REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-5657/2021-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu po sucu toga suda Moniki Ferić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice TĐ iz [adresa], Kustošijanski [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Željku Petrišiću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Specijalna bolnica za zaštitu djece s neurorazvojnim i motoričkim smetnjama iz Zagreba, Goljak 2, OIB: 92559974262, zastupan po punomoćniku Marku Ujeviću, odvjetniku iz Zagreba, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 20. studenog 2024. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja AĐ, odvjetničke vježbenice i zamjenika punomoćnika tuženika ŽĐ, odvjetničkog vježbenika, 3. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I./ Nalaže se tuženiku Specijalna bolnica za zaštitu djece s neurorazvojnim i motoričkim smetnjama iz Zagreba, Goljak 2, OIB: 92559974262 da isplati tužiteljici TĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od bruto 443,23 eura sa zakonskim zateznim kamatama, izuzev zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak, tekućim na iznose od:

40,76 EUR od 16.2.2016. do isplate

34,12 EUR od 16.3.2016. do isplate

34,70 EUR od 16.4.2016. do isplate

32,99 EUR od 16.5.2016. do isplate

36,22 EUR od 16.6.2016. do isplate

36,73 EUR od 16.7.2016. do isplate

33,91 EUR od 16.8.2016. do isplate

36,83 EUR od 16.9.2016. do isplate

32,29 EUR od 16.10.2016. do isplate

33,01 EUR od 16.11.2016. do isplate

35,10 EUR od 16.12.2016. do isplate

32,94 EUR od 16.1.2017. do isplate

23,63 EUR od 16.2.2017. do isplate,

po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena za razdoblje od dospijeća do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II./ Nalaže se tuženiku da tužiteljici nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 405,62 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 3. siječnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III./ Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je u utuženo vrijeme bila zaposlenik tuženika, kao javne ustanove, te se na radni odnos primjenjuju Zakon o plaćama u javnim službama, NN 27/01, 39/09, te odredbe Kolektivnog ugovora za javne službe, kao i sporazum o plaći, koji su sklopili nadležni sindikati i Vlada RH. Dana 23.11.2006. god. Sklopljen je sporazum između Vlade RH i Sindikata javnih službi, o osnovici plaće u javnim službama, te je ugovoreno povećanja osnovice za izračun plaća za po 6% u 2007, 2008 i 2009. god. Međutim, zbog nastupa krize, dana 13.05.2009. god. ugovorene strane sklopile su Dodatak sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama, i tim dodatkom zamrznuta je osnovica plaća na razini iz 2008. god i iznosila je 5.108,84 kn, dok se povećanje osnovice za preostalih 6% iz 2009. sporazumno odgođeno sukladno čl. III Dodatka sporazuma. Dana 26.10.2011. god. sklopljene su nove izmjene i dopune Dodatka sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama, koje su usvojene i u obliku arbitražne odluke od 7.12.2011.. Navedene izmjene i dopune dodatka sporazuma od 26.10.2011. predstavljaju kolektivni ugovor i on se ima primjenjivati do 26.01.2017. kada prestaje njegovo postojanje. Odredba čl. III Izmjene Dodataka Sporazumu od 26.11.2011. glase: " Osnovica za obračun plaća u javnim službama iznositi će 5.415,37 kn, bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku RH ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dviju stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) i primjenjivati će se iza toga do prve slijedeće promjene prema ovim Izmjenama i dopunama." Državni zavod za statistiku objavio je dana 28. kolovoza 2015. prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za drugo tromjesečje 2015. prema kojem je on realno veći za 1,2% u odnosu na isto tromjesečje 2014. DZS objavilo je dana 27.11.2015. podatke i za treće tromjesečje 2015. u odnosu na isto razdoblje 2014. BRP je realno veći 2,8%. Isti podaci objavljeni su i dana 04.12.2015. iz čega proizlazi da je aritmetička sredina navedenih dviju stopa rasta BRP prosječno veća od 2%. I u četvrtom tromjesečju 2015. godine BDP je porasta za 1,9% (podaci DZS od 4.03.2016.) u odnosu n a isto tromjesečje 2014. Iz revidiranih podataka proizlazi da su ostvareni uvjeti za povećanje osnovice, a kako je to propisano u citiranom čl. III Izmjena Dodatka sporazuma od 26.11.2011. te da je poslodavac od mjeseca prosinca 2015. pa nadalje, bio dužan obračunavati plaću tužiteljice primjenom osnovice 5.415,37. Međutim, tuženik nije postupio sukladno navedenim sporazumima, stoga je za utuženi period primjenjivao manju osnovicu tj. 5.108,84, uslijed čega je