REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD SLAVONSKI BROD

Tome Skalice 2

35000 SLAVONSKI BROD

Poslovni broj: Gž R-129/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu u vijeću sastavljenom od Irene Dikanović-Terzić predsjednice vijeća, Draženke Ilak članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Lidije Klašnja-Petrović članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja FI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica ABC, odvjetnica u [adresa], protiv tuženika ..., [adresa], [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik ABC, odvjetnik u [adresa], radi utvrđenja nezakonitosti otkaza, rješavajući žalbu tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu od 23. rujna 2024., poslovni broj: Pr-1540/2023-3, u sjednici vijeća održanoj 3. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika ... iz [adresa] kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Splitu od 23. rujna 2024., poslovni broj: Pr- 1540/2023-3, u točki I. i II. izreke, te u pobijanom dosuđujućem dijelu točke III. izreke (troškovi postupka).

II. Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu troška žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I. Utvrđuje se da je nezakonita i nedopuštena Odluka tuženika o redovitom otkazu ugovora o radu od 20. 1. 2020. godine i to otkazu ugovora o radu sklopljenog 15.10.2011. godine, Dodatka br. 1. ugovora o radu od 4.10.2012. godine, te Dodatka br. 2. Ugovoru o radu od 24. 9. 2013. godine, te da radni odnos nije prestao.

II. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe vratiti tužitelja na rad na radno mjesto domar/vatrogasac.

III. Nalaže se tuženiku, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 2.093,75 eura uvećano za zatezne kamate tekuće od dana 23. rujna 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, dok se za više zatraženo, za iznos od 156,25 eura, tužitelj odbija."

2. Protiv presude žalbu je pravovremeno izjavio tuženik zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. točka 1. – 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08,96/08- Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 – dalje: ZPP). U žalbi ističe kako je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a, jer presuda nema razloge o odlučnim činjenicama. Smatra da je prvostupanjski sud pogrešno i selektivno ocijenio izvedene dokaze na način da sve izvedene dokaze koji idu u korist tužitelja prihvaća, dok sve izvedene dokaze koji idu u korist tuženika smatra nerelevantnim ili nevjerodostojnim, iz čega je izvukao pogrešne zaključke. Osim toga, smatra da odlučne činjenice u pogledu skrivljenog ponašanja tužitelja kao opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu sud nije utvrdio na temelju savjesne i brižljive ocjene iskaza svjedoka SI zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, pa je na taj način bitno povrijedio odredbu članka 8. ZPP-a, jer je istu nepravilno primijenio, što je bilo od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne presude, jer imenovana u svom detaljnom i uvjerljivom iskazu potvrđuje skrivljeno ponašanje tužitelja kao opravdan razlog za otkaz ugovora o radu. Osim toga, pobijanu presudu smatra arbitrarnom. Predlaže stoga da se njegova žalba uvaži i da se pobijana presuda preinači tako da se tužbeni zahtjev tužitelja odbije kao neosnovan, uz obvezu tužitelju da mu naknadi troškove postupka. Traži trošak sastava žalbe.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Suprotno žalbenim navodima, pobijana presuda ima razloge o odlučnim činjenicama, a ti su razlozi jasni i neproturječni, pa presude nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

5.1. Stoga u prvostupanjskom postupku nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, na koju se neosnovano ukazuje žalbom, a nisu počinjene ni bitne povrede postupka iz točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. stavka 2. članka 354. ZPP-a, na koje se pazi po službenoj dužnosti, prema članku 365. stavku 2. ZPP-a.

5.2. Parnične stranke iznijele su činjenice na kojima temelje svoje navode i predložile su dokaze koje je prvostupanjski sud prihvatio, te je izveo sve dokaze po prijedlozima parničnih stranaka, a kako je to vidljivo i iz točke 5. obrazloženja pobijane presude. Prvostupanjski je sud također i omogućio strankama da se izjasne o zahtjevima i navodima protivne strane. Osim uvida u materijalne dokaze, po prijedlozima parničnih stranaka saslušano je ukupno deset svjedoka, te tužitelj kao stranka u svrhu dokazivanja, a saslušana je i zakonska zastupnica tuženika CI. Na temelju članka 8. ZPP-a sud izvedene dokaze prosuđuje prema svom uvjerenju, a pri tome je u obvezi stečeno uvjerenje obrazložiti uvjerljivim i logičnim razlozima da bi se moglo provjeriti ima li takvo uvjerenje pravnu i činjeničnu osnovu. Prednje navedeno sud može učiniti samo ako je provedene dokaze ocijenio sukladno članku 8. ZPP-a, odnosno ako je, između ostalog, savjesno i brižljivo analizirao svaki dokaz zasebno, a što je prvostupanjski sud u konkretnom slučaju i učinio, analizirajući svaki dokaz zasebno, te sve dokaze zajedno, a na temelju rezultata cjelokupnog raspravljanja, tako da nije počinjena relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 8. ZPP-a, na koju se također žalbom ukazuje. S tim u vezi, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio i da pitanje o broju mobitela na koji je tužitelj obavijestio zakonsku zastupnicu o svojoj odsutnosti sa rada, kada se imaju u vidu svi drugi izvedeni dokazi, uistinu nije pitanje koje je bilo bitno za utvrđenje konkretnog činjeničnog stanja u ovom sporu.

