REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
P-2236/2021-31
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Julijani Ponoš, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ad. 1 ŽELJKA BARIŠIĆA iz Splita, Širokobriješka 4, OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika ad. 2 SOLUTIO BONUS d.o.o., Širokobriješka 4, Split, OIB: 25314889555, zastupan po z. z. i direktoru Željku Barišiću, oboje zastupani po pun. Antonii Varkaš, odvjetnici u Splitu, protiv tuženika UT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po pun. Darku Varnici, odvjetniku u Kaštel Kambelovcu, radi ukidanja prava stvarne služnosti, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 20. studenog 2024. godine u nazočnosti tužitelja ad. 1, pun. tužitelja, tuženika i pun. tuženika, dana 3. siječnja 2025. godine,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:
"1. Ukida se (prestaje) pravo stvarne služnosti puta (kolnika) preko poslužne nekretnine označene kao 6056/14, Zk. Ul. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], osnovana u korist nekretnine u vlasništvu tuženika označne kao čest. zem. [katastarska čestica] , Zk. Ul. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], trasom i u širini koja je u skici vještaka ing. Zvonimira Rubića od 19. rujna 2016. godine označena slovima A-B-C-D, te se tuženiku zabranjuje svako uznemiravanje i daljnji prolaz preko nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica], Z. Ul. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], sve u roku od 15 dana od pravomoćnosti ove presude, i pod prijetnjom ovrhe.
2. Ovlašteni su tužitelji po pravomoćnosti ove presude, zatražiti i ishoditi upis brisanja zabilježbe stvarne služnosti puta (kolnika) trasom koja je u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Splitu, Zemljišnoknjižnog odjela Solin, upisana dana 29. travnja 2021. godine, pod posl. br. Z-16759/2021 na teret čest. zem. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], u korist čest. zem. [katastarska čestica], Zk. Ul. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], a koja zabilježba je upisana temeljem Rješenja Općinskog suda u Splitu, posl. br. R1- 221/2016 od 14. studenog 2018. godine.
3. Dužan je tuženik, ukoliko se usprotivi ovoj tužbi, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju troškove ovog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude pa do isplate po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope za stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena."
II. Nalaže se tužiteljima ad. 1 i ad. 2 u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 5.000,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.
Obrazloženje
Dana 8.lipnja 2021.godine pred ovim sudom zaprimljena je tužba u kojoj se navodi da je Općinski sud u Splitu, u predmetu pod poslovnim brojem R1-221/2016 dana 14. studenog 2018. godine donio rješenje kojim se osniva, u korist nekretnine označne kao čest. zem. [katastarska čestica] , K. O. [katastarska općina], a na teret nekretnine označene kao 6056/14, K. O. [katastarska općina], služnost puta (kolnika) trasom i u širini koja je u skici vještaka ing. Zvonimira Rubića od 19. rujna 2016. godine označena slovima A-B-C-D, koje rješenje da je Županijski sud u Bjelovaru, u predmetu poslovnog broja Gž-438/2019 dana 4. veljača 2021. godine, potvrdio. Rješenjem Zemljišnoknjižnog odjela Solin, dana 29. travnja 2021. godine, pod posl. br. Z-16759/2021 na teret čest. zem. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], u korist čest. zem. [katastarska čestica], Zk. Ul. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], da je izvršen upis zabilježbe stvarne služnosti. Krajem mjeseca veljače 2021. godine, tužitelj ad.1 da je dolaskom na svoju nekretninu označenu kao čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], preko koje nekretnine kao poslužnog dobra se gore citiranim rješenjem osnovala služnost puta, a u korist nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina] kao povlasnog dobra, utvrdio da nekretnina označena kao čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina] ima osiguran prolaz odnosno prikladnu putnu vezu s javnim putem i to preko nekretnina označenih kao čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] ( koje zajedno odgovaraju kat. čest. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina]). Dakle, tuženik da je, prije nego je citirano rješenje Općinskog suda u Splitu, posl. br. R1-221/2016 postalo pravomoćno, odnosno dostavljeno strankama, a kojim se osnovala služnost na teret nekretnine u vlasništvu tužitelja, uspostavio vezu između svoje nekretnine s javnim putem, i to očito uz suglasnost vlasnika nekretnine označenih kao čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina] (koje zemljišnoknjižne čestice odgovaraju kat. čest. