REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-10197/2023-42

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Zrinki Berečki, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice CP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Nicole Kwiatkowski, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, kojeg zastupaju punomoćnici JP, Margita Kiš Kapetanović i dr., odvjetnici u Odvjetničkom društvu Porobija&Porobija u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 16. prosinca 2024., u prisutnosti zamjenika punomoćnice tužiteljice Marka Kraljevića, odvjetnika i zamjenice punomoćnika tuženika Silvije Crnogaća Ćorušić, odvjetnice, dana 03. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I/ Utvrđuje se da je ništetan dio odredbe čl. 6 Ugovora o kreditu za kupnju motornog vozila broj 3208689537 od 23.03.2007. godine, sklopljenog između tužiteljice i tuženika, u dijelu u kojem je iskazan u valuti švicarski franak, a koji glasi:

Članak 6.

"obračunatoj po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem za CHF na dan plaćanja''.

II/ Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 1.520,87 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim:

- na iznos od 0,01 EUR od 13.02.2008. do isplate,

- na iznos od 1,49 EUR od 13.03.2008. do isplate,

- na iznos od 0,76 EUR od 17.04.2008. do isplate,

- na iznos od 0,94 EUR od 11.10.2008. do isplate,

- na iznos od 4,33 EUR od 13.11.2008. do isplate,

- na iznos od 0,94 EUR od 10.12.2008. do isplate,

- na iznos od 7,97 EUR od 01.02.2009. do isplate,

- na iznos od 9,19 EUR od 25.02.2009. do isplate,

- na iznos od 6,73 EUR od 27.03.2009. do isplate,

- na iznos od 7,44 EUR od 01.05.2009. do isplate,

- na iznos od 5,65 EUR od 31.05.2009. do isplate,

- na iznos od 5,69 EUR od 27.06.2009. do isplate,

- na iznos od 4,89 EUR od 30.07.2009. do isplate,

- na iznos od 5,17 EUR od 28.08.2009. do isplate,

- na iznos od 4,79 EUR od 26.09.2009. do isplate,

- na iznos od 4,35 EUR od 30.10.2009. do isplate,

- na iznos od 5,71 EUR od 20.11. 2009. do isplate,

- na iznos od 6,35 EUR od 23.12. 2009. do isplate,

- na iznos od 7,95 EUR od 26.01.2010. do isplate,

- na iznos od 8,15 EUR od 25.02. 2010. do isplate,

- na iznos od 10,02 EUR od 23.03.2010. do isplate,

- na iznos od 9,75 EUR od 16.04.2010. do isplate,

- na iznos od 12,14 EUR od 20.05.2010. do isplate,

- na iznos od 13,43 EUR od 24.06.2010. do isplate,

- na iznos od 15,37 EUR od 20.07.2010. do isplate,

- na iznos od 19,08 EUR od 22.08.2010. do isplate,

- na iznos od 17,21 EUR od 05.10.2010. do isplate,

- na iznos od 15,63 EUR od 04.11.2010. do isplate,

- na iznos od 19,75 EUR od 27.11. 2010. do isplate,

- na iznos od 27,14 EUR od 01.01.2011. do isplate,

- na iznos od 24,02 EUR od 19.01.2011. do isplate,

- na iznos od 24,17 EUR od 04.03.2011. do isplate,

- na iznos od 23,81 EUR od 23.03.2011. do isplate,

- na iznos od 23,21 EUR od 29.04.2011. do isplate,

- na iznos od 28,59 EUR od 25.05.2011. do isplate,

- na iznos od 31,76 EUR od 01.07.2011. do isplate,

- na iznos od 38,20 EUR od 30.07.2011. do isplate,

- na iznos od 35,23 EUR od 31.08.2011. do isplate,

- na iznos od 29,57 EUR od 12.10.2011. do isplate,

- na iznos od 31,65 EUR od 04.11.2011. do isplate,

- na iznos od 29,66 EUR od 22.11.2011. do isplate,

- na iznos od 31,90 EUR od 31.12.2011. do isplate,

- na iznos od 32,63 EUR od 12.01.2012. do isplate,

- na iznos od 33,96 EUR od 19.02.2012. do isplate,

- na iznos od 33,31 EUR od 22.03.2012. do isplate,

- na iznos od 33,61 EUR od 26.04.2012. do isplate,

- na iznos od 34,23 EUR od 12.06.2012. do isplate,

- na iznos od 34,02 EUR od 27.06.2012. do isplate,

- na iznos od 33,67 EUR od 03.08.2012. do isplate,

- na iznos od 33,67 EUR od 03.08.2012. do isplate,

- na iznos od 30,62 EUR od 25.09.2012. do isplate,

- na iznos od 32,63 EUR od 18.10.2012. do isplate,

- na iznos od 33,60 EUR od 17.11.2012. do isplate,

- na iznos od 33,14 EUR od 19.12. 2012. do isplate,

- na iznos od 30,71 EUR od 31.01.2013. do isplate,

- na iznos od 32,04 EUR od 27.02.2013. do isplate,

- na iznos od 32,68 EUR od 26.03.2013. do isplate,

- na iznos od 31,88 EUR od 26.04.2013. do isplate,

- na iznos od 30,06 EUR od 25.05.2013. do isplate,

- na iznos od 29,22 EUR od 30.06.2013. do isplate,

- na iznos od 30,00 EUR od 24.07.2013. do isplate,

- na iznos od 31,18 EUR od 31.08.2013. do isplate,

- na iznos od 32,27 EUR od 26.09.2013. do isplate,

- na iznos od 31,91 EUR od 31.10.2013. do isplate,

- na iznos od 32,63 EUR od 30.11. 2013. do isplate,

- na iznos od 33,24 EUR od 27.12.2013. do isplate,

- na iznos od 32,19 EUR od 23.01.2014. do isplate,

- na iznos od 34,11 EUR od 28.02.2014. do isplate,

- na iznos od 34,08 EUR od 26.03.2014. do isplate,

- na iznos od 33,82 EUR od 15.04 2014. do isplate, za razdoblje do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022., po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. pa do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III/ Utvrđuje se da je ništetan dio odredbe čl. 2. Ugovora o kreditu za kupnju motornog vozila broj 3208689537 od 23.03.2007. godine sklopljenog između tužiteljice i tuženika, koji glasi:

" Članak 2.

u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d.,…"

IV/ Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 493,39 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim:

