Republika Hrvatska
Općinski sud u Pazinu
Stalna služba u Poreču-Parenzo
Turistička ulica 2
52440 Poreč-Parenzo
Posl. br. Pn-63/2024-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo po sucu tog suda Alenu Barbiću kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice HB, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane p.p. Arsenu Stipinoviću i dr., odvjetnicima u Rijeci, protiv tuženika: 1. t.d. PLAVA LAGUNA d.d., OIB 57444289760, iz Poreča-Parenzo, R. Končara 12, zastupanog p.p. HBM, dipl.iur. i dr., radnicima kod tuženika ad1 i 2. GRADA POREČA-PARENZO, OIB [osobni identifikacijski broj], iz Poreča-Parenzo, Obala maršala Tita 5, zastupanog p.p. Andreju Staniču i dr., odvjetnicima u Poreču-Parenzo, radi naknade štete, nakon glavne rasprave zaključene dana 29. studenog 2024. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužiteljice i punomoćnika tuženika, dana 03. siječnja 2025.
p r e s u d i o j e
IOdbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
"Nalaže se tuženicima Plava Laguna d.d. Poreč, Rade Končara 12, OIB 57444289760 i Grad Poreč, Obala maršala Tita 5/1, Poreč, da solidarno isplate tužiteljici HB, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], novčani iznos u visini od 155.297,00 kn, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od dana 21. prosinca 2016. g. pa do konačne isplate po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO-a koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe."
IIOdbija se tužiteljičin zahtjev za naknadu parničnih troškova.
III1. Odbacuje se zahtjev tuženika ad1 za naknadu parničnih troškova.
2. Nalaže se tužiteljici da naknadi tuženiku ad2 parnične troškove u iznosu od 1.352,26 eur, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1.Tužiteljica u tužbi podnesenoj 20. prosinca 2019. tvrdi da je dana 21. prosinca 2016. na klizalištu u sklopu manifestacije "Advent [adresa]" pala i tom prilikom zadobila sljedeće ozljede: višestruke prijelome desnog gležnja i potkoljenice, traumatsku ekstruziju diskusa lumbalnog dijela kralješnice L4-5, traumatsku protruziju dva segmenta lumbalne kralježnice L3-4 i L5-S1. Tužiteljica da je uslijed zadobivenih ozljeda imala tri operacijska zahvata: 21. prosinca 2016. učinjena da joj je operacija desne noge, osteosinteza lateralnog maleola i suture delotidnog ligamenta, 14. srpnja 2017. da je operirana u Klinici za neurokirurgiju KBC Zagreb radi klinički i neuroradiološki verificirane ekstruzije intervertebralnog diska razine LIV-LV, 19. prosinca 2017. odstranjivanje osteosintetskog materijala. Pravni temelj zahtjeva oštećenika da je povreda prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje kao neimovinske štete (čl. 19. u vezi s čl. 1046. ZOO-a), a fizičke boli i duševne boli zbog smanjenja općeg životnog aktiviteta da nisu prema ZOO-u samostalni oblik povrede osobnosti, već da su kriteriji (mjerila) ili kvalifikatorne okolnosti koje da zajedno s ostalim okolnostima slučaja iz čl. 1100. ZOO-a utječu na ocjenu suda je li pravo osobnosti povrijeđeno i utiču na visinu naknade u svakom konkretnom slučaju. Kroz dugi vremenski period tužiteljica da je trpjela bolove, a koje bolove da i danas trpi. Neposredno nakon ozljeđivanja tužiteljica da je trpjela jake bolove, kao i prvih dana nakon operativnih zahvata, u trajanju od najmanje 7 dana, bolovi da su potom bili srednjeg intenziteta tijekom drugotrajnog procesa liječenja i rehabilitacije u trajanju od najmanje 300 dana, da bi potom prešli u bolove lakog intenziteta u trajanju od godine dana, koji da se i danas javljaju. Naime, unazad godinu dana da je stalna fizikalna terapija praćena (i da će biti) stalnim bolovima blažeg intenziteta. Kod tužiteljice da je zbog zadobivenih ozljeda nastalo smanjenje općeg životnog aktiviteta. Naime, i nakon završenog liječenja