REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-1367/2023-20

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji toga suda Eli Mišuri Stopfer, u pravnoj stvari tužiteljice ŠV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Miro Glavaš, odvjetnik u Vinkovcima, protiv tužene Zagrebačke banke d.d. iz Zagreba, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, koju zastupa punomoćnik Kruno Knežević, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević i partneri d.o.o. u Zagrebu, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene 6. studenoga 2024. u prisutnosti tužiteljice osobno uz punomoćnika i zamjenika punomoćnika tužene LV – odvjetničkog vježbenika u Zagrebu, dana 3. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se, kao neosnovan, tužbeni zahtjev koji glasi: „Utvrđuje se da je ništetan Ugovor o namjenskom kreditu broj 3205218452 od 2.8.2005., sklopljen između Zagrebačke banke d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB 92963223473 (kao kreditora) i ŠV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], (kao korisnika kredita), solemniziran 08.08.2005. g od strane javnog bilježnika Franko Čerin iz Pule, broj OU-636/05-1.“

II. Utvrđuje se ništetnom odredba članka 7. Ugovora o namjenskom kreditu broj 3205218452 od 2.8.2005. kojom se regulira otplata kredita u jednakim mjesečnim anuitetima u CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju kreditora za valutu ugovora (CHF), odnosno primjena valutne klauzule (otplate mjesečnih rata vezanu uz tečaj CHF na dan plaćanja mjesečnog otplatnog iznosa ugovorenog u anuitetima) tijekom trajanja otplate po predmetnom ugovoru o namjenskom kreditu broj 3205218452 od 2.8.2005.

III. Nalaže se tuženoj Zagrebačkoj banci d.d. isplatiti tužiteljici ŠV, s naslova povrata preplaćenog iznosa otplate kredita temeljem ništetne odredbe o valutnoj klauzuli iznos od 3.306,76 EUR sa zateznom kamatom kako slijedi: 7,34 eur počevši od 1 siječanj 2009 do isplate 10,13 eur počevši od 1 veljača 2009 do isplate

12,06 eur počevši od 1 ožujak 2009 do isplate

6,60 eur počevši od 1 travanj 2009 do isplate

7,39 eur počevši od 1 svibanj 2009 do isplate

4,80 eur počevši od 1 lipanj 2009 do isplate

5,84 eur počevši od 1 srpanj 2009 do isplate

3,20 eur počevši od 1 kolovoz 2009 do isplate

5,69 eur počevši od 1 rujan 2009 do isplate

3,57 eur počevši od 1 listopad 2009 do isplate

5,00 eur počevši od 1 studeni 2009 do isplate

4,52 eur počevši od 1 prosinac 2009 do isplate

9,10 eur počevši od 1 siječanj 2010 do isplate

11,03 eur počevši od 1 veljača 2010 do isplate

10,39 eur počevši od 1 ožujak 2010 do isplate

13,71 eur počevši od 1 travanj 2010 do isplate

16,90 eur počevši od 1 svibanj 2010 do isplate

19,16 eur počevši od 1 lipanj 2010 do isplate

24,29 eur počevši od 1 srpanj 2010 do isplate

20,09 eur počevši od 1 kolovoz 2010 do isplate

31,88 eur počevši od 1 rujan 2010 do isplate

26,78 eur počevši od 1 listopad 2010 do isplate

29,32 eur počevši od 1 studeni 2010 do isplate

34,43 eur počevši od 1 prosinac 2010 do isplate

42,10 eur počevši od 1 siječanj 2011 do isplate

32,84 eur počevši od 1 veljača 2011 do isplate

36,53 eur počevši od 1 ožujak 2011 do isplate

31,96 eur počevši od 1 travanj 2011 do isplate

39,23 eur počevši od 1 svibanj 2011 do isplate

48,21 eur počevši od 1 lipanj 2011 do isplate

54,15 eur počevši od 1 srpanj 2011 do isplate

82,13 eur počevši od 1 kolovoz 2011 do isplate

51,03 eur počevši od 1 rujan 2011 do isplate

47,03 eur počevši od 1 listopad 2011 do isplate

47,04 eur počevši od 1 studeni 2011 do isplate

47,59 eur počevši od 1 prosinac 2011 do isplate

52,35 eur počevši od 1 siječanj 2012 do isplate

54,36 eur počevši od 1 veljača 2012 do isplate

54,43 eur počevši od 1 ožujak 2012 do isplate

52,87 eur počevši od 1 travanj 2012 do isplate

53,52 eur počevši od 1 svibanj 2012 do isplate

55,09 eur počevši od 1 lipanj 2012 do isplate

53,43 eur počevši od 1 srpanj 2012 do isplate

53,52 eur počevši od 1 kolovoz 2012 do isplate

50,47 eur počevši od 1 rujan 2012 do isplate

52,01 eur počevši od 1 listopad 2012 do isplate

53,67 eur počevši od 1 studeni 2012 do isplate

52,48 eur počevši od 1 prosinac 2012 do isplate

52,89 eur počevši od 1 siječanj 2013 do isplate

50,84 eur počevši od 1 veljača 2013 do isplate

49,95 eur počevši od 1 ožujak 2013 do isplate 53,48 eur počevši od 1 travanj 2013 do isplate

