Poslovni broj: Us I-619/2024-7

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sutkinji tog suda Danijeli Čipčić Buzov, sucu pojedincu, te Katiji Stermšek, zapisničarki, u upravnom sporu tužiteljice KU, [adresa], Mozartova 2, K, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po opunomoćenici Rei Atelj, odvjetnici u Zadru, Nikole Matafara 7, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnja služba, Zagreb, Antuna Mihanovića 3, OIB: 84397956623, zastupanog po opunomoćenici JU (generalna punomoć pohranjena u Uredu predsjenice suda), radi priznavanja svojstva osiguranika, nakon neposredne i javne rasprave zaključene 5. prosinca 2024. u nazočnosti opunomoćenice tuženika i odsutnosti tužiteljice, 3. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Klasa: UP/II 140-10/24- 03/03669163286, Urbroj: 341-99-11/2-24-686 od 5. veljače 2024. i rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Zadru, Klasa: UP/I 140-10/23- 03/03669163286, Urbroj: 341-24-11/2-23-21919 od 25. listopada 2023.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadom troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. U pravodobno podnesenoj tužbi tužiteljica pobija zakonitost rješenja tuženika Klasa: UP/II 140-10/24-03/03669163286, Urbroj: 341-99-11/2-24-686 od 5. veljače 2024. (dalje: drugostupanjsko rješenje) i rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Zadru, Klasa: UP/I 140-10/23-03/03669163286, Urbroj: 341-24-11/2-23-21919 od 25. listopada 2023. (dalje: prvostupanjsko rješenje).

2. Drugostupanjskim rješenjem je odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja, a kojim se tužiteljici priznaje svojstvo osiguranika na mirovisnsko osiguranje počevši od 25. listopada 2023.

3. Tužiteljica u tužbi kojom pobija zakonitost osporenih rješenja iz svih zakonom predviđenih razloga i tijekom ovog spora, u bitnom, navodi je prije svega pogrešno utvrđeno činejnično stanje jer iz obrazloženja drugostupanjskog rješenja proizlazi da „žalbeni navodi žaliteljice da ostvaruje mirovinu u Republici Češkoj i u Švicarskoj Konfederaciji, kao i priložena dokumentacija kojom isto dokazuje, nisu od utjecaja na donošenje drugačije odluke.“, odnosno da je „obvezno mirovinsko osiguranje prema članku 12. ZOMO-a je supsidijarne naravi i uspostavlja se kada član uprave, direktor trgovačkog društva nije obvezno osiguran prema drugoj osnovi. Dakle, obvezno mirovinsko osiguranje prema članku 12. ZOMO-a uspostavlja se zbog činjenice da je osoba u Republici Hrvatskoj upisana u Sudski registar kao član uprave, direktor trgovačkog društva i da nije obvezno osigurana po drugoj osnovi u Republici Hrvatskoj“, što je aposlutno protivno zakonskim razlozima koji reguliraju navedenu tematiku, obzirom da okolnost da osoba obavlja djelatnost kao zaposlena ili samozaposlena osoba u drugoj državi članici u skladu sa supsidijarnom naravi članka 12. ZOMO-a može dovesti do isključenja obveznog osiguranja prema članku 12. ZOMO-a. Netočan je dakle i nepravilan zaključak drugostupanjskog tijela da iz odredbe članka 11. stavka 2. navedene Uredbe proizlazi da se za osobe koje primaju mirovinu ne smatra da obavljaju djelatnost u svojstvu zaposlenih ili samozaposlenih osoba, pa da bi se time svojstvo osiguranika prema članku 12. ZOMO-a uspostavlja se i u odnosu na osobe koji su korisnici mirovine, što je netočno. Nadalje, člankom 12. ZOMO-a navedeno da: „obvezno su osigurani članovi uprave i izvršni direktori trgovačkih društava, likvidatori i upravitelji zadruge, ako nisu obvezno osigurati po drugoj osnovi, i ako posebnim propisom nije drugačije utvrđeno“. Pozivom na prednje odredbe Zakona ističe se kako tužiteljica nije obvezna na mirovinsko osiguranje u Republici Hrvatskoj temeljem citiranog propisa, obzirom da je ista državljanka Republike Češke, sa ranijim dugogodišnjim boravkom u Švicarskoj Konfederaciji – sukladno čemu stranka ostvaruje mirovinu u obje naprijed navedene države, čime je ispunjen uvjet uzajamnosti i stranka (tužiteljica) nije obvezna na mirovinsko osiguranje u Republici Hrvatskoj. Tužiteljica nadalje ističe kako je točno da je ona upisana u Sudski registar u svojstvu člana uprave trgovačkog društva SPORT MARINA d.o.o., ali da ista ne ostvaruje nikakvu dobit, niti vrši ikakvu funkciju, a navedeno trgovačko društvo također ne ostvaruje ikakvu dobit niti posluje u pravnom prometu Republike Hrvatske, već je osnovano radi stjecanja nekretnina u Republici Hrvatskoj u vrijeme kada se za strance zahtijevala suglasnost Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske. Dakle, Republika Hrvatska nema razloga ni po kojoj zakonskoj osnovi obvezno osigurati tužiteljicu na mirovinsko osiguranje, koje ona već ostvaruje u državi članici Europske unije i Švicarskoj Konfederaciji. Slijedom iznijetog, a kako je činjenično stanje pogrešno utvrđeno, a time i materijalno pravo pogrešno primijenjeno, to tužiteljica ustaje ovom tužbom i predlaže da sud donese presudu kojom se tužba uvažava i poništava kao nezakonito osporeno drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje.

4. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da tužba nije osnovana, da je osporenim rješpenjem tuženika dobijena žalba tužiteljice izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja kojim je tužiteljici po službenoj dužnosti priznato svojstvo osiguranika na mirovinsko osiguranje počevši od 25. listopada 2023. sukladno odredbi članka 12. i članka 119. stavaka 2. i 3. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine, broj 157/2013, 151/2014, 33/2015, 93/2015, 120/2016, 18/2018 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 62/2018, 115/2018, 102/2019, 84/2021 i 119/2022– u daljnjem tekstu: ZOMO), a s obzirom da je u Sudskom registru upisana kao član uprave, direktor trgovačkog društva Sport Marina d.o.o., Sutomišćica i s obzirom da prema matičnoj evidenciji Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje nije obvezno osigurana na mirovinsko osiguranje po nekom od drugih obveznih osnova osiguranja propisanih odredbama ZOMO-a. Razlozi tužbe identični su razlozima koje je tužiteljica bila iznijela u žalbenom postupku i isti nisu od utjecaja na donošenje drugačije odluke iz svih razloga koji su navedeni i obrazloženi u osporenom drugostupanjskom rješenju. Člankom 12. ZOMO-a propisano je da su obvezno osigurani članovi uprave i izvršni direktori trgovačkih društava, likvidatori i upravitelji zadruge ako nisu obvezno osigurani po drugoj osnovi i ako posebnim propisom nije drukčije određeno. Obvezno mirovinsko osiguranje prema članku 12. ZOMO-a je supsidijarne naravi i uspostavlja se kada član uprave, direktor trgovačkog društva nije obvezno osiguran prema drugoj osnovi. Dakle, obvezno mirovinsko osiguranje prema članku 12. ZOMO-a uspostavlja se zbog činjenice da je osoba u Republici Hrvatskoj upisana u sudski registar kao član uprave, direktor trgovačkog društva i da nije obvezno osigurana po drugoj osnovi u Republici Hrvatskoj. Svojstvo osiguranika prema članku 12. ZOMO-a uspostavlja se i u odnosu na osobe koji su korisnici mirovine. Naime, osiguranik je fizička osoba koja je na osnovi radne sposobnosti (radni odnos, obavljanje djelatnosti i dr.) obvezno osigurana na mirovinsko osiguranje (članak 8. točka 2. ZOMO-a), a korisnik mirovine je osiguranik kojem je priznato pravo na mirovinu (članak 8. točka 11. ZOMO-a). U skladu sa načelom jednakosti postupanja iz članka 5. Uredbe (EZ) br. 883/2004 Europskog Parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti s određenim činjenicama ili događajima koji su nastali u drugoj