REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-8530/2021-22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji tog suda Eli Mišuri Stopfer, u pravnoj stvari tužitelja ĆF iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koga zastupa punomoćnik Dragutin Rendelj, odvjetnik u Sesvetama, protiv tuženika PORSCHE MOBILITI d.o.o., Zagreb, Velimira Škorpika 21, OIB: 36514183925, kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Bulić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Stefanović, Krvavica, Bulić i Pletikosa iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane javne i glavne rasprave, zaključene 6. studenoga 2024., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika Denisa Mandića, odvjetnika, 3. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se odredba toč. II. Ugovora o kreditu br. 00488 od 11.05.2007. u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula ništetnom.

II. Utvrđuje se odredba toč. 5.1. Uvjeta ugovora o kreditu, inačica: CHF- 2007-02, koji su sastavni dio Ugovora o kreditu br. 00488 od 11.05.2007. u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula ništetnom.

III. Nalaže se tuženiku Porsche Mobiliti d.o.o. isplatiti tužitelju ĆF iznos od 4.106,19 EUR uvećano za zateznu kamatu koja teče kako slijedi:

- na iznos od 0,49 EUR od 12.06.2007. do isplate

- na iznos od 1,69 EUR od 14.08.2007. do isplate

- na iznos od 1,49 EUR od 14.09.2007. do isplate

- na iznos od 4,44 EUR od 14.01.2008. do isplate

- na iznos od 6,20 EUR od 11.02.2008. do isplate

- na iznos od 10,25 EUR od 11.03.2008. do isplate

- na iznos od 6,78 EUR od 10.04.2008. do isplate

- na iznos od 1,87 EUR od 08.05.2008. do isplate

- na iznos od 3,54 EUR od 16.06.2008. do isplate

- na iznos od 1,76 EUR od 15.07.2008. do isplate

- na iznos od 0,97 EUR od 16.08.2008. do isplate

- na iznos od 3,39 EUR od 12.09.2008. do isplate

- na iznos od 16,05 EUR od 13.10.2008. do isplate

- na iznos od 16,20 EUR od 15.11.2008. do isplate

- na iznos od 10,40 EUR od 10.12.2008. do isplate

- na iznos od 23,06 EUR od 09.01.2009. do isplate

- na iznos od 25,74 EUR od 10.02.2009. do isplate

- na iznos od 21,75 EUR od 14.03.2009. do isplate

- na iznos od 21,45 EUR od 10.04.2009. do isplate

- na iznos od 22,93 EUR od 12.05.2009. do isplate

- na iznos od 19,64 EUR od 10.06.2009. do isplate

- na iznos od 21,04 EUR od 10.07.2009. do isplate

- na iznos od 18,82 EUR od 13.08.2009. do isplate

- na iznos od 20,71 EUR od 11.09.2009. do isplate

- na iznos od 18,07 EUR od 14.10.2009. do isplate

- na iznos od 19,67 EUR od 10.11.2009. do isplate

- na iznos od 19,55 EUR od 15.12.2009. do isplate

- na iznos od 24,17 EUR od 12.01.2010. do isplate

- na iznos od 27,22 EUR od 11.02.2010. do isplate

- na iznos od 25,95 EUR od 10.03.2010. do isplate

- na iznos od 29,87 EUR od 13.04.2010. do isplate

- na iznos od 35,05 EUR od 10.05.2010. do isplate

- na iznos od 37,66 EUR od 12.06.2010. do isplate

- na iznos od 44,83 EUR od 15.07.2010. do isplate

- na iznos od 40,94 EUR od 12.08.2010. do isplate

- na iznos od 55,63 EUR od 13.09.2010. do isplate

- na iznos od 50,30 EUR od 14.10.2010. do isplate

- na iznos od 51,27 EUR od 15.11.2010. do isplate

- na iznos od 59,52 EUR od 13.12.2010. do isplate

- na iznos od 62,16 EUR od 15.01.2011. do isplate,

- na iznos od 57,61 EUR od 16.02.2011. do isplate,

- na iznos od 63,83 EUR od 16.03.2011. do isplate,

- na iznos od 60,31 EUR od 16.04.2011. do isplate,

- na iznos od 66,83 EUR od 16.05.2011. do isplate,

- na iznos od 77,57 EUR od 16.06.2011. do isplate,

- na iznos od 93,99 EUR od 16.07.2011. do isplate,

- na iznos od 113,85 EUR od 16.08.2011. do isplate,

- na iznos od 84,39 EUR od 15.09.2011. do isplate,

- na iznos od 76,87 EUR od 15.10.2011. do isplate,

- na iznos od 76,56 EUR od 16.11.2011. do isplate,

