REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-4723/2021-28

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji tog suda Eli Mišuri Stopfer, u pravnoj stvari tužitelja CŽ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koga zastupa punomoćnik Vladimir Vučković, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Porsche mobiliti d.o.o., Zagreb, Velimira Škorpika 21, OIB: 36514183925, kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Bulić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Stefanović&Vrdelja iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane javne i glavne rasprave, zaključene 6. studenoga 2024., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika Denisa Mandića, odvjetnika, 3. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se ništetnom odredba odlomka III. i članka 5.1. Ugovora o kreditu broj 02907 sklopljenog između tužitelja CŽ i tuženika Porsche mobiliti d.o.o. dana 2. rujna 2008. kojom se regulira otplata kredita u jednakim mjesečnim anuitetima u CHF u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju za devize Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb odnosno primjena valutne klauzule (otplate mjesečnih rata vezanu uz tečaj CHF na dan plaćanja mjesečnog otplatnog iznosa ugovorenog u anuitetima) tijekom trajanja otplate.

II. Nalaže se tuženiku Porsche mobiliti d.o.o. isplatiti tužitelju CŽ iznos od 4.090,10 eur sa zateznom kamatom tekućom:

- na iznos od 1,52 eur od 01.10.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 7,45 eur od 01.11.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 10,25 eur od 01.12.2008. godine pa do isplate,

- na iznos od 3,81 eur od 01.01.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 19,94 eur od 01.02.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 21,19 eur od 01.03.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 14,39 eur od 01.04.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 16,34 eur od 01.05.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 16,97 eur od 01.06.2009.godine pa do isplate,

- na iznos od 13,88 eur od 01.07.2009.godine pa do isplate,

- na iznos od 14,93eur od 01.08.2009.godine pa do isplate,

- na iznos od 13,33 eur od 01.09.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 13,33 eur od 01.10.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 11,72 eur od 01.11.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 14,97 eur od 01.12.2009. godine pa do isplate,

- na iznos od 0,11 eur od 01.01.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 17,40 eur od 01.02.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 18,69 eur od 01.03.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 19,73 eur od 01.04.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 21,77 eur od 01.05.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 25,55 eur od 01.06.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 28,12 eur od 01.07.2010. godine pa do isplate

- na iznos od 32,17 eur od 01.08.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 34,49 eur od 01.09.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 37,68 eur od 01.10.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 36,50 eur od 01.11.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 38,25 eur od 01.12.2010. godine pa do isplate,

- na iznos od 46,85 eur od 01.01.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 46,48 eur od 01.02.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 46,00 eur od 01.03.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 50,29 eur od 01.04.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 45,04 eur od 01.05.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 50,10 eur od 01.06.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 58,44 eur od 01.07.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 70,69 eur od 01.08.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 78,90 eur od 01.09.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 63,64 eur od 01.10.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 58,12 eur od 01.11.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 58,19 eur od 01.12.2011. godine pa do isplate,

- na iznos od 62,29 eur od 01.01.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 66,00 eur od 01.02.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 66,75 eur od 01.03.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 65,14 eur od 01.04.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 64,52 eur od 01.05.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 66,63 eur od 01.06.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 66,80 eur od 01.07.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 65,18 eur od 01.08.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 63,99 eur od 01.09.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 59,64 eur od 01.10.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 65,04 eur od 01.11.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 65,71 eur od 01.12.2012. godine pa do isplate,

- na iznos od 65,12 eur od 01.01.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 58,74 eur od 01.02.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 61,69 eur od 01.03.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 62,25 eur od 01.04.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 65,61 eur od 01.05.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 58,36 eur od 01.06.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 58,86 eur od 01.07.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 59,86 eur od 01.08.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 59,37 eur od 01.09.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 61,28 eur od 01.10.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 62,98 eur od 01.11.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 63,08 eur od 01.12.2013. godine pa do isplate,

- na iznos od 65,17 eur od 01.01.2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 63,09 eur od 01.02.2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 65,94 eur od 01.03.2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 67,65 eur od 01.04.2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 66,24 eur od 01.05.2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 63,93 eur od 01.06.2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 64,98 eur od 01.07.2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 66,33 eur od 01.08.2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 67,17 eur od 01.09.2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 67,23 eur od 01.10.2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 68,47 eur od 01.11.2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 70,38 eur od 01.12.2014. godine pa do isplate,