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina]). Ovaj navod tužitelji da dokazuju Geodetskim premjeravanjem br. 07/21 od 26. travnja 2021. godine, izrađeno od srane GEO PROCES – Obrt za usluge vl. ŽT, struč. spec. ing. Nadalje, u izvanparničnom postupku koji se vodi pod br. R1-221/2016, koji postupak je prethodio gore citiranom Rješenju, sud da je priznao da bi za tuženika (predlagatelja) bilo optimalnije osnivati put preko gore navedenih nekretnina, ali obzirom da je na nekretnini označenoj kao čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina] upisana zabilježba kulturnog dobra, da donosi rješenje kojim se služnost osniva preko nekretnine tužitelja. Tužitelji da se po saznaju da je tuženik radio intervencije upravo na dijelu nekretnine koja ima svojstvo kulturnog dobra na način da je ranije postojeći put produžio sve do povlasne nekretnine u njegovom vlasništvu, obraćaju Konzervatorskom odjelu u Splitu. Ministarstvo kulture RH, Uprava za zaštitu kulturne baštine, Konzervatorski odjel u Splitu da je temeljem upita punomoćnice tužitelja odgovorilo kako su temeljem dojave izašli na teren, i utvrdili da su se vršili radovi na nekretnini koja je kulturno dobro te da nisu naložili vraćanje u prvobitno stanje, kao i da su ustanovili da na dijelu predmetne nekretnine nisu pronašli bilo kakve tragove Ilirske Salone, te da su samo podnijeli prekršajni nalog protiv osoba koji su izvodili radove bez prethodne suglasnosti Konzervatorskog odjela. Kako je tuženik osigurao drugu prikladnu vezu s javnim putem do svoje nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], a da sama činjenica zabilježbe kulturnog dobra na čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], na kojoj već postoji put, ne prijeći da se na istoj nekretnini ne može zabilježiti i služnost puta, to tužitelji ustaju ovom tužbom, a kako bi zatražili od Suda donošenje odluke o ukidanju stvarne služnosti, osnovane gore citiranim rješenjem, a sve pozivom na odredbu članka 242. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Radi navedenog tužitelji postavljaju tužbeni zahtjev koji glasi:
"I. Ukida se (prestaje) pravo stvarne služnosti puta (kolnika) preko poslužne nekretnine označene kao 6056/14, Zk. Ul. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], osnovana u korist nekretnine u vlasništvu tuženika označne kao čest. zem. [katastarska čestica] , Zk. Ul. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], trasom i u širini koja je u skici vještaka ing. Zvonimira Rubića od 19. rujna 2016. godine označena slovima A-B-C-D, te se tuženiku zabranjuje svako uznemiravanje i daljnji prolaz preko nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica], Z. Ul. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], sve u roku od 15 dana od pravomoćnosti ove presude, i pod prijetnjom ovrhe.
II. Ovlašteni su tužitelji po pravomoćnosti ove presude, zatražiti i ishoditi upis brisanja zabilježbe stvarne služnosti puta (kolnika) trasom koja je u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Splitu, Zemljišnoknjižnog odjela Solin, upisana dana 29. travnja 2021. godine, pod posl. br. Z-16759/2021 na teret čest. zem. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], u korist čest. zem. [katastarska čestica], Zk. Ul. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], a koja zabilježba je upisana temeljem Rješenja Općinskog suda u Splitu, posl. br. R1-221/2016 od 14. studenog 2018. godine.
III. Dužan je tuženik, ukoliko se usprotivi ovoj tužbi, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju troškove ovog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude pa do isplate po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope za stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena."
U svom odgovoru na tužbu tuženik navodi da se ovom tužbom traži ukidanje prava stvarne služnosti puta preko nekretnine u vlasništvu tužitelja iako nije sporno da je od strane Općinskog suda Split donesena pravomoćna odluka kojom se navedena služnost osniva u korist nekretnine u vlasništvu tuženika. Prije svega tuženik osporava navode da bi on izvodio bilo kakve radove koji se navode u tužbi. Nadalje, prema obvezi iz rješenja ovog suda broj: R1-221/16, tuženik da je izvršio istu u cijelosti spram ovdje tužitelja, a sve u svrhu izvršavanja služnosti koja je uspostavljena odlukom suda, međutim unatoč navedenoj činjenici, tužitelji da na sve načine onemogućavaju tuženika da se na terenu uspostavi predmetna služnost. Tuženik da je na sve načine pokušao uspostaviti kontakt sa tužiteljima i na miran način postupiti sukladno naprijed citiranom rješenju, međutim da se isti oglušuju, dok tuženik svakodnevno trpi štetu jer nije u mogućnosti pristupiti do svojih nekretnina. Tuženik u cijelosti spori navode tužbe te predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz osudu tužitelja na podmirenje parničnog troška spram tuženika.
U tijeku postupka izveden je dokaz pregledom predmeta ovog suda R1-221/16; izvadaka iz zemljišnih knjiga za čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] od 8. lipnja 2021. godine, 22. travnja 2021. godine; identifikacije Državne geodetske uprave, Područni ured za katastar Split, Odjel za katastar nekretnina Solin Klasa: 936-02/21- 04/106, Ur. broj: 541-28-04/2-21-2 od 26. travnja 2021. godine; fotografija lica mjesta priloženih uz tužbu; privatno naručenog vještva od strane tužitelja društva GEO PROCES SPLIT od 26. travnja 2021. godine; vještačenjem po stalnom sudskom vještaku geometru dipl. ing. Petru Garmazu; očevidom na licu mjesta te saslušanjem svjedoka IT, tužitelja ad.1 i tuženika u svojstvu parničnih stranaka.
Stranke su popisale parnični trošak.
Zahtjev tužitelja nije osnovan.
