 31. srpnja 2015. temelji se na odredbi čl. 29 st. 2 Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine"35/05, 41/08 i 125/11), za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. na odredbi čl. 29 st. 2 Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine" 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18), za razdoblje od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. na odredbi 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21, 114/22 i 156/2022), a za razdoblje od 30. prosinca 2023. pa do isplate na odredbi Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21, 114/22, 156/2022 i 155/23).

36.1. Odluka o naknadi troškova parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st.5. ZPP-a, imajući u vidu da tužiteljica nije uspjela samo u razmjerno manjem dijelu svog zahtjeva (dijelu zahtjeva za utvrđenje), zbog kojeg nisu nastali posebni troškovi.

36.2. Tužiteljici su u svezi zastupanja po ovlaštenom punomoćniku odvjetniku, primjenom važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23, dalje: Tarifa), kao osnovano priznati sljedeći troškovi postupka: za sastav tužbe, prema Tbr 7/1-100 bodova, za sastav 2 podneska (od 07. veljače 2020. i 03. ožujka 2022.), prema Tbr 8/1-po 100 bodova, za sastav podneska od 06. listopada 2020., prema Tbr. 8/3-25 bodova, za zastupanje na 5 ročišta (02. listopada 2020., 07. ožujka 2022., 14.listopada 2022., 24. rujna 2024. i 2. prosinca 2024.), prema Tbr 9/1-po 100 bodova te za pristup na ročište od 21. svibnja 2024, prema Tbr 9/5-25 bodova, Ukupno je tužiteljici priznato 850bodova i uvećano za PDV od 25% iznosi 2.125,00 EUR (bod od 2,00 EUR je obračunat primjenom Tbr. 52/3 Tarife kojim je određeno da sud primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka). Navedenom iznosu valjalo je pribrojiti i trošak financijskog vještačenja u iznosu od 331, 81 EUR (2.500,00 kuna) te trošak plaćene sudske pristojbe za tužbu u iznosu 66,36 EUR (500,00 kuna) i presudu u iznosu od 77,38 EUR (583,00 kuna), slijedom čega je tužiteljici dosuđen parnični trošak u ukupnom iznosu od 2.600,55 EUR (toč. II/ izreke rješenja).

36.3. Odluka o tijeku i stopi zateznih kamata na dosuđeni iznos parničnog troška tužiteljici temelji se na odredbama čl. 151.st.3. ZPP-a i čl. 29 st. 2. ZOO-a.

36.4. Zahtjev tuženika za naknadu parničnih troškova je odbijen primjenom čl. 154. st. 5. ZPP-a (toč. III/ izreke rješenja). Pri tome valja navesti da tuženiku ne pripada pravo na naknadu troškova parničnog postupka niti u smislu čl.158.st.1. ZPP-a u odnosu na djelomično povlačenje tužbe u dijelu zahtjeva za utvrđenje niti prema ocjeni ovog suda pravo na dosuđenje posebnog troška za sastav žalbe i sudske pristojbe na istu jer je tužiteljica, u konačnici, u parnici uspjela u pretežnom dijelu svih tužbenih zahtjeva, pri čemu se upućuje i na odluku Europskog suda za ljudska prava od 16. srpnja 2020. u spojenim predmetima C-224/19 i C-259/19.

U Zagrebu, 3. siječnja 2025.

Sudac:

Zrinka Berečki

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka otpravka presude i rješenja.. Žalba se podnosi putem ovog suda Županijskom sudu.

DNA:

1. pun. tužiteljice

2. pun. tuženika