Poslovni broj P-1521/2021-64

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Eli Mišuri Stopfer, u pravnoj stvari tužitelja CD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koga zastupa punomoćnik Branimir Žarković, odvjetnik u Zagrebu, protiv tužene ŠD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Anton Palić, odvjetnik u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 4. studenoga 2024. u prisutnosti tužitelja osobno, zamjenice njegova punomoćnika Mateje Lacko, odvjetnice u Zagrebu i zamjenice punomoćnika tužene ŽD, odvjetnice u [adresa], dana **.**.2025.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženici ŠD isplatiti tužitelju CD iznos od 1.839,76 Eur sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 3. siječnja 2025. do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

II Odbija se kao djelomično neosnovan tužbeni zahtjev u preostalom dijelu za isplatom zatezne kamate na iznos od 1.839,76 Eur s tijekom od 4. ožujka 2021. do 2. siječnja 2025., kao i za isplatom iznosa od 982,06 Eura sa zatraženom zateznom kamatom.

III Nalaže se tuženici ŠD naknaditi tužitelju CD troškove postupka u iznosu od 1.035,67 Eur sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 3. siječnja 2025. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

P o s

lo

v

n i b r

o

j P -

1 5

2 1 /

0 2 1 -

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka tvrdi kako je vlasnik pokretnine – priključnog vozila tj. turističke kamp prikolice marke Delphin, model Lux, godina proizvodnje 1988. Navodi kako je tu prikolicu posudio bez naknade svome pokojnom prijatelju ĆD radi korištenja prikolice na parceli u Zagrebu, Štefanovec bb, koju parcelu je nakon smrti ĆD nastavila koristiti njegova nevjenčana supruga – ovdje tuženica ŠD. Tužitelj navodi kako je 5. siječnja 2021. došao na lokaciju – parcelu u Zagrebu, Štefanovec bb, pogledati svoju pokretninu i utvrdio da njegove pokretnine tamo nema. Kontaktirao je potom tuženicu i ona mu je telefonski priopćila da je istu pokretninu ustupila nepoznatim osobama koje su je odvezle na nepoznatu lokaciju. Tužitelj je odmah tražio da tuženica poduzme radnje radi povrata njegove pokretnine, no ona je izjavila da nema podatka o tome gdje se pokretnina nalazi. O tome je tužitelj obavijestio i policiju, koja je provela očevid i utvrdila da je tuženica otuđila tužiteljevu pokretninu. S obzirom na sve navedeno, tužitelj traži predaju predmetne pokretnine njemu u posjed, a u slučaju nemogućnosti predaje, naknadu štete u visini 45.000,00 kuna, uz naknadu troškova postupka.