- na iznos od 70,37 eur od 01.01.2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 66,44 eur od 01.02.2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 66,43 eur od 01.03.2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 66,43 eur od 01.04.2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 66,43 eur od 01.05.2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 66,33 eur od 01.06.2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 66,33 eur od 01.07.2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 66,33 eur od 01.08.2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 66,32 eur od 01.09.2015. godine pa do isplate,

po kamatnoj stopi za razdoblje do 31. srpnja 2015. određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. godine do 28. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena te od 29. prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

III. Odbija se, kao djelomično neosnovan, tužbeni zahtjev u preostalom dijelu za iznos od 233,37 eura sa zatraženom zateznom kamatom.

IV. Nalaže se tuženiku Porsche mobiliti d.o.o. naknaditi tužitelju CŽ troškove postupka u iznosu od 1.789,68 eura sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 3. siječnja 2025. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka tvrdi kako je s tuženikom 2. rujna 2008. sklopio Ugovor o kreditu na iznos od 16.946,39 CHF u protuvrijednosti u kunama prema prodajnom tečaju za devize Raiffeisenbank Austria d.d. na dan plaćanja, s namjenom kupnje osobnog automobila, s rokom otplate od 84 mjeseca. Navodi kako je odredbom odlomka III i čl. 5. Ugovora navedeno da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u CHF u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju za devize Raiffeisenbank Austria d.d. odnosno ugovorena je primjena valutne klauzule vezano uz tečaj CHF na dan plaćanja mjesečnog iznosa ugovorenog u anuitetima tijekom trajanja otplate po predmetnom Ugovoru. Navodi kako je tužitelj u cijelosti 2015. otplatio predmetni Ugovor o kreditu. Ističe kako mu nisu prilikom sklapanja Ugovora pružene adekvatne i cjelovite informacije o uvjetima bitnim za zaključenje Ugovora te kako nije bio u cijelosti informiran o svim potrebnim parametrima za donošenje valjane odluke koja bi bila utemeljena na potpunoj obavijesti glede ugovaranja valutne klauzule. Upućuje na sadržaj pravomoćne presude Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. Smatra, stoga, predmetnu odredbu kojom je otplata po Ugovoru o kreditu vezana uz kretanje valute švicarskog franka, ništetnom te predlaže sudu donijeti odluku kojom utvrđuje ništetnom odredbu čl. 5.1. Ugovora o kreditu broj 02907 od 2. rujna 2008., a postavlja i kondikcijski zahtjev za isplatom iznosa koje je tuženik na temelju takve ništetne odredbe stekao u visini preplate s obzirom na vezanost kredita uz valutu švicarski franak u iznosu kojeg prvotno postavlja u visini 32.575,15 kuna/4.323,47 Eur, da bi podneskom od 15. lipnja 2022. smanjio tužbeni zahtjev na iznos od 32.002,19 kuna/4.247,42 Eur, a potom podneskom od 19. rujna 2023. na iznos od 30.816,58 kuna/4.090,10 Eur, sve sa zateznom kamatom koja na svaki mjesečni iznos preplate teče od njegove uplate do konačne isplate te uz zahtjev za naknadom troškova postupka sa zateznom kamatom.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe prigovor zastare potraživanja te smatra kako petogodišnji zastarni rok teče od uplate svakog pojedinog mjesečnog obroka pa kako je Ugovor isplaćen još 2015., smatra da tužba nije podnesena unutar zastarnog roka. Osporava tvrdnje tužitelja da bi bilo koja odredba predmetnog Ugovora bila nepoštena ili ništetna. Ugovor je sklopio u dobroj vjeri te je u potpunosti informirao drugu ugovornu stranu o svim bitnim ugovornim odredbama. Navodi da nije bio stranka u postupku pokrenutom temeljem kolektivne tužbe potrošača – (tzv. „Udruge FRANAK“), a koji postupak se vodio protiv osam točno određenih banaka. Tuženik nije bio tužen kolektivnom tužbom potrošača i nije banka pa se presude iz tog postupka se ne mogu primijeniti na ovaj konkretan slučaj. Upućuje na odredbu čl. 84. Zakona o zaštiti potrošača (ZZP/03) te istovjetnu odredbu u članku 52. trenutno važećeg ZZP-a, koja ne dopušta ocjenjivati jesu li ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni poštene ako su te odredbe jasne, lako razumljive i uočljive. Ističe kako su sve ugovorne odredbe u skladu sa zakonskim odredbama te suprotno tvrdnjama tužitelja ne predstavljaju odredbe kojima bi bila narušena ravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana. Osporava i visinu tužbenog zahtjeva. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev, uz naknadu troškova postupka sa zateznom kamatom.

