Republika Hrvatska

Općinski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: Pn-33/2024-33

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sisku po sucu Kristina Devčić Merzel u pravnoj stvari tužitelja TA, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], protiv tuženika Lovačka udruga "Jelen" Samobor, OIB 70065926908, Ulica Vinka Žganca 7, 10430 Samobor zastupanog po punomoćniku IA, radi Naknada štete – ostalo, nakon održane i zaključene glavne rasprave 25. studenog 2024. godine, na kojoj su prisustvovali tužitelj osobno i punomoć. tuženika IA, odvjetnik iz [adresa], dana **.**.2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja TA koji glasi:

"Nalaže se tuženiku LOVAČKA UDRUGA JELEN SAMOBOR OIB: 70065926908 da plati tužitelju JA OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime naknade imovinske štete iznos od 2.950,00 eura kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana podnošenja tužbe pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od 15 dana.

Nalaže se tuženiku LOVAČKA UDRUGA JELEN SAMOBOR OIB: 70065926908 da plati tužitelju JA OIB: [osobni identifikacijski broj] prouzročene parnične troškove zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od 15 dana."

kao neosnovan.

II. Nalaže se tužitelju JA OIB: [osobni identifikacijski broj] da tuženiku LOVAČKA UDRUGA JELEN SAMOBOR OIB: 70065926908 da nadoknadi parnične troškove u iznosu od 1.187,50 eur zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana 3. siječnja 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj TA, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] (dalje: tužitelj) podnio je ovom sudu 10. travnja 2024. tužbu protiv tuženika Lovačka udruga "Jelen" Samobor, OIB 70065926908, Ulica Vinka Žganca 7, 10430 Samobor (dalje: tuženik), radi naknade štete-ostalo. U tužbi tužitelj navodi da je tužitelj imao 3 krmače od 200 kg suprasne 3 mjeseca, 1 svinju od 200 kn i 1 od 60 kg, a koje su se nalazile u ograđenom prostoru u vlasništvu RA u [adresa]. Tužitelj ističe da su u noći između 5. i 6. prosinca 2022. lovci tuženika su ušli u ograđeni prostor i pobili svinje, da bi potom ušli vozilom u taj prostor, nekoliko svinja utovarili u to vozilo, a svinju koja nije stala, vukli su ovim vozilom do drugog vozila u koje su utovarili i tu svinju i odvezli u nepoznatom pravcu. Tužitelj je našao tragove, o svemu obavijestio policiju te Državno odvjetništvo u Sisku. Tužitelj tvrdi da je pretrpio imovinsku štetu u vidu umanjenja svoje imovine i u vidu izmakle koristi. Naime, 4 svinje za rasplod težine 200 kg vrijede svaka 700 eura i 1 mlada svinja od 60 kg vrijedi 150 eura, ukupno 2.950,00 eura, za koji iznos je tužitelj oštećen postupanjem lovaca tuženika. Navodi da daljnja šteta koja je pogodila tužitelja ogleda se u tome što su 3 krmače bile suprasne pa je njihovim ubijanjem izostao očekivani prinos. Ističe da je tužitelj o svemu obavijestio predsjednika tuženika koji mu je priznao događaj i obećao nadoknaditi nastalu štetu, međutim to se nije dogodilo niti nakon upućenog pisanog odštetnog zahtjeva. Slijedom svega navedenog, tuženik je dužan tužitelju naknaditi nastalu štetu temeljem odredbe čl. 1085., čl.1087., čl. 1089. i čl. 1090. Zakona o obveznim odnosima, pa stoga predlaže da sud, nakon provedenog postupka donese presudu kao što je navedeno u tužbenom zahtjevu.

2. U odgovoru na tužbu zaprimljenu 13. svibnja 2024. tuženik prvenstveno ističe da je tužba neuredna za postupanje. Navodi da t nije naveo lokaciju gdje su mu navodno njegove svinje usmrćene niti je dostavio dokaz vlasništva predmetnih svinja i dokaz registriranog gospodarstva. Stoga, tuženik ističe prigovor mjesne nenadležnosti jer je općemjesno nadležan sud na području koje tuženik ima sjedište, a to je Općinski sud u Samoboru. Tuženik osporava aktivnu legitimacija tužitelja, obzirom da isti nije dostavio dokaz vlasništva nad svinjama. Tuženik osporava navod da su se svinje nalazile u ograđenom prostoru u vlasništvu izvjesnog RA, jer za isto ne prileži dokaz, a niti je iz tužbe razvidno gdje se taj prostor nalazi. Tuženik osporava osnov i visinu štete u cijelosti. Navodi da je tuženik u studenom i prosincu 2022. godine, na temelju nalaza i zaključka Državnog inspektorata izvršenom po inspektoru CA, dr. vet. med., bio dužan provesti odredbu članka 3. st. 1. Naredbe o smanjenju brojnog stanja pojedine vrste divljači (NN 115/18) na način odstrjela domaćih svinja zatečenih van registriranih gospodarstava, lovačkim oružjem uz poštivanje propisanih uvjeta načina uporabe lovačke oružja i naboja uz provedbu svih biosigurnosnih mjera prije, tijekom i poslije svakog lova u skladu s točkom 3. Dodatka. I. Naredbe o mjerama za sprječavanje pojave i ranog otkrivanja unosa virusa afričke svinjske kuge na području Republike Hrvatske (NN 111/18). Naime, tvrdi da je inspekcijskim nadzorom zatečeno je oko 40 grla domaće svinje na području lovišta III/ [adresa], kojim gospodari tuženik. Državni inspektor je obilaskom lokacija u lovištu utvrdio da se istima nekontrolirano kreću domaće svinje, a da na njima nije registrirano niti jedno gospodarstvo za uzgoj domaćih svinja. Tuženik ističe da je inspekcijskim nadzorom utvrđeno da je čl. 1. st. 1. Naredbe o mjerama za sprječavanje pojave i ranog otkrivanja unosa virusa afričke svinjske kuge na području Republike Hrvatske (NN 111/18) izričito zabranjeno pašno držanje svinja i ispuštanje svinja na otvoreni prostor, osim ako se svinje drže u prostoru ograđenom dvostrukom ogradom koji je kao takav registriran u Jedinstvenom registru domaćih životinja te ima jedinstveni identifikacijski broj gospodarstva i druge podatke koji se traže sukladno posebnim propisima i uz odobrenje nadležnog veterinarskog inspektora. Nadalje, tuženik tvrdi da je inspekcijskim nadzorom utvrđeno da je tuženik postupio sukladno čl. 1. st. 8. Naredbe o mjerama za sprječavanje pojave i ranog otkrivanja unosa virusa afričke svinjske kuge na području Republike Hrvatske (NN 111/18, dalje u tekstu: Naredba) te obavijestio nadležnu veterinarsku inspekciju o pojavi domaćih svinja izvan prostora navedenog u čl. 1. st. 1. iste Naredbe. Navodi da je člankom 1. st. 8. Naredbe je određeno da je nadležni veterinarski inspektor dužan po prijavi iz čl. 1. st. 8. naredbe, o pojavi domaćih svinja izvan prostora iz čl. 1., poduzeti odgovarajuće mjere. Stoga tvrdi da je veterinarski inspektor na temelju čl. 3. st. 1. al. 3. Naredbe o smanjenju brojnog stanja pojedine vrste divljači ( NN 115/18) dopustio odstrel domaćih svinja lovačkim oružjem uz poštivanje propisanih uvjeta načina uporabe lovačkog oružja i naboja, uz uputu da je odstrel domaćih svinja zatečenih van registriranih gospodarstava u lovištu potrebno provoditi uz poštivanje svih biosigurnosnih mjera prije, tijekom i poslije svakog lova u skladu s čl. 1. st. 11. Naredbe. Slijedom navedenog, tuženik navodi da je tuženik u cijelosti postupao sukladno pozitivnopravnim propisima RH i naredbi nadležnog veterinarskog inspektorata, zbog čega na strani tuženika nema protupravnosti. Tuženik tvrdi da tužitelj ničime nije dokazao navodno vlasništvo nad svinjama, slijedom čega se istom osporava pravni status oštećenika kao i činjenica da je istom nastala šteta, odnosno sve i da se isto dokaže, tužitelj je za štetu osobno odgovaran. Ističe da tužiteljevo pozivanje na čl. 3. Pravilnika o postupku za ostvarenje prava na naknadu štete nastale provedbom mjera za sprječavanje i kontrolu bolesti životinja, u cijelosti je neosnovane te je navedenim pravilnikom određeno da naknadu isplaćuje Ministarstvo poljoprivrede, zbog čega se opreza radi osporava i pasivna legitimacija tuženika. Zaključno, tuženik ističe da je svoju zakonsku obvezu u cijelosti proveo prema pravilima struke i sukladno odluci tijela državne uprave, pri čemu suprotno dubioznim i neodređenim navodima tužitelja, isti nije ulazio u nikakva ograđena gospodarstva registrirana za držanje svinja, sve imajući u vidu da takvih, sukladno utvrđenju Državnog inspektorata, niti nema u lovištu tuženika, već je vršio odstrel nemarkiranih domaćih svinja koje su slobodno šetale lovištem, potencijalno vršeći zdravstvenu ugrozu divljači (divljih svinja) prenošenjem zaraze afričkom svinjskom kugom. Tuženik prvenstveno predlaže da sud odbaci tužbu, a podredno se predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, uz naknadu parničnog troška tuženiku.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u podatke tužitelja o broju svinja (str. 5 spisa), odštetni zahtjev s povratnicom (str. 6-7 spisa), zapisnik i nalaz Državnog inspektorata, Klasa: 322-07/22-04/276, Urbroj: 443-02-05-04-22-2 od 23. kolovoza 2022. (str. 15-17 i 38-40 spisa), fotografije domaćih svinja van ograđenog prostora (str. 18-21 spisa), saslušao tužitelja i z.z. tuženika kao stranke, saslušao svjedoke EA, CA, ĆA, OA, MA i KA, spis ODO Sisak, poslovni broj: KP-DO-796/2023.