2. U odgovoru na tužbu i tijekom postupka tuženica se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu tužitelja te navodi kako je ona vlasnica nekretnine zk.č.br. 3193/2 „Voćnjak Dotrščina u Štefanovcu“ površine 631 čhv upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te da njezin pokojni suprug nikada nije bio vlasnik te nekretnine. Navodi kako je njezin pokojni suprug ĆD 2006. godine dogovorio s tužiteljem da će tužitelj dovesti predmetnu prikolicu na tu nekretninu te je prikolica i dovezena. Naime, radi se o parceli koja ja bila prazna te je prikolica služila kako parcela ne bi odavala dojam napuštenosti. Od tada prikolica je stajala na njezinoj nekretnini i nijednom nije pomaknuta s nje. Njezin suprug preminuo je 19. prosinca 2016., a prikolica je i nakon njegove smrti bila smještena na istoj nekretnini sve do 3. siječnja 2021. Naime s obzirom na to da je prikolica stajala tamo u zapuštenom stanju i da je od 2006. nitko nije niti kontaktirao vezano uz prikolicu to je tuženica nakon potresa u Sisku koji se dogodio 29. prosinca 2020., a uslijed potrebe stanovništva za prikolicama, odlučila prikolicu donirati u Sisak. Kontaktirala je KD koji je prikolicu odvezao na njoj nepoznatu adresu u Sisku, a adresu na kojoj se prikolica nalazi naveo je policiji, tako da policija raspolaže informacijom o mjestu na kojem se prikolica nalazi. Tuženica je zatražila od policije dostavu adrese na kojoj se prikolica nalazi te su joj rekli da se prikolica nalazi na odlagalištu CIOS u Sisku iz razloga što prikolica, zbog svog iznimno lošeg stanja, nije bila pogodna za korištenje za smještaj stanovnika u Sisku. Tuženica navodi kako niti nju niti njezinog supruga od 2006. do 4. siječnja 2021. nitko nije kontaktirao vezano uz tu prikolicu te da je tužitelj prvi puta kontaktirao tuženu 4. siječnja 2021., kada je prikolica već bila odvezana sa nekretnine tuženice. Stoga tvrdi kako tužitelj može u bilo koje doba odvesti prikolicu sa adrese na kojoj se prikolica nalazi dok u pogledu njegova zahtjeva za naknadom štete navodi da je previsoko postavljen s obzirom da se radi o prikolici staroj 33 godine koja je u potpunosti neupotrebljiva. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu troškova postupka tuženoj.

3. Tužitelj podneskom od 11. ožujka 2022. odustaje od zahtjeva za predajom prikolice te ostaje kod zahtjeva za naknadom štete kojega specificira u iznosu od 44.574,81 kn, da bi podneskom od 18. travnja 2024. konačno specificirao tužbeni zahtjev na način da istim potražuje naknadu štete u visini 2.821,82 Eura sa zateznom kamatom od 4. ožujka 2021. do isplate.

4. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u knjižicu vozila (list 3 spisa), potvrdu MUP-a (list 4 spisa), fotografije (list 13-16 spisa), dopis MUP-a (list 23 i 29 i 74 spisa),

P o s

lo

v

n i b r

o

j P -

1 5

2 1 /

0 2 1 - fotografije (list 101-133 spisa), vansudski nalaz i mišljenje (list 146-153 spisa), saslušan je svjedok KD (list 161 spisa), saslušan je tužitelj (list 162 spisa) i tuženica (list 163 spisa), svjedok OD (list 166-167 spisa), svjedok PD (list 189 spisa), provedeno je prometno vještačenje (list 177-202 spisa) te je sudski vještak usmeno obrazložio nalaz i mišljenje (list 215-216 spisa).

5. Osim navedenih dokaza koji su izvedeni, tuženica je predložila saslušanje svjedoka ĐD, SD i TD na okolnost da je prikolica bila smještena na nekretnini i da tužitelj tamo nije dolazio nakon 2015. S obzirom da je tužitelj na ročištu održanom 30. ožujka 2022. naveo kako te činjenice nisu niti sporne, to sud nije izvodio dokaze predložene na tu okolnost, u skladu s odredbom čl. 221. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje u tekstu: ZPP). Nije prihvaćen niti dokazni prijedlog tužene za provođenjem novog prometnog vještačenja, iz razloga što je prihvaćen nalaz i mišljenje prometnog vještaka u ovome postupku kako je daljnje obrazloženo, sve imajući u vidu i načelo ekonomičnosti i efikasnosti iz čl. 10. st. 1. ZPP-a.

5.1. Primjenom odredbe čl. 8. ZPP-a i provedenog dokaznog postupka, a cijeneći izvedene dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti, sud je ocijenio tužbeni zahtjev djelomično osnovanim.

6. U ovome postupku tužitelj je podnio vlasničku tužbu radi predaje stvari, no kako je tijekom postupka došao do saznanja gdje se stvar nalazi i preuzeo ju, odustao je od zahtjeva za predaju i ostao kod zahtjeva radi naknade štete zbog oštećenja stvari.