48,42 eur počevši od 1 svibanj 2013 do isplate

48,56 eur počevši od 1 lipanj 2013 do isplate

47,60 eur počevši od 1 srpanj 2013 do isplate

48,22 eur počevši od 1 kolovoz 2013 do isplate

49,37 eur počevši od 1 rujan 2013 do isplate

51,21 eur počevši od 1 listopad 2013 do isplate

51,55 eur počevši od 1 studeni 2013 do isplate

53,88 eur počevši od 1 prosinac 2013 do isplate

51,31 eur počevši od 1 siječanj 2014 do isplate

52,45 eur počevši od 1 veljača 2014 do isplate

53,70 eur počevši od 1 ožujak 2014 do isplate

53,32 eur počevši od 1 travanj 2014 do isplate

51,71 eur počevši od 1 svibanj 2014 do isplate

51,52 eur počevši od 1 lipanj 2014 do isplate

52,97 eur počevši od 1 srpanj 2014 do isplate

54,22 eur počevši od 1 kolovoz 2014 do isplate

54,17 eur počevši od 1 rujan 2014 do isplate

54,90 eur počevši od 1 listopad 2014 do isplate

56,69 eur počevši od 1 studeni 2014 do isplate

56,95 eur počevši od 1 prosinac 2014 do isplate

57,15 eur počevši od 1 siječanj 2015 do isplate

57,27 eur počevši od 1 veljača 2015 do isplate

57,27 eur počevši od 1 ožujak 2015 do isplate

57,27 eur počevši od 1 travanj 2015 do isplate

57,27 eur počevši od 1 svibanj 2015 do isplate

57,27 eur počevši od 1 lipanj 2015 do isplate

57,27 eur počevši od 1 srpanj 2015 do isplate

57,27 eur počevši od 1 kolovoz 2015 do isplate

57,25 eur počevši od 1 rujan 2015 do isplate,

sve po stopi obračunatoj za razdoblje do 31. srpnja 2015. po kamatnoj stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. godine do 28. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena te od 29. prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se, kao djelomično neosnovan, tužbeni zahtjev za povratom preplate po osnovi ništetne odredbe o valutnoj klauzuli u valuti CHF, za preostali dio u iznosu od 1.482,33 Eur sa zatraženom zateznom kamatom.

V. Utvrđuje se ništetnom odredba Ugovora o kreditu broj 3205218452 od 2.8.2005. o naplati naknade za obradu zahtjeva.

VI. Nalaže se tuženoj Zagrebačkoj banci d.d. isplatiti tužiteljici ŠV iznos od 367,36 EUR sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 11. kolovoza 2005. do isplate, po stopi obračunatoj za razdoblje do 31. srpnja 2015. po kamatnoj stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. godine do 28. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena te od 29. prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