- na iznos od 82,88 EUR od 16.12.2011. do isplate,

- na iznos od 86,52 EUR od 16.01.2012. do isplate,

- na iznos od 88,28 EUR od 16.02.2012. do isplate,

- na iznos od 85,33 EUR od 15.03.2012. do isplate,

- na iznos od 2.109,03 EUR od 26.03.2021. do isplate, po kamatnoj stopi za razdoblje do 31. srpnja 2015. određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. godine do 28. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena te od 29. prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se, kao djelomično neosnovan, tužbeni zahtjev za isplatom iznosa od 6,35 eura sa zatraženom zateznom kamatom.

V. Nalaže se tuženiku Porsche mobiliti d.o.o. naknaditi tužitelju ĆF troškove postupka u iznosu od 1.750,10 eura sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 3. siječnja 2025. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka tvrdi kako je 11. svibnja 2007. s tuženikom sklopio Ugovor o kreditu / kreditna partija br. 00488 s valutnom klauzulom kako to stoji u toč. II. citiranog ugovora i toč. 5.1. Uvjeta ugovora o kreditu Inačice: CHF-2007-02. Navodi kako je odredbom toč. II. Ugovora o kreditu br. 00488 ugovoren kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 23.845,80 CHF prema prodajnom tečaju za devize Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, za CHF na dan plaćanja, bez da je tužitelj prije i u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu bio obaviješten o rizicima i nestabilnosti tečaja navedene valute, a zbog čega je navedena odredba ništetna i nepoštena. Navodi da ga tuženik prije zaključenja niti u vrijeme zaključenja citiranog ugovora nije upozorio niti je objasnio tužitelju rizičnost i nestabilnost tečaja valute CHF već su tužitelju kod tuženika sugerirali uzimanje kredita u CHF kao najpovoljnijeg. Navedeno postupanje tuženika rezultiralo je neravnotežom u pravima i obvezama ugovornih strana koja se ogleda u jednostranom povećanju iznosa anuiteta sve na štetu tužitelja. Stoga postavlja zahtjev na utvrđenje ništetnosti toč. II. Ugovora o kreditu br. 00488 od 11.05.2007. u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula, kao i toč. 5.1. Uvjeta ugovora o kreditu, inačica: CHF-2007-02, koji su sastavni dio Ugovora o kreditu br. 00488 od 11.05.2007. u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula, a postavlja i kondikcijski zahtjev za povratom preplaćenih iznosa u visini 30.985,97 kn sa zateznom kamatom, uz naknadu troškova postupka tužitelju.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe prigovor zastare potraživanja te smatra kako petogodišnji zastarni rok teče od uplate svakog pojedinog mjesečnog obroka pa kako je Ugovor isplaćen još 2015., smatra da tužba nije podnesena unutar zastarnog roka. Osporava tvrdnje tužitelja da bi bilo koja odredba predmetnog Ugovora bila nepoštena ili ništetna. Ugovor je sklopio u dobroj vjeri te je u potpunosti informirao drugu ugovornu stranu o svim bitnim ugovornim odredbama. Navodi da nije bio stranka u postupku pokrenutom temeljem kolektivne tužbe potrošača – (tzv. „Udruge FRANAK“), a koji postupak se vodio protiv osam točno određenih banaka. Tuženik nije bio tužen kolektivnom tužbom potrošača i nije banka pa se presude iz tog postupka se ne mogu primijeniti na ovaj konkretan slučaj. Upućuje na odredbu čl. 84. Zakona o zaštiti potrošača (ZZP/03) te istovjetnu odredbu u članku 52. trenutno važećeg ZZP-a, koja ne dopušta ocjenjivati jesu li ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni poštene ako su te odredbe jasne, lako razumljive i uočljive. Ističe kako su sve ugovorne odredbe u skladu sa zakonskim odredbama te suprotno tvrdnjama tužitelja ne predstavljaju odredbe kojima bi bila narušena ravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana. Osporava i visinu tužbenog zahtjeva. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev, uz naknadu troškova postupka sa zateznom kamatom.