tužiteljici isplaćena manja plaća od pripadajuće, i koju razliku potražuje ovom tužbom, prema specifikaciji navedenoj u tužbenom zahtjevu. O visini osnovice svoj stav iznio je i Vrhovni sud RH u presudi Rev-1111/20 od 01.12.2020. Na uskraćene dijelove plaće, tužitelj zahtijeva isplatu zakonskih zateznih kamata od dana dospijeća svakog mjesečnog iznosa, pa sve do konačne isplate. Plaća tužitelja predstavlja osnovicu pomnoženu s koeficijentom složenosti poslova, uvećano za dodatak za staž i dodatke na plaću, sve vidljivo iz isplatnih lista, od prosinca 2015. pa do siječnja 2017. Ovom tužbom tužitelj zahtijeva razliku plaće koja joj je isplaćena i koja bi joj pripala uvećanjem osnovice za obračun plaće od 6%. Stoga tužbenim zahtjevom preciziranim u podnesku od 6.12.2023. zahtijeva da joj tuženik isplati iznos od bruto 443,23 eura i parnični trošak, sve sa pripadajućim zateznim kamatama.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da prigovara tužbi i tužbenom zahtjevu u cjelini, te ističe prigovor zastare za iznose koji se odnose na plaću za prosinac 2015. te siječanj 2016., a koji dospijevaju u siječnju i veljači 2016. Nadalje, sporna je pravna valjanost Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 26. listopada 2011., kao i mogu li iste proizvoditi pravne učinke u smislu da bi osnovica za obračun plaće bila 5.415,37 kn. Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011. potpisane su od sedam potpisnika, a prethodni Sporazum i Dodatak Sporazumu u javnim službama potpisan od osam potpisnika. Dakle, Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011. parafirao je, a nije potpisao odnosno sklopio, jedan od potpisnika Sporazuma i Dodatka Sporazumu - Samostalni Sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske. Stoga da bi Izmjene i dopune bile valjane, imaju se sastaviti i sklopiti od svih ugovornih stranaka, što u konkretnom slučaju nije učinjeno. Nadalje, za slučaj kad se radi o kolektivnom ugovoru, pravna situacija je ista, pa da bi Izmjene kolektivnog ugovora bile pravovaljane potrebno je da je sklope svi sindikati koji su sklopili i izvorni kolektivni ugovor. Izmjena kolektivnog ugovora pravno je nevaljana zato što u njegovom sklapanju nisu sudjelovali svi sindikati koji su sklopili kolektivni ugovor, pa je takva izmjena nevaljana odnosno nezakonita, kao i sva kasnija postupanja potpisnika kolektivnih ugovora te da je to pravno stajalište zauzeto u Odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Gž-5/05 od 27. travnja 2005. i broj Revr- 409/09 od 17. ožujka 2010. Slijedom navedenog, Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011. su ništetne pa na osnovu istih ne postoji utuživa obveza, kao ni obveza usklađivanja plaća iz Izmjena i dopuna od 26. listopada 2011. Tužena također osporava pravnu valjanost Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama od 23. studenoga 2006., Dodatka Sporazumu od 13. svibnja 2009. i Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011. navodeći da isti predstavljaju običan ugovor, a ne kolektivni ugovor iz razloga jer nisu bili sklopljeni na zakonit način jer istom nisu prethodili kolektivni pregovori u smislu Zakona o radu, jer poslodavac o sklapanju Kolektivnog ugovora nije pregovarao s pregovaračkim odborom sastavljenim od zastupnika sindikata, nego samo s predstavnicima određenih, pojedinačnih i nekih sindikata s područja za koje se kolektivni ugovor sklapa te da ti predstavnici sindikata nisu imenovani zajedničkim sporazumom svih sindikata niti su imenovani odlukom Gospodarsko-socijalnog vijeća, a što je protivno pravnom uređenju Odbora sindikata za kolektivne pregovore iz odredbi članka 186. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 38/95., 54/95.- ispravak, 65/95.- ispravak, 17/01., 82/01., 114/03., 142/03. - ispravak, 68/05.- Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske) i članka 254. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 149/09., 61/11., 82/12., 73/13.). Takvo pravno stajalište zauzeto je i u odluci Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-425/13 od 16. travnja 2013. U konkretnom slučaju se radi o sporazumu koji po svojoj pravnoj naravi predstavlja običan ugovor, sporazum obveznog prava, a ne kolektivni ugovor kao ugovor radnog prava. Zbog pravnog propusta kolektivnog pregovaranja po Odboru sindikata za kolektivne pregovore, kao i zbog pravnog statusa i kvalifikacije Temeljnih kolektivnih ugovora za službenike i namještenike u javnim službama iz 2010. i 2012. ne bi se moglo raditi o kolektivnim ugovorima, stoga ne bi mogla postojati subjektivno utuživa obveza uvećanja iznosa osnovice za plaće u javnim službama i drugih usklađivanja plaća iz navedenog razloga.