3. Tužitelj je podnescima od 15. lipnja 2022. i 19. rujna 2023. smanjivao tužbeni zahtjev. Smanjenje tužbenog zahtjeva smatra se djelomičnim povlačenjem tužbe (tako i VSRH na sjednici Građanskog odjela održanoj 26. travnja 2021., broj Su-IV-16/2021- 8). Prema odredbi čl. 193. st. 2. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96,08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) tužba se može povući i kasnije, sve do zaključenja glavne rasprave, ako tuženik na to pristane. Tuženik se podnescima od 2. kolovoza 2022. i 6. studenoga 2023. usprotivio djelomičnom povlačenju tužbe, slijedom čega je u ovom postupku valjalo odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva u njegovu kondemnatornom dijelu kako je postavljen u tužbi odnosno u visini postavljenog zahtjeva od 4.323,47 Eur.

4. Tijekom postupka izvršen je uvid u Ugovor o kreditu broj 02907 od 2. rujna 2008. (list 7-10 spisa), plan otplate (list 11-15 spisa), otplatnu tablicu (list 16-29 spisa), provedeno je financijsko vještačenje po vještaku Zrinku Ručeviću iz Ručević vještačenja d.o.o. (list 86-91 spisa), saslušan je svjedok JŽ (list 106-107 spisa), saslušan je tužitelj (list 108 spisa) te je vještak Zrinko Ručević izradio dopunu nalaza i mišljenja (list 115-119 spisa).

5. Ocjenom svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

6. Predmet spora je zahtjev za utvrđenje ništetnim odredbi Ugovora o kreditu sklopljenog među strankama 2. rujna 2008. u dijelu kojim je ugovorena valutna klauzula u CHF te zahtjev za isplatu više plaćenog iznosa po osnovi ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli u CHF.

7. Nije sporno da su tužitelj i tuženik sklopili Ugovor o kreditu broj 02907 dana 2. rujna 2008. (dalje: Ugovor o kreditu), na temelju kojega je tuženik tužitelju odobrio i isplatio kredit za kupnju osobnog vozila u iznosu 16.946,39 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju za devize Raiffeisenbank Austria d.d. za CHF na dan plaćanja. Sporno je, je li tuženik u cijelosti informirao tužitelja, kao potrošača, o svim potrebnim parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti u vezi ugovorne odredbe kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak te je sporno pripada li u tom slučaju tužitelju utuženi iznos na ime razlike u obračunatim anuitetima, do koje razlike je došlo prilikom primjene te ugovorne odredbe.

8. Osnovano tuženik ističe da se na predmetni spor ne mogu primijeniti utvrđenja iz kolektivnog spora koji je vođen pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/12, jer tuženik nije bio stranka u tom sporu, slijedom čega nije moguće niti primijeniti odredbu čl. 502.c ZPP-a (tako i Vrhovni sud u odluci Revd 2379/21 od 1. lipnja 2021.). Za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva valja primijeniti odredbe čl. 81., 82., 85., 86. i 87., te čl. 89. i 90. Zakona o zaštiti potrošača, ("Narodne novine" broj 96/03, dalje ZZP) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora te odredbe Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05 i 41/08, dalje ZOO).

9. Iz odredbe čl. II. Ugovora o kreditu proizlazi da je ugovoren iznos kredita kao kunska protuvrijednost iznosa od 16.946,39 CHF po prodajnom tečaju Raiffeisenbank Austria d.d. važećem na dan plaćanja. Iz odredbe čl. 5.1. Uvjeta ugovora o kreditu proizlazi da je ugovoreno da se kredit otplaćuje u kunama prema prodajnom tečaju za devize Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, za CHF važećem na dan plaćanja.