7. Odredbom čl. 164. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine, broj 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 143/2012, 152/2014, dalje u tekstu: ZV) propisano je kako pošteni posjednik tuđe stvari koju nema pravo posjedovati mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi, ali nije dužan dati naknadu za to što ju je upotrebljavao i od nje imao koristi primjerene onom pravu na posjed za koje je vjerovao da mu pripada, a ne treba ni naknaditi ono što je pritom oštećeno ili uništeno.

8. Nasuprot navedenome, odredbom čl. 165. st. 1. ZV-a propisano je kako nepošteni posjednik tuđe stvari mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojega posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario, s time da je odredbom st. 6. istoga članka propisano kako od časa kad je pošteni posjednik postao nepošten, njegova se prava i obveze ravnaju prema pravilima postavljenim za nepoštenoga posjednika; isto se tako ravnaju i u pogledu onoga što je pošteni posjednik činio sa stvarju neprimjereno onom pravu na posjed za koje je vjerovao da mu pripada.

9. S obzirom na navedene materijalnopravne odredbe, a uslijed nespornih činjenica da je predmetna kamp prikolica vlasništvo tužitelja, kao i da je bila u posjedu tuženice, valjalo je prvenstveno utvrditi je li tuženica imala status poštenoga ili nepoštenoga posjednika. Na tu okolnost saslušane su stranke i svi svjedoci koji su predloženi na tu okolnost. 10. Iz iskaza tužitelja u bitnome proizlazi kako su suprug tuženice i on radili zajedno, suprug tuženice je rekao da postoji zemlja gdje bi se mogla smjestiti tužiteljeva prikolica pa da služi za druženja i slavlja, to je bilo otprilike 2005. i on je svoju prikolicu dovezao na zemlju. I on je tamo dolazio na slavlja, prikolica se koristila kao vikendica i bila je u tehnički ispravnom stanju. Ne sjeća se kada je zadnji puta bio na toj zemlji i kada je zadnji puta vidio

P o s

lo

v

n i b r

o

j P -

1 5

2 1 /

0 2 1 -

prikolicu, ali to je sigurno bilo prije smrti supruga tužene koji je umro otprilike 2015. Nikada nije razgovarao sa tuženicom o prikolici. Kada se dogodio potres, htio je donirati prikolicu prijatelju u Sisku. Nazvao je tuženicu, a ona mu je rekla da ju je dala dan ranije, što ga je šokiralo i tražio je naknadu vrijednosti, na što ona nije pristala. Kasnije je preuzeo prikolicu na skladištu Ciosa i prije nego što ju je pomaknuo angažirao je sudskog vještaka koji je izračunao štetu na prikolici, jer se na njoj vidjelo da je odvojena šasija i bila je polupana i oštećena. Tuženica ga nije pitala ni za kakvu suglasnost da ustupi trećim osobama prikolicu, a imala je njegov broj mobitela. Prikolica je u trenutku postavljanja na zemlju bila u tehnički potpuno ispravnom stanju. Bila je podignuta na tzv. klocne kako ne bi stajala na zemlji, a podignuta je pomoću hidraulike na podest. Kad je preuzeo prikolicu najvidljivije oštećenje je bilo s prednje strane i nije bilo sanduka koji je prije bio na prednjem dijelu prikolice i u njemu su stajale plinske boce. Gospodin OD koji živi pokraj zemlje na kojoj je bila prikolica, rekao mu je da je vidio utovar prikolice i da to nije bilo pomoću hidraulike vučom te je ona pala, a podest odnosno klocna je oštetila pod prikolice. Tužitelj je imao dodatne troškove kada je došao po prikolicu na Ciosovo skladište pa je morao osposobiti gume i kotače, platiti bravara i novu bravu, kao i troškove šlep službe od Siska do mjesta gdje se prikolica sada nalazi.

