REPUBLIKA HRVATSKA
Općinski sud u Bjelovaru - Stalna služba u Čazmi
Trg Čazmanskog kaptola 20
43240 Čazma
Poslovni broj: P-112/2024-12
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Bjelovaru, Stalna služba u Čazmi, po sutkinji Almi Horvatinović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja JĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Predragu Kraliku, odvjetniku iz Bjelovara, protiv tuženika Hrvatska poštanska banka, dioničko društvo, sa sjedištem u [adresa], OIB: 87939104217, zastupanog po punomoćnicima iz J i partneri, Odvjetničko društvo d.o.o., sa sjedištem u [adresa], radi utvrđenja ništetnosti,, nakon održane i zaključene glavne, javne rasprave dana 27. studenog 2024., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i tužitelja osobno, temeljem odredbe članka 335. stavak 4. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - u daljnjem tekstu ZPP) dana 03. siječnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odredba članka 11.2. Ugovora o kreditu broj 219451 od 26. kolovoza 2008. godine zaključenog između tužitelja JĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao korisnika kredita i tuženika HRVATSKA POŠTANSKA BANKA d.d., [adresa], OIB: 87939104217 (kao pravnog sljednika društva Nova hrvatska banka d.d., Zagreb, Varšavska 9, OIB: 78427478595, odnosno Sberbank d.d., Zagreb, Varšavska 9, OIB: 78427478595, odnosno Volksbank d.d., Zagreb, Varšavska 9, OIB: 78427478595), kao kreditora koja glasi: „Prijevremena otplata kredita je moguća na pisani zahtjev Korisnika kredita, a sukladno uvjetima i Odluke o kamatama i naknadama Kreditora“, utvrđuje se ništetnom i ne proizvodi pravne učinke.
II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 1.418,68 eura, uvećano za pripadajuću zakonsku zateznu kamatu, tekuću od 03. siječnja 2025. do isplate, prema stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja iste godine, u roku od 15 dana.
III. Odbija se tužitelj sa zahtjevom za isplatu troška parničnog postupka preko dosuđenog iznosa od 1.418,68 eura do zatraženog iznosa od 2.244,03 eura, odnosno za iznos od 825,35 eura, uvećano za pripadajuću zakonsku zateznu kamatu, tekuću od 03. siječnja 2025. do isplate, prema stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja iste godine.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženika u kojoj navodi kako su dana 26. kolovoza 2008. tužitelj i tuženik sklopili Ugovor o kreditu br. 219451, koji je potvrđen kod javnog bilježnika Slavke Marković iz [adresa], dana 26. kolovoza 2008. pod brojem Ov-5872/2008, a prema kojem je tuženik kao kreditor tužitelju kao korisniku kredita odobrio i stavio na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti od 21.476,77 CHF prema srednjem tečaju banke na dan korištenja. Kredit je dan na rok otplate od 84 (osamdesetčetiri) mjeseca.