VII. Nalaže se tuženici Zagrebačkoj banci d.d. naknaditi tužiteljici ŠV troškove postupka u iznosu od 1.375,38 Eura sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 3. siječnja 2025. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi i tijekom postupka tvrdi da je s tuženikom sklopila 2. kolovoza 2005. Ugovor o namjenskom kreditu broj 3205218452, kojim joj je tuženik odobrio i isplatio kredit u iznosu od 23.400,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem deviznom tečaju HNB-a na dan korištenja kredita, kao i da je ugovorena kamatna stopa promjenljiva u skladu s odlukom tuženika. Navodi kako su odredbe kojima je kamata ugovorena kao promjenljiva u skladu s odlukom tuženika ništetne, kao i odredba kojom je vrijednost ugovorene obveze izračunata na temelju vrijednosti valute RH u odnosu prema vrijednosti švicarskog franka CHF, pri čemu se poziva na odluke u postupku vođenom pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod posl.br. P- 1401/2012 i to odluku Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž- 7129/13 od 13. lipnja 2014. i odluku Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. Upire i na ništetnost ugovorne odredbe o naplati naknade za obradu kredita, koju također smatra nepoštenom. Navodi i kako se radi o potrošačkom ugovoru, koji je sastavljen na unaprijed pripremljenom obrascu te koji, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, nameće tužiteljici odredbe koje ju stavljaju u neravnopravan položaj s tuženikom. S obzirom na navedeno, tužbenim zahtjevom predlaže sudu utvrditi ništetnim Ugovor o namjenskom kreditu broj 3205218452 sklopljen među strankama 2.8.2005., a postavlja i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev na utvrđenje ništetnosti odredbe čl. 7. Ugovora, kojom je Ugovor vezan uz valutu švicarski franak te povrat preplaćenog iznosa na temelju te odredbe u prvotno zatraženoj visini od 4.789,09 Eur sa zateznom kamatom, da bi podneskom od 9. siječnja 2024. smanjila taj tužbeni zahtjev na iznos od 3.292,42 Eur (za iznos od 1.496,67 eura), kao i zahtjev za utvrđenjem ništetnosti odredbe istog Ugovora o naplati naknade za obradu zahtjeva i zahtjev za povratom isplaćenog iznosa na temelju te odredbe u iznosu od 367,36 Eura sa zateznom kamatom, sve uz zahtjev za naknadom troškova postupka tužiteljici.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka osporava tužbu i tužbeni zahtjev ističući prigovor da tužitelj nije potrošač. Ističe prigovor zastare potraživanja tužitelja. Smatra da se, čak i u slučaju utvrđenja ništetnosti pojedinih odredaba Ugovora, ne može raditi o ništetnosti cijelog Ugovora, s obzirom da taj Ugovor može opstati i bez predmetnih odredbi. Što se tiče zahtjeva za utvrđenjem ništetnosti odredbe o obvezi plaćanja naknade za obradu kredita, tuženik navodi kako se radi o jasnoj, razumljivoj i lako uočljivoj odredbi, koja stoga ne podliježe testu nepoštenosti. Odredbu o vezanosti kredita uz valutu švicarski franak smatra izrazom zakonske odredbe čl. 22. Zakona o obveznim odnosima te time isključenom od ispitivanja poštenosti odnosno nepoštenosti. Smatra da je korisnik kredita upoznat s valutnim rizikom te da banka nije mogla znati odnosno nije morala znati za rast tečaja CHF te kako je korisniku kredita pružila sve potrebne informacije. Osporava i tijek zateznih kamata kako je zatražen tužbom. Predlaže tužbeni zahtjev odbiti uz naknadu troškova postupka uz zateznu kamatu tuženiku.

3. Tuženik se podneskom od 16. siječnja 2024. usprotivio smanjenju tužbenog zahtjeva učinjenog podneskom tužitelja od 9. siječnja 2024. Uvidom u spis utvrđeno je kako je tužitelj podneskom od 9. siječnja 2024. smanjio eventualno kumulirani tužbeni zahtjev za iznos od 1.496,67 Eur u odnosu na onaj postavljen u tužbi (s iznosa od 4.789,09 Eur na iznos od 3.292,42 Eur). Kako je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 26. travnja 2021. zauzeto pravno shvaćanje kako smanjenje tužbenog zahtjeva predstavlja djelomično povlačenje tužbe iz čl. 193. ZPP-a za koje je, ako je do toga došlo nakon što se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, uvijek potreban pristanak tuženika; to je u ovome postupku predmet odlučivanja bio eventualno kumulirani tužbeni zahtjev u čijem kondemnatornom dijelu po osnovi preplate po ništetnoj odredbi o vezanosti uz valutu CHF tužitelj potražuje isplatu iznosa od 3.292,42 Eur.

3.1. Jednako tako, na ročištu za glavnu raspravu održanom 6. studenoga 2024. tužiteljica je navela kako povlači eventualno kumulirani tužbeni zahtjev za utvrđenjem odredbe o naknadi za obradu kredita i zahtjev za povratom preplate po toj odredbi u visini 367,36 Eura, kojem povlačenju se tuženik odmah usprotivio. Stoga niti u pogledu toga dijela eventualno kumuliranog zahtjeva nije došlo do povlačenja tužbe u smislu odredbe čl. 193. ZPP-a.

3.2. Naime, tuženik je naveo, što među strankama nije sporno, da je u tijeku postupak pred ovim sudom broj P-3422/24 kojim tužiteljica protiv tuženika tužbom traži utvrđenje ništetnosti odredbe o naknadi za obradu kredita i isplatu istog iznosa 367,36 Eur, sve vezano uz isti Ugovor o kreditu od 2. kolovoza 2005., a u kojemu je parnica počela teći kasnije te je tuženik u tome postupku istakao prigovor dvostruke litispendencije.

4. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenjem ništetnosti cijelog Ugovora o kreditu, dok eventualno kumuliranim zahtjevom tužiteljica zahtijeva utvrđenje ništetnosti odredaba o vezanosti Ugovora o kreditu uz valutu CHF i odredaba o naplati naknade za obradu kredita, kao i zahtjev za isplatu tužiteljici preplate po odredbi o valutnoj klauzuli CHF u iznosu 4.789,09 Eur i preplate po odredbi o naknadi za obradu kredita u visini 367,36 Eura, sva sa zateznom kamatom. Među strankama sporna je osnova i visina potraživanja tužiteljice, kao i je li takvo potraživanje zastarjelo.

5. Radi utvrđivanja navedenih spornih okolnosti, sud je tijekom dokaznoga postupka izveo sljedeće po strankama predložene dokaze: uvid u Ugovor o kreditu (list 38-43 spisa), plan otplate (list 15 – 19 spisa), prometi po kreditu (list 21-31 spisa), preliminarno vještačenje (list 33-37 spisa), provedeno je financijsko vještačenje po sudskom vještaku Zrinku Ručeviću (list 190 - 195 spisa) te je saslušana tužiteljica (list 248 spisa).

6. Time su izvedeni svi dokazi predloženi po strankama u ovome postupku.

7. Primjenom odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje u tekstu: ZPP) i provedenog dokaznog postupka, a cijeneći izvedene dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti, sud je ocijenio tužbeni zahtjev neosnovanim, a eventualno kumulirani tužbeni zahtjev djelomično osnovanim.

8. Na spornu okolnost ništetnosti Ugovora sklopljenog između stranka 2. kolovoza 2005., odnosno odredbi toga Ugovora o vezanosti uz valutu CHF (čl. 7. Ugovora) i odredbe o obvezi isplate naknade za obradu kredita (čl. 2. Ugovora), izvršen je uvid u Ugovor o kreditu broj 3205218452 od 2. kolovoza 2005., u kojemu je u odredbi čl. 2. ugovoreno da se korisnik kredita obvezuje platiti sve naknade i troškove u skladu s Odlukom o Tarifi naknada za usluge kreditora, dok je odredbom čl. 6. Ugovora ugovorena otplata u kunskoj protuvrijednosti valute švicarski franak.

9. Presudom Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž- 6632/17-10 od 14. lipnja 2018., kojom je potvrđena prvostupanjska presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., pravomoćno je utvrđeno da je da je tuženica u razdoblju od 1. travnja 2005. do 31. prosinca 2008. godine povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tuženica kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time tužena postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03) u razdoblju od 01.06.2004. godine do 06.08.2007. godine i to člancima 81., 82. i 90., a od 07.08.2007. godine do 31.12.2008. godine protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

10. Navedenom pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., dakle, riješeno je prethodno pitanje glede ništetnosti odredbi iz ugovora o kreditu koje je tužena sklapala sa potrošačima u utuženim razdobljima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

11. Što se tiče pravnih učinaka presude donesene po kolektivnoj tužbi, valja reći da je odredbom čl. 502.c ZPP propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavka 1. ZPP-a (kolektivna tužba) da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

12. U kolektivnom sporu predmetne ugovorene odredbe o vezanosti uz valutu švicarski franak nepoštene su na temelju odredbe čl. 81. st. 1. i 2. ZZP, prema kojoj je ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

13. Na okolnost mogućnosti individualnog pregovaranja te obaviještenosti o rizicima ugovaranja u konkretnom slučaju, kao i na okolnost svojstva potrošača, saslušana je tužiteljica, dok nije bilo drugih dokaznih prijedloga na tu okolnost.

14. Iz iskaza tužiteljice, koji je prihvaćen u cijelosti, s obzirom je životno uvjerljiv i u skladu je s ispravama koje prileže spisu, u bitnome proizlazi kako je predmetni ugovor o kreditu sklopila s obzirom da su joj bila potrebna sredstva za adaptaciju stana u kojemu živi. Taj stan nikada nije korišten za obavljanje kakve profesionalne djelatnosti već isključivo za njezine osobne potrebe. Ponuđena joj je samo takva vrsta kredita vezana uz valutu CHF, a pritom nije obavještena ni o kakvim rizicima vezano uz sklapanje takvog ugovora, niti joj je bilo jasno. Nije imala utjecaj na sastavljanje predmetnog ugovora, predočen joj je na već unaprijed sastavljenom obrascu. Ona je osobno platila sve rate toga kredita. Vezano uz naknadu za obradu kredita nije joj bilo jasno niti da će se ta naknada naplatiti niti u kojemu iznosu, a nije joj bilo jasno niti za što plaća tu naknadu. Nije imala mogućnosti pregovaranja o toj odredbi za naplatu ulazne naknade. Prilikom sklapanja ugovora bilo joj je samo bitno kolika će joj biti rata i da ju može platiti te nije znala da rata može toliko narasti. Pročitala je ugovor prije potpisivanja.