11. Iz iskaza tuženice u bitnome proizlazi da ona ne zna kakav je bio dogovor između njezina pokojnog supruga i tužitelja. Prikolicu su dovezli na njezinu zemlju 2006., tužitelj je dolazio na zemlju, prikolica je služila kao spremište, njezin pokojni suprug ĆD je u njoj držao lopate i stvari koje su mu bile potrebne za rad na zemlji budući da je uzgajao med. 2014. njezin suprug je obolio, a 2016. je preminuo. Od 2014. nije više odlazio na tu zemlju, jer je bio bolestan i nitko tamo nije išao i nitko nije brinuo o toj prikolici, ona je samo plaćala da se zemlja povremeno pokosi. Kada se dogodio potres u Sisku i Petrinji, sažalila se nad tim ljudima i mislila je da možda prikolica koja na zemlji propada može nekome pomoći i poslužiti mu kao krov nad glavom. Nije se u tom trenutku uopće sjetila tužitelja, niti je imala pojma čija je to prikolica, mislila je da je on to ĆD ostavio, budući da je prikolica tamo propadala i nitko za nju nije niti pitao. Rekla je prijateljici da prikolica tamo trune i da ako bilo kome može koristiti kao krov nad glavom da ju uzme. Dan nakon što je prikolica odvezena nazvao ju je tužitelj, rekla mu je da je prikolicu već dala i da nije niti znala da je on još uvijek vlasnik, jer je mislila da je to dao ĆD i da joj je žao što se nije javio dan ranije jer je onda on mogao donirati, ovako ju je ona donirala. Nije bila prisutna prilikom utovara prikolice, niti je prikolicu vidjela, došla bi na zemlju povremeno i platila susjedima da ju kose. Nije tužitelja prethodno pitala za odobrenje jer nije niti znala da je to tužiteljeva prikolica budući da je ta prikolica tamo stajala i 10 godina i nitko za nju nije niti pitao, a tužitelj nije niti jedanput nazvao niti se brinuo za to. Nije imala ništa, nikakve papire od te prikolice. Tužitelj je prikolicu držao na njenoj zemlji jer nije imao gdje drugdje i ostavio to. Ona nema niti ključeve od kamp prikolice, negdje su bili ali to se izgubilo. Gosp. KD ju je obavijestio da se obitelj iz Petrinje nije odlučila uzeti prikolicu te je odvezena na Cios. Prikolica je bila u jako lošem stanju ali je mislila da će ljudima možda ipak koristiti, da će ju počistiti ili da će ju osposobiti. Nije niti razmišljala o tome da nema ključeve, bilo joj je da nekom pomogne, nije o tome promislila.

12. Iz iskaza svjedoka KD u bitnome proizlazi kako se, kada se dogodio potres u Petrinji, skupina ljudi među kojima je i on, organizirala radi pribave svega potrebnog za stradale. Preko prijateljice je saznao da tuženica ima prikolicu koju želi donirati stradalim ljudima u Petrinji, ali da je potrebno osigurati transport do Petrinje. Došao je do parcele na kojoj se nalazila prikolica, bilo je puno blata te je organizirao traktor preko gospodina koji radi za Zrinjevac i traktor je izvukao prikolicu iz blata do asfalta. Prikolica je imala tri od četiri kotača i na tim kotačima izbušene gume, bila je u jako trošnom stanju, doduše sve je bilo cijelo, ali je zijevao cijeli gornji dio u odnosu na donji i to na prednjoj strani. Prilikom izvlačenja prikolice iz blata do asfalta ona nije uništena, to je sve on nadgledao. Potom je organiziran utovar na kamion za vuču i niti prilikom utovara na kamion za vuču

P o s

lo

v

n i b r

o

j P -

1 5

2 1 /

0 2 1 -

prikolica nije oštećena. On se nije vozio u kamionu za vuču do Petrinje, već u svom autu, no prisustvovao je istovaru prikolice u Petrinji sa kamiona za vuču i prilikom toga istovara prikolica nije nimalo oštećena te je istovarena u dvorištu jedne petrinjske obitelji. Budući da im je naknadno ponuđena druga prikolica u boljem stanju, oni su rekli da im ova prikolica nije potrebna. Od te obitelji je čuo da je došla vučna služba i da je prilikom utovara na taj kamion za vuču prikolica oštećena na način da se odvojio jedan dio od drugoga, a prikolica je potom odvezana na Ciosovo skladište. Sa zemlje tužene prikolica je utovarena pomoću sajle koja je na kamionu te tom prilikom prikolica niti jednom nije pala na pod.

