REPUBLIKA HRVATSKA

P-2780/2023

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Stalna služba u Starom Gradu

21 460 Stari Grad

Novo Riva 3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A I P R E S U D A Z B O G O G L U H E

Općinski sud u Splitu, Stalna služba u Starom Gradu, po sucu Ivanu Striniću, u pravnoj stvari tužitelja pod 1) KĐ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], pod 2) MĐ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], pod 3) DĐ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], pod 4) ŽĐ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], pod 5) ŽĐ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], koje zastupa punomoćnica Darijana Godinović, odvjetnica u Hvaru, protiv tuženika pod 1) FĐ pok. K, odstutan i nepoznata boravišta, pod 2) LĐ pok. K, odsutan i nepoznata boravišta, pod 3) EĐ, odsutna i nepoznata boravišta, pod 4) BĐ pok. K, odsutna i nepoznata boravišta, pod 5) IĐ, odsutna i nepoznata boravišta, pod 6) JĐ M, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], pod 7) JĐ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], pod 8) KĐU, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], pod 9) AĐ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], pod 10) PĐ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], pod 11) ŠĐ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], pod 12) ĐĐ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi utvrđenja prava vlasništva, 3. siječnja 2025.

presudio je:

Utvrđuje se da su tužitelji ad.1. – ad.5. suvlasnici svaki za dio od 1/5 dijela prava vlasništva u odnosu na tuženike ad.1. - ad.12., kao i u odnosu na suvlasnički omjer upisan na ime MĐU kao pravnog prednika tuženika ad.7. – ad.12. na nekretninama: - Kat. čest. br. [katastarska čestica] zgr kuća površine 68 m2, 219/4 zgr dvorište površine 68 m2, Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], - Kat. čest. br. [katastarska čestica] zgr zidina površine 49 m2, kat. čest. br. [katastarska čestica], vrt površine 65 m2, kat čest. br. [katastarska čestica] oranica površine 72 m2, kat. čest. br. [katastarska čestica] vrt površine 58 m2, kat. čest. br. [katastarska čestica] vrt površine 25 m2, kat. čest. br. [katastarska čestica] vrt površine 79 m2, kat. čest. br. [katastarska čestica] vrt površine 55 m2, Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], te su ovlašteni tužitelji ad.1. – ad.5. temeljeno na ovoj pravomoćnoj Presudi zatražiti i postići upis prava vlasništva na svoje ime i u svoje vlasništvo u zemljišnim knjigama nadležnog suda i svim drugim javnim upisnicima uz prethodno brisanje istog prava sa imena tuženika ad.1. -ad.12. kao i sa imena DĐU kao pravnog prednika tuženika ad.7. – ad.12., koji upis su tuženici ad.1. – ad.12. dužni trpjeti, sve u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude.

Obrazloženje

1. Predmetni parnični postupak pokrenut je zaprimanjem tužbe između gore navedenih parničnih stranaka, sve radi utvrđenja prava vlasništva nad česticama kako je pobliže navedeno u izreci ove presude.

2. Tužbom se navodi da su tužitelji 1-5 po pravu prednika vlasnici, te u mirnom neometanom i samostalnom posjedu predmeta spora, sigurno zadnjih 150 godina. Predmet spora je u naravi obiteljska nekretnina i okućnica, te obližnji vrtli. Tužitelji 1-5 su rođeni u obiteljskoj nekretnini oznake kat. čest. br. [katastarska čestica] zgr, 219/4 zgr, K. O. [katastarska općina], još djed tužitelja 1–4 je rođen 1889. u obiteljskoj kući. U Posjedovnom listu br. 10. upisan je SĐ, a koji je otac tužitelja 1–4, te suprug tužiteljice 5. Upisani „ MĐU“ je preminuo i pravni je prednik tuženika 7–12, odnosno djed tuženika 7 i 8, te pradjed tuženica 9-12.

3. S obzirom da su tuženici 1-5, kako je to označeno tužbom, nepoznata boravišta na području [adresa], to je izvršena provjera kroz evidencije Ministarstva unutanjih poslova Republike Hrvatske. Ova činjenica je potvrđena, odnosno, utvrđeno je kako isti nemaju aktivno prijavljenu adresu prebivališta ili boravišta na području [adresa].

