REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: PR-1389/2023-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu po sucu toga suda Moniki Ferić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice HČC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Zoranu Vukiću, odvjetniku iz Rijeke, Nikole Tesle 9/V-VI, protiv tuženika Klinička bolnica Sveti Duh iz Zagreba, Sveti Duh 64, OIB: 65119154523, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 20. studenog 2024. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja HČ, odvjetničke vježbenice i u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, 3. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Nalaže se tuženiku Klinička bolnica Sveti Duh iz Zagreba, Sveti Duh 64, OIB: 65119154523 da tužiteljici LČC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 8.409,94 eura sa zateznim kamatama, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak, tekućim:

- na iznos od 606,14 EUR od 16. siječnja 2019. godine pa do isplate;

- na iznos od 604,22 EUR od 16. veljače 2019. godine pa do isplate;

- na iznos od 563,76 EUR od od 16. ožujka 2019. godine pa do isplate;

- na iznos od 340,61 EUR od 16. travnja 2019. godine pa do isplate;

- na iznos od 606,14 EUR od 16. svibnja 2019. godine pa do isplate;

- na iznos od 586,42 EUR od 16. lipnja 2019. godine pa do isplate;

- na iznos od 400,26 EUR od 16. srpnja 2019. godine pa do isplate;

- na iznos od 438,10 EUR od 16. kolovoza 2019. godine pa do isplate;

- na iznos od 676,00 EUR od 16. rujna 2019. godine pa do isplate;

- na iznos od 605,94 EUR od 16. listopada 2019. godine pa do isplate;

- na iznos od 669,85 EUR od 16. studenog 2019. godine pa do isplate;

- na iznos od 597,87 EUR od 16. prosinca 2019. godine pa do isplate;

- na iznos od 542,96 EUR od 16. siječnja 2020. godine pa do isplate;

- na iznos od 716,04 EUR od 16. veljače 2020. godine pa do isplate;

- na iznos od 295,89 EUR od 16. ožujka 2020. godine pa do isplate;

- na iznos od 159,74 EUR od 16. travnja 2020. godine pa do isplate;