13. Iz iskaza svjedoka OD u bitnome proizlazi da je on prvi susjed do zemljišta u vlasništvu tuženice na kojemu je stajala predmetna prikolica. Zna da je tamo stajala 10- 15 godina i da je bila u raspadnom stanju. Vidio je jednoga dana kada sam dolazio da ju odvozi vučna služba te je vidio da se na kamion vučne službe postavlja tako da ju se vuče sajlom, budući da nije imala kotače. Nije znao čija je prikolica. Taj događaj kako ga je ispričao danas na zapisniku ispričao je čovjeku kojeg se zove C, koji je prijatelj pok. susjeda i čovjeku koji je tužitelj u ovome postupku. Vidio je da je ostao neki komad na cesti od stiropora, ali ne zna je li to od prikolice ili nije. Pokojni susjed u toj prikolici držao je alat. 14. Iz iskaza svjedoka PD u bitnome proizlazi da je on prijatelj tužitelja a poznaje i tuženicu te je poznavao i njezina supruga i dolazio je na zemlju na kojoj je stajala prikolica budući da su tamo imali slavlja. Sjeća se da je u toj prikolici čak godinu dana i spavao bratić tuženičinog supruga. Kada je suprug tužene preminuo nije više nikada bio na toj zemlji niti je vidio prikolicu. Bio je s tužiteljem kada je on saznao da prikolica više nije tamo te je s njim otišao na zemlju tuženice i vidjeli su da prikolice nema i o tome su obavijestili policiju. Osim navedenoga nema više nikakvih neposrednih saznanja o predmetnoj prikolici. Dok je dolazio na zemlju tuženice prije smrti njezina supruga prikolica je bila tamo i stajala je na klocnama, imala je tuš kabinu, struju i vodu te su sagradili i drvene stepenice koje su vodile u nju. Unutra je bilo 6 ležajeva i to je bila delux prikolica. Na noj nije bilo nikakvih oštećenja a i kada su radili s alatom, alat bi ostavili kod susjeda OD. Kada su došli i vidjeli da prikolice nema, pitali su susjeda OD da gdje je prikolica i on je rekao da su neki ljudi došli i vukli prikolicu te da im je pala i da je tom prilikom oštećena, a vidjeli su se tragovi u zemlji od toga kako su vukli prikolicu. Policija je te tragove slikala. Tuženica je prilikom druženja uvijek bila tamo, čak im je i kuhala i znala je čija je prikolica.

15. Iskazi stranaka i saslušanih svjedoka prihvaćeni su, s obzirom da su životno uvjerljivi, a ne sadrže proturječja niti međusobno niti s ispravama koje prileže spisu.

16. Tako je utvrđeno:

- da je tužitelj dovezao svoju prikolicu na zemlju tuženice 2006. u dogovoru s njezinim pokojnim suprugom ĆD, koji mu je bio kolega,

- da je pokojni suprug tuženice u prikolici držao alat, jer se bavio proizvodnjom meda,

- da su se na zemlji tuženice odvijale i proslave, a kojima je prisustvovao i tužitelj,

- da je suprug tuženice obolio 2014., a preminuo 2016. te da od 2014. nadalje nitko nije dolazio na zemlju,

- da nakon smrti tuženičina supruga tužitelj s tuženom nije razgovarao sve do 5. siječnja 2021. kada ju je nazvao i rekao da bi donirao prikolicu prijatelju u Sisku, a ona mu je rekla da je istu prikolicu donirala dan ranije.