i provedene terapije kod tužiteljice da su zaostale brojne tegobe. Primjerice, tužiteljica da ne može nositi ruksak ili torbu na leđima kada ide u školu ili iz škole, već da joj torbu nose roditelji ili prijatelji. Tužiteljica da posljedice ozljede osjeća i danas nakon višegodišnjeg liječenja i provođenja postupka fizikalne terapije i iste da iznose minimalno 10 %. Zbog ozljeđivanja u predmetnom štetnom događaju tužiteljici da je nastala i imovinska šteta (čl. 1095. ZOO-a), stoga da ista od tuženika potražuje naknadu imovinske štete s osnova tuđe pomoći i njege, te troškova puta i liječenja. Imajući u vidu vrstu i lokalitet ozljeda tužiteljici da je bila potrebna tuđa pomoć i njega u dužem razdoblju i to kao višesatna pomoć (4-5 sati dnevno) članova obitelji u obavljanju osobnih životnih potreba (higijena, prehrana, oblačenje, ...) nekoliko mjeseci (minimalno 150 dana). Tužiteljici da je ispomoć potrebna tokom cijelom liječenja, dakle, više od godinu dana. S osnova zatražene imovinske štete tuđe pomoći i njege, odnosno visine sata tuđe pomoći i njege, tužiteljica da potražuje sukladno sudskoj praksi 35,00 kn za jedan sat nestručne pomoći. I s osnova troškova puta tužiteljica da potražuje naknadu. Tužiteljica da je morala odlaziti na preglede u Lovran, Rijeku, Pulu i Zagreb. Tužiteljica da s roditeljima živi u [adresa], a morala da je odlaziti na preglede u Lovran minimalno 8 puta, u Pulu minimalno 16 puta, jednom u Rijeku i u Zagreb minimalno 8 puta. Tužiteljica da tako potražuje troškove puta za relaciju: [adresa] (8 x 80 km x 2 x 2,00 kn), [adresa] (90 km x 2 x 2,00 kn), [adresa] (16 x 58 km x 2 x 2,00 kn), [adresa] (8 x 250 km x 2 x 2,00 kn) sve uvećano za troškove tunela i cestarine. Tužiteljica da precizira zahtjev za naknadu gore opisane neimovinske i imovinske štete, te da potražuje kako slijedi: radi povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje 101.640,00 kn, na ime imovinske štete koja se potražuje na ime tuđe pomoći i njege 39.025,00 kn, te na ime imovinske štete koja se potražuje na ime troškova puta 14.632,00 kn, dakle, ukupno 155.2097,00 kn. Tužiteljica da zadržava pravo preciziranja tužbenog zahtjeva u ovom postupku u odnosu na glavnicu s osnova naknade materijalne i nematerijalne štete, te tijek zakonske zatezne kamate, nakon što vještak medicinske struke izradi nalaz i mišljenje, te nakon provedbe financijskog vještačenja ukupnih troškova puta. C.O. d.o.o. [adresa] da je kao pružatelj usluga sklopilo ugovor o pružanju usluga (mobilno klizalište s potrebnom opremom) dana 17. studenog 2016., sa t.d. Plava Laguna d.d., kao primateljem usluga. Čl. 7. predmetnog ugovora C.O. d.o.o. [adresa] da se obvezuje održavati potpunu funkcionalnost klizališta u razdoblju od 04. prosinca 2016. do 15. siječnja 2017. Istim člankom da je predviđeno da je C.O. d.o.o. isključivo odgovoran za štetu koju pretrpi korisnik klizališta ukoliko je isto posljedica nepridržavanja obveza iz ugovora ili pravila struke. Posljedica pada tužiteljice da je neravan led i nepropisno održavane klizaljke, odnosno nepridržavanja pravila struke od strane C.O. d.o.o. Na predmetnom klizalištu da nije bilo djelatnika medicinske struke, niti pribora za prvu pomoć. Tužiteljici da općenito nitko od djelatnika nije pomogao neposredno nakon pada. C.O. d.o.o. da je kod Uniqa osiguranja d.d. ugovorilo Policu osiguranja od nezgode za posjetitelje i sudionike kulturno-umjetničkih, sportskih i drugih priredbi, te turističkih i zabavnih aktivnosti za vremenski period od 18. prosinca 2016. do 25. siječnja 2017. Tuženici da su, sukladno odredbi čl. 1081. ZOO-a, kao suorganizatori manifestacije "Advent [adresa]" odgovorni spram tužiteljice za naknadu štete. Slijedom navedenog, tužiteljica zahtijeva donošenje presude sa sadržajem opisanim u t. I dispozitiva.