Tužitelj ad.1 u svom iskazu, nesrodan sa tuženikom, navodi da nije ranije stanovao na predmetnom području, da živi u [adresa] čitavo vrijeme te da je imao potrebu kupnje parcele radi izgradnje dental centra odnosno polovne djelatnosti stomatologa. Prije par godina da mu je supruga kazala da je vidjela da se prodaje predmetna nekretnina, da je stupio u kontakt sa prodavateljem, izvjesnim ET iz [adresa], da je utvrđeno kako se radi o građevnoj parceli, mješovite namjere, podobne za izgradnju stambeno poslovnog objekta, apsolutno nikakvih tereta na toj nekretnini da nije bilo, nikakvog puta niti tome slično, s obzirom da je nekretnina bila potpuno čista i upisana na firmu prodavatelja, to da se dogovorio sa prodavateljem usmeno da će ovu parcelu kupiti, da mu je dao kaparu krajem 2014. godine, do nove godine, a da je površina ove parcele koju je kupio tada u naravi bila samo šikara, da je trebalo naknadno pristupiti uređenju terena, ishođenju građevinske dozvole i izgradnji objekta, a objekt da još nije dovršen. Navodi da mu je tada, a da ga nije prije poznavao, pristupio tuženik, predstavio se i kazao da je vlasnik susjedne parcele, da nema put do svoje parcele, tada da je na njegovoj parceli bilo posađeno nešto maslina, ponavlja da u to vrijeme još nije ni zaključio kupoprodajni ugovor niti platio svoju nekretninu, to da je bilo još u fazi predane kapare i dogovora da će zemlju kupiti, tuženik da nije kazao da ima bilo kakvih prava nego da ga je zamolio da mu omogući prolaz duž tužiteljeve granice pa do njegove nekretnine, da nisu razgovarali o nekoj posebnoj širini, ali da je smatrao da je to prolaz kao staza, tuženiku da je kazao da nema problema i da je mislio da će to tuženik napraviti kako treba, svakako, jedne prigode da je dolaskom tamo vidio da tuženik bagerom stvara put preko tužiteljeve nekretnine, jako velike širine, moguće 5 m, da se jako iznenadio vezano za ovo postupanje tuženika, svi njegovi ukućani da su se također naljutili i "skočili" na njega vezano za takvo postupanje tuženika, još u tom trenutku da nije platio svoje zemljište, da je nazvao tuženika i kazao mu da se nisu tako dogovorili, upitao ga što to radi i naveo mu da nema na to prava. U tom trenutku da je tuženik već napravio polovinu dužine puta koji sada postoji, da je kazao tuženiku da stane sa tim radovima i da na to nema ovlaštenje s njegove strane, a da će se dogovoriti naknadno po pitanju normalne širine puta preko tužiteljeve zemlje kada tužitelj svoju nekretninu plati i kada raščisti svoju nekretninu. Dakle, da je njegovo postupanje jasno, prema tuženiku, tuženik da je na ovo pristao te da je i mislio da će tako i biti, uglavnom, tuženik da to nije poslušao, tužitelja ad.1 da je zvao susjed U i kazao da je tuženik napravio put do kraja, odnosno do svoje nekretnine, tužitelj ad.1 da je došao tamo i da je zaista tuženik napravio i nasip, donio šutu sa strane koja tu prije nije bila i jednostavno rečeno da je tuženik sam napravio put kakav je htio i širok koliko je on odlučio da bude širok. Navodi da nije vezano za takvo postupanje tuženika uopće smatrao da ga više treba zvati jer je time izrazio svoju jasnu namjeru po pitanju svog postupanja i onoga što želi, da je zvao policiju, policija da je napravila zapisnik, i da je dobio tužbu, postupak da je vodila sutkinja Prelević, da misli da je kasnije postupak vodio i sudac Šarić te da je donesena po tužitelje negativna odluka vezano za okolnost da je tuženik ishodio put preko parcele tužitelja. U postupku žalbe da je došao na svoju građevinu, koja je tada bila podignuta, u veljači 2021. godine i zapazio da sa glavne ceste preko nekretnine svjedoka IT postoji napravljen put kojeg prije nije bilo, dakle, tvrdi da preko IT prije puta nije bilo kojeg je tada zapazio, da se obratio svojoj odvjetnici i da su čekali ishod drugostupanjskog suda po žalbi, taj ishod da je po tužitelje bio negativan. Dakle, navodi da se ne slaže sa odlukom suda i tuženik da nema pravo na put preko nekretnine tužitelja, što se tiče ovog puta preko nekretnine IT, tamo da je viđao tuženika sa IT i nekim drugim ljudima, tako da je donio zaključak da se tuženik time može koristiti uz suglasnost IT i da se oni poznaju već od prije, tu da je postojao i lanac sa katancem te da je vidio da tuženik to otvara, a upitan je li zapazio da tuženik vozilom prolazi preko tog puta, navodi da nije zapazio da bi vozilom prolazio preko tog puta, upitan je li osobno zapazio da tuženik čitavom dužinom tog puta pješice pristupa prema istoku pa sve do svoje nekretnine, navodi da to nije vidio, ali tvrdi da tuženik tuda može uredno doći do svoje parcele. Na posebno pitanje pun. tuženika, tužitelj ad. 1 navodi da je na nekretnini IT više puta vidio tuženika sa IT i da su tamo parkirana nekakva vozila, automobili, neki jeep. Navodi da nije vidio fizičku radnju tuženika da bi isti otključavao katanac na Grubišićevom lancu, ali da je vidio da je taj lanac spušten i tuženika baš s IT na parceli sa istim. Na posebno pitanje pun. tuženika je li tužitelj ad. 1, nakon što je zapazio ovaj put na Grubišićevoj zemlji tuda osobno prošao i ušao na tu nekretninu, tužitelj ad. 1 odgovara potvrdno i navodi da je nakon što je zapazio ovaj put ušao na Grubišićevu parcelu, pješice, te tim putem prošao i spustio se skroz do nekretnine tuženika, tamo je bio neki kanister, nakon toga da je više puta napravio tu istu radnju i upitan je li se spuštao nizbrdo do nekretnine tuženika, tužitelj odgovara da jest i da je tuda prolazio pješice i sa svojim psom. Navodi da on osobno tamo često ne dolazi jer tamo ne stanuje i da još uvijek njegov objekt nije gotov, tih prigoda kada je prolazio preko nekretnine IT da je to radio kada IT i tuženika tamo nije bilo i onda kada je prolazio preko ove nekretnine da nije bilo IT i tuženika na toj nekretnini. Navodi da je tada prelazio preko lanca koji je bio prepreka preko Grubišićeve nekretnine.