državi članici Europske unije, uključujući i države Europskog gospodarskog prostora (Island, Lihtenštajn i Norveška) i Švicarsku Konfederaciju, kao da su nastali na području Republike Hrvatske, okolnost da osoba obavlja djelatnost kao zaposlena ili samozaposlena osoba u drugoj državi članici u skladu sa supsidijarnom naravi članka 12. ZOMO-a može dovesti do isključenja obveznog osiguranja prema članku 12. ZOMO-a. Međutim, iz odredbe članka 11. stavka 2. navedene Uredbe proizlazi da se osobe koje primaju mirovinu ne smatra da obavljaju djelatnost u svojstvu zaposlenih ili samozaposlenih osoba. Dakle, svojstvo osiguranika prema članku 12. ZOMO-a uspostavlja se i u odnosu na osobe koji su korisnici mirovine, bez obzira jesu li korisnici domaćeg ili inozemnog osiguranja. Izložena pravna shvaćanja izražena su i u presudama Visokog upravnog suda Republike Hrvatske posl.br. Usž-1210/21-2 od 28. rujna 2021., Upravnog suda u Rijeci posl.br. 2 Us I-600/2022-8 od 29. rujna 2022., Upravnog suda u Rijeci posl.br. 3 UsI-423/2023-8 od 11. svibnja 2023., Upravnog suda u Splitu posl.br.10 UsImio-250/20-9 od 28. svibnja 2021., Visokog upravnog suda Republike Hrvatske posl.br. Usž-3687/21-2 od 14. prosinca 2021. Stoga tužiteljica pogrešno smatra da se na nju ne primjenjuje zakonodavstvo Republike Hrvatske zbog činjenice da je korisnik mirovine u Republici Češkoj i u Švicarskoj konfederaciji. Tužbeni navodi u kojem tužiteljica navodi da je trgovačko društvo Sport Marina d.o.o., Sutomišćica ne ostvaruje nikakvu dobit i da ne posluje u pravnom prometu Republike Hrvatske jer da je osnovano radi stjecanja nekretnina u Republici Hrvatskoj, nisu od utjecaja na donošenje drugačije odluke, jer je status tužiteljice kao osiguranika na mirovinsko osiguranje u Republici Hrvatskoj sukladno odredbi članka 12. ZOMO-a povezano sa činjenicom njezinog upisa u registar Trgovačkog suda kao člana uprave, direktor trgovačkog društva. Naposljetku, tuženik navodi da u cijelosti osporava tužiteljev zahtjev za naknadom troška koji obuhvaća trošak sastava tužbe jer je podnesena tužba u cijelosti bespredmetna te je kao takav i zahtjev za naknadu troška kako u osnovi tako i u visini. Postupak koji je prethodio donošenju osporavanog rješenja da je u potpunosti i pravno proveden, te je na temelju utvrđenog činjeničnog stanja, uz pravilnu primjenu materijalnog prava, bez povrede pravila postupka, donesena pravilna i zakonita odluka, pa tuženik predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev.