3. Tužitelj je podneskom od 31. ožujka 2023. smanjio tužbeni zahtjev u njegovu kondemnatornom dijelu na način da je umjesto iznosa od 4.112,54 eura / 30.985,97 kn zatražio isplatu iznosa od 4.106,19 eura / 30.937,75 kn. Smanjenje tužbenog zahtjeva smatra se djelomičnim povlačenjem tužbe (tako i VSRH na sjednici Građanskog odjela održanoj 26. travnja 2021., broj Su-IV-16/2021-8). Prema odredbi čl. 193. st. 2. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96,08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) tužba se može povući i kasnije, sve do zaključenja glavne rasprave, ako tuženik na to pristane. Tuženik se podneskom od 18. travnja 2023. usprotivio djelomičnom povlačenju tužbe, slijedom čega je u ovom postupku valjalo odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva u njegovu kondemnatornom dijelu kako je postavljen u tužbi odnosno u visini postavljenog zahtjeva od 4.112,54 eura.

4. Tijekom postupka izvršen je uvid u Ugovor o kreditu broj 00488 od 11. svibnja 2007. (list 8 spisa), Sporazum radi osiguranja (list 14-16 spisa), plan otplate (list 18-19 spisa), otplatnu tablicu (list 29-32 spisa), saslušan je svjedok PF (list 67- 68 spisa), svjedok EF (list 68 spisa), tužitelj ĆF (list 69 spisa) te je provedeno financijsko vještačenje po vještaku Zrinku Ručeviću iz Ručević vještačenja d.o.o. (list 80-82 spisa).

5. Ocjenom svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

6. Predmet spora je zahtjev za utvrđenje ništetnim odredbi Ugovora o kreditu sklopljenog među strankama 11. svibnja 2007. u dijelu kojim je ugovorena valutna klauzula u CHF te zahtjev za isplatu više plaćenog iznosa po osnovi ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli u CHF.

7. Nije sporno da su tužitelj i tuženik sklopili Ugovor o kreditu broj 00488 dana 11. svibnja 2007. (dalje: Ugovor o kreditu), na temelju kojega je tuženik tužitelju odobrio i isplatio kredit za kupnju osobnog vozila u iznosu 23.845,80 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju za devize Raiffeisenbank Austria d.d. za CHF na dan plaćanja. Sporna je činjenica je li tuženik u cijelosti informirao tužitelja, kao potrošača, o svim potrebnim parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti u vezi ugovorne odredbe kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak te je sporno pripada li u tom slučaju tužitelju utuženi iznos na ime razlike u obračunatim anuitetima, do koje razlike je došlo prilikom primjene te ugovorne odredbe.

8. Osnovano tuženik ističe, protivno navodima tužitelja iz podneska od 12. siječnja 2022., da se na predmetni spor ne mogu primijeniti utvrđenja iz kolektivnog spora koji je vođen pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem P- 1401/12, jer tuženik nije bio stranka u tom sporu, slijedom čega nije moguće niti primijeniti odredbu čl. 502.c ZPP-a (tako i Vrhovni sud u odluci Revd 2379/21 od 1. lipnja 2021.). Za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva valja primijeniti odredbe čl. 81., 82., 85., 86. i 87., te čl. 89. i 90. Zakona o zaštiti potrošača, ("Narodne novine" broj 96/03, dalje ZZP) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora te odredbe Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05 i 41/08, dalje ZOO).