Tuženik u svom iskazu navodi da je on svoju (predmetnu) nekretninu stekao 2012. godine od PT koji je njegov daljnji rod, da je to kupio, a do ove parcele da je prije toga i nasljeđivanjem i kupnjom stekao i druge površine. Kako je sud bio na licu mjesta tako da je jasan izgled predmeta spora i činjenica da se tuženikova parcela nalazi niže od ceste Solin-Klis, masline na ovoj mojoj parceli da su bile zasađene još od 2007. godine, a da je on te masline počeo kultivirati negdje od 2013. godine pa nadalje. Kako je stekao predmetnu nekretninu, navodi da se do iste još od davnina pristupalo, pješice, stazom koja je vodila kroz potok za oborinske vode, taj potok za oborinske vode da je od davnina za sve vlasnike tih nižih nekretnina oko tuženikove parcele bio nekih 20 m dalje od sadašnjeg uspostavljenog puta, sjevernije, i to također preko parcele sada tužitelja, a ranije njegovog prednika ET. Navodi da je čitava zemlja tužitelja ranije bila jedna strmina odnosno da nekakva rupa, da je vidio da je ET stavio tablu da prodaje tu zemlju, već prije toga da je ET nasuo taj kanal za oborinske vode, propust za oborinske vode, da ne zna kada je to bilo, ali da je to zatekao kada je kupio predmetnu nekretninu. Dakle, ET da je to nasuo i na taj način da je prestala mogućnost da se prolazi tim kanalom, pa da ljudi, kao i sam tuženik, prolazili trasom uz granicu Nikolićeve nekretnine odnosno trasom gdje je sada uspostavljen prolaz. Navodi da je to nasuto negdje prije 2012. godine, a da je on, kada je vidio da ET prodaje nekretninu, zvao ET da se nađu, pitao ga može li dobiti put preko njegove parcele, ET da mu je kazao da je on nekretninu stavio na prodaju, i ukoliko nekretninu ne proda u nekih 2 mjeseca da će mu dati put za 3.000,00 eura naknade, da mu tuženik za taj put plati, a ukoliko nađe kupca za svoju parcelu da će ET riješiti problem puta sa novim vlasnikom. Nakon toga da ga je ET zvao i kazao da je našao kupca, kazao da je to gospodin Barišić koji će kupiti ovu njegovu parcelu i da su se dogovorili da se njih trojica nađu na zemlji, sa bagerom, da riješe ovaj put, tako da je i bilo, negdje prije Badnjaka 2014. godine. Navodi da su se našli na zemlji, ET da je kazao Barišiću da je tuženiku obećao riješiti put i ispred Barišića da je kazao da bi to trebalo biti 2,5 m puta širine, Barišić da je to čuo, sa njim da nije bilo problema da se tuženiku uspostavi put, kada je Barišić otišao ET da mu je kazao da uzme više širine od tih 2,5 m, jer će se graditi zid i da bager prokopa 3,5 m širine, po prilici, upravo da je ET nakon odlaska Barišića odredio ovu širinu, da misli, ali da nije siguran da Barišić nije znao da će biti 2,5 metra. Navodim da je nakon Barišićevog odlaska bager počeo raditi, stao na nekih pola prokopanog odnosno napravljenog puta, nakon toga da je došao tužitelj, isti da je to pogledao i kazao da se stane sa radovima i da ne radi više ništa dok on ne kultivira svoju parcelu, navodi da ne zna je li mu tužitelj kazao da nije zadovoljan širinom puta koju je bager do tada napravio, očito da isti nije bio zadovoljan time što je bager napravio, svakako da je kazao da stane sa radovima dok on ne sredi svoju površinu, tako da je i bilo, tuženik da je zastao sa radovima, bager da više nije dalje radio, a do tada da je bager napravio neku veliku rupu, da nije radio ravan put nego da je ukopao tu rupu, zbog