Tužena ističe da se plaća u javnim službama uređuje Zakonom o plaćama u javnim službama ("Narodne novine" 27/01. i 39/09., dalje Zakon o plaćama u javnim službama) i Zakonom o osnovici plaće u javnim službama ("Narodne novine" 39/09. i 124/09., dalje Zakon o osnovici plaće u javnim službama). Člankom 5. Zakona o plaćama u javnim službama definirana su polazišta za utvrđivanje osnovice za izračun plaće, a člankom 2. istog Zakona je određeno da se osnovica plaće u javnim službama utvrđuje kolektivnim ugovorom zaključenim između Vlade RH i sindikata javnih službi, a ako kolektivni ugovor nije potpisan do donošenja Državnog proračuna RH za narednu godinu, osnovicu plaće u javnim službama određuje Vlada RH posebnom odlukom. Također, prema prijelaznim i završnim odredbama Zakona o izmjenama Zakona o osnovici plaće u javnim službama do utvrđivanja nove osnovice plaće u javnim službama na temelju članka 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama primjenjuje se osnovica plaće u javnim službama utvrđena Dodatkom Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama sklopljenim između Vlade RH i sindikata javnih službi 13. svibnja 2009. Na sjednici održanoj 29. prosinca 2016. Vlada RH je donijela odluku o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama kojom je ista utvrđena u visini od 5.211,02 kn bruto, a primjenjuje se od 1. siječnja 2017. Prethodno nije bilo drugačijeg kolektivnog ugovora zaključenog između Vlade RH i sindikata javnih službi kojim bi se utvrdila osnovica plaće u javnim službama. Stoga je sve do donošenja odluke o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama od 29. prosinca 2016. u primjeni bila osnovica za obračun plaće u javnim službama od 5.108,84 kn bruto prema Dodatku Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. Također, tužena osporava navode tužbe da je u primjeni članak III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu iz 2011. od prosinca 2015., s obzirom da je člankom VII. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu iz 2011. regulirano da se uskladba odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a, u odnosu na isto razdoblje prethodne godine, trajao. S obzirom da je u određenom razdoblju realni tromjesečni rast BDP-a bio negativan, proizlazi da se uskladba primjenom članaka III. do V. Izmjena i dopuna Sporazuma iz 2011. treba odgoditi za dvanaest konsekutivnih tromjesečja, počevši od siječnja 2016. nadalje, te da nisu ispunjene pretpostavke za povećanjem osnovice plaće. Budući da Izmjene i dopune Dodatka Sporazuma iz 2011. imaju ugovoreno vremensko važenje od pet godina, isto je isteklo 25. listopada 2016., što ukazuje da do uskladbe osnovice plaća u javnim službama temeljem navedenih Izmjena ne bi ni došlo u razdoblju važenja i primjene istih. Stoga predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti.

3. Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u izračun tužitelja, platne liste, priopćenja za javnost DZS-a, Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama od 23.11.2006., Arbitražne odluke, Vjerodostojno tumačenje Izmjena i Dopuna Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, Izmjene i dopune Dodatku Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, te u ostalu dokumentaciju u spisu.

4. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti sukladno čl. 8 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 23/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan.

5. Na ročištu 20.11.2024. punomoćnici stranaka su suglasno izjavili da nemaju daljnjih dokaznih prijedloga, odustali su od drugih dokaznih prijedloga, te su predložili zaključenje glavne rasprave pa je sud uz suglasnost stranaka odlučio da se dokazi neće više izvoditi i zaključio je glavnu raspravu.

6. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za isplatu razlike plaće za utuženo razdoblje.

7. Među strankama nije sporno, a što proizlazi i iz dokumentacije u spisu, da je tužitelj u utuženom razdoblju bio zaposlen kod tuženika, da tuženik kao poslodavac predstavljao javnu službu u smislu čl. čl. 2. Zakona o plaćama u javnim službama, te da je tuženik u utuženom razdoblju tužitelju isplaćivao plaću po osnovici 5.108,84 kn. 8. Sporno je u ovom postupku pravno pitanje - da li je tuženik tužitelju za utuženo razdoblje bio dužan obračunavati i isplaćivati plaću prema osnovici od 5.415,37 kn, a koji zahtjev tužitelj temelji na odredbi čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama sklopljenog dana 26. listopada 2011. te arbitražnoj odluci od 7. prosinca 2011.

9. Za odlučivanja u ovom premetu mjerodavne su slijedeće odredbe materijalnog prava:

- dana 23. studenog 2006. između Vlade RH i sindikata javnih službi sklopljen je Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama, kojim je ugovoreno povećanje osnovice za izračun plaća u javnim službama za po 6% u 2007., 2008. i 2009.

- dana 13. svibnja 2009. sklopljen je Dodatak Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama, kojim je osnovica privremeno zamrznuta na razini iz 2008., na iznos od 5.108,84 kn, dok je povećanje osnovice za preostalih 6% iz 2009. sporazumno odgođeno sukladno čl. III. Dodatka Sporazuma. Nadalje, odredbama čl. IV-V Dodatka Sporazuma ugovoreno je daljnje postepeno povećanje osnovice radi uskladbe plaća u javnim službama s prosječnim plaćama u Republici Hrvatskoj, dok su pri tome kao osnovne kategorije povećanja osnovice uzeti prosječna plaća VSS početnika u javnim službama i prosječna plaća u Republici Hrvatskoj, te je odnos te dvije vrijednosti kroz povećanje osnovice do kraja 2016. trebao doseći ciljanu razinu od 92:100.

- dana 26. listopada 2011. između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi sklopljene su Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovci za plaće u javnim službama., a kojima je u čl. III. propisano da će osnovica za obračun plaća u javnim službama iznositi 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) i primjenjivati će se iza toga do prve sljedeće promjene prema Izmjenama i dopunama. Člankom XI. navedenih Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. je propisano da se Dodatak Sporazumu i navedene izmjene i dopune smatraju ugovorom na određeno vrijeme u trajanju od pet godina s time da se ugovorne strane obvezuju u dobroj vjeri pristupiti produljenju roka trajanja ovih izmjena i dopuna za godinu dana u slučaju da u razdoblju od potpisivanja ovih izmjena i dopuna zaključno do kraja 2016. bude zabilježen realni međugodišnji rast BDP-a manji od 3%. Zbog pravila o produženoj primjeni kolektivnih ugovora iz čl. 199. st. 1. Zakona o radu (Narodne novine broj: 93/14) primjena izmjena dodatka sporazumu istekla je dana 26. siječnja 2017..

- navedene Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. su usvojene i u obliku Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011., u kojoj je navedeno da se čl. III. mijenja i glasi: ''Osnovica za obračun plaća u javnim službama iznosit će 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) i primjenjivat će se iza toga do prve sljedeće promjene prema ovim Izmjenama i dopunama.