kao i parnični trošak u iznosu od 1.104,41 eura sa zateznim kamatama tekućim od 3. siječnja 2025. do isplate, po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena za razdoblje od dospijeća do 31.12.2022., od 1.1.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je u razdoblju od 01. prosinca 2013. godine do danas neprekidno zaposlen kod tuženika na radnom mjestu liječnik specijalist i uži specijalist i to do 01.09.2015. specijalist interne, od 01.09.2015. specijalist interne medicine - uže specijalnosti iz kardiologije, u tuženikovom Zavodu za bolesti srca i krvnih žila. U navedenom razdoblju tužiteljeva plaća regulirana je, između ostalih propisa, odredbama Zakona o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19 – dalje ZR), Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/13, 96/15-dalje: KU/13), Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 29/18, 16/2019, 35/2019, 78/2019, 92/2019, 56/2020 – dalje KU/18) i Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/12 – dalje: TKU/12) te Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (NN 24/17 – dalje: TKU/17). Odredbe čl. 94. ZR propisuju da za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću. KU/13 u čl. 57. kao i KU/18 u čl. 55., propisuje da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću. Prema Popisu radnih mjesta i poslova koji imaju pravo na dodatak, sadržanom u navedenim člancima KU-a, tužitelj, kao liječnik specijalist i uži specijalist i to do 01.09.2015. specijalist interne, od 01.09.2015. specijalist interne medicine - uže specijalnosti iz kardiologije, po ovoj osnovi ostvaruje pravo na dodatak na plaću od 20%. Tužitelj dodatno ističe da je Dodatkom II. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, koji se primjenjuje od 1. rujna 2019. godine, izmijenjena odredba članka 55. KU/18 na način da je došlo do uvećanja dodatka za posebne uvjete rada s 20% na 23% u odnosu na radno mjesto tužitelja. KU/13 u čl. 59., kao i KU/18 u čl. 57., propisuje da zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi doktori medicine i doktori dentalne medicine ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 12% od osnovne plaće, a koji je dodatak izmijenjen Dodatkom II. Kolektivnog ugovora koji se primjenjuje od 01. rujna 2019. godine i iznosi 16 %. TKU/12 u čl. 54. st. 2., kao i TKU/17 u čl. 53. st. 2., propisuje da će se osnovna plaća zaposlenika uvećati za 8% ako zaposlenik ima znanstveni stupanj magistra znanosti, odnosno za 15% ako zaposlenik ima znanstveni stupanj doktora znanosti. Tužitelj ima znanstveni stupanj doktora znanosti u cjelokupnom utuženom razdoblju, što je tuženiku poznato. KU/13 u čl. 36. st. 2. kao i KU/18 u čl. 34. st. 2., propisuje da radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije. ZR u čl. 81., propisuje da za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad). TKU/12 u čl. 59. st. 1. kao i TKU/17 u čl. 58. st. 1., propisuje da ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana, pripada mu naknada plaće u visini 85% od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje. Ukazuje se i kako je dana 05. svibnja 2020. godine potpisan Dodatak III. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja koji se primjenjuje od 1. travnja 2020. godine, a kojim je određeno da se: "Za svaki odrađeni sat u prekovremenom radu, radniku u postotku od osnovne plaće isplaćuje dodatak s osnova posebnih uvjeta rada sukladno članku 55. ovoga Ugovora, dodatak zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi sukladno članku 57. odnosno članku 58. ovoga Ugovora te uvećanje plaće za znanstveni stupanj magistra znanosti odnosno znanstveni stupanj doktora znanosti određeno Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama." Uvećanja, odnosno dodatci na plaću utvrđeni sukladno stavku 13. ovoga članka obračunavaju se na osnovnu plaću tako da se ista zbrajaju." Tužitelj ima pravo na navedene dodatke na plaću, i to kumulativno, za posebne uvjete rada, za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, za radni staž u zdravstvu, za sve odrađene sate, uključujući i prekovremene sate." Naime, iz niti jedne od gore citiranih odredbi KU-a i TKU-a ne proizlazi da radniku navedeni dodaci na plaću pripadaju samo za ostvarenu redovnu satnicu, ili da se uvećanje plaće po osnovi prekovremenog rada i spomenuti dodaci na plaću međusobno isključuju. Naknada za prekovremeni rad predstavlja dio osnovne plaće, sukladno odredbi iz čl. 51. st. 1. KU/13. Ta naknada sukladno toj odredbi uvećava osnovnu plaću pa se na naknadu za prekovremeni rad imaju platiti svi oni dodaci koji se plaćaju na plaću za rad u redovnom radnom vremenu ili redovnom mjesečnom fondu sati. To je i po prirodi stvari opravdano, obzirom da liječnici i za vrijeme prekovremenog rada, kao i za vrijeme redovnog rada, rade u otežanim uvjetima rada, sa iznimnom odgovornošću za život i zdravlje ljudi, sa posebnim znanstvenim stupnjem, položajem i radnim stažem, za koje KU i TKU propisuju posebne dodatke na plaću. Ukazuje se i kako je dana 5. svibnja 2020. godine potpisan Dodatak III. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja koji se primjenjuje od 1. travnja 2020. godine, a kojim je određeno da se: "Za svaki odrađeni sat u prekovremenom radu, radniku u postotku od osnovne plaće isplaćuje dodatak s osnova posebnih uvjeta rada sukladno članku 55. ovoga Ugovora, dodatak zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi sukladno članku 57. odnosno članku 58. ovoga Ugovora te uvećanje plaće za znanstveni stupanj magistra znanosti odnosno znanstveni stupanj doktora znanosti određeno Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama. Uvećanja, odnosno dodatci na plaću utvrđeni sukladno stavku 13. ovoga članka obračunavaju se na osnovnu plaću tako da se ista zbrajaju." Tuženik međutim, kao niti drugi javni poslodavci u zdravstvu u RH obzirom da za sve te poslodavce Ministarstvo zdravstva vrši tzv. centralizirani obračun plaća, navedene dodatke tužitelju nije isplaćivao na prekovremeni rad, već samo na redovno radno vrijeme. Tužitelj je konstantno radio prekovremeno u utuženom razdoblju, a neki od tih prekovremenih sati čak nisu obračunati u platnim listama pa time niti plaćeni kao uvećanje osnovne plaće. Obzirom da tuženik nije tužitelju isplaćivao puni iznos plaće u mjesecima prije korištenja godišnjeg odmora u utuženom razdoblju, samim time je tužitelj uskraćen za puni iznos naknade za godišnji odmor, koja sukladno gore citiranim pravnim normama predstavlja prosjek njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad). Na isti je način tužitelju uskraćeno pravo na puni iznos naknade za privremenu odsutnost sa posla ili bolovanje do 42 dana, u utuženom razdoblju. Kao što je već iznijeto, tuženik nije jedini poslodavac u zdravstvu u Republici Hrvatskoj koji je plaće liječnicima i drugim zdravstvenim radnicima isplaćivao na način protivan odredbama Kolektivnih ugovora i zakona, kako je opisano u prethodnim točkama ove tužbe. Takvu su praksu imali i drugi javni poslodavci u zdravstvu za koje je Ministarstvo vršilo centralni obračun plaća pa se stoga pred sudovima u RH vode brojni slični postupci radi isplate dijela plaća. Sudska je praksa o pravnim pitanjima iznijetim u ovoj tužbi već zauzela jedinstveni stav, dajući za pravo radnicima koji potražuju sve gore navedene dodatke na dio plaće koji predstavlja naknadu za prekovremeni rad. Tužitelj ističe da je Vrhovni sud Republike Hrvatske izdao priopćenje da je na osmoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 9. prosinca 2019., zbog različite sudske prakse glede prava na uvećanje plaće za sate ostvarene u prekovremenom radu, zauzeto slijedeće pravno shvaćanje: "Zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 143/13 i 96/15, dalje: KU) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz čl. 57. KU i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz čl. 59. KU, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu." Takav je stav zauzeo Vrhovni sud RH u i presudi posl. br.: Revr 206/2012, Županijski sud u Zagrebu u presudi posl. br.: Gž R-571/16, Županijski sud u Bjelovaru u presudi posl. br.: Gž R-105/16, Županijski sud u Osijeku u presudi posl. br.: Gž R-308/17, Županijski sud u Rijeci u presudi posl. br.: Gž R-465/16, Županijski sud u Rijeci u presudi posl. br.: Gž R-390/18 i Županijski sud u Rijeci u presudi posl. br.: Gž R- 427/18. Tužitelj ne raspolaže potrebnim stručnim znanjima da bi bez korištenja usluga vještaka financijsko-knjigovodstvene struke sam mogao precizno izračunati ukupan iznos bruto plaće koju mu tuženik u utuženom razdoblju neosnovano nije isplatio, a taj se iznos u svakom slučaju ne može obračunati bez prethodne dostave dokumentacije o evidenciji radnog vremena i obračuna plaće koja se potražuje od tuženika. Neovisno o tome platne liste, koje za poslodavce u zdravstvu izdaje tzv. sustav Centraliziranog obračuna plaća, su tako složeno strukturirane da se iz njih bez posebnih stručnih znanja ne može utvrditi za koji je točno bruto iznos svaki radnik uskraćen. Tužitelj je sukladno odredbama Zakona o radu i Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima, ovlašten dobiti na uvid obračune plaća i evidenciju radnog vremena. Slijedom iznijetog, tužitelj ovim putem podnosi tzv. stupnjevitu tužbu iz čl. 186.b Zakona o parničnom postupku te predlaže da naslovni sud rješenjem naloži tuženiku da u roku od 15 dana dostavi u sudski spis sve obračune plaća tužitelja te evidenciju radnog vremena tuženika za razdoblje od 1. siječnja 2019. godine do 1. travnja 2020. godine, kao i izračun iz kojeg će biti razvidan iznos uskraćenih plaća i naknada tužitelju u istom razdoblju ukoliko bi se svi dodaci iz t. II. ove tužbe na koje je tužitelj ovlašten obračunali i na sate prekovremenog rada tužitelja u razdoblju od 1. siječnja 2019. godine do 1. travnja 2020. godine. Slijedom navedenog, tužiteljica je uredila tužbeni zahtjev u podnesku od 22.4.2024. te potražuje isplatu iznosa od 8.409,94 eura, te parnični trošak, sve sa zateznim kamatama.