4. Temeljem savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno kao i na temelju rezultata cijelog postupka, sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - u daljnjem tekstu: ZPP), sud zaključuje da je tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

5. U odnosu na prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda sud ističe slijedeće: U smislu čl. 52. st. 1. ZPP za suđenje u sporovima o izvanugovornoj odgovornosti za štetu, osim suda općemjesne nadležnosti, nadležan je i sud na čijem području je štetna radnja počinjena ili sud na čijem području je štetna posljedica nastupila.

Dakle, unatoč činjenici što je sjedište suda tuženika u Samoboru (a vezano za koje sjedište bi u slučaju općemjesne nadležnosti suda bio nadležan Općinski sud u Novom Zagrebu) u konkretnom slučaju štetna radnja, a i štetna posljedica, nastupila je u [adresa], naselju u sastavu Grada Siska, slijedom čega je tužitelj, a u smislu čl. 52. st. 1. ZPP izabrao mjesnu nadležnost ovog suda kao suda mjesno nadležnim prema području gdje je štetna radnja počinjena i štetna posljedica nastupila.

Stoga je prigovor mjesne nadležnosti ovog suda ocijenjen neosnovanim.

6. U odnosu na prigovor nedostatka aktivne legitimacije, ovaj sud ističe da u konkretnom predmetu, a po tužbi u kojoj tužitelj tvrdi da mu je nastupila šteta zbog odstrjela svinja, tužitelj svakako ima pravni interes za podnošenje, a u smislu čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima, kao oštećenik (»Narodne novine«, br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22, 155/23, dalje: ZOO), slijedom čega, budući da sud nije utvrdio da bi na strani tužitelja bilo nedostataka u smislu čl. 77. ZPP, pa je i tužba tužitelja podobna za raspravljanje dok sama činjenica dokazivanja vezano za štetni događaj, štetu, štetnika i uzročnu vezu (u konačnici i odgovornost) je stvar meritorne odluke a time i ujedno osnovanosti tužbenog zahtjeva.

7. Uvidom u Dojave broja stanja svibnja IKG 00260308 utvrđeno je da je u istom sustavu za gospodarstvo tužitelja uneseno stanje svibnja na dan 25. travnja 2022. 10 kom krmača.

8. Uvidom u Odštetni zahtjev tužitelja od 14. ožujka 2023. i povratnicu za isti utvrđeno se tužitelj obratio tuženiku dana 28. studenog 2023. (kada je tuženik zaprimio zahtjev) sa zahtjevom radi naknade štete počinjenu od lovaca tuženika 5. prosinca 2022. a u kojem navodi da je tuženik poubijao 3 suprasne krmače svaka težine 220 kg, zatim jednu svinju od oko 200 kg i mladog nerasta od 60 kg te ih odvezli sa mjesta događaja. Stoga se tužitelj obradio tuženiku a radi naknade štete u iznosu od 2.800,00 eura.

9. U smislu čl. 1045. ZOO tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Tuženik osporava da bi počinio štetu upravo tužitelju odnosno da bi tužitelj bio vlasnik svinja kako to tužitelj u tužbi navodi, ali i činjenicu da bi upravo svinje vlasništvo tužitelja tuženik odstrijelio. 10. Čl. 1049. ZOO je određeno da krivnja postoji kad je štetnik prouzročio štetu namjerno ili nepažnjom. U konkretnom slučaju, čak i kod utvrđenja eventualne štete na strani tužitelja, tuženik osporava bilo kakvu odgovornost te ističe da postupanje tuženika nije bilo protupravno, dapače ističe da je tuženik postupao po nalogu tijela državne uprave (Državnog inspektorata) i to postupajući po odluci istog tijela.

11. U smislu čl. 1046. ZOO šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta). Tužitelj u predmetnom postupku potražuje običnu štetu i to vrijednost odstrijeljenih svinja u ukupnom iznosu od 2.950,00 eur (4 svinje težine 200 kn svaka 700 eur i 1 mlada svinja 60 kg vrijednosti 150 eur). Iako tužitelj u historijatu tužbe navodi da je za tužitelja nastala i daljnja štete u vidu izgubljene dobiti, jer su krmače bile suprasne, tijekom postupka, a do zaključenja glavne rasprave, tužitelj ne određuje iznos tako pretrpjele štete niti u konačnici povisuje zahtjeva za iznos materijalne štete po osnovi izgubljene dobiti. Slijedom iznesenog sud je u konačnici raspravljao o običnoj šteti u vidu umanjenja imovine tužitelja, a koja se odgleda u vrijednosti svinja koje su odstrijeljene.

12. Na okolnost nastanka i odgovornosti za predmetni štetni događaj (ali i visine zahtjeva tužitelja kao i aktivne legitimacije) sud je saslušao svjedoke EA, CA, ĆA, OA, MA i KA te tužitelja i z.z. tuženika kao stranke.