10. Na okolnost postupanja tuženika u fazi pregovora i pojašnjavanja tužitelju značenja spornih ugovornih odredbi sud je saslušao tužitelja te svjedoka JŽ.

11. Iz iskaza tužitelja u bitnome proizlazi kako je predmetni ugovor o kreditu sklopio jer su mu bila potrebna sredstava za kupovinu vozila, budući da se oženio i dobio malo dijete te mu je bilo potrebno vozilo za privatne svrhe. Nikada to vozilo nije koristio za druge svrhe osim privatnih. Proces sklapanja ugovora tekao je tako da je došao kod tuženika i prodajni predstavnik mu je rekao da može sklopiti ugovor o kreditu te da je uvjet za kredit da on bude vezan uz valutu CHF. Nije mogao dobiti eurski kredit, jer za takvu vrstu kredita nije bio kreditno sposoban. Bilo je ugovoreno da mu rata iznosi 1.000,00 kn mjesečno, što je bio iznos koji je mogao podnijeti. Nitko mu nije pojasnio da bi rata mogla toliko porasti, a porasla je sve do 2.000,00 kn mjesečno. Nije bio svjestan da bi mogla rata toliko porasti, jer je njemu odgovarala rata od 1.000,00 kn na što je računao. On je osobno plaćao sve rate po Ugovoru o kreditu. Kada je tečaj porastao i kada je rata porasla, nisu ga pozvali da mu predlože neko rješenje. Prilikom pregovaranja baš je pitao može li podići eurski kredit, a prodajni predstavnik mu je rekao da ne može. Dao mu je ugovor i on ga je potpisao, nije ga niti pročitao. Nije mu ni javni bilježnik pročitao ugovor, to je bilo sve na brzinu, u roku dva dana od kada je vidio auto koji je htio kupiti. Trebao je dostaviti samo izvod od tri zadnje plaće i Bon2. Nikada nije imao registrirani obrt niti ikakvu profesionalnu djelatnost. Nije mu poznato da se tečaj mijenja, da mu je bilo poznato da će tako rasti, on ne bi sklopio takav ugovor. Nitko mu nije garantirao da se tečaj neće mijenjati. Kada je rata počela rasti njegova supruga je zvala nekoliko puta tuženika no nitko se nije javljao i oni su odustali i nastavili plaćati. Knjižica vozila je bila cijelo vrijeme kod tuženika te ju je dobio tek po otplati kredita.

12. Iz iskaza svjedoka JŽ proizlazi da je u rujnu 2008. radio kod tuženika na mjestu vanjske službe i provođenja edukacija prodajnim predstavnicima. Prvotno im je primarna valuta bila Euro, no kako je konkurencija počela nuditi sklapanje ugovora i vezano uz CHF oni su zbog nedostatka takve mogućnosti počeli gubiti posao pa su i oni počeli nuditi kredite vezano uz valutu CHF. U ugovorima koji su bili vezani uz valutu CHF nuđeni su povoljniji uvjeti u smislu niže kamatne stope iz razloga što je libor bio niži od Euribora pa samim time je bila potrebna i niža kreditna sposobnost za dizanje takvog kredita. Nisu obavještavali stranke o rizicima sklapanja takvog ugovora, s obzirom da ni oni nisu znali takve rizike. Upozoravali su ih koliki je tečaj odnosno po kojem tečaju se obračunava kunska protuvrijednost. Ni njima tada nije bila poznata okolnost da postoji zaštitni učinak HNB-a u odnosu na valutu Eur, dok takav učinak ne postoji u odnosu na valutu CHF. Ugovor je bio uvijek unaprijed sastavljen, ali ako bi stranka zahtijevala neke izmjene oni bi kontaktirali pravnu službu i pitali je li to moguće. U trenutku kada je tečaj CHF počeo rasti, postojala je mogućnost reprograma u eurski kredit, no o tome nisu obavještavali stranke, već bi reagirali kada bi se stranka s takvim zahtjevom obratila. Nema saznanja o konkretnom ugovoru o kreditu koji je predmet ovoga postupka. Prije sklapanja ugovora prodavač bi klijentu napravio ponudu u Eurima i ponudu u CHF sve s otplatnim planom kako bi klijent donio odluku. Strankama su se predočavali i opći uvjeti ugovora. Proces sklapanja je tekao tako da bi se obrada zahtjeva učinila u roku od 5-7 dana te bi se prodavaču dostavio ugovor kojega je on dao stranci i stranka bi imala 30 dana da taj ugovor potpiše i solemnizira kod javnog bilježnika, ukoliko u tom roku ne bi učinila smatralo bi se da je odustala od ugovora. Tijekom cijelog procesa mogle su ih stranke kontaktirati. U ovom trenutku može se sjetiti jednog primjera u kojem je klijent mogao ishoditi izmjenu ugovornih odredbi, ali ne u odnosu na valutu, budući da valutu bira već prije sklapanja ugovora a da se izmjene na koje je sada mislio odnose na osiguranja i poreze. Tijekom 2008 sklopljeno je desetak tisuća ugovora kod tuženika. Nikada nisu dali niti dobili uputu da se nude krediti isključivo vezani uz valutu CHF. Tuženik se zaduživao kod eurskih kredita u valuti Euro a kod kredita u CHF u valuti CHF. Tuženik je na te svoje kredite plaćao kamatu.