2. Tuženik nije podnio odgovor na tužbu.

3. Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u Ugovor o radu, Rješenje i Odluku tuženika, Dodatak ugovor o radu, platne liste, provedeno je financijsko vještačenje po vještaku Zrinku Ručeviću iz Ručević vještačenja d.o.o.

4. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti sukladno čl. 8 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03 i 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 23/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19 i 80/22 - dalje ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan.

5. Na ročištu 20.11.2024. punomoćnik tužitelja je izjavio da nema daljnjih dokaznih prijedloga, odustao je od drugih dokaznih prijedloga, te je predložio zaključenje glavne rasprave pa je sud odlučio da se dokazi neće više izvoditi i zaključio je glavnu raspravu.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu razlike plaće koja se odnosi na neisplaćene dodatke za otežane uvjete rada i za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi te za znanstveni stupanj, i to za sve efektivno odrađene sate rada, te razliku naknade plaće tijekom godišnjeg odmora i bolovanja za utuženo razdoblje.

7. Među strankama nije sporno, a što proizlazi i iz dokumentacije u spisu da je tužiteljica zaposlena kod tuženika na radnom mjestu liječnik specijalist i uži specijalist, kao što nije sporno da su joj naprijed navedeni dodaci isplaćivani u utuženom razdoblju, ali ne u odnosu na sve odrađene sate rada tj. isti nisu isplaćivani u odnosu na prekovremeni rad.

8. Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja sklopljen 2. prosinca 2013. (Narodne novine broj: 143/13, dalje u tekstu: KU/13) koji se primjenjuje od 1. prosinca 2013., sklopljen je na rok od 4 godine sukladno čl. 3., a prema čl. 23. ukoliko u vremenu važenja tog Ugovora ne bude sklopljen novi Kolektivni ugovor, nakon isteka roka na koji je KU sklopljen, u njemu sadržana pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnog odnosa kao dio prethodno sklopljenih ugovora o radu, produženo se primjenjuju do sklapanja novog kolektivnog ugovora, a najduže tri mjeseca od isteka roka na koji je ovaj Ugovor sklopljen. Novi Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja sklopljen je 26. ožujka 2018. (Narodne novine broj: 28/18, dalje KU/18), a sklopljen je na rok od 12 mjeseci sukladno čl. 2. KU/18, Dana 25. ožujka 2019. sklopljen je Dodatak I. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine broj: 35/19, dalje Dodatak I. KU), te je istim u čl. 2. I 5. Određeno da su ugovorne strane suglasne da se Ugovor u cijelosti nastavlja primjenjivati od 27. ožujka 2019. godine te se ovaj Dodatak I. primjenjuje do zaključenja Dodatka I. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, a najduže do 31. srpnja 2019. godine. Dana 31.srpnja 2019. sklopljen je Izmjene Dodatka I. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine broj: 78/19, dalje Izmjene Dodatka I. KU), te je istim određeno da se Dodatak I. primjenjuje do zaključenja Dodatka II. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, a najduže do 31. listopada 2019. godine. Dana 27.09.2019. sklopljen je Dodatak II. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine broj: 93/19, dalje Dodatak II. KU), te je istim određeno da se Dodatak I. i II. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja primjenjuju do 31. prosinca 2022. godine.

9. Prema čl. 47. st. 2. KU/13 (čl. 45. st. 2. KU/18) osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Prema st. 3. istog članka propisano je da su dodaci na osnovnu plaću: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća. Prema čl. 51. st. 1. KU/13 (čl. 49. st. 1. KU/18) osnovna plaća uvećava se za rad noću 40%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, za prekovremeni rad 50%, te za rad u drugoj smjeni 10%, ako radnik radi u smjenskom radu ili u turnusima.

