REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U BJELOVARU

Stalna služba u Daruvaru

Daruvar, Stjepana Radića 27

P-807/2024-42

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Bjelovaru, Stalna služba u Daruvaru po sucu Branislavu Hunjaku u parničnom predmetu tužitelja Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupanog po ODO u Bjelovaru, Stalna služba u Daruvaru, a protiv tuženika UG, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po odvjetnici Rolić Nives iz Grubišnog Polja, povodom tužbe radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave od 25. studenog 2024., u nazočnosti punomoćnika stranaka, te donošenjem presude na ročištu za objavu od 03. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužitelj s tužbenim zahtjevom koji glasi:

"Utvrđuje se, da je tužitelj Republika Hrvatska, OIB: 52634238587 vlasnik nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to kčbr. [katastarska čestica] oranica budin u travnjaku sa 748 m2, kčbr. [katastarska čestica] oranica kućište u travnjaku sa 5539 m2, što je tuženi ĐG, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] dužan priznati i trpjeti uknjižbu prava vlasništva na ime i u vlasništvo tužitelja, a što će u protivnom zamijeniti ova presuda, sve u roku 15 dana.",

kao neosnovanim.

II. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 2.046,55 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja I. stupanjske presude pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da su nekretnine iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kčbr. [katastarska čestica] oranica budin u travnjaku sa 748 m2, kčbr. [katastarska čestica] oranica kućište u travnjaku sa 5539 m2 upisane kao vlasništvo MG, OIB: [osobni identifikacijski broj], dok su u posjedovnom listu na istoj upisane Hrvatske šume d.o.o. - Uprava šuma, Podružnica Bjelovar, Matošev trg 1. Tužiteljica se tuženiku obratila sa zahtjevom za mirno rješenje spora poslovni broj N-DO-2040/2020 od 11. studenog 2020. Međutim do mirnog rješenja spora nije došlo jer tuženik u svojem očitovanju od 12. veljače 2021. osporava upis prava vlasništva u korist Republike Hrvatske. Nekretnine u naravi su šuma i uključene su u gospodarenje gospodarskom jedinicom „Vrani Kamen“ kojom gospodari Šumarija Đulovac, UŠP Bjelovar, neprekidno od 01. siječnja 1985. godine i od uključenja u Osnovu gospodarenja nikada nitko nije osporavao pravo posjeda Hrvatskim šumama i prednicima. Od 1985. godine do danas svakih deset godina rađena je revizija navedene osnove, koja obuhvaća, osim izmjere i trajnu obilježbu vanjskih granica, te od 1985. godine navedene katastarske čestice jasno su obilježene kao dio posjeda kojim gospodare Hrvatske šume i prednici i do danas nitko nikada nije osporavao posjed Hrvatskih šuma i prednika. Prema Uvjerenju o povijesti promjena Odjela za katastar nekretnina od 4. studenog 2020., predmetne nekretnine se 1978. upisuju kao posjed Šumarije Daruvar temeljem ugovora o kupoprodaji, kasnije se upisuju Hrvatske šume d.o.o. te iste nikada nisu bile posjedu tuženika MG, a niti njegovog prednika ĆG. Predmetne nekretnine su u naravi šuma koja se nalazi u nesmetanom posjedu Hrvatskih šuma i uvrštene su u Osnovu gospodarenja Hrvatskih šuma, stoga je tužiteljica pravo vlasništva stekla i temeljem zakona jer su iste na dan stupanja na snagu Zakona o šumama, 16. listopada 1990. bile u Osnovi gospodarenja Hrvatskih šuma i kao takve postale vlasništvo Republike Hrvatske.

Obzirom na činjenicu da tužiteljica iste posjeduje putem svojih pravnih prednika više od 40 godina predlaže se da sud sukladno odredbi čl. 159. st. 2. i 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima donese presudu, a kako je to citirano u točki I. izreke presude i obveže tuženika na naknadu tužitelju parničnog troška.