15. Iz tako prihvaćenog iskaza tužiteljice utvrđeno da je tužiteljici ponuđen jedino takav tip ugovora te da nije bila upozorena na rizike sklapanja takvog ugovora. Nije joj pojašnjena niti odredba o obvezi plaćanja naknade za obradu kredita niti je znala koliko ona iznosi i za koju uslugu se plaća.

16. Što se tiče pravnih učinaka presude donesene po kolektivnoj tužbi, valja reći da je odredbom čl. 502.c ZPP propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavka 1. ZPP-a (kolektivna tužba) da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

17. Na temelju iskaza tužiteljice sud zaključuje da je tužiteljica predmetni Ugovor o kreditu sklopila u svojstvu potrošača, s obzirom da je sredstva iz toga Ugovora koristila namjenski – za uređenje stana u kojemu živi.

18. Odredbom čl. 324. ZOO-a propisano je da ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen.

19. Predmetni ugovor o kreditu može opstati bez ništetne odredbe o vezanosti uz valutu CHF, budući da je kredit i isplaćen u kunskoj protuvrijednosti toga iznosa, odnosno, kredit je ugovoren u kunama. O činjenici da ugovori o kreditu mogu opstati i bez takvih ugovornih odredaba koje su utvrđene ništetnima, svjedoči i ustaljena sudska praksa po kojoj su takve ugovorne odredbe utvrđene ništetnima, a nije utvrđena ništetnost cijelog Ugovora o kreditu. Iz toga razloga nije prihvaćen tužbeni zahtjev na utvrđenje ništetnosti cijelog Ugovora o kreditu, na način kako je navedeno pod točkom I. izreke ove presude.

20. Vezano uz ništetnost ugovorne odredbe o plaćanju naknade za obradu kredita, na temelju iskaza tužiteljice, sud je utvrdio da se u vezi sporne odredbe Ugovora o kreditu u vezi jednokratnih troškova za obradu kredita nije moglo posebno pregovarati, a sporna odredba kojom se potrošaču nameće obveza plaćanja navedenih troškova (tzv. ulazne naknade) bila je sastavni dio tipskog ugovora kojeg su banke sklapale s potrošačima.

21. Prema odredbi čl. 81. st. 1. i 2. i čl. 82. Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' br. 96/03) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja Ugovora, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

22. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te stoga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

23. Tužiteljici nije pružena mogućnost pregovaranja o predmetnim odredbama niti je mogla postići da se bilo što u predmetnom ugovoru mijenja. Takvi ugovori su tipski ili adhezijski ugovori, a pojedine njihove odredbe su ništetne ukoliko su sastavljene suprotno načelu savjesnosti i poštenja i uzrokuju očiglednu neravnopravnost u pravima i obvezama strana na štetu suugovaratelja, sastavljača ili ugrožavanja postizanja svrhe sklopljenog ugovora. Tuženik je nezakonito i nepošteno primjenjivao ugovorne odredbe o troškovima obrade kredita na koji način je doveo tužiteljicu u neravnopravan položaj u kojem ona nije mogla utjecati na sadržaj unaprijed pripremljenog ugovora, odnosno o kojoj ugovornoj odredbi se nije pojedinačno pregovaralo s tužiteljicom, a tuženik suprotno, sukladno odredbi čl. 219. st. 1. ZPP-a nije dokazao.

24. Naime, na temelju provedenih dokaza utvrđeno je da stranke nisu posebno pojedinačno pregovarale o spornoj ugovornoj odredbi, jer je ta odredba bila unaprijed formulirana standardnim ugovorom tuženika.

25. Plaćanje troškova obrade kredita, uz to bez definiranja o kakvim se troškovima uopće radi, prema mišljenju ovog suda, prouzročilo je značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Naime, ako niti u Ugovoru o kreditu nije naznačeno na što se trošak ulazne naknade odnosi niti je taj trošak jasno definiran, onda jasno i očito proizlazi da niti tužitelju kao potrošaču u sklapanju ugovora van njegove djelatnosti, to nije moglo biti jasno, a pritom je uvjerljivim prihvaćen navod i da mu nitko to nije pojasnio.

26. S obzirom da se, dakle, o navedenoj odredbi sadržanoj u čl. 2. Ugovora o kreditu nije pojedinačno pregovaralo te je ista bila unaprijed formulirana od strane tuženika te tužitelj nije imao utjecaja na njezin sadržaj niti je mogao ishoditi da se ista eliminira iz Ugovora, radi se o nepoštenoj ugovornoj odredbi u smislu odredbe čl. 81. ZZP-a (tako i Županijski sud u Zagrebu u presudi i rješenju posl. br. Gž-1368/2021-2 od 20. srpnja 2021.)