5. U sporu je održana rasprava 5. prosinca 2024., a čime je, kao i dostavom podneska, strankama u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/2024; dalje ZUS) dana mogućnost da se izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

6. U dokaznom postupku sud je pregledao cjelokupnu dokumentaciju sadržanu u spisu upravnog spora i pregledan je cjelokupan spis upravnog tijela koji je dostavljen uz odgovor na tužbu.

7. Daljnjih dokaznih prijedloga nije bilo.

8. Tužiteljica je zatražila i popisala troškove upravnog spora, dok tuženik nije zatražio i popisao troškove upravnog spora.

9. Na temelju provedenih dokaza tijekom upravnog postupka kao i tijekom ovog spora, te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, u skladu s odredbom članka 55. stavka 3. ZUS-a, sud je ocijenio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

10. Predmet ovog spora je u smislu odredbe članka 3. ZUS-a ocjena zakonitosti osporenog drugostupanjskog i prvostupanjskog rješenja.

11. Među strankama nije sporno da je tužiteljica upisana u Sudski registar u svojstvu člana uprave trgovačkog društva SPORT MARINA d.o.o. Isto tako nije sporno da je tužiteljica korisnica starosne mirovine u Republici Češkoj i Švicarskoj konfederaciji.

12. Sporno je da li je tužiteljici pravilno i zakonito osporenim rješenjima po službenoj dužnosti priznato svojostvo osiguranika u Republici Hrvatskoj počevši od 25. listopada 2023.

13. Odredbom članka 12. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine, broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21 i 119/22; dalje: ZOMO) propisano je da su obvezno osigurani članovi uprave i izvršni direktori trgovačkih društava, likvidatori i upravitelji zadruge ako nisu obvezno osigurani po drugoj osnovi i ako posebnim propisom nije drukčije određeno.

14. Prema odredbi članka 117. stavka 2. ZOMO-a svojstvo osiguranika utvrđuje Zavod na osnovi prijave osiguranja koju podnosi obveznik doprinosa, odnosno osiguranik kada je sam obveznik plaćanja doprinosa.

15. Prema odredbi članka 119. stavka 2. ZOMO-a ako osiguranik iz članaka 10., 11., 12. i 13. ovoga Zakona u roku od 30 dana od dana nastanka obveze na osiguranje ne podnese prijavu na osiguranje, Zavod će po službenoj dužnosti donijeti rješenje o priznanju svojstva osiguranika.

15.1. Stavkom 3. istog članka propisano je da ako Zavod u roku od 12 mjeseci od dana nastanka obveze na osiguranje ne donese rješenje o priznanju svojstva osiguranika, svojstvo osiguranika priznaje se s datumom donošenja rješenja Zavoda.

16. Iz podataka spisa predmeta je razvidno je kako slijedi:

- da je predmetni upravni postupak pokrenut po službenoj dužnosti;

- da je iz izvoda iz sudskog registra Trgovačkog suda u Zadru razvidno da je tužiteljica upisana kao član uprave - direktor trgovačkog društva Sport Marina d.o.o., Sutomišćica;

- da je iz podataka matične evidencije Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje razvidno da tužiteljica nije obvezno osigurana na mirovinsko osiguranje po nekom od drugih obveznih osnova osiguranja propisanih odredbama ZOMO-a.

17. Obzirom na podatke spisa predmeta, a imajući u vidu naprijed citirane zakonske odredbe, po ocjeni ovog suda, pravilno i zakonito je osporeno drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje, dok tužbeni prigovori nisu osnovani niti od utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari.

18. Naime, osnovano tuženik ukazuje da je obvezno mirovinsko osiguranje prema članku 12. ZOMO-a supsidijarne naravi i uspostavlja se kada član uprave, direktor trgovačkog društva nije obvezno osiguran prema drugoj osnovi. Navedeno je odlučno u ovoj upravnoj stvari iz razloga jer je utvrđeno da je tužiteljica korisnica mirovine u Republici Češkoj i Švicarskoj konfederaciji, te da je u Republici Hrvatskoj u javnoj knjizi - sudskom registru Trgovačkog suda upisana kao članica uprave trgovačkog društva. Nadalje, svojstvo osiguranika prema članku 12. ZOMO-a uspostavlja se i u odnosu na osobe koji su korisnici mirovine, bez obzira jesu li korisnici iz tuzemnog ili inozemnog osiguranja. Naime, osiguranik je fizička osoba koja je na osnovi radne sposobnosti (radni odnos, obavljanje djelatnosti i dr.) obvezno osigurana na mirovinsko osiguranje (članak 8. točka 2. ZOMO-a), a korisnik mirovine je osiguranik kojem je priznato pravo na mirovinu (članak 8. točka 11. ZOMO-a). Dakle, svojstvo osiguranika po osnovi statusa člana uprave trgovačkog društva (supsidijarno) utvrđuje i u odnosu na osobe koji su već korisnici mirovine. Pri tome, za istaći je da je na članovima uprava trgovačkih društava obveza poznavanja vlastitih obveza i njihova ispunjavanja, te isto ne predstavlja nerazložno ili nerazumno očekivanje u odnosu na pažnju očekivanu od osobe koja vode trgovačka društva.