2. Dajući odgovor na tužbu tuženik je naveo da je točno da su čkbr. [katastarska čestica] oranica Budin u travnjaku sa 208 čhv. ili 748 m2 i čkbr. [katastarska čestica] oranica kućište u travnjaku sa 1540 čhv. ili 5539 m2 upisane u z. k. ul. broj: [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] kao samovlasništvo tuženika UG iz [adresa]. Nije točno da bi ove nekretnine bile upisane kao posjed Hrvatskih šuma d.o.o. Uprave šuma Podružnice Bjelovar, jer su iste upisane u posjedovni list broj: 917 K. O. [katastarska općina] kao posjed UG (tuženika) iz [adresa]. i to čkbr. [katastarska čestica] oranica Slačice sa 748 m2 i čkbr. [katastarska čestica] oranica Budim sa 5791 m2. Točno je da se tužitelj prije podnošenja tužbe obratio tuženiku zahtjevom za izvansudsko rješenje spora, ali je zahtjev tužitelja nosio oznaku N-DO-2005/2021-3 i datum 20. siječnja 2021. godine, a ne kako se to navodi u tužbi broj: N-DO-2040/2020 i s pogrešno navedenim datumom od 11. studenog 2020. godine. Točno je da je tuženik dostavio tužitelju odgovor za zahtjev za mirno rješenje spora od 10. veljače 2021. godine kojim je odbio tužiteljev zahtjev. U naravi predmetne parcele čine šumu i šumsko zemljište. Tuženiku nije poznato, niti mu je u vrijeme kupovine ovih nekretnina bilo poznato, da bi iste bile uključene u gospodarenje gospodarskom jedinicom „Vrani kamen“ kojom navodno gospodari Šumarija Đulovac, te isto osporava. Osporava se da bi Šumarija Đulovac bila u posjedu ovih nekretnina, posebno da bi to bilo od 01. 01. 1985. godine, te da joj nitko ne bi osporavao pravo na posjed. Predmetne parcele su bile privatno vlasništvo i privatan posjed, a tuženik je iste stekao kupovinom od zemljišno-knjižnog vlasnika DG iz [adresa]., ranije s prebivalištem u [adresa], temeljem kupoprodajnog ugovora od 23. listopada 2020. godine. Tuženik je u zemljišne knjige uknjižen kao samovlasnik predmetnih nekretnina na temelju valjane tabularne isprave, u cijelosti je svom pravnom predniku isplatio ugovorenu kupoprodajnu cijenu, te odmah po zaključenju ugovora stupio u posjed kupljenih nekretnina, te se i sada nalazi u posjedu istih. Pri zaključenju ugovora tuženik je postupao s uobičajenom pažnjom i s povjerenjem u stanje zemljišnih knjiga. Osporava se točnost podataka DGU Odjela za katastar nekretnina Daruvar o povijesti promjena na predmetnim čkbr. u dijelu u kojem se navodi da 1978. godine iste prelaze sa posjeda Kragić Savete na Šumariju Daruvar na temelju kupoprodajnog ugovora, jer takav ugovor ne postoji. Ured za katastar navodi u svom uvjerenju od 04. 11. 2020. godine da ne posjeduje isprave temeljem kojih je uvjerenje izdano. Predmetne nekretnine su u naravi sada šuma, ali su ranije bile oranice koje su se kao oranice koristile od strane vlasnika - fizičkih osoba, a u zemljišnim knjigama se i sada vode pod oranice. Osporava se činjenica da se tužitelj nalazi u posjedu ovih nekretnina, a naročito u kvalificiranom posjedu, jer to za sada ne proizlazi iz navoda tužbe i priložene dokumentacije. Uz tužbu nije priložen kupoprodajni ugovor koji bi dokazivao da je tužitelj predmetne nekretnine kupio od z.k. vlasnika i isplatio vlasniku kupoprodajnu cijenu, odnosno da je na zakonit način stekao pravo posjeda predmetnih nekretnina, niti da bi posjed vršio na bilo koji način. Tužitelj kao pravni osnov tužbenog zahtjeva ističe stjecanje vlasništva nekretnina dosjelošću, ali za stjecanje vlasništva dosjelošću nije dovoljno faktično posjedovanje nekretnine kroz zakonom određeno vrijeme, koje je sporno, već je nužan i određeni kvalitet posjeda, tj. da je posjed zakonit, istinit i pošten, u kojem pravcu tužitelj ne nudi dokaze. Tuženik osporava pravni osnov tužbe i tužbenog zahtjeva, istom se u cijelosti protivi, te predlaže da sud tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja odbije kao neosnovan uz obvezu tužitelja da tuženiku naknadi parnični trošak.