2.U odgovoru na tužbu tuženik ad1 Plava Laguna d.d. (dalje: tuženik ad1) navodi da ističe prigovor promašene pasivne legitimacije, kako da dalje slijedi. Tuženik ad1 da nikada nije bio suorganizator manifestacije "Advent [adresa]" (dalje: manifestacija), pa tako ni 2016. kada da je tužiteljici nastala navodna ozljeda. Organizator manifestacije da je tuženik ad2 Grad Poreč-Parenzo (dalje: tuženik ad2), dok da su suorganizatori TZ Grada Poreča, TZ Istarske županije, Pučko otvoreno učilište Poreč, Usluga Poreč, Gradska knjižnica Poreč, Centar za mlade Poreč, Udruženje obrtnika Poreč, Sportska zajednica Grada Poreča, Zajednica Talijana Poreč, porečke udruge, kao i sve škole i vrtići, te brojni drugi. Naime, tuženik ad1 te t.d. Valamar Riviera d.d. iz [adresa] da su bili isključivo partneri manifestacije, bilo u svojstvu sponzora ili donatora, te slijedom navedenog tuženik ad1 da ne može odgovarati za navodnu štetu koju da je pretrpjela tužiteljica sukladno čl. 1081. Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO), a kako da to u tužbi navodi tužiteljica. Nadalje, od strane tuženika ad2 kao organizatora manifestacije da je 2016. kao prve godine njezinog održavanja, dana 04. studenog 2016. objavljen poziv za dostavu ponude za najam mobilnog klizališta: 406-09/16-04/122, ur.broj: 2167-01-09/01-16-2, da se na isti, kao najpovoljniji ponuđač javilo td.d C.O. d.o.o. Prilikom organizacije i za potrebe manifestacije tuženik ad2 da se također obratio i tuženiku ad1 radi prikupljanja novčanih sredstava, te da su tuženici tad odgovorili da će tuženik ad1, umjesto davanja pomoći nekim novčanim iznosom tuženiku ad2, istom ciljano pomoći i to na način da će za potrebe manifestacije koju da organizira tuženik ad2 platiti mobilno klizalište s potrebnom opremom. U tu svrhu da je, kao i radi testiranja tržišta, od strane tuženika ad1 proveden pozivni natječaj čiji da je tekst, posredstvom e-maila, poslan na upit za dostavom ponuda nekolicini ponuđača, a među kojima da je bilo i C.O. d.o.o. Svi uvjeti natječaja identični da su gore navedenom pozivu tuženika ad2, odnosno, sve uvjete postavljanja klizališta da je utvrdio tuženik ad2. Nakon provedenog natječaja, između t.d. C.O. d.o.o., kao najpovoljnijeg ponuđača i tuženika ad1 da je sklopljen dana 17. studenog 2016. ugovor o pružanju usluga (mobilno klizalište s potrebnom opremom), a temeljem kojeg da se t.d. C.O. d.o.o. obvezalo staviti na raspolaganje mobilno klizalište s potrebnom opremom u razdoblju od dana 04. prosinca 2016. do dana 15. siječnja 2017., i to u sklopu manifestacije "Advent [adresa]", koji da se održava na [adresa] u [adresa] (dalje: ugovor o klizalištu). Odredbom čl. 1. st. 2. Ugovora o klizalištu ugovorne strane da su se suglasile da manifestaciju organizira tuženik ad2 uz potporu većeg broja partnera, uključujući i tuženika ad1, te da se slijedom navedenog naknada za stavljanje na raspolaganje mobilnog klizališta s potrebnom opremom smatra donacijom tuženiku ad2 od strane tuženika ad1 za potrebe manifestacije. Iz svega navedenog da proizlazi da je stvarna namjera tuženika bila donacija sredstava, a koja da je ostvarena izravnim ugovaranjem i plaćanjem klizališta od strane tuženika ad1. Obzirom da je uvjete koje da je tuženik ad2 odredio sa t.d. C.O. d.o.o. ugovarao tuženik ad1, ugovor da sadrži odredbe o pravima i obvezama kako bi cjelokupni projekt bio proveden lege artis. No, tuženik ad1 da se smatra agentom tuženika ad2. Da tuženik ad1 nije organizator niti suorganizator manifestacije također da proizlazi i iz još nekoliko ugovorenih odredbi ugovora o klizalištu. Naime, čl. 4. st. 1. navedenog ugovora da je ugovoreno da je t.d. C.O. d.o.o. bilo dužno s organizatorom manfestacije tuženikom ad2 dogovoriti način korištenja i uvjete nabave agregata te priključka za