1.1. Člankom 11.2. Ugovora o kreditu (Prijevremena otplata kredita), ugovoreno je da je prijevremena otplata kredita moguća na pisani zahtjev Korisnika kredita, a sukladno uvjetima i Odluke o kamatama i naknadama Kreditora, kojom je odredbom Ugovora o kreditu tužitelju de facto nametnuta obveza plaćanja naknade u slučaju prijevremene otplate kreditnog aranžmana. Zbog činjenice naglog rasta tečaja valute švicarski franak, kao i kontinuiranog povećanja kamatnih stopa od strane tuženika, plaćanje kredita tužitelju je postalo teško, a i neizvjesno jer nije znao gdje je granica rasta tečaja CHF, te je tužitelj predmetni kreditni aranžman prijevremeno otplatio, a za što mu je naplaćena predmetna naknada u iznosu od 1.213,57 HRK. Spornim člankom 11.2. Ugovora o kreditu, regulirana je obveza tužitelja na plaćanje naknade u slučaju prijevremene otplate kreditnog aranžmana. Tužitelj navodi da se radi o tipskom ugovoru koji je otisnut na tipskom obrascu koji je unaprijed pripremljen od strane tuženika kao trgovca i o čijim se odredbama nije pojedinačno pregovaralo, a on kao takav uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a sve sukladno odredbi članka 81. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03), a koji je bio na snazi u vrijeme zaključenja ugovora. Iz istog proizlazi da je i ugovorna odredba kojom je ugovorena mogućnost potrošača da prijevremeno otplati kredit nepoštena, a slijedom toga i ništetna. Da je riječ o tipskom ugovoru otisnutom na unaprijed pripremljenom obrascu, a da na odredbe ugovora tužitelj nije imao nikakvu mogućnost utjecaja, dokazuje pravomoćna presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Čazmi, broj P-440/2021 od 21. travnja 2022. koja je donesena povodom tužbe tužitelja protiv tuženika, a kojom je tužitelj potraživao naknadu više plaćenog s osnove ništetnih odredaba o valutnoj klauzuli CHF i promjenjivosti kamatne stope. Nadalje, tzv. izlazna naknada koja je tužitelju naplaćena zbog prijevremene otplate kredita, protivna je članku 1024. stavku 4. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22) koji propisuje da u slučaju vraćanja kredita prije određenog roka banka ne može uračunati kamate za vrijeme od dana vraćanja kredita do dana kada ga je po ugovoru trebalo vratiti. Slijedom navedenog, tužitelj predlaže naslovnom sudu da nakon provedenog postupka donese presudu.
2. U odgovoru na tužbu tuženik je naveo kako je tužba u cijelosti neosnovana zbog čega ju osporava u cijelosti.
2.1. Tuženik prije svega stavlja prigovor zastare navodeći kako je tužitelj predmetni parnični postupak pokrenuo tek 05. veljače 2024. pa stoga prigovara zastari utuženih iznosa i to s nekoliko različitih osnova sukladno Zakonu o obveznim odnosima (NN 35/05 – 29/18), ovisno o pravnoj kvalifikaciji potraživanja tužitelja.
2.2. Tuženik ističe kako u ovom sporu nema mjestu preslikavanju utvrđenja iz parnice „Potrošač“ jer je u toj parnici utvrđivana tek apstraktna pravna zaštita, čiji učinci se ne mogu neposredno primijeniti na pojedini ugovorni odnos, nego se u tom odnosu tek treba izvesti dokazivanje jesu li utvrđenja iz parnice „Potrošač“ i na koji način primjenjiva u pojedinačnom slučaju. Kolektivnom zaštitom osigurava se preventivna zaštita i kontrola nepoštenih ugovornih odredaba u odnosu na „prosječnog potrošača“, ali se njome ne mogu zamijeniti učinci koji se ostvaruju individualnom pravnom zaštitom. Tvrdnje tužitelja da je tuženik koristio nepoštenu poslovnu praksu su neosnovane i neutemeljene. Tuženik prije svega ističe kako nema nikakvog zakonskog uporišta u tada primjenjivim propisima, a niti u sudskoj praksi, da je ugovorna odredba za prijevremenu otplatu zabranjena. Štoviše, propisi koji su tada bili na snazi nisu predviđali zabranu takvih naknada, a ne postoji uporište niti u jednom pravnom propisu iz kojeg bi proizlazila čak i najmanja sumnja da je tuženik u bilo kojem trenutku postupao nedopušteno, tj. protivno prisilnim propisima ili Ustavu Republike Hrvatske, a tužitelj nije predložio niti jedan dokaz kojim bi dokazao suprotno.