9. Iz odredbe čl. II. Ugovora o kreditu proizlazi da je ugovoren iznos kredita kao kunska protuvrijednost iznosa od 23.845,80 CHF po prodajnom tečaju Raiffeisenbank Austria d.d. važećem na dan plaćanja. Iz odredbe čl. 5.1. Uvjeta ugovora o kreditu proizlazi da je ugovoreno da se kredit otplaćuje u kunama prema prodajnom tečaju za devize Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, za CHF važećem na dan plaćanja.

10. Na okolnost postupanja tuženika u fazi pregovora i pojašnjavanja tužitelju značenja spornih ugovornih odredbi sud je saslušao tužitelja te svjedoke PF i EF.

11. Iz iskaza tužitelja u bitnome proizlazi kako je došao u auto kuću kupiti vozilo, on je ratni vojni invalid i bilo mu je potrebno vozilo za privatne potrebe. Gospođa koja je tamo radila rekla mu je cijenu vozila i visinu rate te je rekla da je najbolje dići kredit vezan uz valutu CHF, jer je tako najpovoljnije i najniža je kamatna stopa pa je on to tako prihvatio. Napravila je samo jedan izračun i to izračun vezan uz valutu CHF te mu je tu valutu predložila kao bolju i povoljniju. Nitko ga nije upozorio da bi rata mogla narasti u toj mjeri. U prvoj godini narasla je malo, ali nakon godinu i pol sa 1.400,00 kn narasla je gotovo na 2.600,00 kn, a to mu nitko nije rekao da bi se moglo dogoditi. On je osobno platio sve rate. Nikada ne bi digao kredit taj kredit da je znao da se rata može toliko uvećati. Pročitao je ugovor prije potpisivanja i napomenuto mu je što će se dogoditi u slučaju ako ne bude uplaćivao rate, ali mu nitko nije rekao da rata može toliko narasti te je na kraju morao podići drugi kredit kako bi ovaj isplatio.

12. Iz iskaza svjedoka PF proizlazi da je kod tuženika bio zaposlen u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu, kao i danas, a radio je na mjestu zaduženog za edukaciju prodavača, kao i za davanje informacija klijentima. U tom periodu klijenti su počeli tražiti kredite u švicarskom franku pa su molili Upravu da uvedu taj proizvod radi povećanja konkurentnosti. Procedura je bila takva da bi stranka odabrala vozilo te bi joj prodavač napravio izračun vezano uz valutu CHF i Eur. Za kredite vezane uz CHF kamatna stopa bila je niža te je rata također bila niža i time i kreditna sposobnost. Nikoga nisu upozoravali na moguće rizike vezano uz tu valutu, budući da ni oni nisu bili svjesni tih rizika, i oni su se u toj valuti zaduživali kao firma u matičnoj banci. Postojali su slučajevi kada bi stranka u postupku pregovaranja htjela mijenjati ili brisati pojedinu odredbu ugovora te bi oni u tom slučaju kontaktirali pravnu službu i ukoliko bi pravna služba odobrila onda bi se ta odredba mijenjala, a klijenti su mogli i njega osobno kontaktirati. Stranke bi od trenutka kada dobije ugovor u roku od 30 dana mogla vratiti ispunjeni ugovor i tada bi ugovor bio sklopljen. Nikada nisu dobivali uputu da nude kredite u CHF, s obzirom da im je bilo praktičnije da su u Eurima s obzirom da se radi o tržištu vozila i kompletno se sve uvijek vezalo uz Eur. Stranke su u cijelom procesu pregovarale kontaktirale isključivo sa prodajnim savjetnikom, dok ukoliko bi male kakvo pitanje, mogle su se njemu obratiti.