- na iznos od 2,46 EUR od 13.11.2007. do isplate,

- na iznos od 2,42 EUR od 15.12.2007. do isplate,

- na iznos od 2,49 EUR od 12.01.2008. do isplate,

- na iznos od 2,52 EUR od 13.02.2008. do isplate,

- na iznos od 3,66 EUR od 13.03.2008. do isplate,

- na iznos od 3,63 EUR od 17.04.2008. do isplate,

- na iznos od 3,50 EUR od 17.05.2008. do isplate,

- na iznos od 3,55 EUR od 17.06.2008. do isplate,

- na iznos od 3,53 EUR od 12.07.2008. do isplate,

- na iznos od 3,50 EUR od 23.08.2008. do isplate,

- na iznos od 3,52 EUR od 11.09.2008. do isplate,

- na iznos od 3,64 EUR od 11.10.2008. do isplate,

- na iznos od 3,77 EUR od 13.11.2008. do isplate,

- na iznos od 3,64 EUR od 10.12.2008. do isplate

- na iznos od 3,92 EUR od 01.02.2009. do isplate,

- na iznos od 3,96 EUR od 25.02.2009. do isplate,

- na iznos od 3,87 EUR od 27.03.2009. do isplate,

- na iznos od 3,90 EUR od 01.05.2009. do isplate,

- na iznos od 3,82 EUR od 31.05.2009. do isplate,

- na iznos od 3,83 EUR od 27.06.2009. do isplate,

- na iznos od 3,79 EUR od 30.07.2009. do isplate,

- na iznos od 6,97 EUR od 28.08.2009. do isplate,

- na iznos od 6,04 EUR od 26.09.2009. do isplate,

- na iznos od 6,01 EUR od 30.10.2009. do isplate,

- na iznos od 6,10 EUR od 20.11. 2009. do isplate,

- na iznos od 6,14 EUR od 23.12. 2009. do isplate,

- na iznos od 6,24 EUR od 26.01.2010. do isplate,

- na iznos od 6,26 EUR od 25.02. 2010. do isplate,

- na iznos od 6,38 EUR od 23.03.2010. do isplate,

- na iznos od 6,36 EUR od 16.04.2010. do isplate,

- na iznos od 6,51 EUR od 20.05.2010. do isplate,

- na iznos od 6,59 EUR od 24.06.2010. do isplate,

- na iznos od 6,72 EUR od 20.07.2010. do isplate,

- na iznos od 6,95 EUR od 22.08.2010. do isplate,

- na iznos od 6,84 EUR od 05.10.2010. do isplate,

- na iznos od 6,73 EUR od 04.11.2010. do isplate,

- na iznos od 7,00 EUR od 27.11. 2010. do isplate,

- na iznos od 7,47 EUR od 01.01.2011. do isplate,

- na iznos od 7,27 EUR od 19.01.2011. do isplate,

- na iznos od 7,28 EUR od 04.03.2011. do isplate,

- na iznos od 7,26 EUR od 23.03.2011. do isplate,

- na iznos od 7,22 EUR od 29.04.2011. do isplate,

- na iznos od 7,56 EUR od 25.05.2011. do isplate,

- na iznos od 7,76 EUR od 01.07.2011. do isplate,

- na iznos od 8,17 EUR od 30.07.2011. do isplate,

- na iznos od 7,98 EUR od 31.08.2011. do isplate,

- na iznos od 7,62 EUR od 12.10.2011. do isplate,

- na iznos od 7,76 EUR od 04.11.2011. do isplate,

- na iznos od 7,63 EUR od 22.11.2011. do isplate,

- na iznos od 7,77 EUR od 31.12.2011. do isplate,

- na iznos od 7,82 EUR od 12.01.2012. do isplate,

- na iznos od 7,90 EUR od 19.02.2012. do isplate,

- na iznos od 7,86 EUR od 22.03.2012. do isplate,

- na iznos od 7,88 EUR od 26.04.2012. do isplate,

- na iznos od 7,92 EUR od 12.06.2012. do isplate,

- na iznos od 7,91 EUR od 27.06.2012. do isplate,

- na iznos od 7,89 EUR od 03.08.2012. do isplate,

- na iznos od 7,89 EUR od 03.08.2012. do isplate,

- na iznos od 7,69 EUR od 25.09.2012. do isplate,

- na iznos od 7,82 EUR od 18.10.2012. do isplate,

- na iznos od 7,88 EUR od 17.11.2012. do isplate,

- na iznos od 7,85 EUR od 19.12. 2012. do isplate,

- na iznos od 7,70 EUR od 31.01.2013. do isplate,

- na iznos od 7,78 EUR od 27.02.2013. do isplate,

-na iznos od 7,82 EUR od 26.03.2013. do isplate,

-na iznos od 7,77 EUR od 26.04.2013. do isplate,

- na iznos od 7,66 EUR od 25.05.2013. do isplate,

- na iznos od 7,60 EUR od 30.06.2013. do isplate,

- na iznos od 7,65 EUR od 24.07.2013. do isplate,

- na iznos od 7,73 EUR od 31.08.2013. do isplate,

- na iznos od 7,80 EUR od 26.09.2013. do isplate,

- na iznos od 7,77 EUR od 31.10.2013. do isplate,

- na iznos od 7,82 EUR od 30.11. 2013. do isplate,

- na iznos od 7,86 EUR od 28.12.2013. do isplate,

- na iznos od 7,79 EUR od 24.01.2014. do isplate,

- na iznos od 7,91 EUR od 28.02.2014. do isplate,

- na iznos od 7,91 EUR od 27.03.2014. do isplate,

-na iznos od 7,90 EUR od 16.04 2014. do isplate, za razdoblje do 31. prosinca 2007. po stopi iz čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate ("Narodne novine" broj:153/04), za razdoblje od 01. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022., po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. pa do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

V/ Odbija se kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva kojim tužiteljica predlaže utvrditi ništetnom dio odredbe čl. 1. Ugovora o kreditu za kupnju motornog vozila broj 3208689537 od 23.03.2007. godine sklopljenog između tužiteljice i tuženika, u dijelu u kojem je iskazana u valuti švicarski franak, a koji glasi:

" Članak 1.

Kreditor odobrava i stavlja na raspolaganje Korisniku kredita kredit za kupnju motornog vozila pod nazivom Renault financiranje (u daljnjem tekstu: Kredit) u kunskoj protuvrijednosti od 10.352,92 CHF ( slovima: desettisućatristopedesetdva švicarska franka i devedesetdva rapena) obračunato prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke dan isplate kredita."