3. U tijeku postupka, sud je izveo slijedeće dokaze:

Uvid u zk. izvadak 583 k. o. [katastarska općina] (list 4), posjedovni list broj 298 za k. o. [katastarska općina] od 24. 09. 2020. (list 5), Uvjerenje Odjela za katastar nekretnina [adresa] o povijesti promjena na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] od 4. 11. 2020. (list 7), Geoportal preglednik za sporne nekretnine (list 9), Očitovanje Hrvatske šume Uprave šuma Podružnica Bjelovar od 23. 10. 2020. (list 10 i 11), zahtjev za mirno rješenje spora (list 12), posjedovni list broj 917 za k. o. [katastarska općina] od 31. 03. 2021. (list 19), povijesni zk. izvadak broj 583 k. o. [katastarska općina] (list 20 i 143), Zaključak Odjela za katastar nekretnina Daruvar od 22. 09. 2020. (list 27), rješenje Odjela za katastar nekretnina Daruvar od 15. 10. 2020. (list 30), Ugovor o kupoprodaji nekretnina od 23.

10. 2020. (list 34), Očitovanje Hrvatske šume, Uprava šuma Podružnica Bjelovar od 18. 01. 2021. (list 36), Kupoprodajni ugovor od 25. 03. 1975. (list 37), rješenje ZK Odjela Stalne službe Daruvar od 29. rujna 2021. (list 38), Očitovanje Hrvatske šume, Uprave šuma Podružnica Bjelovar od 19. 11. 2021. (list 44), fotografije spornih kčbr. (list 54-56), dopis Hrvatske šume, Uprava šuma Podružnica Bjelovar od 6. svibnja 2022. (list 57), Zahtjev za izdavanje teretnog lista (popratnica) od 10. svibnja 2021. (list 142), te su saslušani svjedoci LG, ŠG, VG i UG U, te je saslušan i tuženik kao stranka.

4. Izvođenjem dokaza, te analizom istih, sud je utvrdio slijedeće činjenično stanje: Uvidom u zk. izvadak broj 583 k. o. [katastarska općina] za sporne kčbr. [katastarska čestica], utvrđeno je da se iste vode u zemljišnim knjigama kao vlasništvo tuženika. Uvidom u posjedovni list broj 917 za k. o. [katastarska općina], utvrđeno je da se iste sporne nekretnine vode i u posjedu tuženika.

Uvidom u Ugovor o kupoprodaji nekretnina od 23. 10. 2020., te uvidom u povijesni zk. izvadak broj 583 k. o. [katastarska općina] za sporne kčbr. [katastarska čestica], utvrđeno je da je tuženik iste sporne nekretnine kupio dana 23. 10. 2020. od ranijeg zk. vlasnika DG.

5. Između stranaka nije bila sporna identifikacija predmetnih nekretnina na terenu.

6. S druge strane, uvidom u Očitovanje Hrvatskih šuma d.o.o., Uprave šuma Podružnica Bjelovar od 23. 10. 2020. utvrđeno je da su iste sporne nekretnine od 01.

01. 1985. uključene u gospodarenje Hrvatskih šuma, Šumarije Đulovac. Uvidom u Uvjerenje o povijesti promjena za sporne kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], utvrđeno je da su se iste nekretnine od 1978. vodile u posjedu Hrvatskih šuma, odnosno prednika Hrvatskih šuma, a sve temeljem kupoprodajnog ugovora zaključenog s ranijim posjednikom Kragić RG.

7. Međutim, tužitelj tijekom postupka nije dostavio sudu kao dokaz Ugovor o kupoprodaji zaključen sa Kragić Savetom, a niti je tijekom postupka dokazao postojanje takvog Ugovora o kupoprodaji.

Čak što više, u Uvjerenju o povijesti promjena za sporne kčbr. je i navedeno da u Odjelu za katastar nekretnina takav Ugovor ne postoji, dok u Ugovoru o kupoprodaji nekretnina od 25. 03. 1975., zaključen između RG i prednika tužitelja (UGD OOUR Šumarija Miokovićevo) se ne navode sporne kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

8. Dakle, tužitelj ničim tijekom postupka nije dokazao pravni temelj stjecanja posjeda spornih nekretnina, pa je sud na stanovištu da su tužitelj i njegovi prednici stekli posjed u najmanju ruku uzurpacijom ili na drugi nezakoniti način. Stoga se prema stanovištu suda tužitelj i ne može smatrati poštenim posjednikom na predmetnim spornim nekretninama, jer s obzirom na način stjecanja posjeda, tužitelj i njegovi pravni prednici su imali dovoljno razloga posumnjati da im ne pripada pravo na posjed spornih nekretnina.