4. Nakon ovih utvrđenja, sud je temeljem odredbe 84. Zakona o parničnom postupku (Službeni list SFRJ broj 4/1977, 36/1977, 36/1980, 6/1980, 69/1982, 43/1982, 58/1984, 74/1987, 57/1989, 20/1990, 27/1990, 35/1991, Narodne novine broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022) istome postavio privremenog zastupnika u osobi Zvonimira Franetovića, odvjetnika u Starom Gradu. O postavljaju privremenog zastupnika objavljen je oglas u Narodnim novinama.

5. Tuženicima je po privremenom zastupniku dostavljena tužba na davanje pisanog odgovora, uz sva zakonom propisana upozorenja. Privremeni zastupnik tuženika je dao odgovor na tužbu, te se usprotivio navodima iz tužbe u cijelosti i predložio donošenje presude kojom bi se odbio tužbeni zahtjev tužitelja.

6. Ostalim tuženicima je tužba uredno dostavljena na davanje odgovora, uz propisana zakonska upozorenja oko davanja pisanog odgovora.

7. U postupku je održano pripremno ročite 20. studenog 2024., na kojem je odlučeno o dokaznim prijedlozima stranaka. Određeno je u dokazne svrhe saslušati svjedoke. U postupku su tako u dokazne svrhe, na ročitšu za glavnu raspravu, održanom istog dana, pregledani zemljišno-knjižni izvatci, ostala dokumentacija u spisu, te su saslušani svjedoci.

8. Pregledom zemljišno-knjižnih uložaka proizlazi da su na utuženim nekretninama upisani upravo ovdje tuženik, i to za udio koji se navodi.

9. Svjedoci su saslušani na ročištu za glavnu raspravu, te su isti potvrdili navode tužbe o kvalificiranom posjedu tužitelja i prednika. Prema svjedocima, ovakvo posjedovno stanje traje unatrag najmanje 60 godina, koliko oni neposredno imaju saznanja, budući da oboje imaju svoje zemlje u neposrednoj blizini. Svjedocima nisu poznate informacije o bilo kakvim sporovima ili da bi netko prednike tužitelja ometao u posjedu. Nisu im poznati tuženici imenom i prezimenom, te tvrdi kako nitko od njih nije bio na predmetnoj zemlji, niti su ikoga viđali tamo, osim tužitelja, te njegovih prednika.

10. Nakon provedenog postupka, te savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, ovaj sud smatra tužbeni zahtjev tužitelja osnovanim u cijelosti.

11. Odredba članka 6. Zakona o parničnom postupku obvezuje stranke iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve, te predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice. Sud je u ovom pogledu ograničen, odnosno, iznimno je ovlašten utvrđivati činjenice koje stranke nisu iznijele i izvoditi dokaze koje stranke nisu predložile samo u slučaju da sumnja kako stranke idu za tim da raspolažu zahtjevima kojima ne mogu raspolagati. Koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

12. Ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključiti će primjenom pravila o teretu dokazivanja (članak 221.a Zakona o parničnom postupku).

13. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi utvrđenja prava vlasništva.

14. U postupku među strankama nije bila prijeporna identifikacija predmeta spora, kao ni činjenica da su čestice upisane na ime tuženika.

15. U postupku je valjalo raspraviti duljinu i kakvoću posjeda predmetnih nekretnina od strane tužitelja, budući da se ista poziva na stjecanje prava vlasništva dosjelošću.

16. Što se tiče stjecanja prava vlasništva, u Republici Hrvatskoj pravo vlasništva nekretnina može se steći na nekoliko načina, pa tako između ostalog, na temelju pravnog posla, odluke suda, nasljeđivanjem ili na temelju zakona.

17. Odredbom članka 388. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 ) propisano je kako se stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu Zakona o vlasništvu, prosuđuju prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka. Prije Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, koji je na snazi od 1. siječnja 1997., do njegovog stupanja, na snazi je od 1. rujna 1980. bio Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Službeni list SFRJ broj 6/80, 36/90, Narodne novine broj 53/91, 9/92, 77/92 ). No, kako je u predmetnom slučaju riječ o stjecanju prava vlasništva dosjelošću i to prije stupanja na snagu obaju zakona, za primjeniti su odredbe Austrijskog Općeg Građanskog Zakonika (koji je stupio na snagu na području Dalmacije 1. siječnja 1816.).