13. Iskaz tužitelja sud je u cijelosti prihvatio kao istinit, jer je iskazivao jasno i uvjerljivo, a istinitost njegovog iskaza nije doveden u pitanje iskazom saslušanog svjedoka niti drugim dokazima izvedenima tijekom postupka. Saslušani svjedok JŽ nema neposrednih saznanja o okolnostima sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu već iskazuje načelno o onome što je prezentirao i o čemu je educirao trgovce, pri tome navodeći da niti on nije upozoravao djelatnike auto kuća na posebne rizike sklapanje ugovora o kreditima u CHF, jer za njih tada nije znao.

14. Stoga sud utvrđuje da je tužitelj prosječni potrošač, koji prije i u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu nije imao mogućnost pregovarati s tuženikom o uvjetima kreditiranja te koji nije bio informiran o rizicima sklapanja ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u švicarskim francima.

15. Dakle, iako je tužitelj načelno bio upoznat s valutnom klauzulom te mu je načelno bilo jasno da će se visina anuiteta mijenjati ovisno o kretanju tečaja CHF, sud utvrđuje da tužitelj kao prosječni potrošač koji ne raspolaže stručnim znanjem nije bio upoznat s prirodom i specifičnošću valute švicarski franak kao "valute utočišta", koja je bila poznata tuženiku.

16. Naime, novčarske institucije pa tako i tuženik, prihvaćaju opći rizik valutne klauzule, dok s druge strane potrošač prihvaća i dodatni rizik specifičan za CHF što novčarske institucije kao stručne ustanove razumiju, dok potrošači kao nestručni ne razumiju, niti su svjesni da ne razumiju takve rizike pa misle da su preuzeli samo opći rizik koji je vezan uz pojam svake valutne klauzule, a kreditor kao druga ugovorna strana im to nije objasnio niti dao neko pravo koje bi potrošaču taj nedostatak nadoknadilo.

17. Pri tome nije odlučna niti činjenica da tečaj CHF nije stalno rastao, jer navedena neravnoteža prava i obveza ugovornih stranaka nastaje samim sklapanjem ugovora bez pojedinačnog pregovaranja i informiranja potrošača o rizicima koje preuzima na sebe bez znanja i svijesti o neznanju tog rizika, a što sve vrijedi i za ovaj pojedinačni ugovor tj. parnične stranke.

18. Ovo zato što je upravo propuštanje davanja bitne informacije o specifičnosti valute CHF i posebnog rizika valute CHF, kraj činjenice da taj rizik preuzima potrošač već samim ugovornim odredbama koje je sastavio tuženik, unaprijed, bez pojedinačnog pregovaranja, dovelo do značajne neravnoteže. Pri tome, tužitelj nije mogao razumjeti ekonomske posljedice spornih ugovornih odredbi za njegove financijske obveze koje iz tih odredbi.