13. Tužitelj je u svom iskazu naveo da je 6. prosinca 2022. godine, za Svetog Nikolu, tužitelj puštao svoje svinje na kukuruzu koju je imao posijanu na 10 rali kraj desne strane nasipa u [adresa], u dužini od dva kilometra. Tužitelj je iskazao da na isti način je puštao svinje u kukuruzu svaki drugi dan. Iskazao je da ima registriran OPG u [adresa] na svoje ime i na svoju adresu. Tužitelj je naveo da je oko cijele kukuruze postojao električni pastir, a koji stoji sve dok se kukuruza ne pobere, a i sada taj električni pastir se nalazi postavljen oko kukuruza. Tužitelj je iskazao da zemlja na kojoj je posađena kukuruza je pola njegova, a pola od njegovog prijatelja LA. Iskazao je da je svinje pustio u kukuruz i nakon toga ih je tužitelj ostavio kao i ranije i otišao kući te je namjeravao doći po njih oko 16,00 h i sakupiti ih i odvesti kući. Tužitelj je iskazao da su prije 16,00 h iz kukuruze došle tri krmače koje su imale doma praščiće, no preostale svinje koje je tužitelj pustio u kukuruz i to tri krmače preko 200 kg koje su bile suprasne i trebale su se prasiti za mjesec dana, jedna svinja odnosno mužjak od cca. 200 kg te još jedan mali nerast od 50 kg nisu došli kući, a koje svinje dođu same kući kada tužitelja nema kod kuće. Iskazao je da njegova kuća je udaljena od kukuruze 2 km. Tužitelj je naveo da su na kukuruzi bila vrata koja su otvorena uvijek i kroz ta vrata svinje mogu proći kući i spornog događaja su ta vrata bila otvorena. Tužitelj je iskazao da je dva dana nakon toga tražio svinje koje se nisu vratile kući. Naveo je da je treći dan išao tražiti svinje te ga je jedan čovjek povezao do [adresa], a tužitelj je od [adresa] pješice išao nasipom natrag prema [adresa] te je tako sa nasipa vidio gdje su svinje ubijene, a to je bilo u odnosu na njegovu kukuruzu s druge strane nasipa, od njegove kukuruze udaljeno cca. 250-300 metara. Iskazao je da s druge strane nasipa nije zemlja tužitelja već je od RA te su mrtve svinje bile unutar zemljišta iste osobe, a koje zemljište je ograđeno plastičnom pletenom žicom i koje imaju ulazna vrata koja su zatvorena. Tužitelj je naveo da su mrtve svinje bile unutar tog zatvorenog zemljišta. Tužitelj je iskazao da je našao trag gdje su svinje ubijene i to na tom zemljištu RA te su vučene po istom tom zemljištu od istog vlasnika nekih 150 metara. Odnosno ispravio se, tužitelj nije našao mrtve svinje, već je na zemljištu RA pronašao tragove za koje je smatrao da je trag svinje koja je ubijena, a pronašao je i krv. Naveo je da kada je našao te tragove, tužitelj je otišao na policiju i prijavio da su mu ubijene svinje u vrijednosti od 2.700,00 eura. Naime, iskazao je da je prethodno zvao telefonski policiju kako bi to prijavio, no rečeno mu je da je velika vrijednost štete te da mora doći u policijsku postaju kako bi prijavu preuzela krim. policija. Tužitelj je naveo da je i otišao u policijsku postaju i podnio prijavu usmeno, no kako svoje "igrače" imaju lovci, oni su pozvali svog "igrača" zbog čega policija nije izašla na uviđaj na lice mjesta. Tužitelj je iskazao da kad je došao u policijsku postaju, tužitelj je usmeno svoju prijavu iznio policijskoj službenici odnosno jednoj ženskoj osobi koja je tamo radila, no kako ga ona nije razumjela, tužitelj tražio je da ide kod šefa. Naveo je da je nakon toga ona otišla u treća vrata desno i vratila se za 20 minuta te rekla da njen šef nema vremena za takve gluposti. Iskazao je da osobno nije vidio tko je ubio svinje, ali sve se zna i cijela županija zna. Tužitelj je naveo da su mu mještani rekli, a jedan će biti saslušan SA, da zašto nije otišao lovcima i nagodio se za štetu za svinje, a zbog čega je tužitelj zaključio da su lovci poubijali njegove svinje, a što i jesu i tu nema dvojbe. Tužitelj je iskazao da u [adresa] ima svoje lovište samo jedna udruga i to je Jelen Samobor koji ima oko 50 članova. Naveo je da ima registriran OPG, a koji je registriran za obradu zemlje i uzgoj svinja. Iskazao je da u vrijeme štetnog događaja, kila svinjetine je bila 20kn/kg žive vage, a temeljem te cijene je tužitelj izračunao štetu. Iskazao je da ubijene svinje nisu bile sve markirane već je bila jedna krmača markirana, a koju je tužitelj kupio od ĆA. Tužitelj je naveo da godinu ranije je imao u OPG-u prijavljeno 10 krmača, a 2022. nije imao 10 te nije mogao prijaviti manji broj te je kupio jednu krmaču kako bi imao ponovno 10. Tužitelj je iskazao da je najvjerojatnije tu krmaču, koju je kupio od ĆA, bila prijavljena na njega. Iskazao je da je krmaču kupio negdje tri tjedna prije štetnog događaja. Tužitelj je naveo da je imao prijavljeno u OPG-u svinje i da za njih dobiva poticaj te za 2022. nije dobio poticaj za svinje, jer nije imao dovoljan broj svinja. Tužitelj je iskazao da, ako ne prijavi svinje, nema ni poticaja pa nema ni inspektora, slijedom čega nije bilo niti navedeno u zapisniku inspektora da postoji njegov OPG u vrijeme štetnog događaja. Naveo je da 2022. nije prijavio u OPG-u svinje, jer nije imao dovoljan broj svinja. Tužitelj je potvrdio još jednom da je u vrijeme štetnog događaja imao OPG, ali ne prijavljeno za svinje niti su svinje bile prijavljene te godine. Naveo je da ako svinje i prijeđu iz kukuruze tužitelja na zemlju susjeda ili eventualno preko nasipa, iako ne prelaze preko nasipa zbog pasa, nikad se nitko nije bunio i tužitelj na taj način hrani svinje 40 godina. Tužitelj je naveo da mu nije poznato da svinje ne smiju biti na otvorenom, jer ljudi drže na otvorenom svinje bez nadzora. Tužitelj je iskazao da u vrijeme štetnog događaja kukuruza, gdje su svinje pasle, nije bila ograđena dvostrukom ogradom već pastirom i vratima koja su bila otvorena. Nakon što je raspravna sutkinja predočila tužitelju str. 5 spisa, prilog uz tužbu pod nazivom "Dojava broja stanja svinja" tužitelj je naveo da se radi o prijavi svinja za poticaje, a kako sada vidi to je bilo 2022. te sad navodi da se ispravlja da onda 2023. nije prijavljivao svinje zbog nedovoljnog broja te da su mu se pomiješale godine. Tužitelj je iskazao da kada prijavljuje svinje za poticaj da iste nisu morale biti markirane, već svinje moraju biti markirane samo kada se transportiraju odnosno kad se prodaju. Naveo je da prijavljene svinje koje se nalaze u dokumentu na str. 5 spisa nisu bile markirane. Iskazao je da je svinje bez markica prodavao na crno te da do prošle godine nitko nije pitao za papire ni marke. Tužitelj je iskazao da je svinjska kuga bila prošle godine, a ne godinu prije toga te da svoje svinje nije testirao. 14. U svome iskazu z.z. tuženika ŽA (dalje: z.z. tuženika) je naveo da je predsjednik lovačke udruge Jelen Samobor odnosno tuženika te navodi da su svinje odstrijeljene na zemlji RA, na kojoj su se zemlji našle svinje i koja je ograđena farmerskom žicom i imaju zatvorena vrata, a koja zemlja RA se nalazi unutar lovišta tuženika. Z.z. tuženika je iskazao da tuženiku nisu poznate okolnosti čije su to svinje, a svaka svinja unutar lovišta se smatra divljom svinjom. Naveo je da se radi o 5 komada svinja, a postoje zapisnici o kakvim veličinama svinja se radi. Iskazao je da je njihova udruga dobila nalog od Veterinarskog inspektorata i to ne da smiju odstrijeliti svinje unutar lovišta već da morali izvršiti taj odstrjel. Naime, z.z. tuženika je naveo da provode mjere zaštite od svinjske-afričke kuge, a koje mjere provode već godinama, ne samo 2-3 godine već više godina. Z.z. tuženika je iskazao da osobno nije sudjelovao u tom odstrjelu, a poznate su mu te okolnosti kao predsjedniku tuženika. Naveo je da niti jedna odstrijeljena svinja na sebi nije imala markicu, a temeljem kojeg bi se moglo utvrditi čije su svinje, a kada su odstrijelili svinje stavili su svoje markice koje su državne i koje dobiju od Ministarstva poljoprivrede odnosno lovstva, a koje markice koriste kada odstrijele divljač. Iskazao je da na taj način su i u konkretnom slučaju nakon odstrjela stavili svoje markice na ustrijeljene svinje. Z.z. tuženika je naveo da oni, lovci, nisu znali čije su to svinje, a na samim svinjama nije bilo oznaka kojima bi utvrdili čije je vlasništvo te je z.z. tuženika, a nakon što je čuo u selu da su svinje od tužitelja te da tužitelj navodi da su odstrijelili njegove svinje. Z.z. tuženika je istaknuo da svinje nisu odstrijeljene 6. prosinca 2022. već 5. prosinca 2022., a te svinje nisu bile bez nadzora jedan dan već više dana što je vidljivo iz zapisnika inspektorata. Naveo je da kada je kontaktirao tužitelja i pitao u čemu je problem, a on mu je rekao da je našao tragove krvi te tragove džipova. Z.z. tuženika je iskazao da smatra da nije mogao naći tragove krvi jer je 4 dana padala kiša, a i za vrijeme štetnog događaja. Naveo je da se tužitelj htio nagoditi, no tuženik na to nije pristao. Iskazao je da tuženik mora postavljati nakon odstrjela markice na nogu divljači, a radi evidencije odstrjela, radi trihinele i pregleda, transporta, a ta obaveza tuženika je propisana zakonom. Z.z. tuženika je naveo da osim ustrijeljenih, ima i drugih domaćih svinja koje šetaju lovištem, a što je veliki problem lovaca i mještana. Z.z. tuženika je iskazao da odstrjel takvih svinja u lovištu stopiran zbog predmetnog slučaja iako je tuženik odstrjel izvršio po nalogu inspektorata. Naveo je da je tuženik dobio nalog od inspektorata da u roku 30 dana odstrijeli sve svinje koje slobodno se kreću lovištem i to pod prijetnjom gubitka lovišta, takvo rješenje je tuženik dobio još u travnju. Iskazao je da je spornog događaja odstrijeljeno samo tih 5 svinja zbog čega je došlo do problema. Z.z. tuženika je naveo da nakon odstrjela divlje svinje ista se markira, zatim se odveze odstrijeljena divljač u prostorije lovačke kuće te se divljač oguli i izvadi joj se utroba i nakon toga se meso stavi u hladnjaču i stoji tamo tjedan dana dok ne dođu rezultati poslanih uzoraka na trihinelu i svinjsku kugu. Z.z. tuženika je iskazao da se utroba i koža divljači baca u grabu koja je propisano ograđena i pokrivena i nalazi se na području lovišta kojim gospodari tuženik u selu Svinjičko.