- također, pravo na isplatu temeljem citiranih odredbi potvrđivao bi i sadržaj Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 23. studenoga 2006., kojim je u čl. I. ugovoreno da se osnovica za izračun plaća u javnim službama povećava za 2007., 2008. i 2009. za 6 % i da će se te obračunske osnovice primjenjivati od 1. siječnja svake godine, a pravo na isplatu temeljem citiranih odredbi potvrđuje i sadržaj Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. sklopljen između Vlade Republike Hrvatske i Sindikata javnih službi kojim se u točki III. navodi da u trenutku kad službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) osnovica za obračun plaća u javnim službama iznosit će 5.415,37 kn bruto.

10. Slijedom iznesenog, valja zaključiti da Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. predstavljaju Kolektivni ugovor sklopljen sukladno odredbama čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama (Narodne novine broj: 39/09, 124/09) temeljem kojeg se osnovica plaće u javnim službama određuje kolektivnim ugovorom između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi te odredbe čl. 51. st. 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine broj: 115/10), a kojom je bila utvrđena primjena Dodatka Sporazumu te svih njegovih izmjena i dopuna, na pitanje visine plaće u javnim službama te odredbe čl. 51. st. 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine broj: 141/12) kojom je utvrđena primjena dodatka sporazumu, te svih njegovih izmjena i dopuna na pitanje visine plaće u javnim službama. U navedenom smislu je odredbom čl. 51. st. 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine broj: 115/10) i bilo propisano da ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njege proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim dokumentima, s tim da je u tom smislu bilo propisano i odredbom čl. 51. st. 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine broj: 141/12). Stoga ovaj sud smatra da Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., a na koje se tužitelj poziva u pogledu svog zahtjeva za isplatu razlike plaće predstavljaju pravno valjani kolektivni ugovor, s tim da isto proizlazi i iz činjenice što su Vlada Republike Hrvatske i sindikati javnih službi dana 28. prosinca 2012. usvojili Vjerodostojno tumačenje izmjena dodatka sporazuma radi pojašnjenja primjene čl. IV. st. 5., a u vezi s čl. VII. st. 1. Izmjena Dodatka Sporazumu. U tom smislu, uvjeti za povećanje osnovice temeljem odredbe čl. III. spomenutih Izmjena Dodatka Sporazumu ispunjeni su krajem 2015. s početkom primjene od siječnja 2016., a što proizlazi i iz sadržaja citirane odredbe čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011..

11. Iz podataka Državnog zavoda za statistiku proizlazi da je tromjesečni BDP u drugom tromjesečju 2015. godine realno veći za 1,2 % u odnosu na isto tromjesečje 2014. godine, da je tromjesečni BDP u trećem tromjesečju 2015. godine realno veći za 2,8 % u odnosu na isto tromjesečje 2014. godine, te da je tromjesečni BDP u četvrtom tromjesečju 2015. godine realno veći za 1,9 % u odnosu na isto tromjesečje 2014. godine. Dakle, aritmetička sredina navedenih stopa rasta BDP-a je 2% (što predstavlja jednostavnu matematičku operaciju. Stoga je krajem studenog 2015. ispunjen uvjet iz čl. III. Izmjena i dopuna za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečna) i primjenjivati će se iza toga do prve sljedeće promjene prema Izmjenama i dopunama, jer je tim izmjenama i dopunama ugovoreno da ako se nešto isplaćuje ili povećava za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečna) primjenjivat će se iza toga do prve sljedeće promjene prema Izmjenama i dopunama u sljedećem mjesecu pa se osnovica plaće u tom smislu u prosincu 2015. povećala na iznos od 5.415,37 kn.

12. Tako je tuženik, kao poslodavac, u obvezi isplatiti sporno potraživanje, pri čemu nije odlučno da li su tuženiku kao poslodavcu za predmetnu isplatu osigurana proračunska sredstva jer navedena okolnost ne utječe na individualno pravo koje tužitelj ima prema tuženiku temeljem Ugovora o radu. S druge strane upravo je tužitelj kao radnik tuženika aktivno legitimiran da zahtijeva razliku neisplaćene plaće.