VI/ Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 2.365,12 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 03. siječnja 2025. pa do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.1. Tužiteljica u tužbi od 30. svibnja 2019. navodi da je između stranaka sklopljen Ugovor o kreditu za kupnju motornog vozila broj 3208689537 od 23. ožujka 2007., potvrđen dana 27. ožujka 2007. kod javnog bilježnika Nine Bubaš Magličić iz [adresa] pod brojem: OV-3832/07, temeljem kojeg je tuženik kao kreditor, tužiteljici kao korisniku kredita, odobrio i isplatio kredit u iznosu od 10.352,92 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a na dan isplate kredita. U članku 2. predmetnog Ugovora određena je kamatna stopa u visini od 5,50% godišnje, promjenjiva, a temeljem Odluke o kamatnim stopama tuženika, a kredit je otplaćivan u mjesečnim anuitetima. Smatra da su predmetnim Ugovorom o kreditu povrijeđena njezina prava kao potrošača, na način da je tuženik koristio nedopuštene i nepoštene ugovorne odredbe, i to prvenstveno odredbe koje se odnose na ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica - švicarski franak te ugovornu odredbu kojom je tuženiku omogućeno da jednostrano mijenja kamatnu stopu te smatra da cjelokupno ponašanje tuženika prilikom potpisivanja predmetnog ugovora i trajanja ugovornog odnosa predstavljalo zavaravajuću poslovnu praksu. Naime, u bitnom ističe da su stranke predmetni Ugovor o kreditu sklopile na unaprijed formuliranom standardnom obrascu te da se radi o unaprijed formuliranim ugovornim odredbama o kojima stranke nisu pojedinačno pregovarale; da joj tuženik prije i prilikom zaključenja Ugovora o kreditu nije pružio dovoljno informacija i obavijesti o rizicima vezanim za ugovaranje valutne klauzule CHF te da visina kamatne stope nije određena niti odrediva budući je ugovorena kao promjenjiva na temelju jednostrane odluke tuženika, bez da su utvrđeni razumni i provjerljivi parametri, kao i egzaktna metodologija izračuna, što je rezultiralo je neravnotežom u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu tužiteljice kao potrošača, a zbog značajnog porasta visine mjesečnog anuiteta tijekom otplate predmetnog kredita. Smatra da ima pravo na podnošenje restitucijskog zahtjeva u visini iznosa koje je preplatila tuženiku, a tuženik stekao po osnovi ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, odnosno bez pravne osnove . U smislu čl. 502. c Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 20/22, dalje:ZPP) poziva se na utvrđenja iz odluka Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 04. srpnja 2013., Visokog trgovačkog suda Republike poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. i poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. te odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske Revt- 249/14-2 od 9. travnja 2015. i broj Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018. Stoga predlaže donošenje presude kojom se utvrđuje da su ništetni dijelovi odredbi čl.1. i čl. 6. u dijelu u kojem je iskazana u valuti švicarski franak te dio odredbe čl. 2. predmetnog Ugovora o kreditu (sve sadržaja pobliže navedenog pod toč. I/, III/ i V/ izreke ove presude) te predlaže naložiti tuženiku da joj s osnove preplaćene razlike valutnog tečaja isplati ukupno iznos od 11.343,39 kuna te s osnove preplaćenih kamata isplati ukupno iznos od 3.646,97 kuna sve zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose glavnica kako je to pobliže navedeno u zahtjevu iz tužbe, uz naknadu parničnog troška zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate.

1.2. Nakon provedenog financijskog vještačenja, tužiteljica u podnesku od 22. prosinca 2020. djelomično preinačava tužbu, na način da s osnove povrata preplaćene razlike valutnog tečaja potražuje isplatu iznosa od 11.459,03 kuna te s osnove povrata preplaćenih kamata potražuje isplatu iznosa od 3.717,56 kuna sve zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose glavnica kako je to pobliže navedeno u zahtjevu iz istog podneska, uz naknadu parničnog troška zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana presuđenja pa do isplate.

1.3. U ponovljenom postupku (nakon donošenja rješenja Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-227/2023-3 od 5. srpnja 2023., kojim je povodom žalbe tuženika ukinuta presuda ovog suda poslovni broj P-3471/2019-26 od 25. studenog 2022. u pobijanim dijelovima pod točkama I/,II/,III/, IV/ i V/ izreke navedene presude te predmet vraćen ovom sudu na ponovno suđenje) ustraje kod prethodno postavljenih zahtjeva za utvrđenje te sukladno odredbama Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine", broj 57/2022) novčane tužbene zahtjeve precizira u valuti EUR, na način da konačno postavljenim tužbenim zahtjevom u podnesku od 13. ožujka 2024. (ispravljenim na ročištu od 16. prosinca 2024.) s osnove povrata preplaćene razlike valutnog tečaja potražuje isplatu ukupnog iznosa od 1.520,87 EUR te s osnove povrata preplaćenih kamata potražuje isplatu ukupnog iznosa od 493,39 EUR sve zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose preplaćenih glavnica kako je to pobliže navedeno pod točkama II/ i IV/ izreke.

2.1. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti osporava osnovanost tužbenih zahtjeva, visinu novčanih tužbenih zahtjeva i tijek zatraženih zateznih kamata te ističe prigovor zastare u odnosu na novčane tužbene zahtjeve. U svezi istaknutog prigovora zastare, smatra da kolektivna tužba na koju se poziva tužiteljica nije prekinula zastaru za tražbinu tužiteljice unatoč pravnom shvaćanju Vrhovnog suda RH u presudi poslovni broj Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018., jer prema odredbi čl. 502 c. ZPP-a i odredbi članka 118. Zakona o zaštiti potrošača sud je u pojedinačnom postupku vezan za pravno utvrđenje iz presude donesene povodom tužbe za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača, ali tužiteljica nije bila stranka kolektivnog postupka, pa ne postoji, sve do podnošenja ove tužbe, nikakva radnja tužiteljice usmjerena na ostvarivanje njezinih konkretnih prava koja bi prekinula tijek zastare, a da je zakonodavac imao u vidu da kolektivna tužba prekida zastaru za pojedinačne potrošače, onda bi to i propisao, a nije, nego je samo predvidio da pojedinačni potrošač može koristiti u ovom postupku samo utvrđenja iz parnice za zaštitu kolektivnih interesa. U odnosu na valutnu klauzulu, ističe da je tužiteljica bila upoznata s valutnim rizikom te da to jasno navedeno u članku 1. Ugovora, gdje je vidljivo da je kredit sklopljen u CHF, a valutna klauzula je izrijekom zakonom dopuštena, legitimna ugovorna odredba, koja ne može postati ništetnom zbog kretanja tečaja kune prema stranoj valuti tijekom trajanja ugovornog odnosa, jer se kretanje tečaja kune prema nekoj stranoj valuti ne može smatrati protivnom Ustavu RH, prisilnim propisima ili moralu društva, pa ne može ni valjano ugovorenu valutnu klauzulu naknadno učiniti ništetnom. Osim toga tuženik ističe da nije niti mogao, niti morao znati za rast tečaja CHF, jer da je CHF dugi niz godina bio stabilna valuta, a ujedno je prilikom sklapanja ugovora tuženik pružio tužiteljici sve potrebne informacije. Naime, navodi da je cilj i uloga HNB-a održati stabilnost kune prema EUR i time omogućiti stabilnost cijena, što je bila javno dostupna činjenica, kao što je bila javno dostupna i činjenica da HNB ne štiti tečaj kune prema CHF, već da se isti posredno formira preko EUR. Nadalje, tuženik ističe da je bio posljednji koji je u svoju ponudu uveo kredite u CHF te da iste, ne samo da nije reklamirao niti nudio ništa više nego što je nudio kredite u EUR i kunama, nego je dapače destimulirao korisnike da uzimaju kredite u CHF time što je nudio najviše kamatne stope na takve kredite u odnosu na konkurenciju. Stoga smatra da se od tuženika ne može očekivati da klijenta informira o nečemu o čemu niti sam nema saznanja, odnosno o budućem smjeru kretanja tečaja. Nadalje, tuženik ističe da se od 1. siječnja 2013. kamata sastoji od fiksnog dijela i objektivnog parametra, a sve s obzirom na odredbe ZID Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj 127/12). Navodi da je Uprava banke na svojoj 688. sjednici, održanoj dana 11. prosinca 2012. donijela Opće uvjete promjene kamatnih stopa Zagrebačke banke d.d. u kreditnom poslovanju s domaćim i stranim osobama od 11. prosinca 2012., koji su u primjeni od 1. siječnja 2013., kao i da je o navedenom tužiteljicu obavijestila obaviješću od 8. siječnja 2013. U odnosu na prethodno razdoblje do 1. siječnja 2013. u bitnom ističe da se kamatna stopa mijenjala u skladu sa zakonom i Ugovorom (čl.2.st.1), odnosno sukladno Općim uvjetima poslovanja Zagrebačke banke d.d. koji su se primjenjivali od 01. listopada 1999. , a koji su dopunjeni stupanjem na snagu Općih uvjeta promjene kamatnih stopa Zagrebačke banke d.d. u kreditnom poslovanju s domaćim i stranim osobama koji su bili u primjeni od 01. siječnja 2011. Dakle, tuženik se obvezao da će Odluku o kamatnim stopama, odnosno kamatnu stopu mijenjati u skladu s promjenom tržišnih uvjeta, što je u skladu s ranije važećim Zakonom o zaštiti potrošača iz 2003. i Zakonom o zaštiti potrošača iz 2007. te sada važećim Zakonom o zaštiti potrošača. Stoga ističe da se modus promjenjivosti kamatne stope iz odredbe čl.2.st.1. predmetnog Ugovora o kreditu temelji na materijalnom pravu koje je važilo u vrijeme sklapanja Ugovora te da ne predstavlja jednostranu izmjenu redovne kamate od strane banke "po pukom nahođenju banke", na koju upire tužiteljica, odnosno u bitnom sadržajno ističe da je kamatnu stopu mijenjao zbog opravdanih razloga (promjene tržišnih uvjeta), u skladu sa svojim općim aktima, čije je primjena bila ugovorena u predmetnom Ugovoru. Predlaže tužbene zahtjeve odbiti kao neosnovane uz naknadu parničnog troška zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate.