2.3. Naknada za prijevremenu otplatu Ugovora o kreditu nije ništetna suprotno navodima tužitelja. Članak 342. stavak 1. ZOO-a propisuje da je vjerovnik u obveznom odnosu ovlašten od dužnika zahtijevati ispunjenje obveze, a dužnik je dužan ispuniti je savjesno u svemu kako ona glasi. Kad dužnik ne ispuni obvezu ili zakasni s njezinim ispunjenjem, vjerovnik ima pravo zahtijevati i popravljanje štete koju je zbog toga pretrpio. Ugovor o kreditu je u članku 1021. ZOO definiran kao ugovor kojim se banka obvezuje korisniku kredita staviti na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, na određeno ili neodređeno vrijeme, za neku namjenu ili bez utvrđene namjene, a korisnik se obvezuje banci plaćati ugovorene kamate i dobiveni iznos novca vratiti u vrijeme i na način kako je ugovoreno. Točno tužitelj navodi da u slučaju vraćanja kredita prije određenog roka banka ne može uračunati kamate za vrijeme od dana vraćanja kredita do dana kad ga je po ugovoru trebalo vratiti, pozivajući se na odredbu iz članka 1024. stavka 4. ZOO-a. Međutim, takva zabrana nipošto ne znači da Banka ne bi imala pravo potraživati naknadu štete koja bi joj nastala. Sukladno članku 1046. ZOO vjerovnik ima pravo na naknadu obične štete i izmakle koristi. Pogrešno tužitelj tumači odredbu članka 272. stavak 1. ZOO-a, jer Odredba nije neodrediva, pa tako ni činidba, odnosno naknada za prijevremenu otplatu nije neodrediva. Ugovorom je jasno propisano kako se naknada određuje sukladno Odluci o kamatama i naknadama Kreditora od 20.7.2004., a koja je vrijedila na dan sklapanja kredita. Odluka je interni akt tuženika i dostupna je svima, pa tako i tužitelju.
2.4. Tuženik prigovara načinu utvrđivanja utuženog iznosa na temelju samostalnog izračuna visine navodnog potraživanja, budući da spornu visinu tužbenog zahtjeva može utvrditi samo vještačenjem po vještaku odgovarajuće struke, kao načinom dokazivanja spornih činjenica, a koje može odrediti isključivo neovisni i nepristrani sud u okviru parničnog postupka. U odnosu na visinu tužbenog zahtjeva, tuženik napominje da tužitelj nije dokazao niti osnovu svog tužbenog zahtjeva pa uopće nema mjesta raspravljanju o visini, stoga se tuženik protivi dokaznom prijedlogu za provođenje financijskog vještačenja.
3. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnosti odredbe čl. 11.2. Ugovora o kreditu broj 219451 od 26. kolovoza 2008.
4. Među strankama nije sporno da su dana 26. kolovoza 2008. sklopile Ugovor o kreditu broj 219451, kojim je tuženik kao kreditor tužitelju kao korisniku kredita odobrio i stavio na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti od 21.476,77 CHF prema srednjem tečaju banke na dan korištenja, na rok otplate od 84 (osamdesetčetiri) mjeseca.
5. Među strankama je sporna pravna osnova i visina tužbenog zahtjeva te prigovor zastare.
6. Tijekom dokaznog postupka, a radi razjašnjenja spornih i odlučnih okolnosti te pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja, sud je izvršio uvid u: Ugovor o kreditu broj 219451, od 26. kolovoza 2008. (list 4-11), dopis tuženika tužitelju (list 12)
7. Izveden je dokaz saslušanjem tužitelja kao stranke (list 69-70).
8. Sve izvedene dokaze sud je ocijenio u smislu odredbe čl. 8 ZPP-a.
9. Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.
10. Iz Ugovora o kreditu broj 219451, od 26. kolovoza 2008. Iz Ugovora o kreditu broj 219451 proizlazi da su tuženik (prije Volksbank d.d.) kao kreditor i tužitelj kao korisnik kredita dana 26. kolovoza 2008. sklopili isti te je kreditor odobrio i stavio na raspolaganje korisniku kredita kredit za kupnju vozila u iznosu od 21.476,77 CHF, u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za devize važećem na dan isplate, na rok otplate 84 mjeseca, uz redovnu kamatu 5,90% godišnje, promjenjivu, u skladu s Odlukom o kamatama i naknadama kreditora. Člankom 8 ugovora propisano je kako korisnik kredita otplaćuje kredit u jednakim mjesečnim anuitetima u iznosu od 312,72 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB tečaju za devize važećem na dan dospijeća. Anuiteti dospijevaju na naplatu svakog prvog u mjesecu počevši od 01. listopada 2008. Ugovor je solemniziran po javnom bilježniku Slavki Marković pod posl.broj Ov-5872/08, dana 26. kolovoza 2008. Člankom 11.2. ugovora propisano je kako je prijevremena otplata kredita moguća na pisani zahtjev Korisnika kredita, a sukladno uvjetima i Odluke o kamatama i naknadama Kreditora.