13. Neosnovan je prigovor tuženika o nevaljanosti tj. ništetnosti Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. te, sukladno tome, i spomenute Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011. koja potvrđuje sadržaj odredbe čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011.. Naime, odlučno je to da izmjene kolektivnih ugovora ne moraju biti potpisane od svih izvornih potpisnika kolektivnog ugovora, te pojedini sindikati ne smiju biti protivno zakonu isključeni iz kolektivnog pregovaranja i sklapanja kolektivnog ugovora, a koja stajališta su zauzeta u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovnog broja Revr-409/09, Revr-408/12 i odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske U-III/3535/2012. Tuženik prigovara da su prethodni Sporazum o osnovici plaće u javnim službama i Dodatak Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama potpisani od osam potpisnika, dok navedene izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. jesu parafirane, ali nisu potpisane po jednom od potpisnika, i to Samostalnom sindikatu zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, pa da u tom smislu nisu svi potpisnici Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama i Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama prihvatili i sudjelovali u izmjenama i dopunama, te sklopili izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 26. listopada 2011. Međutim, tuženik nije dokazao da bi Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske bio protuzakonito isključen iz pregovaranja (što bi onda predstavljalo povredu tog postupka), to tim više što je navedeni sindikat parafirao Izmjene dodatka Sporazumu, što znači da je ravnopravno s ostalim sindikatima sudjelovao u pregovorima.

14. Valja reći da je sindikat pravilno zastupljen u pregovorima i kad zastupnici nekih od zastupljenih sindikata ne sudjeluju u pregovorima jer su to odbili, te da je sindikat u pregovorima pravilno zastupljen i onda kad drugi zastupljeni sindikat kod poslodavca iz bilo kojeg razloga odbije sudjelovati u pregovorima, a koje stajalište je zauzeto i u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovnog broja Gž-13/02. U konkretnom slučaju, niti jedna od potpisnica, a osobito Vlada Republike Hrvatske u zakonski predviđenom postupku ničim nije osporila niti osporavala valjanost Izmjena i dopuna sporazuma o osnovici plaće u javnim službama pa je neosnovan spomenuti prigovor ništetnosti, istaknut u tom pravcu od strane tuženika u ovom postupku.

15. Suprotno prigovorima iznesenim u ovom postupku, u predmetnom slučaju nisu ispunjeni ni uvjeti za primjenu odredbe čl. VII. st. 1. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., koja propisuje da ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativan rast u nekom od razdoblja opisanih u čl. III. do IV. navedenih Izmjena i dopuna, uskladba se u tom slučaju odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a trajao u odnosu na isto razdoblje prethodne godine. Naime, odredba čl. VII st.1. Izmjena dodatka Sporazumu propisuje da odgoda uskladbe nastupa ako bi u nekom od razdoblja opisanim u čl. III-V bio zabilježen negativan rast BDP-a, s tim da iz odredbe čl. III. proizlazi da se ista odredba odnosi na razdoblje od trenutka ispunjenja uvjeta za povećanje osnovice pa nadalje, tj. ubuduće. Iz podataka o realnom tromjesečnom stanju BDP-a u navedenim razdobljima, a koje je objavio Državni zavod za statistiku Republike Hrvatske, vidljivo je da od četvrtog kvartala 2014. pa nadalje nije bilo negativnog rasta BDP-a, već upravo suprotno, vidljivo je da je BDP stalno rastao. U tom smislu navedena odredba čl. VII. st. 1. citiranih Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. se ne odnosi na povrat osnovice iz čl. III., niti se tako može tumačiti, već isključivo na usklađenje osnovice iz čl. IV. i V. Izmjena Dodatka Sporazumu, dok je namjera ugovaratelja prema pravnom stajalištu ovog suda bila povrat osnovice na razinu iz 2009., i to na iznos od 5.415,37 kn.