10. Prema čl. 57. st. 1. KU/13 (čl. 55. st. 1. KU/18) radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću. U konkretnom slučaju, a kako to proizlazi iz obračuna plaća tužitelja za utuženi period i provedenog financijskog vještačenja taj dodatak iznosi 20% uvećanja osnovne plaće za razdoblje do kolovoza 2019., te 23% od rujna 2019. Dakle, tužitelj u utuženom periodu ima pravo i na dodatak za posebne uvjete rada, a koji dodatak mu je tuženik i isplaćivao, što je vidljivo iz obračuna plaća i financijskog vještačenja, no nije mu plaćao isti dodatak i na sve efektivno odrađene sate rada (prekovremene sate).

11. Nadalje, prema čl. 59. KU/13 doktori medicine i doktori dentalne medicine ostvaruju dodatak na plaću zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi u iznosu od 10% od osnovne plaće, a Dodatkom I. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja od 4. kolovoza 2015. (Narodne novine 96/15, dalje Dodatak I. KU) koji se primjenjuje od 1. listopada 2015., taj dodatak je povišen na 12%, a što je ostalo i u čl. 57. KU/18, odnosno 16% od rujna 2019.. Dakle, tužitelj u utuženom periodu ima pravo i na dodatak zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi, a koji dodatak mu je tuženik i isplaćivao, što je vidljivo iz obračuna plaća i financijskog vještačenja, no nije mu plaćao isti dodatak i na sve efektivno odrađene sate rada (prekovremene sate).

12. Valja istaknuti da niti jedan članak citiranih kolektivnih ugovora ne određuje da se dodaci iz čl. 57. i 59. KU/13 (55. i 57. KU/18) isključuju.

13. Nadalje, Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine broj: 141/12, dalje TKU) u čl. 51. TKU određuje da plaću zaposlenika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću. Osnovnu plaću zaposlenika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Prema čl. 51. st. 2. TKU osnovna plaća zaposlenika uvećat će se za 8% ako zaposlenik ima znanstveni stupanj magistra znanosti, odnosno za 15% ako zaposlenik ima znanstveni stupanj doktora znanosti. Dakle, tužitelj u utuženom razdoblju ima pravo i na dodatak za znanstveni stupanj doktora znanosti, a koji dodatak od 15% je tuženik i isplaćivao, što je vidljivo iz obračuna plaća i financijskog vještačenja, no nije plaćao isti dodatak i na sve efektivno odrađene sate rada (prekovremene sate).

14. Slijedom navedenog, tijekom postupka je utvrđeno da:

- da je tužiteljica u utuženom razdoblju bila zaposlena kod tuženika kao doktor medicine, liječnik specijalista,

- da tužiteljici pripada dodatak za posebne uvjete rada temeljem čl. 57. KU/13 (čl. 55. KU/18), dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi temeljem čl. 59. KU/13 (čl. 57. KU/18) i Dodatka I. KU i dodatak za znanstveni stupanj doktora znanosti temeljem čl. 54. st. 2. TKU,

- da tuženik za prekovremene sate ostvarene u utuženom razdoblju tužiteljici nije isplaćivao dodatak za posebne uvjete rada, za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi i za dodatak za znanstveni stupanj doktor znanosti,

- da je tužiteljica prekovremene sate rada odradila na istom radnom mjestu na kojem joj je za redovan rad isplaćen dodatak na plaću za posebne uvjete rada, dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi i dodatak za znanstveni stupanj.

15. Prema odredbi članka 47. KU/13 definirana je plaća tužitelja koju čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću. Iz navedene odredbe ne proizlazi da bi plaća koja se odnosi na prekovremeni rad bila obračunavana na ikoji drugi način izuzev onog koji je propisan člankom 47. KU/13. To znači da plaću tužitelja i za prekovremeni rad čini osnovna plaća i dodaci u odnosu na osnovnu plaću, naravno uz uvećanje koje se primjenjuje za svaki sat prekovremenog rada. Stoga nije relevantno tumačenje Zajedničkog povjerenstva za tumačenje odredbi Kolektivnog ugovora obzirom da pravo tužitelja na isplatu dodataka na plaću proizlazi iz odredbi Kolektivnog ugovora, odnosno iz odredbe članka 83. stavak 3. ZR/09 odnosno članka 91. stavak 3. ZR/14 koja propisuje da se pod plaćom podrazumijeva osnovna plaća i sva dodatna davanja bilo koje vrste koje poslodavac izravno ili neizravno, u novcu ili naravi, na temelju ugovora o radu, Kolektivnog ugovora, Pravilnika o radu ili drugog propisa isplaćuje radniku za obavljeni rad. Stoga nema mjesta isključenju isplate dodataka na koje tužitelj ima pravo za rad koji je ostvario u prekovremenom radu, jer za navedeni rad tužitelj također ima pravo na plaću koja sadrži sve ono što je propisano odredbom članka 91. stavak 3. ZR/14.