električnu energiju na mjestu postavljanja predmetnog klizališta za potrebe agregata. Nadalje, čl. 6. st. 2. ugovora o klizalištu t.d. C.O. d.o.o. da je potvrdilo da je upoznato s točnom lokacijom gdje da je trebao dopremiti mobilno klizalište, a koju da je odredio tuženik ad2, kao organizator manifestacije, kao i da je sve pojedinosti vezane uz lokaciju, niveliranje i montažu klizališta trebalo dogovoriti s tuženikom ad2. Također, odredbom čl. 7. st. 3. ugovora o klizalištu određeno da je da je t.d. C.O. d.o.o. isključivo odgovorno za štetu koju pretrpi korisnik klizališta, a ukoliko je ista posljedica nepridržavanja obveza iz navedenog ugovora ili pravila struke. Slijedom navedenog, tuženik ad1 predlaže, pozivajući se na čl. 83. ZPP-a, donošenje rješenja kojim će se tužba i tužbeni zahtjev u odnosu na tuženika ad1 u cijelosti odbaciti. Ukoliko sud ne donese naprijed predloženo rješenje, tuženik ad1 se, opreza radi, očituje na tužbu i tužbeni zahtjev kako dalje slijedi. Tužiteljica da uz tužbu dostavlja i medicinsku dokumentaciju navodnih ozljeda koje da je ista pretrpjela predmetnog dana te koje da i dalje navodno trpi. Tuženik ad1 smatra da je tužiteljica i sama pridonijela težini ozljeda koje da je navodno pretrpjela padom na klizalištu, kao i samom oporavku i daljnjim zdravstvenim poteškoćama. Tuženik ad1 da se slaže s prijedlogom tužiteljice da se provede medicinsko vještačenje na navodne ozljede navedene u tužbi, kao i na posljedice istih, s tim da predlaže da vještak posebnu pozornost pri izradi nalaza i mišljenja prida opće zdravstvenom i tjelesnom stanju tužiteljice u vrijeme nezgode, osobito postoje li okolnosti koje su pridonijele samom nastanku i težini ozljeda. Tužiteljica da u tužbi paušalno navodi, bez dostavljanja ikakvih dokaza, da je razlog njezinog pada neravan led na klizalištu i nepropisno održavane klizaljke. Prema najboljem saznanju tuženika ad1, klizalište da je uredno radilo, na njemu da se moglo normalno klizati, bez ikakve opasnosti koja bi bila uzrokovana propustom u održavanju klizališta ili opreme za klizanje, te da se postavlja pitanje zašto tužiteljica, sve da je i uočila da je led na klizalištu bio neravan, te da su klizaljke nepropisno održavane, nije na to upozorila organizatore i odgovorne osobe zadužene za rad klizališta. Nadalje, netočan da je navod da na klizalištu nije bilo pribora za prvu pomoć, te da tužiteljici nitko od djelatnika nije pomogao nakon pada. Naime, na klizalištu da se cijelo vrijeme nalazila kutija prve pomoći, kao i instruktori koji da su provodili besplatnu školu klizanja te bili svima na raspolaganju, a posebno korisnicima klizališta koji nisu nikada prije klizali. Također, tužiteljica da je bila upozorena na određenu opasnost koju može prouzrokovati klizanje na klizalištu, i to natpisom "Korištenje klizališta na vlastitu odgovornost". Tuženik ad1 da za eventualnu štetu tužiteljici odgovara po načelu subjektivne, a ne objektivne odgovornosti, te da klizalište kao zaleđena površina, iako da nosi određeni rizik od ozljede klizača, samo po sebi ne predstavljalo opasnu stvar, već ovisno o konkretnim okolnostima ono da može postati opasna stvar. Tuženik ad1 ukazuje na presudu ŽS u Bjelovaru posl. br. Gž-395//2011-4 od 28. siječnja 2011. u čijem obrazloženju da je, između ostalog, navedeno: "Klizalište je po svojoj prirodi i osobinama mjesto i prostor na kojem je povećana mogućnost padova osoba koje ga koriste, prirodi i osobinama mjesto i prostor na kojem je povećana mogućnost padova osoba koje ga koriste, no to ne znači da je za taj pad odgovoran organizator klizališta, jer su padovi mogući svugdje, a pogotovo na zaleđenoj površini namijenjenoj klizanju njegovih korisnika. Vlasnik i organizator klizališta ne mogu ni na koji realan način spriječiti eventualne padove korisnika