27. Naime, zaštita potrošača od nepoštenih ugovornih odredbi ukazuje na podređen položaj potrošača, jer nemaju mogućnost pregovaranja o općim uvjetima poslovanja banke, dok propise o zaštiti potrošača treba tumačiti na način da ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva, već on mora moći predvidjeti posljedice koje za njega proizlaze iz sklapanja takve odredbe.

28. Obzirom da tužitelj kao potrošač nije bio u mogućnosti pregovarati sa tuženikom u svezi naknade za obradu kredita, to je očito u pitanju ništetna ugovorna odredba, te obveza vraćanja uplaćenog iznosa. Tužitelju je trebalo na temelju jasnih i razumljivih kriterija objasniti odredbu Ugovora o kreditu, kako bi on mogao predvidjeti posljedice koje iz toga Ugovora o kreditu proizlaze, a što podrazumijeva i predmetnu odredbu Ugovora o kreditu, o kojoj tužitelj zasigurno nije bio u poziciji pregovaranja.

29. Stoga se zaista radi o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama između stranaka i to na štetu tužitelja, jer načelo savjesnosti i poštenja općenito znači da svi sudionici u postupku obveznih odnosa, kao u konkretnom slučaju, dužni su međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obiju strana, vodeći pri tome računa o smislu i svrsi obveznih odnosa.

30. Odredbom čl. 323. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 35/05, dalje: ZOO) propisano da je u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a tužitelj je postavio, uz deklaratorni, i kondemnatorni zahtjev na isplatu iznosa koji su plaćeni tuženiku na temelju ništetnih odredbi predmetnog Ugovora o kreditu, čija ništetnost je utvrđena presudom u kolektivnom sporu, kao i čija ništetnost (odredba o ulaznoj naknadi) je utvrđena u ovome postupku kako je prethodno navedeno, iz čega jasno proizlazi da se u pogledu ništetnosti odredbe o vezanosti uz valutu švicarski franak radi o pojedinačnoj parnici vezanoj za utvrđenja iz kolektivnog spora.

31. S obzirom da je, dakle utvrđeno kako se pravni učinci pravomoćne presude iz kolektivnog spora protežu i na odredbe predmetnog Ugovora, s obzirom na razdoblje u kojemu je predmetni Ugovor o kreditu sklopljen, kao i s obzirom da je njime ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica i to valuta švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora tuženik kao trgovac nije tužitelja kao potrošača u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, to su predmetne ugovorne odredbe, u dijelu kojim je ugovorena protuvrijednost valute CHF i otplata u toj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora na dan dospjeća, ništetne, kao i odredba o plaćanju ulazne naknade u skladu s Tarifom tuženika.

32. Kako je odredbom čl. 323. ZOO propisano da je u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, to je valjalo utvrditi iznos koji je tužitelj isplatio tuženiku na temelju takve ništetne ugovorne odredbe o vezanosti valutom CHF, dok visina iznosa koji je tužitelj isplatio na ime naknade za obradu kredita nije niti sporna.

33. Radi utvrđenja navedene okolnosti, proveden je dokaz financijskim vještačenjem po sudskom vještaku Zrinku Ručeviću. Iz nalaza i mišljenja proizlazi da su Zagrebačka banka d.d. kao kreditor i tužiteljica kao korisnica kredita zaključili 2. kolovoza 2005. Ugovor o namjenskom kreditu broj 3205218452, kreditna partija: 7102825734 (u daljnjem tekstu: Ugovor), sa sljedećim osnovnim ugovornim elementima: iznos kredita je kunska protuvrijednost od 23.400,00 CHF obračunato po srednjem tečaju HNB-a na dan korištenja kredita, ugovoren je rok otplate od 120 mjeseci (otplata u jednakim anuitetima) te promjenjiva kamatna stopa redovnih kamata koja je iznosila 4,90 % godišnje na dan sklapanja Ugovora, prema otplatnom planu po predmetnom kreditu, dospijeće prve obveze bilo je 1. listopada 2005., a sljedećih svakog prvog dana u mjesecu, utvrđeno je da će se kredit otplaćivati u mjesečnim anuitetima iskazanima u valuti, a plativima u protuvrijednosti kuna prema srednjem tečaju HNB-a za CHF važećem na dan plaćanja. Kredit je isplaćen 2. kolovoza 2005., s kojim danom je srednji tečaj HNB-a za valutu CHF iznosio 4,674858 kn za 1 CHF, pa je isplaćeni iznos od 23.400,00 CHF iskazan u protuvrijednosti kuna iznosio 109.391,68 kn. U skladu s utvrđenjima i izračunima iz nalaza, na temelju postavljenih zadataka, vještak je mišljenja kako slijedi: razlika obveza (ako se promatraju samo iznosi koje je tužiteljica više platila (samo pozitivni iznosi) u razdoblju od dana dospijeća prve obveze (1. kolovoza 2005.) do dana dospijeća posljednje obveze (1. rujna 2015.), a koja proizlazi iz razlike između tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate (na dan plaćanja pojedine obveze) i tečaja za valutu CHF važećeg na dan isplate kredita, iznosi ukupno 24.914,73 kn; odnosno 3.306,76 EUR; razlika obveza (ako se promatraju svi iznosi (i pozitivni i negativni, prebijeno) u razdoblju od dana dospijeća prve obveze (1. kolovoza 2005.) do dana dospijeće posljednje obveze (1. rujna 2015.), a koja proizlazi iz razlike između tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate (na dan plaćanja pojedine obveze) i tečaja za valutu CHF važećeg na dan isplate kredita, iznosi ukupno 23.830,66 kn; odnosno 3.162,87 EUR.