11. Uvidom u dopis koji je tuženik uputio tužitelju 25. siječnja 2024. proizlazi kako istim tuženik dostavlja traženi podatak o naplaćenim naknadama po kreditu 219451 na ime JĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj] te kako je naplaćena administrativna naknada 27.08.2012. u iznosu od 3.592,49 HRK i naknada za zatvaranje kredita 02.06.2014. u iznosu od 1.213,57 HRK.
12. Tužitelj, saslušan kao stranka u postupku iskazao je kako je 2008. počeo raditi u Osnovnoj školi u Čazmi, imao je 23 godine te je odlučio kupiti automobil koji mu je bio potreban za osobne potrebe, jer je trebao svakodnevno putovati na posao iz Babinca u Čazmu. Otišao je u auto kuću u [adresa] i odlučio kupiti Kiu Ceed. Tamo mu je bilo rečeno da može podići kredit u Volksbank d.d. jer sa tom bankom oni posluju. Došao je u tu banku i oni su mu ponudili ugovor u švicarcima i rekli da je to najpovoljniji kredit i sa najmanjom kamatom. Nisu mu ponudili kredit ni u jednoj drugoj valuti niti se interesirao u drugim bankama, jer je smatrao, obzirom da auto kuća ima ugovor s tom bankom, da neće moći podići kredit u nekoj drugoj banci. Ugovor je pročitao, ovjerili su ga kod javnog bilježnika Slavke Marković u [adresa], ali nitko mu nije rekao da će rasti rate kredita, već upravo suprotno, rekli su mu da je švicarski franak stabilna valuta. Da je znao da će rate kredita toliko rasti, nikada ne bi podigao takav kredit. Prva rata iznosila je oko 1200 ili 1300 kuna, a nakon izvjesnog vremena narasla je i do 2200 kuna, pa je odlučio 2014. zatvoriti taj kredit, ali je morao platiti naknadu od 1.213,57 kn. Nitko mu nije objasnio niti rekao da bi u slučaju prijevremene otplate kredita trebao platiti naknadu niti kakve troškove pokriva plaćanje te naknade, već je samo dobio račun koji je trebao platiti, a da bi mogao prijevremeno otplatiti kredit.
13. Sud je donio odluku temeljem savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka sukladno čl. 8 ZPP.
14. Sud je kao vjerodostojne prihvatio sve isprave koje su pročitane i u koje je izvršen uvid na glavnoj raspravi budući njihova vjerodostojnost nije dovedena u pitanje pri čemu je dokaznu snagu istih cijenio dovodeći ih u vezu s drugim dokazima te odredbama zakona.
15. Sud je prihvatio iskaz tužitelja kao stranke budući je isti iskazivao životno, logično i uvjerljivo o onim činjenicama kojih se sjeća i o svojem viđenju stvari.
16. Sukladno odredbi čl.53.st.1.Zakona o zaštiti potrošača (NN 19/22 i 59/23, dalje u tekstu: ZZP), ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Člankom 53.st.2. ZZP-a propisano je da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. Člankom 53.st.4. ZZP-a propisano je da ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati.
17. Sukladno odredbi čl. 269 st. 2 Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 - dalje: ZOO) činidba kao objekt ugovorne obveze mora biti moguća, dopuštena i određena, odnosno odrediva. Prema odredbi čl. 272 ZOO, činidba je odrediva ako ugovor sadrži podatke pomoću kojih se može odrediti ili su strane ostavile trećoj osobi da ju odredi, dok je čl.270 st.1 ZOO propisano da kad je činidba nemoguća, nedopuštena, neodređena ili neodrediva, ugovor je ništetan.