6. Neosnovan je i žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Činjenično stanje odlučno za ocjenu osnovanosti pobijane presude potpuno je i pravilno utvrđeno i ono se žalbenim navodima ne dovodi u sumnju, tim više što tužitelj u žalbi ne iznosi određene činjenice i dokaze koji bi upućivali na drugačije činjenično stanje od onoga kojega je utvrdio prvostupanjski sud i na temelju kojega je donesena prvostupanjska presuda.

7. Dakle, predmet spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi da je nezakonita i nedopuštena Odluka o redovitom otkazu ugovora o radu od 20. siječnja 2020., te da radni odnos tužitelja nije prestao, kao i zahtjev tužitelja za vraćanjem na radno mjesto domara/vatrogasca, a u prvostupanjskom je postupku utvrđeno:

- da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu domar/vatrogasac temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 15. listopada 2011., uz dodatke ugovora broj 1. od 4. listopada 2012. i dodatak broj 2. od 24. rujna 2013.;

- da je tužitelju odlukom tuženika od 20. siječnja 2020. otkazan ugovor o radu zbog skrivljenog ponašanja;

- da je protiv odluke o redovitom otkazu ugovora o radu tužitelj 5. veljače 2020. podnio zahtjev za zaštitu prava;

- da je zahtjev za zaštitu prava odbijen odlukom tuženika od 10. veljače 2020.;

- da je tužba podnesena u zakonskom roku.

8. Člankom 115 stavkom 1. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/2014, 127/2017, 98/2019 dalje: ZR) propisano je da poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz) ako za to ima opravdani razlog, u slučaju ako radnik krši obveze iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika).

9. Iz obrazloženja odluke o otkazu ugovora o radu proizlazi da je "radnik za čitavog trajanja radnog odnosa unatoč brojnim upozorenjima poslodavca kršio gotovo sve svoje obveze preuzete odredbom članka 2. ugovora o radu, a što je za posljedicu imalo da suštinski dio njegovih radnih zadataka koje je obavljao u trgovačkom centru "Park&[adresa]" u [adresa] uopće nije obavljen" i zato što je 9. listopada 2019. dostavio liječničku potvrdu o privremenoj nesposobnosti za rad s naznakom trajanja do 19. listopada 2019., te po proteku tog roka nije poslodavca obavijestio o razlozima izostanka s posla dane 21., 22., 23. i 24. listopada 2019., koje dane je tuženik smatrao neopravdanim izostankom s posla.

10. Pravilno prvostupanjski sud utvrđuje da je tužitelj kod tuženika bio zaposlen na radnom mjestu domara/vatrogasca i da je ugovorom o radu regulirano da navedeno radno mjesto obuhvaća poslove provedbe i koordinacije svih radova održavanja i poslova popravaka, tekuće i stalne informacije poslodavcu, kod većih popravaka obavijestiti poslodavca, nazočnost i pregled svih održavanja koje se sprovode od stručne radne snage, kontaktna osoba za najmoprimce i radne snage, potpomagati pri održavanju, njezi i čišćenju kompletnog centra i vanjskog prostora i zelene površine, provedba redovnog kontrolnog ophođenja, stalna kontrola funkcije tehničke opremljenosti uređaja (klima, zračenja, grijanja, vrata, sanitarnih čvorova itd.), sve druge djelatnosti koje se propisuju održavanju i tehničkom zbrinjavanju.

11. Osim toga, člankom 2.3. Ugovora o radu propisano je i da radnik ima na radu i u svezi sa radom osobito slijedeće radne obveze: uredno i pravovremeno dolaziti na rad i odlaziti s rada, bez odlaganja, a najkasnije u roku od 24 sata obavijestiti jednog od direktora o svakoj spriječenosti dolaska na rad ili nemogućnosti obavljanja rada, odnosno svakom izostanku s rada i okolnostima zbog kojih je takav slučaj nastupio, čuvati imovinu poslodavca pažnjom dobrog domaćina, racionalno koristiti sredstva rada, novčana i druga sredstva stavljena mu na raspolaganje, odnosno dana mu na korištenje po ovlaštenju, sudjelovati u sprječavanju nastanka štete i u otklanjanju nastale štete, uljudno se odnositi prema drugim radnicima i drugim osobama s kojima dolazi u kontakt na radu i u vezi s radom, te pratiti promjene u okviru struke, te stečena nova znanja koristiti u vlastitom radu. Člankom 2.4. ugovora o radu propisano je da se radnik obvezuje po svom najboljem znanju i saznanju osobno obavljati naložene mu poslove u skladu s odredbama ugovora o radu, Zakona o radu i uputama poslodavca.