19. Dakle sud utvrđuje da tužitelju pri sklapanju Ugovora o kreditu odredbe o valutnoj klauzuli nisu učinjene suštinski razumljivima, jer mu nije pružena cjelovita informacija u pogledu rizika ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima na temelju koje bi mogao procijeniti potencijalne ekonomske posljedice koje bi takve ugovorne odredbe mogle imati za njegove financijske obveze.

20. Iz iskaza tužitelja, koji je sud prihvatio kao istinit, proizlazi da je novcem kojega je dobio predmetnim Ugovorom o kreditu kupio automobil koji je koristio za osobne potrebe. Dovodeći u vezu iskaz tužitelja te sadržaj spisa, odnosno izvedene dokaze, iz kojeg ne proizlazi nikakva naznaka da bi tužitelj kredit zatražio i ostvario u svrhu namijenjenu njegovoj poslovnoj djelatnosti ili obavljanju djelatnosti slobodnog zanimanja, odnosno da se tužitelj uopće bavi takvim djelatnostima, sud utvrđuje da je tužitelj potrošač sukladno odredbama Zakona o zaštiti potrošača, a tuženik je taj koji je bio dužan dokazati da je predmetni pravni posao sklopljen u poslovne ili poduzetničke svrhe (tako Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev-18/2018 od 26. svibnja 2020. i dr.).

21. Prema odredbi čl. 324. st. 2. ZOO ugovor ostaje valjan čak i ako je ništetna odredba bila uvjet ili odlučujuća pobuda ugovora u slučaju kad je ništetnost ustanovljena upravo da bi ugovor bio oslobođen te odredbe i vrijedio bez nje, jer prema odredbi čl. 87. st. 2. ZZP ništetnost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništetnost i samog ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe. Budući da je ovdje riječ o tuženikovom postupanju suprotno načelu savjesnosti i poštenja što je osnovno pravilo obveznih odnosa, odnosno da uzrok ništetnosti nije bila zabrana manjeg značenja, to nema mjesta primjeni odredbe čl. 326. st. 2. ZOO.

22. Prema odredbi čl. 81. st. 1. i 2. i čl. 82. ZZP, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te stoga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

23. S obzirom da se, kako je to prethodno obrazloženo, o spornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, da je ista bila unaprijed formulirana od strane tuženika te da tužitelj nije imao utjecaja na njezin sadržaj, radi se o nepoštenoj ugovornoj odredbi u smislu odredbe čl. 81. ZZP-a, dok je sukladno odredbi čl. 87. st. 1. ZZP-a, nepoštena ugovorna odredba, ništetna.

24. U smislu odredbe čl. 323. st. 1. ZOO, u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti sve ono što je primila na temelju takvog ugovora. Stoga tužitelj ima pravo na isplatu preplaćenih iznosa anuiteta i to kao razliku između iznosa plaćenog na temelju obračuna promjene valute po prodajnom tečaju Raiffeisenbank Austria d.d. na dan plaćanja i iznosa obračunatog prema prodajnom tečaju Raiffeisenbank Austria d.d. na dan korištenja kredita.

25. Radi utvrđenja spornih iznosa, izveden je dokaz financijskim vještačenjem po vještaku Zrinku Ručeviću iz Ručević vještačenja d.o.o. Vještak je u svom nalazu i mišljenju izračunao razliku u visini obveze tužitelja prema predmetnom Ugovoru o kreditu, ukoliko se primjeni početni tečaj za valutu CHF važeći na dan korištenja kredita. Navedeno, s obzirom na okolnost da je tužitelju bio poznat taj tečaj za valutu CHF na dan isplate pa se ovako utvrđen tečaj ima smatrati transparentnim i jasnim, od stranaka utvrđenim.