strmine i da je to bilo ono što je do polovine dužine puta tada napravljeno. Negdje krajem siječnja 2015. godine odnosno početkom veljače 2015. godine da se čuo sa tužiteljem ad. 1, pitao ga da se nađu tamo za nastavak radova na putu, da ima te poruke koje su razmjenjivali, u svom mobitelu, da mu je tužitelj ad.1 kazao i pristao da to bude jedna subota, svakako, nakon toga da mu je porukom otkazao svoj dolazak na lice mjesta i naveo kako sve stoji kako su se dogovorili, da on treba riješiti neke papire itd. Tuženik navodi da je on nakon toga nastavio sa radovima na probijanju puta i zaista da je doveo sa strane materijal i nasuo donji dio puta do svoje parcele jer da je na tom mjestu tuženikova parcela bila viša od iskopanog puta. Jedne prigode da je zvao tužitelja da ga zamolim odnosno kaže mu da će dovesti kransku dizalicu za iskrcati kontejner na svom zemljištu, da je došao tužitelj sa svojom suprugom i da je ona kazala tuženiku da nema pravo to raditi i od tada da su počeli njihovi problemi. Navodi da je poznato koji su to sve problemi bili, da nije ni on zadovoljan zbog ovoga što se dogodilo, da IT poznaje iz Solina još od prije, ali iz viđenja i površno, kako je tuženik porijeklom iz tog kraja da poznajem pola Solina, a sa istim da je malo više u kontaktu od kada je stekao ove nekretnine. Navodi da nikada nije prolazio preko Grubišićeve parcele za dolazak do svoje nekretnine, da nikada nije ni imao ključ od katanca na lancu preko kojeg se pristupa na Grubišićevu nekretninu, da fizički jest bio na toj nekretnini, ovaj put koji je IT sam sebi napravio na početnom dijelu njegove nekretnine da je tu postojao još od prije nego što je tuženik stekao svoju nekretninu. Navodi da je sud bio na licu mjesta i da je jasno da se preko onog terena ne može pristupiti do parcele tuženika, da to može samo koza napraviti. Svakako, niti da je tuda prolazio niti tuda uopće može prolaziti, a da nikada nije ni pitao IT da mu omogući prolaz preko njegove parcele. Na posebno pitanje zamj. pun. tužitelja, tuženik navodi da je on nakon što je napravio čitav put do svoje parcele i podigao nivo tog puta do nivoa svoje parcele tuda prolazio automobilom na svoju nekretninu u kontinuitetu nekih 10 mjeseci. Krajem 2015. odnosno početkom 2016. godine tužitelj ad. 1 da je razrovao bagerom dio tog puta, nakon toga da je tuženik ustao tužbom i tuda prolazio rijetko i samo pješice, a rjeđe i rijetko jer da mu je bilo teško nositi alat na svoju nekretninu, navodi da je mislio da će uspjeti u svojoj tužbi, nakon što je izgubio u tom postupku, da je ishodio pozitivno rješenje suda i da je onda put popravio i nastavio tuda prolaziti automobilom na svoju parcelu. Na posebno pitanje zamj. pun. tužitelja kada je tužitelj na lice mjesta odnosno svoju nekretninu donio veliki plastični kanister koji je u trenutku očevida bio na nekretnini, tuženik navodi da se zaista ne može sjetiti kada je to donio, ali da je to donio preko tog razrovanog puta koji je uspostavljen preko nekretnine tužitelja i to na ruke sa pomagačem. Navodi da je tužitelj nakon što je razrovao put stavio jednu građevinsku matu, da se radi se o željeznoj mreži za nalivanje taraca, improviziranoj, da je on za donošenje ovog kanistara do svoje parcele, maknuo tu mrežu, a za prolazak pješice do svoje parcele da je nije micao jer je mogao proći oko nje, zaobići je, pješice.