16. Prema čl. 7. ZR poslodavac je obvezan u radnom odnosu radniku dati posao te mu za obavljeni rad isplatiti plaću, a radnik je obvezan prema uputama koje poslodavac daje u skladu s naravi i vrstom rada, osobno obavljati preuzeti posao. Dakle, upravo je tuženik, kao poslodavac sukladno čl. 5. st. 1. ZR-a, odnosno čl. 7. st. 1. ZR/14 dužan tužitelju isplatiti primjerenu plaću za obavljeni rad a koja plaća je utvrđena prema pravima iz KU te preuzetim obvezama iz ugovora o radu i to zajedno sa svim uvećanjima na koja tužitelj, u smislu čl. 94. ZR i odredaba KU, ima pravo. 17. Nadalje prema čl. 81. ZR (a koju odredbu je sadržavao i čl. 60. ZR/09) za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad). Prema čl. 36. st. 1. KU (čl. 34. KU/18) radniku za vrijeme korištenja godišnjeg odmora isplaćuje se naknada plaće u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu, a u st. 2. istog članka je određeno da radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini njegove prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije. Dakle, obzirom da je tuženik isplaćivao tužitelju umanjenu plaću, a iz razloga što tužitelju nije obračunao i isplatio utužene dodatke (uvećanja) na sve efektivno odrađene sate, tuženik nije tužitelju niti ispravno obračunao naknadu plaće za vrijeme godišnjeg odmora, budući da je kao prosjek plaće uzimao tako umanjenu plaću. Prema čl. 59. TKU ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana, pripada mu naknada plaće u visini 85% od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje, a prema st. 2. istog članka naknada u 100% iznosu njegove plaće u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje, pripada zaposleniku kada je na bolovanju zbog profesionalne bolesti ili ozljede na radu. Dakle, obzirom da je tuženik isplaćivao tužitelju umanjenu plaću, a iz razloga što tužitelju nije obračunao i isplatio utužene dodatke (uvećanja) na sve efektivno odrađene sate, tuženik nije tužitelju niti ispravno obračunao naknadu plaće za vrijeme godišnjeg odmora i bolovanja, budući da je kao prosjek plaće uzimao tako umanjenu plaću.

18. Radi utvrđivanja visine tužbenog zahtjeva, provedeno je financijsko vještačenje po vještaku Zrinku Ručeviću iz Ručević vještačenja d.o.o. Vještak je u svom nalazu i mišljenju naveo da na temelju utvrđenja i izračuna iz nalaza, te u skladu s dokumentacijom koja je priložena spisu, mišljenja je kako slijedi:

- tužiteljici za prekovremene sate rada, ostvarene do 31. ožujka 2020., nisu isplaćeni dodaci za posebne uvjete rada, za odgovornost za život i zdravlje ljudi i znanstveni stupanj,

- visina neisplaćene bruto plaće tužiteljice za razdoblje od siječnja 2019. do travnja 2020. s osnova dodataka na plaću iznosi ukupno 8.409,94 EUR (zbroj pojedinačnih konvertiranih iznosa); pojedini mjesečni iznosi dani su u stupcu 'v' Tabele 1 iz nalaza, a odnosi se na:

- 3.202,34 EUR (zbroj pojedinačnih konvertiranih iznosa) neisplaćene bruto plaće po osnovi posebnih uvjeta rada (na prekovremene sate rada ostvarene u razdoblju do 31. ožujka 2020.), a pojedini mjesečni iznosi dani su u stupcu 'n' Tabele 1 iz nalaza,