2.2. Tijekom postupka (listovi 80-83 spisa) tuženik navodi da iz isprave-prometa po kreditu (u dijelu pod nazivom "Naziv platitelja") za većinu anuiteta nije vidljivo tko ih je platio, pa stoga ističe i prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužiteljice u odnosu na tužbene zahtjeve kojima potražuje isplatu utuženih novčanih iznosa "u slučaju da tužiteljica ne dokaže da je iste platila" te osporava tužiteljici status potrošača, smatrajući da je teret dokaza tvrdnji da je potrošač na tužiteljici. Nadalje,u bitnom ističe da je njegovo postupanje bilo u skladu s načelom savjesnosti i poštenja, slijedom čega osporava osnovanost zahtjeva za povrat utuženih iznosa te pravo na isplatu zateznih kamata, pozivom na odredbe čl. 1112. i 1115. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine" 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18; dalje: ZOO). U odnosu na postavljene tužbene zahtjeve za isplatu u podnesku tužiteljice od 22. prosinca 2020. protivi se preinaci tužbe te podredno ističe prigovor zastare. Predlaže tužbene zahtjeve odbiti kao neosnovane uz naknadu parničnog troška zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana presuđenja pa do isplate.

2.3. U ponovljenom postupku, po primitku podneska tužiteljice od 13. ožujka 2024., navodi da se opreza radi protivi preinaci tužbe (u dijelu novčanih tužbenih zahtjeva) te ističe prigovor zastare "u odnosu na preinačene dijelove". Ustraje kod svih prethodnih prigovora istaknutih u pogledu osporavanja osnovanosti svih postavljenih tužbenih zahtjeva, a osobito kod prigovora zastare. Pri tome u bitnom ističe da je u odnosu na "preinačene dijelove" novčanih tužbenih zahtjeva za računanje zastare odlučan dan preinake tužbe, a ne dan podnošenja tužbe. Također, protivi se tijeku zatraženih zakonskih zateznih kamata te u bitnom ističe da, sve i u slučaju da se tuženika može smatrati nepoštetnim i nesavjesnim stjecateljem (što osporava), do dana podnošenja tužbe u ovom predmetu tužiteljica nije isticala ništetnost spornih ugovornih odredbi zbog njihovog navodnog nepoštanja, pa da bi stoga tužiteljica eventualno imala pravo na isplatu zakonskih zateznih kamata od dana podnošenja tužbe u ovom predmetu, a na preinačeni dio od dana preinake. Predlaže sve tužbene zahtjeve odbiti kao neosnovane uz naknadu parničnog troška zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana presuđenja pa do isplate.

3.1. U odnosu na protivljenje tuženika djelomičnoj preinaci tužbe prema podnesku tužiteljice od 22. prosinca 2020., ističe se da su novčani tužbeni zahtjevi u istom podnesku postavljeni nakon provedenog financijskog vještačenja te da prije nalaza i mišljenja vještaka tužiteljica nije mogla imati potpuna saznanja o pojedinim preplaćenim mjesečnim iznosima i datumima plaćanja istih, slijedom čega se radi o situaciji iz čl.190. st. 2. ZPP- a, pa je stoga sud navedenu preinaku dopustio na ročištu od 23. rujna 2022. Valja ukazati i da je na sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 26. studenog 2021. zauzet stav da je u predmetima po tužbama korisnika kredita u švicarskim francima dopuštena preinaka tužbe nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem.

3.2. U odnosu na protivljenje tuženika "opreza radi" preinaci tužbe prema podnesku tužiteljice od 13. ožujka 2024. ističe se da u navedenom podnesku konačno preciziranim novčanim tužbenim zahtjevom (ispravljenim na ročištu od 16. prosinca 2024.) tužiteljica nije preinačila tužbu već je prethodno postavljeni novčani tužbeni zahtjev po obje utužene osnove (kako u pogledu ukupnog iznosa glavnica, tako i u pogledu pojedinih iznosa glavnica na koje potražuje isplatu zakonskih zateznih kamata od sljedećeg dana nakon dana plaćanja pojedinih iznosa pa do isplate) precizirala u sada važećoj valuti EUR (primjenom fiksnog tečaja konverzije od 7,53450 te primjenom pravila za preračunavanje i zaokruživanje iz Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj), pa se navedenom tuženik ne može osnovano protiviti.