klizališta, niti mogu, a niti su dužni osigurati neke posebne mjere, čija svrha bi bila apsolutno sprječavanje ili onemogućavanje padova na klizalištu, jer to nije moguće provesti. Naime, svaka osoba koja odluči koristiti klizalište za klizanje, mora biti svjesna da stupa na prostor na kojem je realno povećana mogućnost od padova, bilo zbog uzroka ostvarenih od strane samog klizača, bilo od mogućnosti padova uzrokovanih nepredviđenim kontaktima s ostalim korisnicima istog klizališta." Tuženik ad1 ovdje također ukazuje i na prevladavajuću praksu VSRH o tome da "određenje pojma opasne stvari nije zadano već se prosuđuje ovisno o okolnostima u svakom pojedinom slučaju. Načelno se opasnom stvari smatra takva stvar koja po svom stanju, svojstvima, položaju ili načinu upotrebe predstavlja određenu opasnost, ... tako da se zahtijeva pojačana pozornost pri upotrebi" (broj: Rev-x 579/11-2). U tom smislu tuženik ad1 iz stavova navedenih sudova zaključuje da je tužiteljica, pri klizanju na predmetnom klizalištu, trebala upotrijebiti pojačanu pažnju. Čl. 1081. ZOO-a propisano da je da organizator okupljanja većeg broja ljudi u zatvorenom ili na otvorenom prostoru odgovara za štetu nastalu smrću ili tjelesnom ozljedom koju netko pretrpi zbog izvanrednih okolnosti koje u takvim prilikama mogu nastati, kao što je neuobičajeno gibanje masa, opći nered i sl. Tužiteljica da pozivom na odredbu ZOO-a ističe da su tuženici organizatori manifestacije, te da su slijedom navedenog odgovorni, pored t.d. C.O. d.o.o., za navodne ozljede koje da je ista pretrpjela predmetnom prilikom, te čije da i dalje posljedice trpi. Osim što da tužiteljica ničim ne dokazuje činjenicu da su tuženici suorganizatori, tuženik ad1 napominje da navedena odredba ZOO-a ne može doći do primjene u ovom konkretnom slučaju, i to iz razloga što da nisu ispunjeni obvezni uvjeti propisani istom. Naime, da bi se u ovopredmetnom postupku radilo o posebnom slučaju odgovornosti, i to odgovornosti organizatora priredbi prema čl. 1081. ZOO-a kako da to tužiteljica navodi u tužbi, potrebno da je da su uzrok pada tužiteljice te posljedično i navodne ozljede koje da je zbog toga pretrpjela te i dalje trpi, neuobičajeno gibanje masa, opći nered i sl., a što da ovdje nije slučaj, niti tužiteljica dostavlja dokaze za takvo što. Slijedom svega naprijed navedenog, a posebno uzimajući u obzir da iz činjenica navedenih u ovom odgovoru na tužbu jasno proizlazi neosnovanost tužbenog zahtjeva, tuženik ad1 predlaže donošenje presude kojom će se utvrditi da su tužba i tužbeni zahtjev neosnovani, te da se odbijaju u cijelosti.
3.Tuženik ad2 u odgovoru na tužbu navodi da se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu. Tužiteljica da odgovornost tuženika ad2 crpi iz čl. 1081. ZOO-a koja da u cijelosti glasi: "Organizator okupljanja većeg broja ljudi u zatvorenom ili na otvorenom prostoru odgovara za štetu nastalu smrću ili tjelesnom ozljedom koju netko pretrpi zbog izvanrednih okolnosti koje u takvim prilikama mogu nastati, kao što je neuobičajeno gibanje masa, opći nered i slično." Predmetna šteta da nije nastala na samoj priredbi – manifestaciji "Advent [adresa]". Predmetna šteta da je nastala na mobilnom klizalištu za čiju funkcionalnost i održavanje tuženik ad2 nije odgovoran. Uostalom, čak i da sud zauzme drugačije stajalište, šteta koju je tužiteljica pretrpjela tjelesnom ozljedom da nije nastala kao posljedica "izvanrednih okolnosti" na kojima da ZOO inzistira (neuobičajeno gibanje masa, opći nered i slično), nego kao posljedica redovnih, uobičajenih okolnosti – tužiteljica da je pala uslijed korištenja klizališta. Slijedom navedenog da ne postoji odgovornost tuženika ad2 za naknadu štete. Predlaže se odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti u odnosu na tuženika ad2.