18. Prema Općem Građanskom zakoniku, čije odredbe o stjecanju prava vlasništva su sadržajno identične kasnijim odredbama Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima i Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, pravo vlasništva se moglo steći, između ostalog, dosjelošću.

19. Člancima 1461. do 1471. Općeg Građanskog Zakonika uređeno je pitanje stjecanja prava vlasništva dosjelošću, pa je tako bilo potrebno da je posjed zakonit (1461), pošten (1463), istinit (1464), te je potrebno i vrijeme dosjedanja, koje bi iznosilo, s obzirom da je riječ o privatnom vlasništvu, trideset godina prema Općem Građanskom Zakoniku. Sukladno mišljenju Proširene opće sjednice Saveznog Vrhovnog suda broj 3/60 od 4. travnja 1960., rok je skraćen sa trideset na dvadeset godina.

20. Dosjelost kao način stjecanja prava vlasništva je izvorni način stjecanja, jer se vlasništvo stječe bez oslonca na volju i pravo dotadašnjega vlasnika, odnosno, prednika. Pravni učinci dosjelosti nastupaju po samom pravu čim se ispune sve pretpostavke dosjelosti. Dakle, pravo vlasništva se stječe onog trenutka kada je nastupila dosjelost.

21. Rok dosjelosti počinje teći onog dana kada posjednik stekne stvar, a završava istekom posljednjeg dana vremena potrebnog za dosjelost.

22. Posjed, sa svim pozitivnim kvalitetama mora biti neprekidan kroz cijelo propisano vrijeme, međutim, prenošenje posjeda na novog posjednika ne prekida se posjedovanje, već se postojeći posjed nastavlja kod pravnog sljednika dotadašnjeg posjednika.

23. Za stjecanje prava vlasništva moraju biti ispunjene određene opće pretpostavke, a to su sposobnost stvari da bude objektom prava vlasništva, sposobnost stjecatelja da stekne pravo vlasništva, te valjani pravni temelj stjecanja. Ovisno o načinu i objektu stjecanja, potrebno je ispuniti i određene dodatne pretpostavke.

24. Kako oko općih pretpostavki nije bilo prijepora tijekom postupka, nema potrebe posebno obrazlagati iste.

25. Ono što valja utvrditi prilikom odlučivanja o stjecanju vlasništva dosjelošću je prvenstveno kakvoća posjeda. U kakvoću spadaju obilježja koja posjed mora zadovoljiti, pa se tako razlikuju objektivne i subjektivne značajke. Objektivne značajke daju posjedu postojanje ili nepostojanje pravnoga temelja za posjedovanje, odnosno, da li je posjed dopušteno ili nedopušteno steći, dok se subjektivne značajke odnose na stav koji posjednik ima glede svoga prava na posjedovanje. Dakle, u objektivne značajke posjeda spadaju zakonitost i istinitost, a u subjektivne značajke posjeda spadalo bi poštenje.

26. Posjed je zakonit ako sam posjednik ima valjani pravni temelj za to posjedovanje. Posjed će se smatrati istinitim ako nije pribavljen silom, potajno ili prevarom, a niti zloupotrebom povjerenja. Posjednik je pošten ako prilikom stjecanja posjeda nije znao, niti je mogao posumnjati, s obzirom na okolnosti, da mu pravo na posjed ne pripada. Prema zakonskoj presumpciji, svaki se posjed ima smatrati poštenim, osim ako se ne bi dokazalo suprotno.

27. Što se tiče prijepora oko trajanja posjeda tužitelja, uzeti su obzir iskazi svjedoka kao uvjerljivi, logični i životni, posebice imajući u vidu godine života istih, te njihova neposredna saznanja o predmetu spora.

28. Kada se govori o poštenju posjednika, za istaknuti je kako je pretpostavka o savjesnosti posjeda radi stjecanja vlasništva dosjelošću ispunjena ako posjednik kroz svo vrijeme dosjelosti smatra da je pošten, odnosno, da je stvar koju posjeduje njegova, ili ako ne zna ili ne može znati da nije njegova.