4. Tijekom postupka izvođenja dokaza izvršen je uvid u Ugovor o kreditu za kupnju motornog vozila broj 3208689537 od 23. srpnja 2007., (listovi 13-16 i 18 spisa), Predračun broj 2007-1903-4 od 19. ožujka 2007. (list 17 spisa), Zahtjev za izdavanje potvrde od 01. travnja 2019. (list 20 spisa), Prvi otplatni plan (listovi 21-24 spisa), Promet po kreditu/Specifikacija uplata (listovi 25-31 spisa), Pregled promjena kamatnih stopa po kreditu (list 32 spisa), Otplatnu tablicu (listovi 33-34 spisa), Obavijest tuženika o novostima u utvrđivanju visine kamatne stope od 08. siječnja 2013. (list 55 spisa), Opće uvjete poslovanja Zagrebačke banke d.d. od 6. srpnja 1999. (listovi 56-60 spisa), Opće uvjete kamatnih stopa Zagrebačke banke u poslovanju s domaćim i stranim fizičkim osobama (listovi 61-68 spisa), provedeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku za financije Petri Blašković iz Centra za financijska vještačenja d.o.o. (listovi 93- 100 spisa) te je saslušana tužiteljica (list 124 spisa).

5. Temeljem ocjene izvedenih dokaza, u skladu s čl. 8. ZPP-a, sud nalazi da su tužbeni zahtjevi u pretežnom dijelu osnovani.

6. Iz priložene dokumentacije u koju je izvršen uvid kao bitno je utvrđeno sljedeće:

-da je između tužiteljice CP (rođene C), kao korisnika kredita i tuženika, kao kreditora zaključen Ugovor o kreditu za kupnju motornog vozila broj 3208689537 od 23. srpnja 2007., s namjenom kupnje vozila marke RENAULT, model TWINGO AUTHENTIQUE (čl.5.), u kunskoj protuvrijednosti 10.352,92 CHF (desettisućatristopedesetdva švicarska franka i devedesetdva rapena) obračunato po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate kredita (čl.1.st.1.), uz redovnu kamatu, koja je promjenjiva, u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d., a koja na dan sklapanja Ugovora iznosi 5,50% godišnje (čl.2. st.1 ) i rok otplate kredita 84 mjeseca (čl.3.), da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti… obračunatoj po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem za CHF na dan plaćanja… (čl.6.st.1);

-da je javni bilježnik Nina Bubaš Magličić iz [adresa] dana 27. ožujka 2007. potvrdila da je tužiteljici gore navedeni ugovor pročitan i upozorena je da isti ima snagu ovršnog javnobilježničkog akta;

-da su u otplatnom planu i prometu po kreditu navedeni anuiteti, datum dospijeća i plaćanja istih;

- da se u Općim uvjetima poslovanja Zagrebačke banke d.d. od 6. srpnja 1999. (koji su bili na snazi u vrijeme zaključenja predmetnog Ugovora o kreditu), između ostalog, pobliže obrazlažu kamate, naknade i troškovi.

7. Tijekom postupka nije bilo sporno da je tuženik sastavio predmetni Ugovor o kreditu te nije sporno da je predmetni kredit u cijelosti otplaćen.

8. U odnosu na nepoštenu ugovornu odredbu o promjenjivoj stopi redovne kamate i valutnoj klauzuli vođen je sudski postupak zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu koji je 4. srpnja 2013. donio presudu poslovni broj P- 1401/2012 kojom je utvrđeno da je, između ostalih, ovdje tuženik u razdoblju od 1. studenoga 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, te u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenljiva, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik, kao trgovac, i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali sve na štetu potrošača pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 96/03.) u razdoblju do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09.) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

9. Presuda Trgovačkog suda u Zagrebu u dijelu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu redovnu kamatnu stopu koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva potvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda Republike poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. Vrhovni sud Republike Hrvatske je 9. travnja 2015. donio presudu poslovni broj Revt-249/14-2 kojom je odbijena, između ostalog, i revizija tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske.

10. U pogledu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica švicarski franak (valutna klauzula):

- Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je presudom poslovni broj Pž-7129/13- 4 od 13. lipnja 2014. preinačio prvostupanjsku presudu i odbio ovaj dio tužbenog zahtjeva,

- Vrhovni sud Republike Hrvatske je presudom i rješenjem poslovni broj Revt- 249/14-2 od 9. travnja 2015. potvrdio presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske o odbijanju ovog dijela tužbenog zahtjeva,

- Ustavni sud Republike Hrvatske je odlukom broj U-III-2521/2015, U-III- 2536/2015, U-III-2547/2015, U-III-2565/2015, U-III-2603/2015, U-III-2604/2015 i U-III- 2605/2015 od 13. prosinca 2016. ukinuo presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske kojom je odbijen zahtjev upravljen na utvrđenje da su povrijeđeni kolektivni interesi i prava potrošača u odnosu na ugovorenu valutu,

- Vrhovni sud Republike Hrvatske je rješenjem poslovni broj Revt-575/16-5 od 3. listopada 2017. ukinuo presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. u dijelu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu valutu,

- Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je 14. lipnja 2018. donio presudu poslovni broj Pž-6632/17 kojom je odbijena, između ostalog, i žalba ovdje tuženika protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013.,

- Vrhovni sud Republike Hrvatske je odlukom poslovni broj Rev-2221/2018-11 od 3. rujna 2019. potvrdio presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17 kojom je utvrđena povreda kolektivnih interesa i prava potrošača u odnosu na ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica CHF.

11. Dakle, pravomoćnim presudama u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača odlučeno je da je tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. (u kojem razdoblju je sklopljen i predmetni Ugovor o kreditu), povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita (uključujući i tužiteljicu) sklapajući ugovore o kreditima te koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom i drugim internim aktima tuženika te u razdoblju od 1. studenoga 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita (uključujući i tužitelja) sklapajući ugovore o kreditima te koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula.

12. Ovdje valja istaknuti da je, sukladno članku 502.c ZPP-a i članku 118. Zakona o zaštiti potrošača, ovaj sud vezan za utvrđenja iz navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača. Naime, člankom 502.c ZPP-a propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavka 1. ovoga Zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

13. Navedeno pravno shvaćanje zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev-3142/2018-2 od 19. ožujka 2019. uz obrazloženje da sudovi nisu dužni u navedenom pravcu provoditi dokazni postupak neovisno o tome što se u postupcima kolektivne zaštite pravna zaštita pruža na općenitoj, odnosno apstraktnoj razini, s obzirom da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. st. Zakona o zaštiti potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a kako je to propisano člankom 118. Zakona o zaštiti potrošača.

14. Citirana odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske bila je predmet ustavnosudskog ispitivanja i Ustavni sud Republike Hrvatske ju je u cijelosti potvrdio odlukom U-III-2233/2019 od 10. lipnja 2020. u kojoj je obrazložio da je Vrhovni sud detaljno obrazložio zašto o pravnom pitanju o kojem je već jednom pravomoćno odlučeno u sporu radi zaštite kolektivnih interesa i prava nije potrebno izvoditi dokaze u svakom parničnom postupku u kojem se odlučuje o individualnim restitucijskim zahtjevima potrošača, pri čemu je Vrhovni sud imao u vidu narav i svrhu pravnih sredstava kolektivne zaštite potrošača.