4.U svojoj replici, a u odnosu na navode tuženika ad1, tužiteljica ukazuje da isti neosnovano ističe prigovor promašene pasivne legitimacije, a sve iz razloga što da je isti nedvojbeno odgovoran za naknadu štete tužiteljici. Ovo prednje temeljem činjenice što da isti, čak i da nije suorganizator manifestacije "Advent [adresa]", odgovara tužiteljici po načelu krivnje. Jednako tako, tuženik ad1 da u potpunosti neosnovano upire na mogućnost da je tužiteljica i sama pridonijela težini pretrpljenih ozljeda, samom oporavku te daljnjim zdravstvenim poteškoćama. Tužiteljica naglašava da je ista prilikom klizanja uložila dužni stupanj pažnje te da nije mogla predvidjeti, kao niti spriječiti pad. Ista da ni na koji način nije pridonijela težini pretrpljenih ozljeda, kao niti posljedicama ozljeda, te da je poduzela sve zdravstvene mjere koje da je mogla poduzeti, a što da je razvidno iz medicinske dokumentacije priložene uz tužbu. Suprotno navodima tuženika ad1, tužiteljica da opetovano upire kako na predmetnom klizalištu nije bilo djelatnika medicinske struke, a niti pribora za prvu pomoć, te da istoj nitko od djelatnika nije pomogao neposredno nakon pada. U odnosu na navode tuženika ad2, tužiteljica da prvenstveno upire da isti neosnovano osporava odgovornost za naknadu štete tužiteljici. Ovo prednje iz razloga što da je predmetna šteta nastala na klizalištu u sklopu manifestacije "Advent [adresa]". Naime, "Advent [adresa]" da predstavlja manifestaciju koja da traje od prosinca do siječnja, te da uključuje bogat program, a koji program da između ostalog uključuje i klizalište. Dakle, klizalište na kojem da se dogodio štetni događaj da je nedvojbeno bilo uključeno u predmetnu manifestaciju, čiji da je suorganizator uz tuženika ad1 bio i tuženik ad2. Obzirom na prednje, tuženik ad2 da je, jednako kao i tuženik ad1, kao suorganizator manifestacije "Advent [adresa]" odgovoran za štetu spram tužiteljice temeljem čl. 1081. Zakona o obveznim odnosima. Pritom se ukazuje da je tužiteljica pretrpjela tjelesne ozljede zbog izvanrednih okolnosti, a ne uobičajenih okolnosti, kako da to tvrdi tuženik ad2. Sumirajući sve prednje navedeno, tužiteljica drži da je njen tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan, te predlaže usvajanje istog u cijelosti.
5.Sud sudi na temelju činjenične osnove na koju se tužitelj poziva, jer u protivnom prekoračuje tužbeni zahtjev (tako i VS, Rev 2790/91 od 11. ožujka 1992.).
6.U dokaznom postupku je izvršen uvid u: ugovor o pružanju usluga (mobilno klizalište s potrebnom opremom) od 17. studenog 2016. (57-59), tekstove objavljene na web stranici tuženika ad2 (117-125), poziv za dostavu ponude od 04. studenog 2016. (126-137), poziv za dostavu ponude od 10. studenog 2016. (138-148). Odbijeni su prijedlozi za izvođenjem drugih dokaza, jer ti dokazi nisu bili potrebni za utvrđenje odlučnih činjenica.
7.Uvidom u tekstove objavljene na web stranici tuženika ad2 utvrđeno je da je tuženik ad2 organizator manifestacije "Advent [adresa]" koja se održala u [adresa] na Trgu Matije Gupca od 06. prosinca 2016. do 08. siječnja 2017. Jedan od sadržaja manifestacije je bilo i besplatno klizalište, s tim da je isto bilo otvoreno do 15. siječnja 2017.
Uvidom u poziv za dostavu ponude za najam mobilnog klizališta od 04. studenog 2016. utvrđeno je da je taj poziv objavio tuženik ad2.