13. Iz iskaza svjedoka EF proizlazi kako je on zaposlen kod tuženika od 2004. na mjestu prodajnog savjetnika. Ne sjeća se konkretnog ugovora s tužiteljem, ali uobičajeno procedura je takva da kupac dođe radi kupnje vozila i kod njih se vodi proces kupnje i financiranja u kojem oni nude financijske usluge Porsche leasinga koji je njihova kuća, ali i drugačije načine financiranja, nudili su i kreditnu varijantu. Sve varijante bile su vezane uz valutu Eur i valutu CHF te je stranka mogla slobodno izabrati uz koju valutu će vezati svoju obvezu iz ugovora. Kredit vezani uz valutu CHF bili su povoljniji i rata je bila niža te su se većinom ljudi odlučivali za tu varijantu, budući da je automatski i kreditna sposobnost bila lakše ostvariva. Objašnjavali su što je valutna klauzula i valutni rizik, no nisu objašnjavali rizike konkretno za valutu CHF budući da ni oni nisu bili svjesni da tečaj može tako narasti. Strankama bi predočili već sastavljeni ugovor o kreditu kojeg bi im poslali iz Porsche leasinga.

14. Iskaz tužitelja sud je u cijelosti prihvatio kao istinit, jer je iskazivao jasno i uvjerljivo, a istinitost njegovog iskaza nije doveden u pitanje iskazom saslušanih svjedoka niti drugim dokazima izvedenima tijekom postupka. Saslušani svjedok PF nema neposrednih saznanja o okolnostima sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu već iskazuje načelno o onome što je prezentirao i o čemu je educirao trgovce, pri tome navodeći da niti on nije upozoravao djelatnike auto kuća na posebne rizike sklapanje ugovora o kreditima u CHF, jer za njih tada nije znao. Jednako iskazuje i svjedok EF, koji se ne sjeća okolnosti sklapanja konkretnog ugovora o kreditu, no također navodi općenito kako nisu upozoravali klijente na rizik koji proizlazi iz sklapanja ugovora vezanih uz valutu švicarski franak.

15. Stoga sud utvrđuje da je tužitelj prosječni potrošač, koji prije i u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu nije imao mogućnost pregovarati s tuženikom o uvjetima kreditiranja te koji nije bio informiran o rizicima sklapanja ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u švicarskim francima.

15.1. Dakle, iako je tužitelj načelno bio upoznat s valutnom klauzulom te mu je načelno bilo jasno da će se visina anuiteta mijenjati ovisno o kretanju tečaja CHF, sud utvrđuje da tužitelj kao prosječni potrošač koji ne raspolaže stručnim znanjem nije bio upoznat s prirodom i specifičnošću valute švicarski franak kao "valute utočišta", koja je bila poznata tuženiku.

16. Naime, novčarske institucije pa tako i tuženik, prihvaćaju opći rizik valutne klauzule, dok s druge strane potrošač prihvaća i dodatni rizik specifičan za CHF što novčarske institucije kao stručne ustanove razumiju, dok potrošači kao nestručni ne razumiju, niti su svjesni da ne razumiju takve rizike pa misle da su preuzeli samo opći rizik koji je vezan uz pojam svake valutne klauzule, a kreditor kao druga ugovorna strana im to nije objasnio niti dao neko pravo koje bi potrošaču taj nedostatak nadoknadilo.

17. Pri tome nije odlučna niti činjenica da tečaj CHF nije stalno rastao, jer navedena neravnoteža prava i obveza ugovornih stranaka nastaje samim sklapanjem ugovora bez pojedinačnog pregovaranja i informiranja potrošača o rizicima koje preuzima na sebe bez znanja i svijesti o neznanju tog rizika, a što sve vrijedi i za ovaj pojedinačni ugovor tj. parnične stranke.