15. Osnovom iskaza svjedoka EA (dalje: I. svjedok) ovaj sud je utvrdio da je isti svjedok član Lovačke udruge Jelen Samobor odnosno tuženika, a isto je tako član Lovačke udruge Lonjsko polje Mužilovčica, a gdje je tamo matični član. I. svjedok je iskazao da osobno nije sudjelovao u spornom odstrjelu svinja, a o čemu je čuo, jer se radilo o odstrjelu svinja sa strane ceste do Save i to divljih svinja. Naveo je da te odstrijeljene svinje nije niti vidio, a niti mu je poznato niti čije su niti mu je poznato tko je te svinje odstrijelio. I. svjedok je naveo da je čuo samo priče, no to su samo priče. I. svjedok je iskazao da osobno nema saznanja. Naveo je da je točno da je vukao iz Save traktor Zetor od MA, zvanog T, a koji traktor se bio prevrnuo i otišao je u Savu. I. svjedok je naveo da ne zna što je traktor prevozio, jer kada je svjedok izvukao traktor, traktor je bio prazan i ne zna točno kada je to bilo. I. svjedok je iskazao da je poljoprivrednik i da ima zemlju u [adresa] koju obrađuje ali ne na strani gdje se desio sporan događaj te da mu nije poznato gdje tužitelj ima svoju zemlju odnosno kukuruzište. Naveo je da mu je poznato da od kraja Save pa prema [adresa] uz cestu, po polju u dužini od 2 kilometra slobodno se napasaju svinje i koze, a koje nisu u ograđenom prostoru. Iskazao je da uviđaj zbog šteta od te stoke policija provodi gotovo svaki drugi dan. I. svjedok je naveo da su ta polja uz cestu, gdje je svjedok vidio da se napasa stoka, koja nije u ograđenom području nalaze unutar područja lovišta tuženika.

16. Osnovom iskaza svjedoka CA (dalje: II. svjedok) ovaj sud je utvrdio da je isti jednom prilikom imao uredovanje na zahtjev predstavnika lovaca te udruge, čini mu se gospodin, ŽA, a koji je zatražio i nadzor radi pojave domaćih svinja u lovištu. Naime, II. svjedok je iskazao kako je tuženik obavezan a u svezi čl. 3. st. 2. Naredbe o pojačanom odstrjelu divlje svinje javiti veterinarskom inspektoru činjenicu pojave divlje svinje u lovištu radi uklanjanja istih. Naime, naveo je da u to vrijeme zbog pojave bedrenice na lice mjesta je trebala ići nadležna inspektorica, kolegica II. svjedoka, koja je bila spriječena te je II. svjedok dobio nalog da izađe na lice mjesta i izvrši nadzor te da odredi da se domaća svinja u lovištu odstrijeli kao mjera uklanjanja od opasnosti afričke kuge. Iskazao je kako se radilo o lovištu u okolici [adresa] gdje se II. svjedok našao sa lovoovlaštenikom te je utvrđeno prisustvo domaćih svinja koje se u lovištu i po šumi kreću bez nadzora, neoznačene nikakvim brojevima te je time bilo nemoguće utvrditi činjenicu sa kojeg gospodarstva su te svinje. Iskazao je da je II. svjedok uspio vidjeti 2-3 svinje jer one ne čekaju i stalno se kreću. II. svjedok je naveo da u prijavi, koja je stigla Državnom inspektoratu, su bile priložene fotografije tih svinja. II. svjedok je iskazao da je osobno vidio da svinje, koje je vidio u lovištu tuženika, nisu imale markice jer su se markice trebale vidjeti na uhu i tako bi bilo lako vidljive, što u konkretnom slučaju nije utvrđeno, jer te svinje nisu imale vidljive markice. Naveo je da u skladu sa pozitivnim propisima, svaka svinja pa čak i ukoliko ima markicu, ukoliko se nalazi izvan prostora poljoprivrednog gospodarstva se smatra divljom svinjom. Iskazao je da je nakon toga sastavio zapisnik i stranci, odnosno lovoovlašteniku je ukazano na zakonske odredbe kojom su oni obvezni takve svinje odstraniti iz lovišta odstrjelom. II. svjedok je naveo da mu daljnje okolnosti nisu poznate. II. svjedok je iskazao da su svinje, koje je uočio, bile svinje koje su bile uprljane od blata tako da mu je teško reći jesu li bile crvene ili bijele. Naveo je da postoji eventualna prekršajna odgovornost lovoovlaštenika ukoliko ne postupi po propisanim mjerama, a koje bi se okolnosti utvrdilo u detaljnom nadzoru lovoovlaštenika lovne inspekcije i veterinarske inspekcije. Iskazao je da ukoliko tuženik ne bi postupio po zaključku Državnog inspektora iz zapisnika od 23. kolovoza 2022. da bi bio pozvan na prekršajnu odgovornost. II. svjedok je naveo da nakon izdavanja zaključka mu nisu poznate daljnje okolnosti budući da nadzor nije učinjen.

17. U svome iskazu svjedok ĆA (dalje: III. svjedok) je naveo da tužitelja poznaje jer je njegov poznanik, a za tuženika nije niti čuo. III. svjedok je iskazao da je čuo za Lovačko društvo Kratečko i Mužilovčica. Naveo je da mu je tužitelj rekao da su mu prije 2-3 godine pobili svinje. Iskazao je da ne zna tko mu je pobio svinje, a nije ni on tada znao. III. svjedok je naveo da mu je poznato da je tužitelj prije 2-3 godine imao svinje šarene i crne, barem ih je imao prije. III. svjedok je iskazao, a koliko mu je poznato, da je imao krmače. Naveo je da samo zna da je tužitelj imao svinje, a je li se bavio uzgojem nije mu poznato niti mu je poznato je li ima OPG i je li ga tada imao. Iskazao je, a koliko mu je poznato, tužitelj je te svinje držao doma u dvorištu, a III. svjedok je znao vidjeti da je tužitelj čuvao svinje do Save gdje su svinje pasle. III. svjedok je naveo da je vidio i svinje i tužitelja kad bi prolazili.