Uvidom u poziv za dostavu ponude od 10. studenog 2016. utvrđeno je da se radi o pozivu tuženika ad1. Radilo se o pozivu u postupku nadmetanja za najam mobilnog klizališta, a predmet nabave je bio najam mobilnog klizališta u periodu od 28. studenog 2016. do 25. siječnja 2017.
Uvidom u ugovor o pružanju usluga (mobilno klizalište s potrebnom opremom) od 17. studenog 2016. (dalje: ugovor o klizalištu), utvrđeno je da su C.O. društvo s ograničenom odgovornošću za promidžbu, iz [adresa], kao pružatelj usluga (dalje: pružatelj usluga), s jedne strane i tuženik ad1, kao primatelj usluga, s druge strane, dana 17. studenog 2016. sklopili ugovor o pružanju usluga (mobilno klizalište s potrebnom opremom) (dalje: ugovor o pružanju usluga). Ugovorne strane su se ugovorom usuglasile da je predmet ugovora stavljanje na raspolaganje mobilnog klizališta s potrebnom opremom (dalje: mobilno klizalište) u razdoblju od 04. prosinca 2016. do 15. siječnja 2017., u sklopu manifestacije "Advent [adresa]", koja se održava na [adresa] u [adresa], kao i da manifestaciju "Advent [adresa]" organizira tuženik ad2 uz potporu većeg broja partnera, uključujući i tuženika ad1, te da se slijedom toga naknada za stavljanje na raspolaganje mobilnog klizališta s potrebnom opremom smatra donacijom tuženiku ad2 za potrebe organizacije predmetne manifestacije. (čl. 1. st. 1. i 2.). Ugovoreno je da je pružatelj usluga dužan s organizatorom manifestacije "Advent [adresa]" tuženikom ad2 dogovoriti način korištenja i uvjete nabave agregata te priključka za električnu energiju na mjestu postavljanja mobilnog klizališta, za potrebe agregata (čl. 4. st. 1.). Ugovoreno je da pružatelj usluga potvrđuje da je upoznat s točnom lokacijom klizališta koju je odredio organizator manifestacije, da na istu nema primjedbi, te da se obvezuje sve pojedinosti vezane uz lokaciju, niveliranje i montažu dogovoriti s tuženikom ad2 (čl. 6. st. 2.). Pružatelj usluga se obvezao održavati potpunu funkcionalnost klizališta u razdoblju od 04. prosinca 2016. do 15. siječnja 2017. (čl. 7. st. 1.). Pružatelj usluga se, pored ostalog, obvezao da će za vrijeme trajanja ugovora osigurati imovinu i klizače (50 ljudi) od krađe, odnosno, nezgode, te da će policu osiguranja dostaviti primatelju usluga prije početka korištenja mobilnog klizališta, kao i da je isključivo odgovoran za štetu koju pretrpi korisnik klizališta, ukoliko je isto posljedica nepridržavanja obveza iz ovog ugovora ili pravila struke (čl. 7. st. i 3.). Ugovoreno je da pružatelj usluga nije ovlašten od korisnika klizališta naplaćivati nikakvu naknadu za korištenje klizališta ili pripadajuće opreme, već da je ukupna naknada sadržana u iznosu iz čl. 9., te da je prema istima dužan postupati savjesno, odgovorno i ljubazno. (čl. 8. st. 3.).
Među strankama je nesporno da je tužiteljica dana 31. prosinca 2016. pala na klizalištu i tom prilikom zadobila tjelesne ozljede.
Sve i uz pretpostavku istinitosti tvrdnje tužiteljice da je pala na klizalištu u sklopu manifestacije "Advent [adresa]" (na kojem klizalištu je C.O. d.o.o. pružalo usluge), njen tužbeni zahtjev prema tuženicima nije osnovan, pa ta činjenica nije posebno utvrđivana.
Prema čl. 1081. ZOO-a organizator okupljanja većeg broja ljudi u zatvorenom ili na otvorenom prostoru odgovara za štetu nastalu smrću ili tjelesnom ozljedom koju netko pretrpi zbog izvanrednih okolnosti koje u takvim prilikama mogu nastati, kao što je to neuobičajeno gibanje masa, opći nered i sl.