34. Naime, tako postavljen zadatak vještaku dan je s obzirom na činjenicu da u situaciji kada je iz navedenih razloga naznačena ugovorna odredba ništetna, valja primijeniti iznos kredita, odnosno svakog mjesečnog anuiteta, bez vezanja za kretanje valute CHF, s obzirom da je odredba Ugovora kojom se otplata veže uz valutu CHF, ništetna iz gore navedenih razloga, a u slučaju ništetnosti pojedine odredbe uzima se da nije ni napisana (pro non scripto), tako da je za ocjenu osnovanosti tako postavljenog tužbenog zahtjeva sud dao zadatak vještaku da utvrdi visinu razlike između onoga što je tužitelj platio na temelju Ugovora o kreditu i onoga što bi platio da se odredbe koje su utvrđene ništetnima ne uzimaju u obzir, gledano za svaki mjesec plaćanja.

35. Pritom je sud prihvatio inačicu s iskazanim samo pozitivnim razlikama. Naime, u ovom postupku predmet spora je, u tom dijelu, kondemnatorni zahtjev tužitelja na povrat stečenog na osnovu ništetnih odredbi o vezanosti kredita uz valutu švicarski franak te je sud utvrđivao osnovanost takvog zahtjeva tužitelja, odnosno, utvrđivao je da li su pojedini mjesečni iznosi kojima je tužitelj uplaćivao rate kredita, bile preplaćene zbog takvih ništetnih odredbi i u kojoj visini. Nasuprot navedenome, u ovom postupku tuženik nije istakao zahtjev na povrat stečenog bez osnove od strane tužitelja zbog manje plaćenih rata prilikom otplate uslijed tečaja švicarskog franka koji je bio niži od onoga u trenutku sklapanja predmetnog Ugovora pa takav zahtjev nije niti bio predmet ocjene osnovanosti u ovome postupku, a sve s obzirom na odredbu čl. 2. ZPP-a kojom je propisano da u parničnom postupku sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku (pravno shvaćanje iz presude VSRH broj Rev- 549/2023-4 od 18. prosinca 2023.).

36. Stoga je u pogledu zahtjeva za povratom preplaćenih iznosa po osnovi ništetne odredbe o vezanosti Ugovora uz valutu CHF sud utvrdio iznos preplate u visini 3.306,76 EUR, a u preostalom dijelu zahtjeva (do traženog iznosa od 4.789,09 Eur) u visini 1.482,33 Eur tužbeni zahtjev je odbijen kao djelomično neosnovan.

37. U odnosu na visinu plaćene ulazne naknade i datuma njezina plaćanja, iste su učinjene nespornima u visini 367,36 Eur s datumom plaćanja 10. kolovoza 2005.

38. U odnosu na institut zastare mjerodavna pravna norma je ona iz članka 241. ZOO, prema kojoj se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine, a vezano uz odredbe čl. 502.a – 502.h ZPP, kojima je reguliran procesnopravni institut podnošenja tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Stoga je utvrđeno da je vođenjem kolektivnog spora došlo do prekida zastare u smislu članka 241. ZOO, jer u protivnom vođenje postupka kolektivne zaštite u opisanim okolnostima ne bi imalo smisla i pravna norma bila bi lišena svog korisnog učinka (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018.). Zastara restitucijskog zahtjeva u ovome predmetu bila je prekinuta podnošenjem kolektivne tužbe te je počela ponovno teći (ispočetka) od dana kada je postala pravomoćna odluka povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu, posl. broj P- 1401/2012 (koja je postala pravomoćna 10. lipnja 2018. u odnosu na ništetnost vezanosti za valutu CHF), stoga zastara u ovom slučaju ponovno teče od 11. lipnja 2018. za povrat po osnovi preplate zbog valutne klauzule, a kako je zastarni rok za restituciju u ovome slučaju opći petogodišnji zastarni rok iz članka 225. ZOO, to potraživanje tužitelja nije zastarjelo u odnosu na povrat preplate zbog ništetne odredbe o vezanosti kredita uz valutu švicarski franak (pravno shvaćanje doneseno na prvoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (1/22) održane 31. siječnja 2022.). Nije u zastari niti potraživanje tužiteljice za povrat po osnovi ništetne odredbe o naplati naknade za obradu kredita, s obzirom da je ništetnost te odredbe ustanovljena tek donošenjem presude u ovome postupku (pravnim shvaćanjem posl br. Su-IV-47/2020-2 Građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske na sjednici održanoj 30. siječnja 2020. zauzeo pravno shvaćanje da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO/05, kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora).