18. Ovo zato što je upravo propuštanje davanja bitne informacije o specifičnosti valute CHF i posebnog rizika valute CHF, kraj činjenice da taj rizik preuzima potrošač već samim ugovornim odredbama koje je sastavio tuženik, unaprijed, bez pojedinačnog pregovaranja, dovelo do značajne neravnoteže. Pri tome, tužitelj nije mogao razumjeti ekonomske posljedice spornih ugovornih odredbi za njegove financijske obveze koje iz tih odredbi proizlaze.

19. Dakle sud utvrđuje da tužitelju pri sklapanju Ugovora o kreditu odredbe o valutnoj klauzuli nisu učinjene suštinski razumljivima, jer mu nije pružena cjelovita informacija u pogledu rizika ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima na temelju koje bi mogao procijeniti potencijalne ekonomske posljedice koje bi takve ugovorne odredbe mogle imati za njegove financijske obveze.

20. Iz iskaza tužitelja, koji je sud prihvatio kao istinit, proizlazi da je novcem kojega je dobio predmetnim Ugovorom o kreditu kupio automobil koji je koristio za osobne potrebe. Dovodeći u vezu iskaz tužitelja te sadržaj spisa, odnosno izvedene dokaze, iz kojeg ne proizlazi nikakva naznaka da bi tužitelj kredit zatražio i ostvario u svrhu namijenjenu njegovoj poslovnoj djelatnosti ili obavljanju djelatnosti slobodnog zanimanja, odnosno da se tužitelj uopće bavi takvim djelatnostima, sud utvrđuje da je tužitelj potrošač sukladno odredbama Zakona o zaštiti potrošača, a tuženik je taj koji je bio dužan dokazati da je predmetni pravni posao sklopljen u poslovne ili poduzetničke svrhe (tako Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev-18/2018 od 26. svibnja 2020. i dr.).

21. Prema odredbi čl. 324. st. 2. ZOO ugovor ostaje valjan čak i ako je ništetna odredba bila uvjet ili odlučujuća pobuda ugovora u slučaju kad je ništetnost ustanovljena upravo da bi ugovor bio oslobođen te odredbe i vrijedio bez nje, jer prema odredbi čl. 87. st. 2. ZZP ništetnost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništetnost i samog ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe. Budući da je ovdje riječ o tuženikovom postupanju suprotno načelu savjesnosti i poštenja što je osnovno pravilo obveznih odnosa, odnosno da uzrok ništetnosti nije bila zabrana manjeg značenja, to nema mjesta primjeni odredbe čl. 326. st. 2. ZOO.

22. Prema odredbi čl. 81. st. 1. i 2. i čl. 82. ZZP, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te stoga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

23. S obzirom da se, kako je to prethodno obrazloženo, o spornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, da je ista bila unaprijed formulirana od strane tuženika te da tužitelj nije imao utjecaja na njezin sadržaj, radi se o nepoštenoj ugovornoj odredbi u smislu odredbe čl. 81. ZZP-a, dok je sukladno odredbi čl. 87. st. 1. ZZP-a, nepoštena ugovorna odredba, ništetna.

24. U smislu odredbe čl. 323. st. 1. ZOO, u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti sve ono što je primila na temelju takvog ugovora. Stoga tužitelj ima pravo na isplatu preplaćenih iznosa anuiteta i to kao razliku između iznosa plaćenog na temelju obračuna promjene valute po prodajnom tečaju Raiffeisenbank Austria d.d. na dan plaćanja i iznosa obračunatog prema prodajnom tečaju Raiffeisenbank Austria d.d. na dan korištenja kredita.

25. Radi utvrđenja spornih iznosa, izveden je dokaz financijskim vještačenjem po vještaku Zrinku Ručeviću iz Ručević vještačenja d.o.o. Vještak je u svom nalazu i mišljenju izračunao razliku u visini obveze tužitelja prema predmetnom Ugovoru o kreditu, ukoliko se primjeni početni tečaj za valutu CHF važeći na dan korištenja kredita. Navedeno, s obzirom na okolnost da je tužitelju bio poznat taj tečaj za valutu CHF na dan isplate pa se ovako utvrđen tečaj ima smatrati transparentnim i jasnim, od stranaka utvrđenim.