15. U odnosu na direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača valja istaknuti i to da je tuženiku dopušteno dokazivati suprotno, ali samo u slučaju kada bi se radilo o nekim posebnim okolnostima koje bi isključivale vezanost za pravomoćnu odluku u kolektivnom sporu (npr. da tužitelj nije potrošač nego trgovac) onda je teret dokaza takve činjenice na tuženiku i dopušteno je tuženiku to dokazivati (ovakvo pravno shvaćanje zauzeo je Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev-18/2018 od 26. svibnja 2020.), a što u ovom postupku tuženik nije dokazao.

16. Nadalje, Ustavni sud Republike Hrvatske je u odluci brojU-III-5458/2021 od 30. lipnja 2022. iznio pravno shvaćanje da su "…u pojedinačnim potrošačkim sporovima banke ovlaštene tvrditi i dokazivati da su u postupku sklapanja pojedinačnog ugovora o kreditu (unatoč tome što ih nisu utvrdile konkretnim formularnim ili standardnim ugovorom) ipak na drugi način dale odgovarajuće obavijesti potrošaču o naravi, rizicima i posljedicama osporenih ugovornih odredaba na određivanje njegove novčane obveze i da je potrošač, unatoč punoj obaviještenosti, svejedno pristao na sklapanje takvog ugovora. U slučaju postojanja takvog informiranog pristanka, na redovnim je sudovima zadaća da u pojedinačnim potrošačkim sporovima provjere na koji način ta okolnost utječe na primjenjivost (direktni učinak) pravomoćnih presuda donesenih u kolektivnom sporu i na ocjenu poštenosti (ništetnosti) odredaba konkretnog ugovora."

17. U odnosu na sredstva dokazivanja (dokaze) o punoj obaviještenosti konkretnog potrošača Ustavni sud je istaknuo "…da postoji već stabilna praksa redovnih sudova i Ustavnog suda o tome da se saslušanjem javnog bilježnika ne može utvrđivati obaviještenost potrošača prije sklapanja konkretnog ugovora jer javni bilježnik pri solemnizaciji ugovora o kreditu nije mogao potrošaču objasniti parametre promjene kamatne stope ili rizike fluktuacije tečaja švicarskog franka koji nisu bili navedeni u ugovoru o kreditu kojeg je solemnizirao, niti je imao takve zakonske ovlasti…".

18. Također je stajalište Ustavnog suda da saslušanje zaposlenika banaka koji nisu sudjelovali u sklapanju konkretnog ugovora (već mogu iskazivati o općim procedurama banke pri sklapanju ugovora) po svojoj dokaznoj vrijednosti nisu prikladni za utvrđivanje obavijesti koje su dane konkretnom potrošaču i da nesaslušavanje takvog predloženog zaposlenika banke ne može povrijediti načelo jednakosti oružja i utjecati na ishod i pravičnost postupka.

19. Dakle, iz citiranih odluka Vrhovnog suda i Ustavnog suda slijedi da je ovaj sud vezan za utvrđenja iz navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, ali da banka može dokazivati postojanje posebnih okolnosti zbog kojih se na konkretnog potrošača ne bi primjenjivao direktan učinak odluke iz kolektivnog spora. U tom smislu banka može predložiti da se na okolnost obavijesti koje su dane određenom potrošaču prije sklapanja konkretnog ugovora sasluša njezin zaposlenik koji je sudjelovao u sklapanju tog ugovora i to na okolnost pune obaviještenosti potrošača o značenju promjenjivosti kamatne stope i parametrima promjene kamatne stope te o rizicima fluktuacije tečaja CHF.

20. Sud je prihvatio kao neposredno uvjerljiv iskaz tužiteljice (list 124 spisa), iz kojeg u bitnom proizlazi da ona s tuženikom nije mogla pregovarati o pojedinim odredbama predmetnog Ugovora o kreditu te da joj od strane djelatnice tuženika s kojom sam razgovarala prije zaključenja Ugovora nisu posebno pojašnjeni kriteriji i okolnosti pod kojima dolazi do promjene kamatne stope niti je upozorena na eventualne rizike ugovaranja kredita s valutnom klauzulom vezanom uz valutu CHF, a koji je pristala zaključiti budući se radilo o najpovoljnijem kreditu. Prije potpisivanja Ugovora je i pročitala te je odredbe Ugovora razumjela koliko je mogla, s obzirom na svoju struku (kuharica). Vozilo za koje joj je odobren predmetni kredit kupila je isključivo za svoje osobne potrebe jer joj je bilo potrebno za putovanje na posao, s obzirom da stanuje u predgrađu [adresa], a radi u centru grada, a u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora radila je u pekari. Mjesečne anuitete kredita, koji je u međuvremenu u cijelosti otplaćen, plaćala je isključivo ona vlastitim novčanim sredstvima, na način da je svaki mjesec osobno odlazila u poslovnicu tuženika u [adresa] te tamo neposredno izvršavala uplate.

21. S obzirom da iz prihvaćenog iskaza tužiteljice proizlazi da je ona motorno vozilo radi kupnje kojeg je zaključen predmetni Ugovor o kreditu kupila i koristila za svoje osobne potrebe, što bi proizlazilo i iz sadržaja predmetnog Ugovora, dok s druge strane tuženik nije dokazao suprotno, odnosno tijekom postupka niti konkretno tvrdi niti dokazuje da bi predmetno motorno vozilo bilo kupljeno radi obavljanja trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti, pa stoga neosnovano osporava tužiteljici položaj potrošača.

23. Imajući u vidu da je predmetni Ugovor o kreditu sklopljen u razdoblju na koje se odnosi pravomoćna presuda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, na koju se tužiteljica pozvala, a tuženik s druge strane, nije dokazao nikakve posebne okolnosti, iz kojih bi se moglo zaključiti da zbog tih specifičnih okolnosti na predmetni Ugovor o kreditu nije primjenjiva navedena pravomoćna odluka, tada je za zaključiti da se u ovom individualnom sporu primjenjuje pravno utvrđenje presude Trgovačkog suda u Zagrebu donesene u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača, tj. utvrđenje da su nepoštene odnosno ništetne odredbe ugovora o potrošačkom kreditu kojima ugovorena primjena valutne klauzule u CHF te utvrđenje da su ništetne i odredbe o promjeni kamatne stope sukladno jednostranoj odluci tuženika i njegovim internim aktima, a time su ništetne i odredbe predmetnog Ugovora o kreditu u istom dijelu, odnosno dio odredbi članka 6. predmetnog Ugovora o kreditu kojima je otplata i povrat obveza iz predmetnog Ugovora o kreditu vezana uz primjenu valutne klauzule u CHF te dio odredbi članka 2. predmetnog Ugovora kojima je ugovorena promjenjivost kamatne stope u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem odluke tuženika , slijedom čega je utvrđeno kao pod točkama I/ i III/ izreke ove presude, s time da ništetnost navedenih odredbi ne povlači ništetnost samog Ugovora, budući isti može opstati bez tih odredbi.