Sud je izveo i dokaz saslušanjem svjedoka IT, starog 63 godine, nesrodnog sa tužiteljem ad.1 i tuženikom, isti je u svom iskazu naveo da osobno poznaje stranke tek od prije par godina, da oni nisu starosjedioci na ovom području i da su svoje parcele kupili, da ne znam koji je od njih ranije kupio svoju površinu, svakako, svjedok da je vlasnik nekretnina koji se nalaze pored ovog puta koji je određen po odluci suda, da mu stvarno nije jasno zbog čega je pozvan na sud radi svjedočenja, da zna da se stranke "sude" i da postoje neki nesporazumi među njima vezano za put, ali da to nije njegov posao i da on sa tim nemam veze niti bilo što sa tim. Navodi da nema nikakve osobne dogovore sa strankama, kada mu je od strane sutkinje predočena skica lica mjesta priložena spisu (list 96 spisa), navodi da se na istoj snalazi i da su ove nekretnine zaista položene istočno od ove ceste Solin-Klis, stare ceste, da je on vlasnik parcela označenih kao čest. zem. [katastarska čestica], tužitelj da je vlasnik ove parcele označene kao čest. zem. [katastarska čestica], a tuženik da je stekao parcelu označenu kao 5811/5. Nakon što je pogledao skicu lica mjesta, navodi da je točno kako je probijen put po odluci suda i to ovaj sjeverno preko parcele tužitelja, a upitan za put preko svjedokove nekretnine koji je označen u ovoj skici i ucrtan, a položen južno od ovog ranije opisanog, navodi da je on taj put odnosno stazu probio osobno za svoje osobne potrebe i potrebe svojih nekretnina, nakon Domovinskog rata, tu da je sagradio štalu koja se vidi položena od ove glavne ceste istočno i da je probio prolaz odnosno put za pristup kamionima do svoje štale, te dalje južno. Navodi da nikada nikome nije dao pravo da se ovim putem preko svjedokovih parcela služi i da tuda prolazi, takvo pravo da nema nitko i da netko može proći samo ako to svjedok ne zna i dok on nije tamo. Navodi da je sud utvrdio kako svjedok tamo nema nekretninu odnosno građevinu jer tu ne stanuje, da tuda tuženik nije prolazio i da svjedok nikome ne da pravo da tuda prolazi, da se radi o zahvatima na nekretnini svjedoka samo za njegove vlastite potrebe i da to po njemu nije put nego njegov zahvat koji je napravio na svom zemljištu, stranke da sa tim nemaju ništa. Na posebno pitanje pun. tužitelja svjedoku je li svjedok tuženiku dao dozvolu da može prolaziti ovim putem preko svjedokovog zemljišta, svjedok kategorički tvrdi da tuženiku takvu dozvolu nije dao. Na daljnje pitanje pun. tužitelja je li svjedok tuženiku u veljači 2021. godine dao dopuštenje da koristi ovaj put preko nekretnine svjedoka, svjedok kategorički tvrdi da nije i upućuje strankama apel i traženje da se jednostavno rečeno okane njegove parcele.
Prvenstveno treba navesti da sud cijeni iskaz svjedoka IT kao logičan, životan i uvjerljiv, isti je vjerodostojan i u skladu sa svim izvedenim dokazima u ovom postupku.
Zahtjev tužitelji, kao vlasnici čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], temelje na odredbi čl.242.st.2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14, dalje: ZV). Ova odredba u st.2. propisuje da će sud na zahtjev vlasnika poslužne nekretnine ukinuti nužni prolaz, a i drugu služnost puta, bez obzira na to na kojem je temelju osnovana, ako utvrdi da postoji drugi prikladniji prolaz, ili drugi jednako prikladan prolaz, koji vlasniku poslužnoga zemljišta čini manje štete, ili pak jednako prikladan javni prolaz. Ako je služnost upisana u zemljišnoj knjizi, ona će prestati tek brisanjem.
Među strankama nije sporna aktivna legitimacija tužitelja kao upisanih vlasnika čest. zem. [katastarska čestica] ZU 9127 k. o. [katastarska općina] (površine 2263 m2) kao ni pasivna legitimacija tuženika kao upisanog vlasnika čest. zem. [katastarska čestica] ZU 8233 k. o. [katastarska općina], spisu su priloženi izvatci iz zemljišnih knjiga za predmetne nekretnine stranaka, kao i izvadak iz zemljišnih knjiga za nekretnine svjedoka IT za 1/1 dijela i to čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] ZU 945 k. o. [katastarska općina].