26. U svom nalazu i mišljenju vještak je naveo da su Porsche Mobiliti d.o.o. kao davatelj kredita i tužitelj kao korisnik kredita zaključili 11. svibnja 2007. Ugovor o kreditu broj 00488 (u daljnjem tekstu: Ugovor), sa sljedećim osnovnim ugovornim elementima:

- iznos kredita je kunska protuvrijednost od 23.845,80 CHF obračunato prema prodajnom tečaju za devize Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb vrijedećem na dan korištenja, - svrha ugovora o kreditu je financiranje troškova kupnje osobnog automobila: ŠKODA, OCTAVIA TOUR, 1,9 TD, - ugovoren je rok otplate od 84 mjeseca (otplata u jednakim mjesečnim anuitetima) te promjenjiva kamatna stopa redovnih kamata koja je iznosila 6,00% godišnje na dan sklapanja Ugovora, - prema planu otplate ugovora o kreditu, dospijeće prve obveze bilo je 16. lipnja 2007., a sljedećih svakog 16.-og dana u mjesecu, - utvrđeno je da će se kredit otplaćivati u mjesečnim anuitetima iskazanima u valuti, a plativima u protuvrijednosti kuna prema prodajnom tečaju za devize Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb vrijedećem na dan plaćanja. Kredit je isplaćen 25. svibnja 2007., s kojim danom je prodajni tečaj Raiffeisen Bank d.d. kao banke davatelja kredita za valutu CHF iznosio 4,468156 kn za 1 CHF, pa je dakle ugovorni iznos od 23.845,80 CHF iskazan u protuvrijednosti kuna iznosio 106.546,75 kn. U skladu s utvrđenjima i izračunima iz nalaza, na temelju postavljenog zadatka, vještak je mišljenja kako slijedi: - ugovoreni iznos od 23.845,80 CHF prema prodajnom tečaju kreditora na dan isplate kredita iznosio je protuvrijednost od 106.546,75 kn, - razlika obveza u razdoblju od dana dospijeća prve obveze (16. lipnja 2007.) do konačne prijevremene otplate kredita (28. ožujka 2012.), a koja proizlazi iz razlike između tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate (na dan podmirenja pojedine obveze) i tečaja za valutu CHF važećeg na dan isplate kredita, iznosi ukupno:

- 30.937,75 kn, odnosno 4.106,19 EUR (zbroj pojedinačnih konvertiranih iznosa), uzimajući u obzir samo pozitivne razlike; ili - 30.908,36 kn, odnosno 4.102,28 EUR (zbroj pojedinačnih konvertiranih iznosa), ako se promatraju svi iznosi (pozitivni i negativni, prebijeno).

27. Stranke nisu prigovarale nalazu i mišljenju vještaka tako da je sud u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje, budući da je isti sačinjen jasno i obrazloženo, nije proturječan sam sebi niti ostalim izvedenim dokazima.

28. Stoga je tužitelju dosuđen iznos čiju isplatu je zatražio konačno postavljenim tužbenim zahtjevom, jer je taj zahtjev postavljen u skladu s nalazom i mišljenjem vještaka, koji je prihvaćen, a kojemu niti stranke nisu prigovarale.

29. Prema odredbi čl. 1111. ZOO, kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala. Članak 1115. ZOO, uređujući opseg vraćanja stečenog, određuje da, kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

30. Kako je tuženik utužene iznose primio s obzirom na ugovorne odredbe koje su utvrđene ništetnima, to je, temeljem citirane odredbe ZOO-a, dužan vratiti ih tužitelju Ugovaranjem prodajnog tečaja Raiffeisenbank Austria d.d. za CHF važećeg na dan plaćanja pojedinog anuiteta, tuženik je sam propustio tužitelja upoznati s ekonomskim posljedicama takvih odredaba, slijedom čega je njegovo postupanje ocijenjeno nepoštenim, a zatezna kamata tužitelju je priznata kako je i zatraženo, od dana plaćanja, odnosno dana tuženikovog stjecanja utuženih iznosa.