12. Dakle, obveze tužitelja, kao radnika striktno su propisane u ugovoru o radu kojega su parnične stranke potpisale prilikom zasnivanja radnog odnosa. Stoga u situaciji kada se navodi da je "radnik za čitavog trajanja radnog odnosa unatoč brojnim upozorenjima poslodavca kršio gotovo sve svoje obveze preuzete odredbom članka 2. ugovora o radu, a što je za posljedicu imalo da suštinski dio njegovih radnih zadataka koje je obavljao u trgovačkom centru "[obrt]" u [adresa] uopće nije obavljen", uzimajući pri tome u obzir da je ugovor o radu zaključen 15. listopada 2011., a otkazan 20. siječnja 2020., znači da tužitelj za cijelo vrijeme trajanja radnog odnosa, dakle punih devet godina, nije uopće obavljao radne zadatke koje se obvezao obavljati prilikom sklapanja ugovora o radu. Iz Odluke o redovitom otkazu ugovora o radu nije međutim vidljivo koje konkretne povrede obveza iz radnog odnosa se tužitelju stavljaju na teret, kao i na koji konkretan način ih je tužitelj kršio. Kada se pri tome ima u vidu da tužitelj sve do 24. listopada 2019. nikada nije pisano upozoren na kršenje obveza iz radnog odnosa i upozoren na mogućnost otkaza u slučaju nastavka povrede, onda je pravilno postupio prvostupanjski sud kada nije prihvatio iskaze zakonske zastupnice tuženika, te svjedokinje SI kao vjerodostojne i objektivne, jer je uistinu neshvatljivo da bi tuženik punih devet godina (bez pisanog upozorenja) tolerirao nerad i samovolju tužitelja, kao i njegovu alkoholiziranost na radnom mjestu, te mu još pri tome i ponudio sporazumni raskid ugovora o radu.

13. Kako je već i naprijed istaknuto, u obrazloženju Odluke o redovitom otkazu ugovora o radu nije jasno naznačeno za izvršenje odnosno neizvršenje koje konkretne radne obveze postoji krivnja odnosno odgovornost na strani tužitelja. Prije redovitog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac je dužan radnika pisano upozoriti na obveze iz radnog odnosa i ukazati mu na mogućnost otkaza u slučaju nastavka povrede tih obveza, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati da poslodavac to učini (članak 119. ZR-a). Iz provedenog postupka proizlazi da jedino pisano upozorenje na povrede obveze iz radnog odnosa egzistira od 24. listopada 2019. koje je uslijedilo nakon što je tužitelj odbio sa tuženikom sklopiti sporazumni raskid ugovora o radu, a da prethodno tužitelj niti jednom nije pisano upozoren zbog kršenja bilo koje obveze iz radnog odnosa.

14. Prema stavu ovog drugostupanjskog suda, niti jedan poslodavac nije dužan trpjeti ponašanje radnika koje se objektivno manifestira u stalnom kršenju obveza iz radnog odnosa, međutim, kako tuženik, na kojem je bio teret dokaza, nije dokazao da bi tužitelj opetovano kršio obveze iz radnog odnosa, te kako o kršenju obveza ne postoje pisana upozorenja (osim upozorenja od 24. listopada 2019.), to prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda nisu ostvarene pretpostavke za otkaz ugovora o radu zbog skrivljenog radnikova ponašanja.

15. Što se tiče drugog razloga za otkaz ugovora o radu, neopravdanog izostanka s posla 21., 22., 23. i 24. listopada 2019. pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da iz dokumentacije koja je priložena u sudskom spisu proizlazi da je privremena nesposobnost za rad započela sa 9. listopada 2019., te da je u kontinuitetu trajala do 20.siječnja 2020., a što proizlazi iz Izvješća o privremenoj nesposobnosti/spriječenosti za rad od 31. listopada 2019. (strana 20. spisa), 25. studenog 2019. (strana 21. i 22. spisa), 27. prosinca 2019. (strana 23. spisa) i 15. siječnja 2020. (strana 24. spisa). Tuženik dakle nije dokazao da bi tužitelj neopravdano izostao sa posla 21., 22., 23. i 24. listopada 2019., pa stoga niti iz ovog razloga nisu ostvarene pretpostavke za otkaz ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja radnika, kako je to pravilno utvrdio i prvostupanjski sud.

16. Ovaj drugostupanjski sud na temelju članka 365. stavka 2. ZPP-a nije po službenoj dužnosti ispitivao odluku o parničnom trošku u odnosu na pravilnu primjenu materijalnog prava, jer žalba tuženika ne sadrži razloge kojima bi se osporavala odluka u tom dijelu.

17. Zbog naprijed navedenog žalbu tuženika valjalo je odbiti, te potvrditi prvostupanjsku presudu u točkama I. i II. izreke, te dosuđujućem dijelu točke III. izreke prvostupanjske presude.

18. Tuženik je odbijen sa zahtjevom za naknadu troška sastava žalbe, jer sa istom nije uspio. Ova se odluka temelji na članku 166. stavku 1. u vezi s člankom 154. stavkom 1. ZPP-a.

19. U nepobijanom, odbijajućem dijelu točke III. izreke, prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

20. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.

Slavonski Brod, 3. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća

Irena Dikanović-Terzić