24.1. Nije osnovan tužbeni zahtjev za utvrđenje u preostalom dijelu odnosno u dijelu kojim tužiteljica predlaže utvrditi ništetnom odredbu članka 1. predmetnog Ugovora o kreditu "u dijelu u kojem je iskazana u valuti švicarski franak", a koji glasi: " Kreditor odobrava i stavlja na raspolaganje Korisniku kredita kredit za kupnju motornog vozila pod nazivom Renault financiranje (u daljnjem tekstu: Kredit) u kunskoj protuvrijednosti od 10.352,92 CHF ( slovima: desettisućatristopedesetdva švicarska franka i devedesetdva rapena) obračunato prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke dan isplate kredita."

24.1. Naime, prethodno citirana odredba članka 1. predmetnog Ugovora odnosi se na ugovoreni iznos kredita (predmet obveze) i obvezu tuženika na isplatu navedenog iznosa kredita, a ne na otplatu glavnice (i drugih obveza) kredita vezanu uz primjenu valutne klauzule u CHF, što je utvrđeno ništetnim pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu donesenom u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača. Pri tome tužiteljica u tužbi niti tijekom postupka niti ne tvrdi niti dokazuje da stranke nisu pregovarale o iznosu kredita (predmetu obveze), a okolnost da je iznos kredita naznačen u valuti CHF odnosno "u kunskoj protuvrijednosti od 10.352,92 CHF obračunato prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate kredita", sama po sebi ne upućuje na zaključak o nepoštenosti odnosno ništetnosti navedene ugovorne odredbe, niti je sud našao postojanje drugih razloga zbog kojih bi prethodno citirani dio odredbe članka 1. Ugovora bio ništetan, slijedom čega je u navedenom dijelu tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti odbijen kao neosnovan te je odlučeno kao pod točkom V/ izreke.

25. Tužiteljici sukladno odredbama čl. 323. st. 1. i čl.1111.st.1. ZOO-a pripada pravo na vraćanje isplata koje su učinjene na ime ispunjenja ništetnih odredbi predmetnog Ugovora. Dakle, po osnovi ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli u CHF, ima pravo na povrat iznosa razlike između tijekom otplate kredita plaćenih iznosa u anuitetima po osnovi primijenjenog višeg tečaja za valutu CHF na dan plaćanja te iznosa koje bi platila primjenom tečaja za valutu CHF u vrijeme isplate kredita, a po osnovi ništetnih odredbi o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi ima pravo na povrat preplaćenih iznosa u anuitetima, kao razliku između iznosa koje je platila na temelju obračuna tuženika prema povećanoj kamatnoj stopi i iznosa obračunatog prema početnoj stopi za redovnu kamatu, sve zajedno s pripadajućim zateznim kamatama od dana plaćanja pojedinih preplaćenih iznosa do isplate, budući se tuženika zbog svih prethodno navedenih utvrđenja ne može smatrati poštenim stjecateljem.

26.Ovdje valja navesti da tuženik neosnovano osporava aktivnu legitimaciju tužiteljici za isticanje tužbenih zahtjeva za isplatu utuženih novčanih iznosa, budući iz u spisu priloženih isprava ne proizlazi da bi neka treća osoba (a ne tužiteljica kao korisnik predmetnog kredita) tuženiku plaćala mjesečne anuitete predmetnog kredita, pri čemu prema stajalištu ovog suda nije od odlučnog značaja okolnost da se u ispravi-promet po kreditu (u dijelu pod nazivom "Naziv platitelja") za određeni broj mjesečnih anuiteta nije navedeno tko je iste platio te navedeno ne upućuje na zaključak da iste nije plaćala tužiteljica, pri čemu su isti iznosi nedvojbeno plaćeni radnji ispunjenja obveza tužiteljice, kao korisnika predmetnog kredita.

27. Radi utvrđivanja činjenica u svezi visine tužbenog zahtjeva tijekom postupka je provedeno financijsko vještačenje po stalnoj sudskoj vještakinji za financije Petri Blašković iz društva Centar za vještačenja d.o.o. (listovi 94-100 spisa), iz čijeg nalaza u bitnom proizlazi da su se u predmetnom razdoblju promjene kamatnih stopa po predmetnom Ugovoru kretale kako slijedi: 5,50% godišnje do 01. listopada 2007.; 6,40% godišnje do 01. veljače 2008., 6,80% godišnje od 01. srpnja 2009 te 7,80% godišnje do konačne otplate kredita. Ujedno je u razdoblju od početka otplate kredita do dana otplate kredita, tečaj CHF oscilirao na više i niže u odnosu na tečaj koji je vrijedio prilikom realizacije kredita. Posljedično su nastale i razlike u obvezi tužiteljice prilikom otplate kredita. Nadalje, proizlazi da razlika u visini kamata obračunatih po početnoj ugovorenoj kamatnoj stopi (5,50%) u odnosu na stvarno plaćene kamate u razdoblju otplate kredita, iznosi ukupno 3.717,56 kuna, dok je razlika između tečaja za valutu CHF na dan dospijeća svakog anuiteta i tečaja za valutu CHF na dan isplate kredita iznosi ukupno 11.459,03 kuna, odnosno sveukupno 15.176,59 kuna. Pojedini više plaćeni mjesečni iznosi (po pojedinim osnovama i ukupno), kao i datumi njihova plaćanja, na koje iznose se obračunavaju zatezne kamate za razdoblje od datuma svakog pojedinog plaćanja pa do isplate, u nalazu i mišljenju prikazani su tabelarno.

28. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještakinje za financije budući je isti sačinjen u skladu s pravilima struke i temeljem raspoložive dokumentacije, a pri tome valja istaknuti da tuženik nije isticao prigovor glede pravilnosti samog matematičkog izračuna koji je dan u pisanom nalazu i mišljenju.