17. Odredbom čl. 18. ZV propisano je kako je posjed pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada.

P o s

lo

v

n i b r

o

j P -

1 5

2 1 /

0 2 1 -

18. Tuženica iskazuje da „nije imala pojma čija je to prikolica, mislila je da je tužitelj to ĆD ostavio, budući da je prikolica tamo propadala i nitko za nju nije niti pitao“. Takav iskaz tuženice prihvaćen je kao uvjerljiv, s obzirom na preostali dio njezina iskaza i sve ostale okolnosti o kojima je iskazivala. Međutim, ona je imala dovoljno razloga posumnjati da joj ne pripada pravo na posjed u onom opsegu u kojemu je vjerovala da joj posjed pripada. Naime, radi se o prikolici koja predstavlja pokretninu čije vlasništvo se upisuje u javni registar te koja ima i knjižicu vozila, koja je priložena tužbi. Dakle, radi se o stvari čije kretanje u pravnom prometu se bilježi kroz javni registar i svaka promjena vlasništva je javno vidljiva. Da se doista radilo o darovanju prikolice tuženičinom suprugu, ta činjenica bila bi vidljiva promjenom, kako u registru vozila MUP-a, tako i u knjižici vozila, a po smrti tuženičinog supruga, vlasništvo prikolice bi ušlo u ostavinsku imovinu iza tuženičinog pokojnog supruga, što tuženica niti ne tvrdi da se dogodilo.

19. Stoga, iako tuženica iskazuje da uopće nije razmišljala o tužitelju vezano uz prikolicu i da ga se nije niti sjetila, s obzirom da se više godina nije ni javio niti je pitao za prikolicu, ona je imala dovoljno razloga posumnjati da joj ne pripada pravo na posjed u opsegu u kojemu ga je odlučila izvršavati toga dana kada je prikolicu odlučila darovati potrebitim ljudima u Petrinji, što je neupitno altruistički čin, ali prelazi opseg njezina prava na posjed i ona je toga trebala biti svjesna, s obzirom se radi o pokretnini koja je upisana u registar MUP-a.

19.1. Iz toga razloga, u pogledu opsega izvršavanja posjeda koje prelazi opseg njezina posjeda koji je bio pošten (a to je u dijelu posjeda korištenja prikolice na njezinoj zemlji, za što je tužitelj dao svoju suglasnost i o čemu je postojao dogovor između tužitelja i prednika tuženice), posjed tuženice je nepošten i ona je u skladu s odredbom čl. 165. st. 1. ZV-a dužna naknaditi tužitelju sve štete koje su na toj prikolici nastale prilikom poduzimanja radnji koje prelaze opseg posjeda na koji je imala pravo.

20. U pogledu činjenica nastanka štete i njezina opsega, izveden je dokaz provođenjem prometnog vještačenja po vještaku dipl. ing. Berislavu Šimunoviću, koji je u nalazu i mišljenju od 17. ožujka 2024. naveo kako se prikolica tužitelja od 2006. do 3.1.2021. nalazila na parceli tužene. Ista je bila postavljena na nosače tzv. "klocne". Od 3.1.2021. do 7.1.2021. prikolica je nekoliko puta prevožena i premještana: od parcele tužiteljice do nepoznate adrese u Petrinji, kao i od nepoznate adrese u Petrinji do odlagališta CE–ZAR d.o.o. u Sisku. Tužitelj je u veljači 2022. došao u Sisak, u dvorište odlagališta, i zatekao svoju oštećenu prikolicu u jako lošem stanju, a što je i dokumentirano fotografijama na stranicama 102 do 116 spisa i s 2 priložena videozapisa. Tehničkim putem nije moguće utvrditi u kojem je sve trenutku prikolica oštećena, odnosno pri kojem od ovih premještanja (ili možda više njih). Naime, činjenica je da se prikolica, bez obzira na zapuštenost, nije mogla oštetiti samim boravkom na parceli tuženice.