16. Odgoda uskladbe dvanaest neprekidnih kvartala je iskorištena kroz odredbu čl. IV. st. 5. Izmjena Dodatka Sporazumu i temeljem Vjerodostojnog tumačenja od 28. prosinca 2012. jer je odredbom čl. IV. st. 5. Izmjena Dodatka Sporazumu bilo ugovoreno ako se do 31. prosinca 2012. ne ispune pretpostavke iz čl. III., da će Vlada Republike Hrvatske biti u obvezi korigirati i isplatiti povećanu osnovicu plaće od 1. travnja 2013. pa nadalje.

17. Dakle, tuženik je tužitelju, sukladno svemu naprijed iznesenom, u utuženom razdoblju počevši od prosinca 2015. bio u obvezi obračunavati i isplatiti plaću po osnovici od 5.415,37 kn, uzimajući u obzir odredbu čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011.

18. Sve naprijed navedeno je u skladu sa pravnim stajalištem Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetom u presudi poslovni broj Rev 1111/2020 od 1. prosinca 2020. koja je donesena u činjenično i pravno istovjetnom predmetu.

19. Najstarije potraživanje tužitelja odnosi se na siječanj 2016. koje je dospjelo 16. veljače 2016. Sukladno odredbi čl. 232. st. 1. i 2. ZR/14 primjenjuje se petogodišnji rok zastare iz odredbe čl. 139. ZR/14. Tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena je 11. veljače 2021., dakle unutar predviđenog zastarnog roka od pet godina, pa je neosnovan tuženikov prigovor zastare.

20. Uzimajući dakle u obzir naprijed navedeno, kao i okolnost da među strankama nije bila sporna visina tužbenog zahtjeva, kako je to tuženik izričito izjavio na ročištu 20.11.2024., to je sud usvojio tužbeni zahtjev tako da je tužitelju valjalo dosuditi ukupni iznos od bruto 443,23 eura odnosno pojedinačne mjesečne iznose, kao u izreci presude.

21. Na dosuđene mjesečne iznose razlike plaće, tužitelju su dosuđene zatezne kamate tekuće od 16-og u svakom pojedinom mjesecu za protekli mjesec do isplate, sukladno čl. 92. st. 3. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14. - dalje: ZR), te čl. 29. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41./08., 125/11. 78/15, 114/22 - dalje ZOO), te Uredbi o izmjenama Zakona o obveznim odnosima "Narodne novine" broj: 156/22), kao u izreci presude.

22. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1 ZPP, te su troškovi odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23), a prema vrijednosti postavljenog tužbenog zahtjeva. Tako je tužitelju priznat trošak zastupanja po punomoćniku i to za sastav tužbe po Tbr. 7/1 - 50 bodova i podnesak od 6.12.2023. po Tbr. 8/4 - 12,25 bodova i ročište 14.3.2023. i 20.11.2024. po Tbr. 9/1 - po 50 bodova za svako, što uz vrijednost boda od 2,00 eura iznosi ukupno 324,50 eura, a uvećano za trošak PDV-a iznosi 405,62 eura. Valja reći da tužitelju nije priznat trošak podneska od 3.5.2022., 15.6.2022. i 3.5.2023. jer isti nije bio nužan za vođenje parnice sukladno čl. 155. ZPP. Naime, tužitelj je već u tužbi bio dužan dostaviti svu potrebnu dokumentaciju pa nije potreban podnesak kojim to naknadno čini, a nije potreban ni podnesak kojim se očituje na odgovor na tužbu budući se zapravo radi o navodima ponovljenim iz tužbe, te o navodima koji predstavljaju pravno stajalište Vrhovnog suda RH, te je tužitelj iste mogao iznijeti i na ročištu (tako i Županijski sud u Zagrebu u rješenju Gž R- 1973/2021-2 od 20.09.2021.) koje je tužitelj mogao iznijeti i na ročištu.

23. Odluka o kamatama na parnični trošak temelji se na čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima i čl. 151 st. 3. ZPP-a.

U Zagrebu, 3. siječnja 2025.

Sudac:

Monika Ferić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana, a o žalbi odlučuje Županijski sud. Žalba se podnosi ovom sudu, u pet primjeraka. Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. (članak 467. st. 1. ZPP-a).

DNA:

1. Pun. tužiteljice

2. Pun. tuženika

3. spis