Dakle, pregledom predmeta ovog suda broj R1-221/16, radi uređenja suvlasničkih odnosa, međa i nužnih prolaza, po prijedlogu predlagatelja (ovdje tuženika) protiv predloženika (ovdje tužitelja) utvrđeno je da je dana 14. studenog 2018. godine doneseno rješenje ovog suda kojim se osniva, u korist nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a na teret nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], služnost puta (kolnika) trasom i u širini koja je u skici vještaka ing. Zvonimira Rubića od 19. rujna 2016. godine označena slovima A-B-C-D, pa je predlagatelj UT (ovdje tuženika) ovlašten to pravo, na temelju ovog rješenja upisati u zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina]. Istim rješenjem obvezan je predlagatelj (ovdje tuženik) u roku od 15 dana od provedbe zemljišnoknjižnog upisa prava služnosti puta isplatiti predloženicima (ovdje tužiteljima) iznos od ukupno 39.616,34 kn. U obrazloženju tog rješenja navedeno je kako je sud utvrdio da je izvedenim dokazima dokazano postojanje pretpostavki propisanih odredbom čl. 191. st. 1. ZV-a, za osnivanje nužnog prolaza kolnika tj. da od javne ceste do predlagateljeve čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nema mogućnosti pristupa te da najkraću putnu vezu predstavlja put dužine 55 m, širine 3 m, preko nekretnine predloženika, kako je to označeno u skici vještaka Zvonimira Rubića od 19. rujna 2016. godine slovima A-B-C-D. Predloženici da su predložili optimalniji put s južne strane njihove čestice, sud navodi u ovom rješenju da je taj put zaista najoptimalniji i da ni u jednoj točki ne bi dodirivao nekretninu predloženika, međutim, da bi taj put presijecao Ilirsku Salonu kao arheološko nalazište, što ne bi dopustila državna tijela jer bi to bila devastacija arheološkog lokaliteta. Protiv ovog rješenja stranke u tom postupku su podnijele žalbe, dana 4. veljače 2021. godine doneseno je rješenje Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-438/19 kojem su žalbe stranaka djelomično odbijene kao neosnovane, djelomično prihvaćene, pa je rješenje Općinskog suda u Splitu broj R1-221/16 od 14. studenog 2018. godine potvrđeno u tč. I. i II. izreke rješenja (osnivanje služnosti puta i obveza predlagatelja isplatiti predloženicima navedeni iznos), preinačeno je u tč. III. izreke rješenja (trošak izvanparničnog postupka) te je u tom dijelu odbijen zahtjev predlagatelja za naknadom troškova izvanparničnog postupka kao neosnovan. Predloženici u tom postupku podnijeli su prijedlog za dopuštenje revizije, dana 7. rujna 2021. godine doneseno je rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revd-3725/21 kojim je odbačen prijedlog za dopuštenje revizije predloženika (ovdje tužitelja). Dakle, rješenje Općinskog suda u Splitu broj R1-221/16 od 14. studenog 2018. godine je pravomoćno, proizvodi pravne učinke i tim rješenjem osnovana je u korist nekretnine tuženika kao povlasnog dobra, na teret nekretnine tužitelja kao poslužnog dobra, služnost puta (kolnika) trasom i u širini koja je u skici vještaka Zvonimira Rubića od 19. rujna 2016. godine označena slovima A-B-C-D.
S obzirom na podnesenu tužbu tužitelja radi ukidanja predmetne služnosti puta odnosno kolnika preko nekretnine tužitelja kao poslužnog dobra, valjalo je izvesti sve bitne i potrebne dokaze, sud je izveo dokaz očevidom na licu mjesta te utvrdio sve bitne i sporne okolnosti, proveden je dokaz vještačenjem po stalnom sudskom vještaku geometru dipl. ing. Petru Garmazu koji je nakon obavljenog očevida na licu mjesta, pregleda terena i identifikacije svih nekretnina izradio pisani nalaz i mišljenje te isto dostavio sudu dana 29. svibnja 2023. godine. Iz nalaza proizlazi da je pokazani i utvrđen put u smjeru zapad-istok koji pada prema istoku, a koji je u njegovoj skici lica mjesta (list 97 spisa) prikazan sa dvije isprekidane linije crvene boje. Ovaj put da se nalazi unutar čest. zem. [katastarska čestica] te da je na početnoj zapadnoj točci izmjerena nadmorska visina 80.01 m, na krajnjoj istočnoj točci 68.57 m, što bi s obzirom na duljinu puta od 84.60 m predstavljalo nagib od 13.5 %. Ove navedene izmjerene nadmorske visine su u skici lica mjesta označene plavom bojom i ovaj put je vidljiv na fotografijama sačinjenim od strane sudskog vještaka koje čine sastavni dio vještva broj 1-3. Potom da je pokazan alternativni put koji se pruža u smjeru sjeverozapad – jugoistok, počevši na sjevernom kraju od razapetog lanca, a koji put je u skici mjesta spora prikazan sa dvije isprekidane linije magenta boje. Ovaj put u većem dijelu ima širinu od cca 2.50 m, dok se u krajnjem južnom dijelu (zadnjih 16 m) sužava na širinu od cca 0.70 m, gdje je teško prohodan i zarašten. Ovaj put zahvaća čest. zem. [katastarska čestica], vidljiv je na fotografijama od 4-6. Prikazan je i plastični kanistar, u skici mjesta označen crvenim krugom, vidljiv na fotografiji broj 8, koji se nalazi na čestici tuženika – čest. zem. [katastarska čestica]. Nadmorska visina na mjestu gdje se ovaj put sužava je 77.46 m, nadmorska visina kod kanistra je 68.51 m, što bi obzirom na duljinu od 39.60 m dalo nagib od 22.6 %.