19. Nadalje, bez utjeca na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari ne dovode ni izvori europskog prava o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti, a kako to pogrešno drži tužiteljica.

19.1. Naime, u skladu sa načelom jednakosti postupanja iz članka 5. Uredbe (EZ) br. 883/2004 Europskog Parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti s određenim činjenicama ili događajima koji su nastali u drugoj državi članici Europske unije, uključujući i države Europskog gospodarskog prostora (Island, Lihtenštajn i Norveška) i Švicarsku Konfederaciju, kao da su nastali na području Republike Hrvatske, okolnost da osoba obavlja djelatnost kao zaposlena ili samozaposlena osoba u drugoj državi članici u skladu sa supsidijarnom naravi članka 12. ZOMO-a može dovesti do isključenja obveznog osiguranja prema članku 12. ZOMO-a. Međutim, iz odredbe članka 11. stavka 2. navedene Uredbe proizlazi da se osobe koje primaju mirovinu ne smatraju da obavljaju djelatnost u svojstvu zaposlenih ili samozaposlenih osoba. Dakle, svojstvo osiguranika prema članku 12. ZOMO-a uspostavlja se i u odnosu na osobe koji su korisnici mirovine, bez obzira jesu li korisnici domaćeg ili inozemnog osiguranja.

20. Stoga, tužiteljica pogrešno smatra da se na nju ne primjenjuje zakonodavstvo Republike Hrvatske zbog činjenice da je korisnik mirovine na temelju zakonodavstva druge države članice Europske unije.

21. S obzirom na navedeno, dakle, da je tužiteljica upisana u Sudskom registru kao član uprave – direktor trgovačkog društva Sport marina d.o.o. i da prema matičnoj evidenciji Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje nije obvezno osigurana po nekoj od drugih obveznih osnova osiguranja propisanih odredbama ZOMO-a, to je po ocjeni ovog suda, pravilno i zakonito postupilo prvostupanjsko tijelo kada je tužiteljici po službenoj dužnosti donijelo rješenje kojim joj je utvrdilo svojstvo osiguranika s danom 15. listopada 2023. (članak 119. stavak 2. i 3. ZOMO-a), odnosno tuženik kada je osporenim rješenjem odbio žalbu tužiteljice izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja.

22. Pri tome u svezi tužbenog navoda da trgovačko društvu kojega je tužiteljica član uprave ne ostvaruje nikakvu dobit i da ne posluje u pravnom prometu Republike Hrvatske jer da je osnovano radi stjecanja nekretnina u Republici Hrvatskoj, nisu od utjecaja na donošenje drugačije odluke, jer je status tužiteljice kao osiguranika na mirovinsko osiguranje u Republici Hrvatskoj sukladno odredbi članka 12. ZOMO-a povezano sa činjenicom njezinog upisa u registar Trgovačkog suda kao člana uprave, direktor trgovačkog društva.

23. U svemu izloženom, po ocijeni ovog suda, osporeno drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje je zakonito, u upravnom postupku koji je prethodio donošenju osporenog rješenja nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje upravne stvari, činjenično stanje je pravilno i potpuno utvrđeno, te je pravilno primijenjen materijalni propis. Nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine br. 47/09, 110/21), a na koje ovaj sud, pazi po službenoj dužnosti.

24. Stoga, valjalo je, na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a, odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, odnosno odlučiti kao pod točkom I. izreke presude.

25. S obzirom da je u cijelosti odbijen tužbeni zahtjev, to je valjalo pozivom na odredbu članka 147. stavka 1. ZUS-a odbiti kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadom troškova upravnog spora, a kako je i riješeno pod točkom II. izreke.

U Splitu 3. siječnja 2025.

S U T K I NJ A

Danijela Čipčić Buzov

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, a o istoj odlučuje Visoki upravni sud Republike Hrvatske.

DNA:

- tužiteljici, po opunomoćenici,

- tuženiku,

- u spis.