III. svjedok je iskazao da tu gdje je III. svjedok vidio svinje tužitelja nema nikakve posebno kulture već kada se Sava povuče, svinje su tamo jele gliste i slično te su tamo rovale. Iskazao je da mu drugo ništa nije poznato. III. svjedok je naveo da je tužitelju prodao krmaču prije negdje 2 godine, ne zna kada točno i da se ne sjeća je li ta krmača imala markicu. III. svjedok je iskazao da su sve njegove svinje koje je imao bile markirane, a je li fizički ta svinja imala markicu sada se ne sjeća, moguće da je otkinula, no svjedok se ne sjeća je li imala na uhu kada je krmaču prodao tužitelju. Iskazao je da III. svjedok stavlja markice svinjama koje kupi i koje su njegove, a kako bi se znalo da su svinje njegove. Navodi da ima položeno za markiranje svinja, a markira samo svoje svinje, jer tuđe ne smije markirati.

18. U svome iskazu svjedok OA (dalje: IV. svjedok) je iskazao da tužitelja poznaje jer su zajedno odrasli, a ranije su bili susjedi u [adresa]. IV. svjedok je iskazao da mu je poznato da tužitelj ima crno- šarene svinje, odnosno crno-crvene, a koje je drži u svom dvorištu, a ponekad ide i u šetnju s njima. Naveo je da tužitelj sada ima 3-4 velike svinje i nešto praščića. IV. svjedok je iskazao da je prije dvije godine tužitelj imao deset velikih svinja, a što mu je poznato, jer je znao dolaziti kod tužitelja, a svinje tužitelja bi bile u dvorištu. Koliko mu je poznato, naveo je da je tužitelj imao prije dvije godine crvene i crne krmače, a je li imao šarene sad ne može točno reći. Iskazao je da mu nije poznato ima li tužitelj registriran OPG i prijavljen uzgoj svinja i je li imao prije dvije godine, navodi da o tome nisu razgovarali. IV. svjedok je naveo da te svinje, koje je tužitelj imao prije dvije godine, su znale ići na pašu uz rijeku Savu. Iskazao je da je to zemlja uz nasip i uz Savu, a čije je to zemljište ne zna točno, možda od Vodoprivrede. IV. svjedok je naveo da tu gdje je vidio da svinje pasu nije vidio da je posađena ikakva poljoprivredna kultura osim stabla topole, barem ne tu gdje je IV. svjedok vidio te svinje da pasu. IV. svjedok je iskazao da te svinje su nekad pasle same, a ponekad je i tužitelj znao biti s njima. Naveo je da taj prostor gdje su svinje pasle nije bio ograđen, a kako na tom djelu se napasaju konji postojala je žica ali je žica visoko postavljena te svinje ispod mogu proći. Iskazao je da mu nije poznato gdje su te svinje koje je tužitelj napasao uz Savu, zna samo da ih je sada manji broj, no ne zna gdje su druge svinje.

19. U svom iskazu svjedok MA (dalje: V. svjedok) je naveo da poznaje tužitelja iz [adresa], a V. svjedok živi u [adresa]. V. svjedok je iskazao da nema nikakve veze sa tuženikom. Naveo je da mu nisu poznate nikakve okolnosti o svinjama niti činjenica da tužitelj ima svinje niti bilo kakvi izvanredni događaji vezani za svinje. Iskazao je da ne zna o nikakvim razgovorima između tužitelja i AA.

20. U svom iskazu svjedok KA (dalje: VI. svjedok) je naveo da se sjeća da je taj dan, sada se ne sjeća koji je to točno dan bio, ali je bilo vrijeme koljevine odnosno zima prošle ili pretprošle godine, bio kod tužitelja iz razloga što je tužitelju VI. svjedok pomagao da napravi kobasice, a tužitelj je imao koljevinu te je klao jednu svinju. VI. svjedok je iskazao da zna da tužitelj uzgaja svinje, ne zna točno koliko i taj puta je imao svinje, a klali su samo jednu i poznato mu je da uvijek ima praščića. Naveo je da mu je poznato da tužitelj ima staju i ograđeno gdje se te svinje nalaze, a koliko mu je poznato te svinje tužitelja su pretežno u staji, a ponekad znaju biti u ograđenom dvorištu. Iskazao je da tog dana, kada je VI. svjedok bio kod tužitelja, kod tužitelja je došao EA ili AA, ne zna sada točno kako mu je ime, AA, a koji je također jedan od mještana iz [adresa], tada su radili kobasice, a AA je otišao kod tužitelja popiti gemišt, a kojom prilikom je VI. svjedok bio prisutan, tada su tužitelj i AA počeli pričati na način da je tužitelj pitao AA zašto su mu pobili svinje, a iz razloga što je AA lovac, sada ne zna točno kako se lovačko društvo zove, ranije je bila Vidra, a misli da je sada I, a na što mu je AA odgovorio da će se nagoditi, jer su mislili da su to divlje svinje. VI. svjedok je naveo da kada su oni počeli pričati, VI. svjedok je čuo njihovu priču, ali se udaljio i otišao u dvorište čuvati meso da mačke i psi ne bi raznesli. VI. svjedok je iskazao da ne zna o kojem broju svinja se radi i kakve su svinje, no čuo je da su svinje bile na nasipu, a što je rekao sam tužitelj. Naveo je da AA nije ništa drugo govorio osim da će se nagoditi. Iskazao je da mu drugo nije poznato što se tiče štetnog događaja, zna samo da tužitelj čuva svoje svinje i da su svinje u ograđenom dvorištu. VI. svjedok je naveo da nije vidio sam štetni događaj. VI. svjedok je iskazao da mu nije poznato ima li tužitelj prijavljen OPG i bavi li se prijavljeno uzgojem svinja.