- 2.285,99 EUR (zbroj pojedinačnih konvertiranih iznosa) neisplaćene bruto plaće po osnovi znanstvenog stupnja (na prekovremene sate rada ostvarene u razdoblju do 31. ožujka 2020.), a pojedini mjesečni iznosi dani su u stupcu 'p' Tabele 1 iz nalaza,

- 2.075,62 EUR (zbroj pojedinačnih konvertiranih iznosa) neisplaćene bruto plaće po osnovi odgovornosti za život i zdravlje ljudi (na prekovremene sate rada ostvarene u razdoblju do 31. ožujka 2020.), a pojedini mjesečni iznosi dani su u stupcu 'r' Tabele 1 iz nalaza

- 845,99 EUR (zbroj pojedinačnih konvertiranih iznosa) neisplaćene bruto naknade za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad (zbog prethodno neisplaćenih iznosa), a pojedini mjesečni iznosi dani su u stupcu 't' Tabele 1 iz nalaza. Datumi dospijeća pojedinih mjesečnih iznosa dani su u stupcu 'w' Tabele 1 nalaza.

19. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka, budući da je isti sačinjen stručno i obrazloženo u skladu s pravilima struke i temeljem postojeće dokumentacije, a niti stranke nisu imale primjedbi niti daljnjih dokaznih prijedloga u tom smjeru.

20. Tužiteljica je konačno postavljenim tužbenim zahtjevom zatražila isplate u skladu s izračunom financijskog vještaka iz nalaza i mišljenja vještaka. Dakle, tužiteljici je valjalo dosuditi ukupno bruto 8.409,94 eura (po osnovi dodatka za posebne uvjete rada, dodatka za odgovornost za život i zdravlje ljudi i dodatka za znanstveni stupanj, te po osnovi naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora i bolovanja), odnosno mjesečne iznose kao u izreci presude.

21. Ovo stajalište je u skladu sa zauzetim Pravnih shvaćanjem Vrhovnog suda RH pod brojem Su-IV-56/19-18 od 9. prosinca 2019.

22. Tužiteljici su na pojedinačne mjesečne iznose dosuđene zatezne kamate tekuće od 16.-og u narednom mjesecu sukladno čl. 92. st. 3. ZR, te čl. 29. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41./08., 125/11. 78/15, 114/22 - dalje ZOO), te Uredbi o izmjenama Zakona o obveznim odnosima "Narodne novine" broj: 156/22), a s obzirom na odredbu čl. 45. st. 1. i 2., u vezi sa čl. 14. Zakona o porezu na dohodak (NN 177/04 i dr.) te čl. 61. st. 1. i 9. Pravilnika o porezu na dohodak (NN, 95/05 i dr.) plaćanje poreza i prireza dospijeva s isplatom primitka od nesamostalnog rada, tako da tužiteljica ne može ostvariti pravo na zatezne kamate za razdoblje kroz koje isto kao sastavni dio bruto plaće nije dospjelo, zbog čega tužiteljici ne bi pripadale zakonske zatezne kamate u dijelu iznosa poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak.

23. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1 ZPP, te su troškovi odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23), a prema vrijednosti konačno postavljenog tužbenog zahtjeva. Tako je tužiteljici priznat trošak zastupanja po punomoćniku i to za sastav tužbe po Tbr. 7/1 - 100 bodova, podnesak od 22.4.2024. po Tbr. 8/4 - 25 bodova, ročište 6.12.2023. i 20.11.2024. po Tbr. 9/1 - po 100 bodova za svako, što uz vrijednost boda od 2,00 eura iznosi ukupno 650,00 eura, a uvećano za trošak PDV-a iznosi 812,50 eura. Tome valja dodati i troškove financijskog vještačenja u iznosu od 291,91 eura koji je bio neophodan za vođenje parnice pa ukupni trošak tužiteljice iznosi 1.104,41 eura.

24. Odluka o kamatama na parnični trošak temelji se na čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima i čl. 151 st. 3. ZPP-a.

U Zagrebu, 3. siječnja 2025..

Sudac:

Monika Ferić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana, a o žalbi odlučuje Županijski sud. Žalba se podnosi ovom sudu, u pet primjeraka.

DNA:

1. Pun. tužitelja

2. Tuženiku

3. spis