39. S obzirom na navedeno, odbijen je zahtjev za utvrđenjem ništetnosti cijelog Ugovora (točka I. izreke), dok je prihvaćen eventualno kumulirani zahtjev za utvrđenjem ništetnosti odredbe o vezanosti Ugovora uz valutu CHF (točka II. Izreke), djelomično je prihvaćen zahtjev za isplatom preplate po ništetnoj odredbi o vezanosti uz valutu CHF i to u visini od 3.306,76 EUR sa zateznom kamatom (točka III. izreke), dok je u preostalom dijelu po toj osnovi zahtjev odbijen kao djelomično neosnovan za iznos 1.482,33 Eur sa zatraženom zateznom kamatom (točka IV. izreke), prihvaćen je zahtjev za utvrđenjem ništetnosti odredbe o naknadi za obradu kredita (točka V. izreke), kao i zahtjev za povrat preplaćenog iznosa od 367,36 Eur po toj ništetnoj odredbi sa zateznom kamatom (toč. VI. Izreke). Tužiteljici su dosuđene zatražene zatezne kamate na dosuđeni iznos od dana stjecanja, a na temelju odredbe čl. 1115. ZOO, kojom je propisano da kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Kako je prethodno navedeno, već prilikom sklapanja samoga ugovora, tuženik je bio nepošten, budući da je kao osoba koja sklapa takav ugovor u okviru svoje djelatnosti, morao znati da su predmetne odredbe Ugovora o kreditu protivne prisilnim propisima i time ništetne pa je dužan platiti zatezne kamate od dana stjecanja svake pojedine uplate.

40. Na temelju odredbe čl. 154. st. 2. ZPP odlučeno je o troškovima postupka, a s obzirom da je tužitelj uspio s osnovom svoga zahtjeva (utvrđenjem ništetnosti odredbi), a s visinom je uspio u omjeru od otprilike 70% (3.674,12 eur od traženih 5.156,45 eura), tako da je ukupno tužitelj uspio s 85%, a tuženik s 15% pa kada se od uspjeha tužitelja oduzme uspjeh tuženika, dolazi se do zaključka kako je tuženik dužan tužitelju naknaditi 70% nastalih mu troškova koji su u skladu s odredbom čl. 155. bili potrebni za vođenje postupka. Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe u visini od 100 bodova (Tbr. 7/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika - Narodne novine broj 138/23 dalje: Tarifa), trošak sastava obrazloženih podnesaka od 11.8.2023., 9.1.2024. i 23.1.2024. u visini od 100 bodova za svaki (Tbr. 8/1 Tarife), te trošak zastupanja na ročištima 12.10.2023. i 6.11.2024. u visini od 100 bodova za svako (Tbr. 9/1 Tarife), što ukupno čini 600 bodova, što uvećano za vrijednost boda od 2,00 Eur-a i uvećano za pripadajući porez na dodanu vrijednost iznosi 1.500,00 Eur, što uvećano za trošak plaćene pristojbe na tužbu iznosi 1.549,01 Eura. Budući je tuženik tužitelju dužan naknaditi 70% toga iznosa, dužan mu je naknaditi iznos od 1.084,30 Eur, kojem iznosu je pridodan trošak plaćenog predujma za vještačenje u visini od 291,08 Eur-a, koji je bio potreban bez obzira na omjer uspjeha tužitelja, tako da ukupno nastali trošak tužitelju, kojega mu je tuženik dužan naknaditi, iznosi 1.375,38 Eura.

41. Na tako priznat trošak tužitelju teče zatezna kamata u skladu s odredbom čl. 151. st. 3. ZPP-a u visini propisanoj Zakonom o izmjenama Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 114/22) i Uredbom o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 156/22).

U Zagrebu, 3. siječnja 2025.

Sutkinja:

Ela Mišura Stopfer

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda županijskom sudu.

DNA:

1. Tužiteljici po punomoćniku

2. Tuženoj po punomoćniku