21. Ocjenjujući iskaze saslušanih svjedoka ovaj sud nije imao razloga sumnjati u istinitost iskaza svjedoka, jer tijekom postupka nije utvrđeno da bi svjedoci bili na bilo koji način subjektivno ili objektivno motivirani iskazivati u interesu koje od stranaka, a kako su iskazi svjedoka u bitnom istovjetni, sud je osnovom istih i utvrdio činjenično stanje, a u dijelu koji nije sporan. Tako u svome iskazu svjedok ĆA kao i OA i KA, a koji svjedoci su poznanici i susjedi tužitelja, potvrđuju da tužitelj ima svinje odnosno da ih je u vrijeme štetnog događaja imao, a po navodima svjedoka OA šarene (crno-šarene odnosno crno crvene, koju činjenicu potvrđuje i svjedok ĆA) a koji svjedok navodi da ih je prije dvije godine bilo deset velikih svinja. Ono što svjedoci nisu mogli potvrditi je činjenica ima li tužitelj registriran OPG za uzgoj svinja, a što tužitelj ističe da u svome iskazu kao pozitivnu činjenicu, no obzirom da tuženik osporava takve navode, sud temeljem čl. 221.a ZPP smatra da takva činjenica nije dokazana. U konačnici ista činjenica nije od odlučnog značaja jer nedvojbeno svinje nisu nestale u ograđenom prostoru gospodarstva tužitelja (niti tužitelj to u svojoj tužbi tvrdi). Naime, iako se iz Dojave broja stanja svibnja od 24. svibnja 2022. može zaključiti da je tužitelj 25. travnja 2022. bio nositelj gospodarstva na adresi svoga prebivališta te da je evidentiran kao posjednik 10 svinja, iz Dojave nije moguće utvrditi o kakvim svinja se radi (dakle dob, spol, težina i slično), a sam tužitelj u svome iskazu navodi da svinje, za koje traži sada štetu, nisu bile markirane, niti je takva činjenica dokazana te da su se iste napasale 2 km dalje od njegovog prebivališta. Osim iznesenog, unatoč isticanju tužitelja, niti jedan svjedok nije potvrdio, niti to proizlazi iz drugih provedenih dokaza, da bi upravo svinje, koje su bile predmet odstrela tuženika, bile svinje tužitelja niti su u konačnici dokazane njihove osobine osnovom koje bi se mogle utvrditi usporedne okolnosti prije i nakon štetnog događaja (niti su takvi dokazi predloženi). Osim činjenice da je tužitelj u posjedu imao svinje (po iskazu svjedoka OA u vrijeme štetnog događaja njih deset odraslih jedinki), iz drugih provedenih dokaza sud nije mogao utvrditi relevantne činjenice, a to je li i kada tuženik odstrijelio svinje vlasništva tužitelja niti u konačnici kakve su to svinje bile (a u cilju utvrđivanja obima štete). Sami navodi tužitelja (a koji nisu precizni) po mišljenju ovog suda nisu dostatni. Nadalje, osim iznesenog iz iskaza svjedoka OA ali i EA (koju okolnost u konačnici potvrđuje u svome iskazu i sam tužitelj) utvrđeno je da svinje koje je posjedovao tužitelj prije štetnog događaja su u više navrata bile napasane uz rijeku Savu u prostoru koji nije ograđen, dakle bile su bez nadzora, što proizlazi u konačnici i iz iskaza samog tužitelja koji je iskazao da je svinje vodio na pašu u prostor koji je bio ograđen električnim pastirom (iako tu činjenicu svjedoci ne potvrđuju, a svjedok OA navodi da mjesto gdje su se svinje napasale je bilo ograđeno žicom, ali za konje, dakle visoko postavljena žica ispod koje su svinje mogle proći), no isto tako osnovom iskaza tužitelja utvrđeno je da su na istoj ogadi (dakle i po iskazu tužitelja) bila vrata koja su bila otvorena te je stoka (konkretno svinje) slobodno izlazila kroz ta vrata pa sa se sama i vraćala kući nakon paše. Da su se svinje tijekom 2022. (konkretno kolovozu) slobodno napasale u području koji teritorijalno pripada lovištu tuženika, potvrđuje i svjedok CA a koji navodi da je osobno vidio da se na tom području kreću bez nadzora svibnje, a koje svinje nisu bile markirane (niti su na njihovim ušima bile vidljive markice), a zbog kojeg kretanja svinja je upravo uredovao svjedok CA kao inspektor u postupku nadzora po prijavio o lutanju svibnja.

22. Osnovom iskaza svjedoka MA i svjedoka EA sud nije mogao utvrditi relevantne činjenice vezane za predmetni štetni događaj, jer kao i većina saslušanih svjedoka, isti nisu imali nikakvih osobnih i neposrednih saznanja vezanih za predmetni štetni događaj niti u konačnici su imali saznanja vezana sa vlasništvo tužitelja na svinjama (broju, težini, spolu i sl.) slijedom čega iskaze istih svjedoka sud nije niti posebno cijenio kod ocjene dokaza. Jedina činjenica koja je relevantna, a ocjenjujući u tom dijelu iskaz svjedoka EA, u ukupnosti s drugim provedenim dokazima, a koju u svom iskazu potvrđuje i svjedok EA, je da od kraja rijeke Save prema Čigoću, uz cestu, po polju u dužini od 2 kilometra slobodno (dakle bez nadzora) se napasaju svinje i koze, a koje nisu u ograđenom prostoru, a koji prostor se nalazi unutar lovišta tuženika. Osim iznesenog iz iskaza tužitelja, ali i tužbe tužitelja, proizlazi da su njegove svinje nestale u periodu od 5. do 6. prosinca dok z.z. tuženika navodi da je odstrjel izvršen 5. prosinca, a ne 6. prosinca 2022., slijedom čega proizlazi zaključak da niti sam tužitelj ne zna točno kada su mu svinje nestale, ali i zaključak da su očito svinje tužitelja bile duže vrijeme bez nadzora. Nadalje, valja istači, da u svojoj tužbi tužitelj potražuje štetu za pet svinja (određenih osobina po kilaži i spolu), no iz spisa ODO i utvrđenjima u tom spisu, vidljivo je da je tamo tužitelj isticao, podnoseći kaznenu prijavu, da je pustio pet svinja na pašu, a da su se kući vratile tri svinje (dakle, samo su dvije nestale, a ne pet kako sada tužitelj tvrdi).

23. Uvidom u spis Općinskog državnog odvjetništva poslovni broj KP-DO- 796/2023 (ranije KR-DO-591/2022) utvrđeno je da je istom državnom odvjetništvu tužitelj podnio kaznenu prijavu dana 12. prosinca 2022. protiv z.z. tuženika AA lovnika tuženika kao i protiv druge muške osumnjičene osobe čije ime tužitelju nije bilo poznato (kasnije označen kao HA) , a u kojoj prijavi tužitelj navodi da je vlasnik pet domaćih crvenih svinja koje svakodnevno pušta da idu na rijeku Savu same i istog dana se same vrate na adresu prebivališta tužitelja. Nadalje se u prijavi navodi da je 5. prosinca 2022. tužitelj posljednji puta vidio svoje svinje kada ih je otjerao na rijeku ali su se tada vratile samo tri svinje, dok se dvije svinje nisu vratile a tužitelj u prijavi navodi da se radilo o svinjama oko 200 kg koje su bile suprasne. Nadalje se u prijavi navodi da je tužitelj tražio svibnje tri dana te da je 9. prosinca u jutarnjim satima vidio trag automobila koji se nalazio na ulaznim vratima u jedno privatno zemljište, a radilo se o oranici koja se nalazi preko nasipa koja je ograđena ogradom, a za koji trag je tužitelj naveo da mu je izgledao kao trag guma automobila u vlasništvu 2. osumnjičene osobe za koju zna da posjeduje automobil marke Lada zelene boje austrijskih reg. oznaka. U prijavi tužitelj je naveo da su na toj oranici se nalazili kukuruzi i tužitelj je smatrao da su svinje tragale za hranom, a da su osumnjičene osobe se dovezle i odstrijelile svinje. Tužitelj je istakao da poznaje vlasnika te oranice, a koja je bila ograđena i da je on njegov daljnji rođak i da je svakom moglo biti poznato da se radi o privatnoj oranici. U prijavi tužitelj navodi da svinje koje su ubijene nisu imale markice niti tužitelj ima neki drugi dokaz da su iste bile u njegovom vlasništvu. Uvidom u posebno izvješće MUP, PP Sisak od 13. rujna 2023. utvrđeno je da su policijski službenici PP Sisak postupili po zahtjevu ODO Sisak te su obavili obavijesne razgovore s tužiteljem, ČA, RA i ŽA te su došli do saznanja da je tužitelj 5. prosinca 2022. pustio svoje neoznačene svibnje za koje nema nikakvu dokumentaciju bez nadzora na ispašu te su iste dana 9. prosinca 2023. uočene bez nadzora izvan gospodarstva tužitelja i sukladno Odluci Državnog inspektorata RH od 23. kolovoza 2022. su odstrijeljene a o čemu je i sastavljen Zapisnik o obavljenom lovu od 9. prosinca 2022. Iz službenih zabilješki od 8. rujna 2023. o obavijesnim razgovorima nije moguće utvrditi sporne okolnosti, a to da su svibnje koje su nesporno odstrijeljene na zemljištu RA vlasništvo tužitelja jer svibnje nisu bile markirane niti su imale bilo kakve obilježja temeljem čega bi se moglo utvrditi vlasništvo tužitelja na istima. Ono što je vidljivo službene bilješke o obavijesnom razgovoru s RA je da njemu osobno nisu poznate konkretne okolnosti o odstrjelu svinja već je samo za isto čuo, no isti je istakao da je njegova zemlja ograđena i da mu nije jasno tko je pustio svinje unutar žice (kojom je ista ograđena) no istakao je da često životinje tužitelja rade štetu ljudima po selu jer ih isti pušta na tuđa zemljišta bez nadzora, a koje životinje nemaju markice, te je istakao da je znao zatjecati te životinje kako rade štetu na njegovom zemljištu a upravo iz tog razloga je ogradio zemljište, ali je i nakon toga imao štetu na kukuruzu i lucerni jer je netko otvarao vrata pa su životinje ulazile u unutra. Na kraju je dodao da lovačko društvo ima dopuštenje da takve životinje koje bez nadzora rade štetu odstrijele. Uvidom u rješenje ODO Sisak broj: KP-DO-796/2023 utvrđeno je da je istim rješenjem odbačena kaznena prijava tužitelja temeljem čl. 206. st. 1. toč. 1. ZKP a kako to iz obrazloženja rješenja proizlazi da je kaznena prijava odbačena jer u postupanju osumnjičenika nema obilježja kaznenog djela koje je prijavljeno niti bilo kojeg drugog kaznenog djela, budući da su osumnjičenici postupali temeljem Naredbe o smanjenju broja stanja pojedine vrste divljači i Naredbe o sprječavanju pojave i ranog otkrivanja unosa virusa afričke svinjske kuge u RH.