31. Odluka o visini stope zatezne kamate za razdoblje do 31. prosinca 2007. temelji se na odredbi čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, za razdoblje od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. na odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11), od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. na odredbi čl. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 78/15), a od 1. siječnja 2023. do isplate na odredbi čl. 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 114/22.) i čl. 1. Uredbe o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' br. 156/22).

32. Zaključno se ističe da je neosnovan tuženikov prigovor zastare. Naime, prema odredbi čl. 328. ZOO propisano je da se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi, dok zahtjev za isplatu tužitelja zastarijeva u općem zastarnom roku od 5 godina prema odredbi čl. 255. ZOO. Kako se radi o restitucijskom zahtjevu temeljem odredbe čl. 323. st. 1. ZOO, u kojem slučaju zastara počinje teći od dana utvrđenja ništetnosti ugovora ili pojedinih njegovih odredbi (pravno shvaćanje sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 30. siječnja 2020., broj Su-IV-47/20), odnosno u konkretnom slučaju od dana donošenja ove prvostupanjske presude, jer je ovom presudom odlučeno i o pitanju ništetnosti odredaba Ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli, to zastarni rok propisan čl. 225. ZOO od pet godina nije protekao (tako i Županijski sud u Osijeku, u presudi broj Gž-1996/19 od 14. rujna 2020.).

33. Kako je sud našao osnovanim konačno postavljeni tužbeni zahtjev u visini 4.106,19 eura sa zatraženom zateznom kamatom, jer je u skladu s nalazom i mišljenjem vještaka, koji je u cijelosti prihvaćen i na koji nije bilo primjedaba, to je odbijen kao neosnovan zahtjev tužitelja u preostalom dijelu u iznosu od 6,35 eura sa zatraženom zateznom kamatom.

34. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 5. i čl. 155. st. 1. ZPP-a, s obzirom da tužitelj nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog toga dijela nisu nastali posebni troškovi. Troškovi se odnose na trošak zastupanja po odvjetniku, koji je odmjeren prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 138/23, dalje Tarifa). Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe u visini 100 bodova prema Tbr. 7/1 Tarife, sastava podnesaka od 31.3.2023. i 4.11.2024. u visini 100 bodova za svaki podnesak prema Tbr. 8/1 Tarife, sastava podneska od 27.1.2023. u visini 25 bodova (Tbr. 8/4 Tarife) te zastupanja na ročištima 16.1.2023., 8.6.2024. i 6.11.2024. u visini 100 bodova za svako ročište prema Tbr. 9/1 Tarife. Vrijednost jednog boda prema Tbr. 50 Tarife iznosi 2,00 EUR pa tužitelju za 625 bodova uvećano za 25% PDV-a pripada iznos 1.562,50 EUR. Tužitelju je priznat trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu 43,80 EUR i presudu u iznosu 43,80 EUR te trošak predujma za izvođenje dokaza financijskim vještačenjem u iznosu 100,00 EUR, tako da ukupno je tuženik tužitelju dužan naknaditi troškove u visini 1.750,10 eura.

35. Tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 12.1.2022., jer nije bio potreban za vođenje parnice (ponavlja navode iznesene u tužbi).

36. Slijedom navedenog, tužitelju je dosuđen parnični trošak u iznosu 1.750,10 eura. Na tako određeni trošak tužitelju su dosuđene zatražene zatezne kamate koje teku od dana donošenja ove presude do isplate, temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP- a, po stopi određenoj odredbom čl. 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 114/22.) i čl. 1. Uredbe o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' br. 156/22).

Zagreb, 3. siječnja 2025.

Sutkinja

Ela Mišura Stopfer

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila,

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano putem ovog suda, a o istoj odlučuje županijski sud.

DNA:

1. Punomoćniku tužitelja, uz rj o pristojbi na presudu 43,80 Eur

2. Punomoćniku tuženika