Odgovornost organizatora priredbe u smislu ovog članka ZOO-a ne postoji u svakom slučaju kad netko na priredbi pretrpi štetu, nego samo ako je šteta nastala zbog izvanrednih okolnosti koje se u takvim prilikama mogu javiti (npr. zbog neuobičajenog gibanja mase, općeg nereda i sl.). Riječ je o posebnoj odgovornosti za opasnu djelatnost, jer po samoj naravi takvog okupljanja može biti ugroženo zdravlje ljudi ili imovina, tako da to ugrožavanje iziskuje povećanu pozornost osoba koje obavljaju tu djelatnost. Odgovornost organizatora ograničena je samo za štete nastale smrću ili tjelesnom ozljedom. Naknađuje se imovinsko i neimovinska šteta. Opće načelo te odgovornosti izraženo je u čl. 1045. st. 3. ZOO-a.
Dakle, da bi netko odgovarao za štetu nastalu na okupljanju većeg broja ljudi u zatvorenom ili na otvorenom prostoru moraju kumulativno biti ispunjene sljedeće pretpostavke: 1. da je organizator tog okupljanja, 2. da se radi o šteti nastaloj smrću ili tjelesnom ozljedom i 3. da je šteta nastala zbog izvanrednih okolnosti koje u takvim prilikama mogu nastati, kao što je neuobičajeno gibanje masa, opći nered i slično.
Iz sadržaja tekstova objavljenih na web stranici tuženika ad2, poziva za dostavu ponude od 04. studenog 2016., poziva za dostavu ponude od 10. studenog 2016. i ugovora o klizalištu proizlazi da je organizator manifestacije "Advent [adresa]" održane u periodu od 06. prosinca 2016. do 08. siječnja 2017. bio tuženik ad2. Tuženik ad1 nije bio organizator te manifestacije, već tek jedan od partnera u smislu da je tuženiku ad2 pružio potporu.
Kako tuženik ad1 nije bio organizator predmetne priredbe, to isti ne odgovara tužiteljici za eventualnu štetu.
Prema tvrdnji tužiteljice, ista je ozljede na koje se poziva pretrpjela zbog pada na klizalištu.
Klizalište je prostor na kojem, zbog njegovih karakteristika, očekivano dolazi do padova, pa se pad prilikom klizanja na klizalištu ne može podvesti pod izvanredne okolnosti koje u takvim prilikama mogu nastati. Stoga, tuženik ad2, ne odgovara tužiteljici za štetu. Samo to što je bio organizator priredbe na kojoj je, po tvrdnji tužiteljice, ista pala i zadobila tjelesne ozljede, a na što se ista poziva, nije dovoljno za njegovu odgovornost.
Slijedom svega iznijetog, odlučeno je kao u t. I dispozitiva.
8.Obje su strane zatražile naknadu parničnih troškova.
Prema čl. 154. st. 1. ZPP-a stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka.
Tuženici nisu izgubili ovu parnicu, pa nisu dužni tužiteljici naknaditi parnične troškove. Zato je odlučeno kao u t. II dispozitiva.
Tužiteljica je izgubila ovu parnicu, pa je dužna naknaditi tuženicima parnične troškove.
Prema čl. 164. st. 2. i 3. ZPP-a, stranka je dužna u zahtjevu za naknadu troškova određeno navesti troškove za koje traži naknadu, i to najkasnije do završetka raspravljanja koje prethodi odlučivanju o troškovima. Tuženik ad1 to nije učinio, pa je valjalo odlučiti kao u t. III 1. dispozitiva.
Tuženik ad2 je u zahtjevu za naknadu troškova određeno naveo troškove za koje traži naknadu.
Tuženiku ad2 su, od zatraženih, priznati sljedeći parnični troškovi: za sastav odgovora na tužbu 331,81 eur (Tbr. 8. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, NN 138/23), za zastupanje na ročištu 11. ožujka 2020. 250,00 eur (Tbr. 9. t. 2.), za zastupanje na ročištu 29. studenog 2024. 500,00 eur (Tbr. 9. t. 1.) i za PDV na ove radnje 270,45 eur (Tbr. 46.), ili ukupno 1.352,26 eur.
Slijedom iznijetog, odlučeno je kao u t. III 2. dispozitiva.
U Poreču-Parenzo, 03. siječnja 2025.
S u d a c:
Alen Barbić, v.r.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranu, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud, kao drugostupanjski sud.
DNA:
1. tužiteljici p.p.,
2. tuženiku ad1,
3. tuženiku ad2 p.p.
S u d a c: v.r.