18. Iz cjelokupno provedenog dokaznog postupka proizlazi da prednik tuženika sa tužiteljem prilikom sklapanja predmetnog ugovora nije pregovarao oko odredbi o plaćanju naknada i troškova – konkretno o odredbi o plaćanju naknade za prijevremenu otplatu kredita jer je u pitanju odredba koju ju je tuženik unaprijed formulirao u Ugovor o kreditu (čl. 11.2. Ugovora) pa tužitelj nije imao mogućnost utjecaja na sadržaj navedene odredbe Ugovora. To proizlazi iz samog Ugovora o kreditu, i iz iskaza tužitelja, pa je samim time prigovor tuženika da se o toj odredbi pregovaralo neosnovan.
19. Prema odredbi čl.3 st.1 Direktive 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori smatra se nepoštenom ako u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri, na štetu potrošača prouzroči znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka proizašlima iz ugovora. Prema odredbi čl. 5 iste Direktive u slučaju ugovora u kojem se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku, te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo. 20. Navedena odredba iz čl. 11.2. predmetnog ugovora u kojoj je samo navedeno da: “Prijevremena otplata kredita je moguća na pisani zahtjev Korisnika kredita, a sukladno uvjetima i Odluke o kamatama i naknadama Kreditora.“, nije sročena jasno i razumljivo, o njoj se nisu vodili pojedinačni pregovori, te je kao takva prouzročila znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka proizašlima iz ugovora o kreditu koji su sklopili tužitelj i prednik tuženika.
21. Obzirom da tužitelj kao potrošač nije bio u mogućnosti pregovarati sa tuženikom u svezi naknada i troškova kredita, sud je stajališta da je navedena odredba ugovora u kojoj se navodi da je prijevremena otplata kredita moguća na pisani zahtjev Korisnika kredita, a sukladno uvjetima i Odluke o kamatama i naknadama Kreditora - članak 11.2. Ugovora o kreditu; ništetna ugovorna odredba. Tužitelju je kao potrošaču trebalo na temelju jasnih i razumljivih kriterija objasniti navedenu odredbu, što sve tuženik nije učinio, a sve kako bi tužitelj mogao objektivno predvidjeti da li je to za njega tegobno iz nekog razloga i koje su posljedice koje proizlaze iz takve odredbe.
22. Iz svega navedenog sud je zaključio kako se zaista radi o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama između stranaka i to na štetu tužitelja, obzirom da sukladno odredbama čl. 4. ZOO-a poštujući načelo savjesnosti i poštenja svi sudionici obveznih odnosa su dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obiju strana. Obzirom da je sud nakon provedenog dokaznog postupka utvrdio kako je odredba čl.11.2. Ugovora o kreditu 219451 od 26. kolovoza 2008. nepoštena i kao takva ništetna, valjalo je odlučiti kao u toč. I. izreke ove presude.
23. Prigovor zastare tuženika nije osnovan. U ovom konkretnom slučaju nema zastare na isplatu bez obzira što je ugovor zaključen 26. kolovoza 2008. iz razloga što prema stavu Vrhovnog suda RH i to pravnom shvaćanju sjednice Građanskog odjela VSRH od 30. siječnja 2020., zastara nastupa istekom roka od 5 godina od dana utvrđenja ništetnosti ugovora ili nekog njegovog dijela iz kojeg proizlazi isplata. Budući je tužitelj upravo ovom tužbom tražio utvrđenje ništetnosti odredbe predmetnog Ugovora o kreditu, zastara će početi teći tek pravomoćnošću dijela presude koji utvrđuje ništetnost odredbe. Takav stav je osim VSRH zauzela i brojna sudska praksa nakon tog mišljenja. (Gž-2406/18 ŽSZG).
24. Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbi čl. 154 st. 1 u vezi čl. 155 ZPP.
25. Tužitelj je potraživao trošak parničnog postupka u ukupnom iznosu od 2.244,03 eura, uvećano za zatezne kamate od presuđenja do isplate. Tužitelju je kao nužan i opravdan priznat parnični trošak u ukupnom iznosu od 1.418,68 eura, uvećano za zatezne kamate od presuđenja do isplate, a sastoji se od troška sastava dopisa tuženiku u iznosu od 50,00 eura, troška sastava tužbe u iznosu od 200,00 eura, troška sastava podneska od 27. veljače 2024. u iznosu od 50,00 eura, sastava podneska od 11. travnja 2024., u iznosu od 200,00 eura, troška zastupanja na ročištima dana 06. svibnja 2024. i 27. studenog 2024. svako u iznosu od 200,00 eura, troška zastupanja na ročištu dana 19. rujna 2024., u iznosu od 50,00 eura, zastupanja na ročištu za objavu presude u iznosu od 100,00 eura, sve uvećano za pripadajući PDV 25%, sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 i 138/23, dalje: Tarifa), troška sudskih pristojbi na tužbu i presudu, svako u iznosu od 53,09 eura, sve kako je navedeno u toč. II. izreke ove presude.
25.1. Tužitelju nije priznat trošak pristupa na ročište 19. rujna 2024. u zatraženom punom iznosu, budući se na istom nisu izvodili dokazi, odnosno na ročište zbog spriječenosti nije pristupio tužitelj koji je trebao biti saslušan te je ročište odgođeno, stoga je sud ovdje primijenio odredbe čl. 9. toč. 5 Tarife te mu priznao 25% od zatraženog troška. Sud tužitelju nije priznao ni trošak prijevoza njegovog punomoćnika - odvjetnika na relaciji [adresa] i natrag, radi pristupa na održana ročišta, kao ni trošak izbivanja iz pisarnice za to vrijeme, iz razloga jer okolnost da se postupak vodio pri stalnoj službi istog općinskog suda gdje punomoćnik tužiteljice ima sjedište, nije opravdan trošak budući se radi o području istog općinskog suda. Tako se i u odluci VS RH broj Rev 652/2023-2 od 12. lipnja 2024., u istoj činjeničnoj i pravnoj situaciji, navodi: "Prema pravnom shvaćanju revizijskog suda zauzetom u više odluka (Rev 501/2023-2 od 30. kolovoza 2023., Revr-340/14 od 29. rujna 2015.), u pravilu, trošak zastupnika odvjetnika, čije sjedište je izvan područja suda pred kojim se vodi parnica, može iznositi samo toliko koliko bi iznosio trošak odvjetnika čije je sjedište u mjestu parničnog suda, dakle ne obuhvaća trošak izbivanja iz pisarnice za vrijeme putovanja niti trošak putovanja. S kojim stajalištem se slaže i ovo vijeće i smatra da postojeće pravno shvaćanje nije potrebno mijenjati." Navedeno dodatno potvrđuje i najnovija sudska praksa u odluci VS RH Rev-145/2024.
26. Svi parnični troškovi priznati strankama bili su u smislu čl. 155 st. 1 ZPP potrebni za vođenje ove parnice, a odmjereni su u granicama postavljenih određenih zahtjeva stranaka za naknadom parničnih troškova, te u skladu s odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i Zakona o sudskim pristojbama, te u skladu sa vrijednošću predmeta spora važećoj u vrijeme poduzimanja svake pojedine parnične radnje.
27. Slijedom navedenog, sud je odlučio kao u izreci.
U Čazmi, 03. siječnja 2025.
Sutkinja:
Alma Horvatinović
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku 15 dana od dana objave iste. Žalba se podnosi pisano u tri istovjetna primjerka Županijskom sudu, putem ovog suda.
Naredba:
I Presuda nepravomoćna
II. DNA -punomoćniku tužitelja
-punomoćniku tuženika
U Čazmi, 03. siječnja 2025.