24. Isto tako iz spisa ODO Sisak poslovni broj KP-DO-796/2023 vidljivo je da su tijekom uredovanja djelatnika policije, a povodom prijave tužitelja, pribavljeni podaci, između ostalog očitovanje tuženika a koji je naveo da je lov proveden 9. prosinca 2022. i po kojem je sastavljen zapisnik tuženika (lovište III/X) i u kojem zapisniku je navedeno ukupno 8, svinja i to divljih četiri muškog spola i četiri ženskog s time da niti jedna od svinja nije prelazila 100 kn (samo jedna je označena sa 100 kn, dok preostale imaju i to dvije po 80 kn, dvije po 50 kn jedna 70 kn, jedna 60 kn i jedna 40 kn). Dakle, iz tako provedenih dokaza (iskaza tužitelja, spis ODO i iskaza z.z. tuženika) nije moguće niti sa sigurnošću utvrditi je li nestanak svinja tužitelja (čiji broj tužitelj sa sigurnošću nije niti dokazao) uopće vezan za odstrjel tuženika, a jedina činjenica koja je povezana je činjenica koju ističe tužitelj da je 9. prosinca 2022. pronašao tragove krvi i automobila a kojeg datuma je prema zapisniku tuženika doista i proveden lov (odstrjel svinja). Dakle, sama činjenica da stranke u svojem iskazu ne navode točno datum lova nije od utjecaja jer sud smatra da se stranke i svjedoci ne moraju točno kronološki sjećati događaja već se tada činjenice utvrđuju temeljem i drugih objektivnih dokaza (a to su dokumenti-zapisnik tuženika o lovu od 9. prosinca 2022. a koji datum se poklapa i sa iskazom tužitelja u dijelu da je tog dana pronašao tragove) u smislu čl. 8. ZPP.

25. Uvidom u Zapisnik Državnog inspektorata RH, služba veterinarske inspekcije, od 23. kolovoza 2022. a sastavljen o inspekcijskom nadzoru po višem inspektoru CA dr. vet. med, uz nazočnost ŽA voditelja lovišta za lovoovlaštenika (ovdje tuženika) u tvrđeno je da je isti nadzor proveden temeljem Naredbe o mjerama za sprječavanje pojave i ranog otkrivanja unosa virusa afričke svinjske kuge (NN111/2018) a po prijavi z.z. tuženika o nepropisnom držanju domaćih svinja na otvorenom, van registriranog gospodarstva, u lovištu. Iz nalaza državnog inspektora utvrđeno je da je prema prijavo loovlaštenika u lovištu III/10 zatečeno čak 40 grla domaćih svinja, te je državni inspektor utvrdio da je obilaskom lovišta a u kojima nije registrirano niti jedno gospodarstvo za uzgoj domaćih životinja utvrđeno da se na tim područjima doista nekontrolirano kreće po područjima šuma, pašnjacima i ratarskim površinama, neoznačenih svinja koje fenotipskim značajkama imao obilježja domaćih svinja i koje su u svakodnevnom izravnom kontaktu s divljim svinjama koje borave na tom području lovišta. U nalazu inspektor navodi da su svinje neoznačene te nije moguće dokazati odakle potječu. U konačnici je državni inspektor izdao Zaključak a u kojem navodi da je potrebno da lovoovlaštenik, ovdje tuženik, provede odredbu čl. 3. st. 1. Naredbe o smanjenju broja stanja pojedine vrste divljači na način da odstrjele i domaće svinje zatečene van registriranih gospodarstava, lovačkim oružjem uz poštivanje propisanih uvjeta načina uporabe lovačkog oružja.

26. Naime, u smislu čl. 2. toč. b. Pravilnika o mjerama kontrole afričke svinjske kuge (Narodne novine broj: 112/2007, 82/2013, 152/2022, dalje: Pravilnik, a koji je bio na snazi do 31. prosinca 2022. dakle u vrijeme štetnog događaja) divlja ili poludivlja svinja je svinja koja se ne drži ili uzgaja na gospodarstvu. Istim čl. toč. c. bilo je propisano da je gospodarstvo poljoprivredni ili drugi objekti smješteni na području države na kojima se trajno ili privremeno uzgajaju ili drže svinje, a koji pojam ne uključuje klaonice, prijevozna sredstva i ograđena područja na kojima se drže i love divlje ili poludivlje svinje; a veličina i konstrukcija ograđenih područja mora biti takva da se na njima ne mogu primjenjivati mjere određene člankom 5. stavkom 1. ovoga Pravilnika.

27. Nadalje, u smislu čl. 1. st. 1. Naredbe o mjerama sprječavanja pojave i ranog otkrivanja unosa virusa afričke svinjske kuge u Republici Hrvatskoj (Narodne novine broj: 28/2021, dalje: Naredba, koja je bila na snazi u vrijeme štetnog događaja) propisano je da radi sprječavanja pojave i ranog otkrivanja unosa virusa afričke svinjske kuge, na čitavom području Republike Hrvatske naređuje se provedba sljedećih mjera, između ostalog, zabranjeno je pašno držanje svinja i ispuštanje svinja na otvoreni prostor, osim ako se svinje drže u prostoru ograđenom dvostrukom ogradom koji je kao takav registriran u Jedinstvenom registru domaćih životinja (JRDŽ) te ima jedinstveni identifikacijski broj gospodarstva i druge podatke koji se traže sukladno posebnim propisima i uz odobrenje nadležnog veterinarskog inspektora s time da dvostruka ograda mora biti postavljena prije ispuštanja svinja na otvoreni prostor. U konkretnom slučaju, a kako je to utvrđeno iz iskaza samog tužitelja, ali i z.z. tuženika ali i spisa ODO Sisak poslovni broj: KP-DO-796/2023, ali i iskaza svjedoka CA, utvrđeno je da su svinje, koje su odstrijeljene od strane tuženika, zatečene izvan gospodarstva koje je registrirano za uzgoj stoke (odnosno svinja) i koje svinje nisu bile markirane te su se bez nadzora slobodno kretale. Da bi to bile svinje upravo tužitelja, ne potvrđuje niti iskaz samog tužitelja, jer niti sam tužitelj nije vidio gdje su i kako nestale njegove svinje koje je pustio, no isti zaključuje da su njegove jer se nisu vratile doma a sazna je da je došlo do odstrjela svinja od strane tuženika. Ono što tužitelj u svom iskazu navodi je samo da je našao tragove vozila i tragove krvi na nekretnini koja je u vlasništvu RA (dakle ne tužitelja i ne osobe koja se bavi uzgojem svinja ili eventualno koja je dopustila tužitelju da koristi njegovu nekretninu za napasanje svinja, što RA osporava tijekom postupka koji se vodio pred ODO Sisak).