21. Nalaz i mišljenje vještaka Šimunovića prihvaćen je, s obzirom da je njima jasno dan odgovor na zadatak koji je postavio sud, a usmeno je obrazložen i na ročištu na kojemu je otklonio prigovor tuženice pa je tako u usmenom obrazloženju ponovio kako odvajanje podnice od okvira nije moglo nastati bez djelovanja mehaničke sile, tj. samim stajanjem prikolica nije mogla biti oštećena, a vučenje odnosno povlačenje prikolice koja je imala samo tri kotača i to s probušenim gumama ne predstavlja stručno rukovanje.

22. Nalaz je doveden u vezu i s iskazima svjedoka KD, OD i Š te tužitelja, iz kojih suglasno proizlazi da je prikolica prilikom odvoza sa zemljišta tuženice vučena sajlom i vitlom na šlep; a nesporno je i da je prilikom transporta (koji je počeo sa zemlje tuženice pa preko Petrinje sve do odlagališta u Sisku) došlo do odvajanja gornjeg dijela prikolice od podvozja.

P o s

lo

v

n i b r

o

j P -

1 5

2 1 /

0 2 1 -

23. Prilikom procjene visine štete, vještak je uzeo u obzir starost prikolice i stanje istrošenosti (stara 33 godine, lošeg stanja, neodržavana) te izračunao da bi neoštećena, ali u takvom (lošem) stanju, u kakvom je prikolica bila, vrijedila 1.914,76 Eur; dok, zbog oštećenja, vrijedi 75,00 Eur (vrijednost dijelova koje se mogu prodati u sekundarne sirovine), tako da je visina štete koja je nastala zbog neadekvatnog prevoženja prikolice, u iznosu 1.839,76 Eur.

24. Primjenom odredbe čl. 165. st. 1. ZV-a na tako utvrđeno činjenično stanje, utvrđeno je kako je tuženica dužna naknaditi tužitelju štetu nastalu oštećenjem prikolice u visini 1.839,76 Eur, sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od donošenja ove prvostupanjske presude do isplate, s obzirom da je visina štete utvrđena tek u ovoj presudi, u skladu s odredbom čl. 1086. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018 i 126/2021, dalje: ZOO), dok je u preostalom dijelu koji se odnosi na zateznu kamatu koja teče na taj iznos tužbeni zahtjev odbijen kao djelomično neosnovan.

25. U odnosu na ostale troškove čiju naknadu tužitelj traži u ovome postupku, a koji se, kako je specificirano u podnesku od 18. travnja 2024., odnosu na vrijednost predšatora u iznosu 610,52 Eur, troška izrade privatnog nalaza i mišljenja sudskog vještaka od dana 23.12.2021. u iznosu 66,31 EUR, troška kupnje novih guma za kamp prikolicu iznosu u iznosu 59,70 EUR, troška usluga bravara radi otvaranja kamp prikolice u iznosu 46,45 EUR i troška transporta kamp prikolice u iznosu 199,08 EUR, tužbeni zahtjev nije osnovan. 25.1. Naime, tužitelj niti tvrdi niti dokazuje na koji način bi bio oštećen predšator prikolice niti u kakvom stanju je bio zbog starosti niti koja bi bila njegova današnja vrijednost pa da bi se na taj način mogla utvrditi visina oštećenja. U pogledu preliminarnog nalaza i mišljenja, isto nije bilo potrebno za vođenje ove parnice, s obzirom da je u ovome postupku provedeno prometno vještačenje, koje je i prihvaćeno, a preliminarno vještačenje provedeno je bez sudjelovanja protivne strane i odudara od nalaza i mišljenja vještaka u okviru sudskog postupka. Za trošak kupnje novih guma tužitelj nije dokazao da bi tuženica po bilo kojoj osnovi odgovarala, s obzirom da je u postupku utvrđeno i nije bilo niti sporno, da je prikolica i prije transporta imala neupotrebljive gume. Za trošak bravara tužitelj također nije dokazao iz kojeg razloga bi tuženica odgovarala, jednako kao niti za trošak transporta, koji bi tužitelju nastao i da je vozio prikolicu sa zemljišta tuženice, tako da bi imao eventualno pravo na razliku u slučaju da je trošak ovoga prijevoza zbog udaljenosti veći, a što nije dokazao. 25.1. S obzirom na navedeno, u skladu s odredbom čl. 221.a. ZPP-a u tom dijelu tužbeni zahtjev odbijen je za iznos od 982,06 Eura sa zatraženom zateznom kamatom.