9. Dakle, kako nije ispunjen uvjet poštenost posjeda za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, a temeljem čl. 159. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, sud je stoga i odbio tužitelja s tužbenim zahtjevom kao neosnovanim, a kako je to naznačeno u točki I. izreke presude.

S druge strane, na strani tužitelja nisu ispunjeni ni uvjeti za stjecanje prava vlasništva na spornim nekretninama temeljem čl. 16. Zakona o šumama (NN 52/90). Naime, uvidom u povijesne zk. izvatke za predmetne sporne nekretnine (list 20 i 143), utvrđeno je da iste sporne nekretnine nikada nisu bile upisane kao društveno vlasništvo, već naprotiv od 1935. pa do 2000. godine su bile upisane kao privatno vlasništvo prednika tuženika.

Kako čl. 16. st. 1. Zakona o šumama govori da je svo šumsko zemljište i šume, osim onih u privatnom vlasništvu, u vlasništvu Republike Hrvatske, onda tužitelj nema pravni osnov za stjecanje vlasništva temeljem Zakona o šumama, pa je i zbog toga trebalo odbiti tužitelja s tužbenim zahtjevom kao neosnovanim.

10. Kako je tužitelj u cijelosti izgubio parnicu, sud ga je temeljem čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku i obvezao na naknadu tuženiku u potpunosti parničnog troška i to u iznosu od 2.046,55 EUR, a kako je to naznačeno u točki II. izreke presude. Dosuđeni parnični troškovi tuženika se sastoje od troška zastupanja tuženika putem odvjetnika, a odnose se na sastav odgovora na zahtjev za mirno rješenje spora (200,00 EUR), sastava odgovora na tužbu (200,00 EUR), zastupanje tuženika na 5 ročišta (1.000,00 EUR), sastava 1 obrazloženog podneska (200,00 EUR), sastava žalbe protiv rješenja o osiguranju (100,00 EUR), sastav odgovora na žalbu (200,00 EUR), putnog troška punomoćnika tuženika za pristup na 5 ročišta na relaciji [adresa] – [adresa] – [adresa] (120,00 EUR), te pristojbe za odgovor na tužbu (26,54 EUR), a koji svi troškovi su bili potrebni za vođenje parnice i u skladu s odvjetničkom tarifom, Zakonom o sudskim pristojbama i stvarnim troškovima tuženika. Na dosuđene parnične troškove, sud je tuženiku dosudio i zatezne kamate, tako što je odredio da iste teku od dana donošenja I. stupanjske presude, pa do isplate, a po važećoj stopi zatezne kamate u skladu s čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, kako je to naznačeno u točki II. izreke presude.

Sud nije tuženiku priznao trošak za pristup na ročište za objavu i uručenje presude u iznosu od 100,00 EUR, jer smatra da taj trošak nije bio potreban za vođenje parnice, a temeljem čl. 155. st. 1. Zakona o parničnom postupku.

Trošak sastava žalbe protiv rješenja o osiguranju temeljem Tbr. 10. točke 4. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika se obračunava u iznosu od 50% tako da je trošak sastava spomenute žalbe u konkretnom slučaju u visini od 100,00 EUR, a ne u iznosu od 200,00 EUR kako je to zatražio tuženik.

11. Ostale izvedene dokaze, te navode stranaka, sud je ocijenio neodlučnim za donošenje ovakve presude.

U Daruvaru 03. siječanj 2025.

S U D A C :

Branislav Hunjak

P O U K A : Protiv ove odluke dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana održavanja ročišta za objavu i uručenje presude, osim za stranku koja o tom ročištu nije bila uredno obaviještena i za koju rok teče od uručenja presude primjenom pravila o dostavi pismena. Žalba se podnosi putem ovog suda nadležnom Županijskom sudu.

PRESUDA SE DOSTAVLJA:

1. ODO Bjelovar, Stalna služba u Daruvaru na broj P-DO-2010/2021

2. Odvjetnica Rolić Nives, Grubišno Polje