28. Ono što tužitelj tvrdi u predmetnoj tužbi, a što je u suprotnosti sa podnesenom kaznenom prijavom, je broj svinja za koje tužitelj tvrdi da su mu nestale, jer u predmetnoj tužbi tužitelj navodi pet svinja, dok iz kaznene prijave je vidljivo da tužitelj prijavio ODO da mu je kaznenim djelom oštećeno dvije svinje (koje se nisu vratile doma, odnosno pet svinja je pustio na pašu i koje su slobodno se kretale bez nadzora, a samo tri su se vratile kući).

29. Nadalje, u smislu čl. 1. st. 8. Naredbe 8. lovoovlaštenici i šumoposjednici, dužni su, bez odgađanja, prijaviti nadležnoj veterinarskoj inspekciji pojavu domaćih svinja izvan prostora navedenih u točki 1. ovoga članka, u svrhu njihovog uklanjanja. DA je tuženik izvršio svoju dužnost prijave pojave domaćih svinja izvan gospodarstava koje je registrirano za njihov uzgoj, proizlazi iz Zapisnika državnog inspektorata od 23. kolovoza 2022. (slanjem istom inspektoratu obavijesti). U smislu čl. 4. st. 4. Naredbe nadležni veterinarski inspektor dužan je, po prijavi iz članka 1. točke 8. ove Naredbe, o pojavi domaćih svinja izvan prostora iz članka 1. ove Naredbe, poduzeti odgovarajuće mjere.

30. U smislu čl. 1. Naredbe o smanjenu brojnog stanja pojedine vrste divljači (Narodne novine broj: 115/2018. dalje: Naredba 2) radi sprječavanja ulaska i širenja, te ranog otkrivanja unosa virusa afričke svinjske kuge (ASK) u Republiku Hrvatsku ovom Naredbom određuje se smanjenje brojnog stanja divljači svinja divlja (Sus scrofa L.) na cijelom području Republike Hrvatske. U smislu čl. 3. st. 3. Naredbe 2 propisano je da radi provedbe ove Naredbe dopušta se, između ostalog, nakon ishođenja zapisnika veterinarskog inspektora, odstrjel domaćih svinja lovačkim oružjem uz poštivanje propisanih uvjeta načina uporabe lovačkog oružja i naboja kao i za svinju divlju (Sus scrofa L.). Kako je u konkretnom slučaju upravo temeljem takvog zapisnika nadležnog veterinarskog inspektora, ali i zaključka istog od 23. kolovoza 2022., izvršen odstrjel domaće svinje koja se zatekla neoznačene i bez nadzora u području lovišta tuženika (kako to proizlazi iz iskaza z.z. tuženika), no svakako izvan registriranog gospodarstva za uzgoj svinja, to ovaj sud smatra da, ne samo da u smislu čl. 221. a ZPP tijekom postupka nije dokazano da bi svinje koje su odstrijeljene od strane tuženika bile svinje vlasništvo tužitelja (jer iz Zapisnika državnog inspektorata od 23. kolovoza 2022. proizlazi da u lovištu tuženika je zatečeno čak 40 jedinki svinja koje lutaju), već u postupanju tuženika ovaj sud nije pronašao protupravnosti, odnosno suprotno tome takva protupravnost je utvrđena u postupanju samog tužitelja jer je protivno čl. 1. st. 1. Naredbe odnosno protivno istoj zabrani napasao svinje na otvorenom bez nadzora.

31. Dakle, ne samo da tijekom ovog postupka tužitelj nije dokazao da bi radnjom koju je poduzeo tuženik (odstrjel svinja koje su se kretale bez nadzora iz van područja gospodarstva koje je registrirano za uzgoj svinja) upravo bila nanesena šteta tužitelju (nije dokazao da bi tuženik odstrijelio svinje vlasništva tužitelja jer svinje nisu bile markirane, a tijekom nadzora inspektora utvrđen je daleko veći broj svinja koje su lutale neoznačene,) dakle nije dokazao uzročnu vezu između radnje tuženika i štete koja je eventualno tužitelju nastala u smislu čl. 1045. ZOO, već ovaj sud tijekom postupka nije utvrdio da bi postupanje tuženika imalo obilježja protupravnosti (štetne radnje), jer je tuženik u cijelosti postupao po zakonskim i podzakonskim propisima, a po naredbi nadležnog veterinarskog inspektora (dakle nema krivnje na strani tuženika niti je istu tužitelj dokazao, a u smislu čl. 1049. ZOO) i u okviru propisanih mjera (odstrjel) slijedom čega, čak i u slučaju da je i dokazano da se radi o svinjama tužitelja (a što nije slučaj, jer niti zapisnik o lovu tuženika ne potvrđuje osobine svinja kako ih opisuje tužitelj-težinu) u smislu čl. 1047.st. 3. ZOO ne radi se o prekomjernoj šteti već upravo o mjeri koja je u tom obimu bila i propisana.

32. Dapače, tijekom postupka, a osnovom iskaza i samog tužitelja, utvrđeno je da je do predmetne štete (nestanka svinja tužitelja) došlo isključivo radnjom (krivnjom) samog tužitelja (a u smislu čl. 1092. st. 2. ZOO) koji je protivno zabrani iz Naredbe pustio svinje da se bez nadzora i izvan za to registriranog gospodarstva slobodno napasaju i bez kojeg propusta (propuštanje nadzora) uopće ne bi niti došlo do štete koja je tužitelju nastala (nestanak svinja). Činjenica da je tužitelj razgovarao s z.z. tuženika o eventualnoj nagodbi, kod utvrđenja (što niti svjedok KA ne potvrđuje) da niti prilikom tog razgovora tuženik nije potvrdio da bi odstrjel svinja bio izvršen u ograđenom prostoru poljoprivrednog gospodarstva registriranog za uzgoj svinja kao niti činjenicu da bi se radilo upravo o svinjama vlasništva tužitelja, nije od utjecaja za osnovanost zahtjeva tužitelja niti se na takve činjenice može primijeniti eventualno odredba čl. 240. st. 2. ZOO o priznanju odgovornosti.

33. Slijedom iznesenog ovaj sud je, smatrajući da u postupanju tuženika nije bilo protupravnosti, no i u konačnici jer nedvojbeno nije dokazano da bi svinje koje je tuženik odstrijelio bile vlasništvu tužitelja, odbio zahtjev tužitelja kao neosnovan u cijelosti i odlučio kao u izreci.

34. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP a obzirom da je tužitelj u cijelosti izgubio ovaj spor, slijedom čega je tuženiku dosuđen trošak.

35. Tuženiku je sukladno Tarifi o nagradama i naknadi priznat trošak odgovora na tužbu u iznosu od 250,00 eur (Tbr. 8/1, 52/3, 54 i 48 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika Narodne novine broj: 138/23, dalje: Tarifa), trošak pristupa na ročište od 15. srpnja 2024., 18. rujna 2024. i 25. studenog 2024. za svako u iznosu od 250,00 eur (Tbr 9/1, 52/3, 54 i 48 Tarife), trošak pristupa na ročište od 14. rujna 2024. u iznosu od 62,50 eur (Tbr 9/5, 52/3, 54 i 48 Tarife, ročište odgođeno zbog nepristupa svjedoka), te trošak ročišta za objavu presude u iznosu od 125,00 eur (Tbr 9/3, 52/3, 46 i 54 Tarife), odnosno ukupan trošak u iznosu od 1.187,50 eur eur a koji je naloženo da plati tužitelj.

36. Na tako dosuđeni trošak tuženiku je dosuđena i zakonska zatezna kamata u visini određenoj čl. 29. ZOO i to tekuća od presuđenja pa do isplate kao trenutka kada je određena visina takvog troška i od kada je tužitelju poznata njegova obveza za naknadom takvog troška a temeljem čl. 151. st. 3. ZPP i to u visini određenoj čl. 29. ZOO.

37. Stoga je odlučeno kao u toč. II. izreke ove presude.

U Sisku, 3. siječnja 2025.

Sutkinja

Kristina Devčić Merzel

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 3 primjerka u roku od 15 dana od dana održavanja ročišta za objavu i uručenje presude.

Dostavna naredba:

1. Tužitelju

2. Tuženiku po punomoć.