26. U svom nalazu i mišljenju vještak je naveo da su Porsche Mobiliti d.o.o. kao davatelj kredita i tužitelj kao korisnik kredita zaključili 2. rujna 2008. Ugovor o kreditu broj 02907 (u daljnjem tekstu: Ugovor), sa sljedećim osnovnim ugovornim elementima:

- iznos kredita je kunska protuvrijednost od 16.946,39 CHF obračunato prema prodajnom tečaju za devize Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb vrijedećem na dan plaćanja, - svrha ugovora o kreditu je financiranje troškova kupnje osobnog automobila: VW, GOLF, 1,9 SDI, - ugovoren je rok otplate od 84 mjeseca (otplata u jednakim mjesečnim anuitetima) te promjenjiva kamatna stopa redovnih kamata koja je iznosila 9,74 % godišnje na dan sklapanja Ugovora, - prema planu otplate ugovora o kreditu, dospijeće prve obveze bilo je 30. rujna 2008., a sljedećih svakog posljednjeg dana u mjesecu, - utvrđeno je da će se kredit otplaćivati u mjesečnim anuitetima iskazanima u valuti, a plativima u protuvrijednosti kuna prema prodajnom tečaju za devize Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb na dan plaćanja. Kredit je isplaćen 11. rujna 2008., s kojim danom je prodajni tečaj Raiffeisen Bank d.d. kao banke davatelja kredita za valutu CHF iznosio 4,518483 kn za 1 CHF, pa je dakle ugovorni iznos od 16.946,39 CHF iskazan u protuvrijednosti kuna iznosio 76.571,98 kn. Iskazano je povećanje obveze po osnovi promjene tečaja, na način da je obveza koja je stvarno bila obračunana i plaćena pomnožena razlikom tečajeva (onog stvarno primijenjenog na dan plaćanja svake pojedine obveze i početnog tečaja važećeg na dan korištenja kredita). Vještak napominje kako je, u skladu s čl. 11.d Zakona o dopuni zakona o potrošačkom kreditiranju, za obveze plaćene nakon 23. siječnja 2015. primijenio tečaj od 6,39 kuna za 1 CHF (koji tečaj se primjenjivao u razdoblju od jedne godine od stupanja na snagu navedenog Zakona). U skladu s utvrđenjima i izračunima iz nalaza, na temelju postavljenog zadatka, vještak je mišljenja kako slijedi: - isplaćeni iznos od 16.946,39 CHF prema prodajnom tečaju kreditora na dan isplate kredita iznosio je protuvrijednost od 76.571,98 kn, - razlika obveza u razdoblju od dana dospijeća prve obveze (30. rujna 2008.) do konačne otplate kredita (31. kolovoza 2015.), a koja proizlazi iz razlike između tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate (na dan plaćanja pojedine obveze) i tečaja za valutu CHF važećeg na dan isplate kredita (11. rujna 2008.), iznosi ukupno 32.002,19 kn.

27. U dopuni nalaza i mišljenja povodom primjedbi tuženika, vještak je naveo kako je tužitelj u stvarnosti plaćao iznose prema tečaju na dan izdavanja računa, iako to nije bilo na taj način ugovorno regulirano tako da se stvarna preplata odnosi na tečaj na dan izdavanja računa tako da je sačinjen izračun visine potraživanja tužitelja u kojem se u odnos stavljaju iznosi koje je tužitelj stvarno uplatio s iznosima obroka po početnom tečaju u trenutku isplate kredita. U skladu s utvrđenjima i izračunima iz osnovnog i dopunskog nalaza, vještak je stoga mišljenja kako razlika obveza u razdoblju od dospijeća prve obveze (30. rujna 2008.) do konačne otplate kredita (31. kolovoza 2015.), a koja proizlazi iz razlike između tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate (na dan izdavanja računa za svaku pojedinu obvezu) i tečaja za valutu CHF važećeg na dan isplate kredita (11. rujna 2008.), iznosi ukupno 30.816,58 kn; odnosno 4.090,10 EUR.

28. Stranke, nakon dopunskog nalaza i mišljenja, nisu prigovarale nalazu i mišljenju vještaka tako da je sud u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje, budući da je isti sačinjen jasno i obrazloženo, nije proturječan sam sebi niti ostalim izvedenim dokazima.

29. Stoga je tužitelju dosuđen iznos čiju isplatu je zatražio konačno postavljenim tužbenim zahtjevom, jer je taj zahtjev postavljen u skladu s nalazom i mišljenjem vještaka, koji je prihvaćen, a kojemu niti stranke nisu prigovarale.