Sud je prihvatio u cijelosti nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka geometra dipl. ing. Petra Garmaza, njegovo vještvo je stručno, logično, uvjerljivo, u potpunosti obrazloženo na kvalitetan način i nije preostalo nikakvih daljnjih pitanja na koja vještak nije odgovorio, privatno naručeno vještvo od strane tužitelja nije bilo potrebe koristiti u dokazne svrhe, radi se o privatnom vještvu, a sud je proveo dokaz očevidom na licu mjesta i vještačenjem po stalnom sudskom vještaku geometru dipl.ing. Petru Garmazu. Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka Garmaza, zaključka sudskog vještaka, skice lica mjesta sačinjene u vještvu i fotografija lica mjesta, kao i svih ostalih izvedenih dokaza u ovom postupku, proizlazi nepobitna činjenica da do nekretnine tuženika kao povlasnog dobra ne postoji drugi prikladniji prolaz od one trase koja je preko nekretnine tužitelja kao poslužnog dobra osnovana pravomoćnim rješenjem u predmetu ovog suda R1-221/16. Sud drži utvrđenim da ova trasa do nekretnine tuženika sa glavne ceste, koju tužitelji neosnovano drže prolazom do nekretnine tuženika, prolazi preko nekretnina treće osobe i to baš svjedoka IT kao vlasnika tih nekretnina (čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]). Svjedok IT je isključivi vlasnik tih nekretnina, isti je jasno iskazao da nikome ne dozvoljava prolazak preko svojih nekretnina i da tu jednostavno ne postoji prolaz koji se može koristiti, uz njegovo dopuštenje, do nekretnine tuženika. Na teret ovih nekretnina svjedoka IT nije izvršen nikakav upis u zemljišnim knjigama, a za navesti je da iz svih izvedenih dokaza proizlazi da preko nekretnina svjedoka IT ne postoji put do nekretnine tuženika koji se koristi od strane tuženika ili bilo koga trećeg. Na licu mjesta utvrđeno je da je svjedok IT na sjeverozapadnom dijelu svoje nekretnine postavio lanac sa katancem, pa je jasno da je točno ono što je u svom iskazu naveo, kako je on to uredio za sebe, na svojoj nekretnini, kao utabanu zemljano- travnatu površinu, kako bi on mogao vozilima pristupati i parkirati se upravo na svojoj nekretnini, bez prolaza do nekretnine tuženika jer svjedok IT za to nema niti potrebu. Na licu mjesta je utvrđeno kako je ta površina prema istoku obrasla, nisu vidljivi obrisi nikakvog puta prema nekretnini tuženika i u trenutku očevida nije utvrđeno postojanje bilo kakve, makar i pješačke staze do nekretnine tuženika, a utvrđeno je da se radi o velikoj strmini prema istoku, nepristupačnom i neprohodnom terenu.
Dakle, temeljem svih izvedenih dokaza, sud drži utvrđenim da ne postoji nikakav drugi prikladniji prolaz sa glavne i javne ceste do nekretnine tuženika, takvog prolaza ili bilo kakvog prolaza, jednostavno rečeno, nema i isti ne postoji. Ne postoji nikakav javni prolaz, ne postoji nikakav prolaz preko nekretnina IT do nekretnine tuženika, dakle, jednostavno rečeno od glavne i javne ceste do nekretnine tuženika drugog prolaza nema, pa je radi navedenog zahtjev tužitelja u cijelosti neosnovan i istog je valjalo odbiti odnosno odlučiti kao u izreci ove presude, bez obzira na okolnost što je životno rečeno predmetna osnovana služnost na teret nekretnine tužitelja u korist nekretnine tuženika, u omjeru kakvom je osnovana, tegobna po tužitelje, a što je očito. Rješenje suda u predmetu R1-221/16 je pravomoćno i proizvodi pravne učinke, a zahtjev tužitelja za ukidanje predmetne služnosti puta preko nekretnine tužitelja nije osnovan jer je u ovom postupku utvrđeno da predložena trasa od strane tužitelja preko nekretnina svjedoka IT uopće nije prolaz do nekretnine tuženika, a kamoli prikladniji ili jednako prikladan prolaz kao osnovana služnost, dakle, sve i da prolaz postoji preko nekretnine IT, a ne postoji, isti ne bi bio uopće prikladan za ukidanje predmetne služnosti, a kamoli jednako prikladan kao osnovana služnost, a ne radi se ni o javnom prolazu, nego, jednostavno rečeno o nekretninama u privatnom vlasništvu svjedoka IT koji nikome ne daje pravo tuda prolaziti, pa ni tuženiku, a na to IT ima puno pravo, kao vlasnik svojih nekretnina. Radi svega navedenog je odlučeno kao u izreci ove presude.
Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), obistinjeni trošak tužitelju s obzirom na v.p.s. od 13.272,28 eura odnosi se na trošak sastava odgovora na tužbu od 26.srpnja 2021.godine; zastupanja na ročištima održanim dana 25.ožujka 2022.godine, 1.ožujka 2023.godine, 22.svibnja 2023.godine, 25.listopada 2023.godine, 27.veljače 2024.godine i 20.studenog 2024.godine; sastava obrazloženog podneska od 13.ožujka 2024.godine; svaka radnja po 250 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 eura daje iznos od 4.000,00 eura. Na taj iznos valjalo je dodati i 25% PDV-a u iznosu od 1.000,00 eura, što zbrojeno daje iznos od ukupno 5.000,00 eura koliko su konačno tužitelji obvezani na ime naknade parničnog troška isplatiti tuženiku zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate, preostali trošak tuženiku nije obistinjen jer nije bio potreban za vođenje postupka, trošak sudske pristojbe odgovora na tužbu tuženik nije imao, a ova obveza nastaje pravomoćnim okončanjem spora razmjerno uspjehu stranaka u postupku, tako da tuženiku zatraženi iznos na ime pristojbe odgovora na tužbu sud nije ni trebao priznati.
U Splitu, 3. siječnja 2025. godine
S U D A C
Julijana Ponoš
Pouka o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.
Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.
DNA:
1. Pun. tužitelja
2. Pun. tuženika