26. Stoga je tužbeni zahtjev prihvaćen u dijelu kojim tužitelj potražuje isplatu iznosa od 1.839,76 Eura sa zateznom kamatom od dana donošenja ove presude do isplate, dok je zahtjev za isplatom zatezne kamate na taj iznos s tijekom od 4. ožujka 2021. do 2. siječnja 2025. odbijen kao neosnovan, a odbijen je kao djelomično neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu kojim tužitelj potražuje isplatu iznosa od 982,06 Eura sa zatraženom zateznom kamatom, sve kao u izreci ove presude pod točkama I. i II. Izreke.

27. Odluka o troškovima postupka donesena je na temelju odredbe čl. 154. st. 2. ZPP, a s obzirom da je tužitelj uspio djelomično sa tužbom i to u omjeru od 65% pa kada se od postotka uspjeha tužitelja oduzme postotak uspjeha tuženice (35%), to je tuženica dužna na temelju čl. 154. st. 2. ZPP-a tužitelju naknaditi 30% nastalih mu troškova postupka koji su bili potrebni za vođenje parnice. Tako je tužitelju nastao trošak sastava podnesaka od 28.10.2021., 11.3.2022., 15.12.2022. i 18.4.2024. u visini od 100 bodova za svaki (Tbr. 8/1

P o s

lo

v

n i b r

o

j P -

1 5

2 1 /

0 2 1 -

Tarife), zastupanja na ročištima 30.3.2022., 19.10.2022., 15.1.2024., 4.11.2024. u visini 100 bodova a svako (Tbr. 9/1 Tarife) te na ročištu za objavu u visini 50 bodova (Tbr. 9/3 Tarife), što ukupno čini 850 bodova, a uz vrijednost boda od 2,00 Eur i porez na dodanu vrijednost čini 2.125,00 Eur. Kako mu je tuženica dužna naknaditi 30% toga iznosa, to je tužitelju dosuđena naknada u visini 637,50 Eura, kojem iznosu je nadodan trošak uplaćenog predujma za vještaka koji je bio potreban bez obzira na omjer uspjeha, u iznosu 398,17 Eur, tako da ukupan trošak tužitelja koji mu je tužena dužna naknaditi iznosi 1.035,67 Eur. 27.1. Troškovi sastava podnesaka od 14.1.2022. i 30.1. 2024., kao i trošak pribave uvjerenja o prebivalištu, nije tužitelju priznat, s obzirom nisu bili potrebni za vođenje postupka (prijavljuje promjenu sjedišta punomoćnika i uplatu predujma), a adresu svjedoka bio je dužan dostaviti već prilikom podnošenja tog dokaznog prijedloga.

27.2. Na tako priznat trošak tužitelju teče zatezna kamata u skladu s odredbom čl. 151. st. 3. ZPP-a u visini propisanoj Zakonom o izmjenama Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 114/22) i Uredbom o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 156/22).

U Zagrebu, 3. siječnja 2025.

Sutkinja:

Ela Mišura Stopfer

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda županijskom sudu.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku

2. Tuženoj po punomoćnici