29. U odnosu na prigovor tuženika koji ističe da u nalazu i mišljenju nisu uzete u obzir tzv. negativne razlike tečaja valute CHF, a koji se temelji na činjenici da je određene mjesece tužiteljica plaćala niže anuitete zbog nižeg tečaja CHF od onog koji je bio u trenutku isplate kredita posebno valja istaknuti da tuženik nema svojstvo potrošača te se na njega nje primjenjuje zaštita koja je potrošačima pružena u kolektivnom sporu. Tuženik je banka, tj. financijska institucija čija je osnovna funkcija da pruža usluge u vezi s izdavanjem kredita što znači da mu je itekako bila poznata mogućnost pada tečaja CHF i taj rizik je preuzeo kao rizik poslovanja. Dakle, obračun po nižem tečaju CHF je poslovni rizik koji je tuženiku kao financijskoj instituciji bio poznat. Osim toga, tužiteljica ništa nije stekla plaćanjem manjih iznosa anuiteta, pa time nisu ostvareni uvjeti na temelju kojih bi iznos više plaćenih anuiteta trebalo umanjiti za iznose manje plaćenih anuiteta kada je tečaj CHF bio niži od onoga u trenutku isplate kredita. Stoga je sud odbio prijedlog tuženika za provođenjem dopunskog financijskog vještačenja, radi utvrđivanja tzv. negativnih razlika tečaja valute CHF, kako je to tuženik predložio na ročištu od 23. rujna 2022. Također, valja dodati i da tuženik tijekom postupka istaknuo protutužbeni zahtjev, niti je na određen način istaknuo procesno pravni prigovor radi prebijanja iz čl. 333. ZPP- a ili materijalno pravni prigovor prijeboja (kompenzacija) iz čl. 195. i čl. 196. ZOO-a. Stoga u konkretnom slučaju sud nije bio ovlašten niti dužan utvrđivati tzv. negativne razlike tečaja niti umanjivati potraživanje tužiteljice po osnovi preplaćenog tečaja s negativnim tečajnim razlikama nastalim u razdoblju kada je tečaj CHF bio niži od tečaja CHF na dan isplate kredita. U tom pravcu tuženiku valja ukazati i na pravno shvaćanje zauzeto je i u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-549/2023-4 od 18. prosinca 2023. i broj Rev-677/2023 od 13. veljače 2024.

30.1. U odnosu na pitanje zastare valja ukazati da je u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF, na sjednici Građanskog odjela VSRH od 31. siječnja 2022. zauzeto pravno stajalište da, ako je ništetnost ustanovljena u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, što znači da se za sve anuitete zastara računa od pravomoćnosti presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 i to od 13. lipnja 2014. za odredbe o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi te od 14. lipnja 2018. za odredbe o valutnoj klauzuli u CHF.

30.2. Imajući u vidu da je tužba u ovom predmetu podnesena 30. svibnja 2019., to se prigovor zastare ukazuje neosnovanim u smislu čl.225. ZOO-a.

30.3. Ovdje valja navesti da na neosnovanost prigovora zastare ne utječe niti okolnost da je tužiteljica, nakon provedenog financijskog vještačenja, u podnesku od 22. prosinca 2020. djelomično preinačila tužbu povećanjem tužbenih zahtjeva, s obzirom da se radi o (nepravoj) preinaci po istoj činjeničnoj osnovi na kojoj se temelji zahtjev iz tužbe (koju je sud dopustio sukladno čl. 190. i čl.191 ZPP-a), pri čemu zastara prekinuta već podnošenjem tužbe, a ne u trenutku preinake povećanjem tužbenih zahtjeva (navedeno pravno shvaćanje zauzeto je i na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 27. svibnja 2024. broj Su-IV-123/2024-5 pod točkom 2).

31. Slijedom prethodno navedenih razloga sud nalazi da je tuženik u obvezi tužiteljici vratiti sve što je stekao temeljem djelomično ništetnog ugovora, dakle, bez osnove, pa kako iz prihvaćenog nalaza i mišljenja vještakinje za financije proizlazi da potraživanje s osnove preplaćene razlike tečaja ukupno iznosi 11.459,03 kuna odnosno 1.520,87 EUR, a s osnove preplaćenih kamata ukupno iznosi 3.717,56 kuna odnosno 493,41 EUR, a pojedini mjesečni iznosi preplaćene razlike tečaja i preplaćenih kamata vidljivi su iz nalaza i mišljenja na listovima 96-99 spisa (stupci 18. i 19. Tabele nalaza i mišljenja), sukladno kojem je tužiteljica uskladila konačno postavljene tužbene zahtjeve (uz pravilno izvršeno preračunavanje iz kune u EUR pojedinih preplaćenih iznosa glavnica na koje potražuje isplatu zateznih kamata), to je tužiteljici s osnove povrata preplaćene razlike tečaja dosuđen zatraženi ukupni iznos od 1.520,87 EUR te joj je s osnove preplaćene kamate dosuđen zatraženi ukupni iznos od 493,31 EUR sve zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na svaki pojedini preplaćeni mjesečni iznos glavnice od sljedećeg dana nakon dana kada su tuženiku izvršene pojedine uplate, slijedom čega je odlučeno kao pod točkama II/ i IV/ izreke, temeljem čl.323.st.1., čl.1111.st.1., čl. 1115. i čl. 29.st. 1 ZOO-a.

32. Odluka o kamatnoj stopi za razdoblje do 31. prosinca 2007. temelji se na odredbi čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate ("Narodne novine" broj:153/04), za razdoblje od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. na odredbi čl. 29 st. 2 Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine"35/05, 41/08 i 125/11), za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. na odredbi čl. 29 st. 2 Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine" 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18), za razdoblje od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. na odredbi 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21, 114/22 i 156/2022), a za razdoblje od 30. prosinca 2023. pa do isplate na odredbi Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21, 114/22, 156/2022 i 155/23).

33.1. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 154 st. 5. i čl. 155 st. 1. ZPP-a, a s obzirom da tužiteljica nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva , a zbog kojeg dijela nisu nastali posebni troškovi.

33.2. Tužiteljici su u svezi zastupanja po ovlaštenoj punomoćnici odvjetnici, primjenom važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika primjenom ("Narodne novine" broj 138/23, dalje: Tarifa), kao osnovano priznati sljedeći troškovi postupka: za sastav tužbe, prema Tbr 7/1-100 bodova, za sastav 2 podneska (od 29. listopada 2019. i 22. prosinca 2020.), prema Tbr 8/1-po 100 bodova te za zastupanje na 5 ročišta (02. lipnja 2020., 07. prosinca 2022., 26. rujna 2022., 24. rujna 2024. i 16. prosinca), prema Tbr 9/1-po 100 bodova. Ukupno je tužiteljici priznato 800 bodova i uvećano za PDV od 25% iznosi 2.000,00 EUR (bod od 2,00 EUR je obračunat primjenom Tbr. 52/3 Tarife kojim je određeno da sud primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka). Navedenom iznosu valjalo je pribrojiti i trošak financijskog vještačenja u iznosu od 265,45 EUR (2.000,00 kuna) te trošak plaćenih sudskih pristojbi za tužbu u iznosu od 66,36 EUR (500,00 kuna) i prvostupanjsku presudu u iznosu od 33,31 EUR (Tbr 1 toč. 1 i Tbr 2 toč. 1 Tarife sudskih pristojbi), tako da ukupno dosuđeni parnični trošak tužiteljici iznosi 2.365,12 EUR (toč. VI/ izreke).

33.3. Odluka o tijeku i stopi zakonskih zateznih kamata na dosuđeni iznos parničnog troška, temelji se na odredbama čl. 151.st.3. ZPP-a i čl. 29 st. 2. ZOO-a.

U Zagrebu, 03. siječnja 2025.

Sudac:

Zrinka Berečki

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi putem ovog suda Županijskom sudu.

DNA:

1. pun. tužiteljice

2. pun. tuženika