30. Prema odredbi čl. 1111. ZOO, kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala. Članak 1115. ZOO, uređujući opseg vraćanja stečenog, određuje da, kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

31. Kako je tuženik utužene iznose primio s obzirom na ugovorne odredbe koje su utvrđene ništetnima, to je, temeljem citirane odredbe ZOO-a, dužan vratiti ih tužitelju Ugovaranjem prodajnog tečaja Raiffeisenbank Austria d.d. za CHF važećeg na dan plaćanja pojedinog anuiteta, tuženik je sam propustio tužitelja upoznati s ekonomskim posljedicama takvih odredaba, slijedom čega je njegovo postupanje ocijenjeno nepoštenim, a zatezna kamata tužitelju je priznata kako je i zatraženo, od dana plaćanja, odnosno dana tuženikovog stjecanja utuženih iznosa.

32. Odluka o visini stope zatezne kamate za razdoblje do 31. prosinca 2007. temelji se na odredbi čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, za razdoblje od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. na odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11), od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. na odredbi čl. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 78/15), a od 1. siječnja 2023. do isplate na odredbi čl. 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 114/22.) i čl. 1. Uredbe o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' br. 156/22).

33. Zaključno se ističe da je neosnovan tuženikov prigovor zastare. Naime, prema odredbi čl. 328. ZOO propisano je da se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi, dok zahtjev za isplatu tužitelja zastarijeva u općem zastarnom roku od 5 godina prema odredbi čl. 255. ZOO. Kako se radi o restitucijskom zahtjevu temeljem odredbe čl. 323. st. 1. ZOO, u kojem slučaju zastara počinje teći od dana utvrđenja ništetnosti ugovora ili pojedinih njegovih odredbi (pravno shvaćanje sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 30. siječnja 2020., broj Su-IV-47/20), odnosno u konkretnom slučaju od dana donošenja ove prvostupanjske presude, jer je ovom presudom odlučeno i o pitanju ništetnosti odredaba Ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli, to zastarni rok propisan čl. 225. ZOO od pet godina nije protekao (tako i Županijski sud u Osijeku, u presudi broj Gž-1996/19 od 14. rujna 2020.).

34. Kako je sud našao osnovanim konačno postavljeni tužbeni zahtjev u visini 4.090,10 eur sa zatraženom zateznom kamatom, jer je u skladu s nalazom i mišljenjem vještaka, koji je u cijelosti prihvaćen i na koji nije bilo primjedaba, to je odbijen kao neosnovan zahtjev tužitelja u preostalom dijelu u iznosu od 233,37 Eur sa zatraženom zateznom kamatom.

35. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 5. i čl. 155. st. 1. ZPP-a, s obzirom da tužitelj nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog toga dijela nisu nastali posebni troškovi. Troškovi se odnose na trošak zastupanja po odvjetniku, koji je odmjeren prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 138/23, dalje Tarifa). Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe u visini 100 bodova prema Tbr. 7/1 Tarife, sastava podnesaka od 15.6.2022. i 19.9.2023. u visini 100 bodova za svaki podnesak prema Tbr. 8/1 Tarife te zastupanja na ročištima 27.1.2022., 1.4.2023. i 6.11.2024. u visini 100 bodova za svako ročište prema Tbr. 9/1 Tarife. Vrijednost jednog boda prema Tbr. 50 Tarife iznosi 2,00 EUR pa tužitelju za 600 bodova pripada iznos 1.200,00 EUR, što uvećano za 25% PDV-a ukupno iznosi 1.500,00 EUR. Tužitelju je priznat trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu 44,84 EUR i presudu u iznosu 44,84 EUR te trošak predujma za izvođenje dokaza financijskim vještačenjem u iznosu 200,00 EUR.

36. Tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 25.8.2021., jer ne prileži spisu.

37. Slijedom navedenog, tužitelju je dosuđen parnični trošak u iznosu 1.789,68 EUR. Na tako određeni trošak tužitelju su dosuđene zatražene zatezne kamate koje teku od dana donošenja ove presude do isplate, temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP- a, po stopi određenoj odredbom čl. 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 114/22.) i čl. 1. Uredbe o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' br. 156/22).

Zagreb, 3. siječnja 2025.

Sutkinja

Ela Mišura Stopfer

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila,

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano putem ovog suda, a o istoj odlučuje županijski sud.

DNA:

1. Punomoćniku tužitelja, uz rj o pristojbi na presudu 44,84 Eur

2. Punomoćniku tuženika