29. Poštenje stjecatelja mora trajati cijelo vrijeme dosjelosti, a ono je subjektivno obilježje posjeda, pa ono nikad ne prelazi s prednika na sljednika u posjedovanju – poštenje se uvijek prosuđuje s obzirom na onoga tko je posjednik. Trenutkom kada je posjednik prestao biti pošten prekida se dosjelost. Ali naknadno nepoštenje posjednika nema povratno djelovanje na ono stanje prije toga u kojem je posjednik bio pošten. Prenošenje posjeda derivativnim načinom na novog posjednika ne prekida dosjedanje, nego se postojeći posjed nastavlja kod njegovog univerzalnog ili singularnog sukcesora (sudska praksa Županijskog suda u Splitu, Gžp-1149/10).

30. Iz izvedednih dokaza u postupku, po ocjeni ovog suda, nije dovedeno u pitanje poštenje posjednika. Ovaj sud smatra kako tužitelj, ni njegov prednik nisu imali razloga sumnjati da im ne pripadaju predmetne nekretnine, a predloženim i izvedenim dokazima nije dovedeno u sumnju poštenje posjednika.

31. Iz svega proizlazi ocjena suda o osnovanosti tužbenog zahtjeva, odnosno, sud smatra kako je neprijeporno utvrđeno da je posljednji neometani posjednik predmetnih nekretnina upravo ovdje tužitelj, odnosno, da i danas jedini posjeduje i koristi predmetne nekretnine.

32. Sud smatra utvrđenim kako je tužitelj stekao pravo vlasništva predmetnih nekretnina dosjelošću, na način kako to propisuju odredbe Općeg Građanskog Zakonika, budući da je u postupku neprijeporno utvrđeno da nesmetano osobno i putem prednika (unatrag najmanje 1952., a i ranije) posjeduje kroz zakonom propisani period, što bi u konkretnom slučaju bio dvadeset godina.

33. Zaključno, odredbom članka 285. stavak 5. Zakona o parničnom postupku propisano je da, ukoliko su ispunjene pretpostavke za donošenje presude zbog ogluhe, sud neće određivati pripremno ročište, već će strankama dostaviti pisani otpravak presude.

34. Nadalje, odredbom članka 331.b Zakona o parničnom postupku propisano je da će se, ako tuženik ne da pisani odgovor na tužbu u danom roku, donijeti presuda kojom se prihvaća tužbeni zahtjev (presuda zbog ogluhe), ako su mu uredno dostavljeni tužba i poziv na davanje odgovora, ako osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, ako činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u suprotnosti s općepoznatim činjenicama ili dokazima koje je sam tužitelj podnio, te ako ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlaze opravdani razlozi da tuženik ne podnese pisani odgovor na tužbu.

35. Budući da je rok za davanje odgovora na tužbu istekao, te imajući u vidu kako tuženci nisu (ni do dana pisanja ove presude) podnijeli pisani odgovor na tužbu, a kako osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjeničnih navoda tužbe, koje nisu u suprotnosti s podnesenim dokazima, niti postoje općepoznate okolnosti koje bi opravdale tuženika u nedavanju odgovora na tužbu, sud je zaključio kako su u ovom slučaju ispunjene pretpostavke propisane odredbama članaka 285. i 331.b Zakona o parničnom postupku.

36. Osim toga, presuda zbog ogluhe se zasniva na presumpciji da tuženik prihvaća činjenične navode iz tužbe, s kojima je prethodno upoznat dostavom tužbe i dokaza, te ih ne osporava. Samim time, presuda ne mora nužno sadržavati činjenično obrazlaganje pojedinih dokaza i činjenica.

37. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u gornjoj izreci.

U Starom Gradu, 20. lipnja 2024.

Sudac

Ivan Strinić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe, u roku od petnaest dana, računajući od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi ovom sudu, za Županijski sud, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranu.

DOSTAVTI:

- tužiteljima, po punomoćnici;

- tuženicima 1-5 po privremenom zastupniku Zvonimiru Franetoviću;

- tuženicima 6-12 osobno.