REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-2399/2024-63

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Eli Mišuri Stopfer, u pravnoj stvari tužitelja JJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koga zastupa punomoćnik Iskren Rošić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Markač- Greif&Partneri u Zagrebu, protiv tuženika Addiko Bank d.d. iz Zagreba, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, koga zastupa punomoćnik Hrvoje Matić, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene 4. studenoga 2024. u prisutnosti tužitelja i njegova punomoćnika te zamjenika punomoćnika tuženika MJ, odvjetničkog vježbenika, radi isplate, 3. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d. isplatiti tužitelju JJ iznos od 866,96 eura sa zateznom kamatom tekućom kako slijedi:

- na iznos od 2,38 Eura od 9.9.2007. do isplate

- na iznos od 2,38 Eura od 6.10.2007. do isplate

- na iznos od 2,38 Eura od 8.11.2007. do isplate

- na iznos od 2,38 Eura od 11.12.2007. do isplate

- na iznos od 2,38 Eura od 9.1.2008. do isplate

- na iznos od 2,38 Eura od 16.2.2008. do isplate

- na iznos od 8,13 Eura od 11.3.2008. do isplate

- na iznos od 8,13 Eura od 17.4.2008. do isplate

- na iznos od 8,13 Eura od 20.5.2008. do isplate

- na iznos od 8,13 Eura od 5.6.2008. do isplate

- na iznos od 8,13 Eura od 5.7.2008. do isplate

- na iznos od 8,13 Eura od 19.8.2008. do isplate

- na iznos od 8,13 Eura od 27.9.2008. do isplate

- na iznos od 8,13 Eura od 14.10.2008. do isplate

- na iznos od 8,13 Eura od 8.11.2008. do isplate

- na iznos od 9,84 Eura od 28.12.2008. do isplate

- na iznos od 9,84 Eura od 16.1.2009. do isplate

- na iznos od 9,84 Eura od 18.2.2009. do isplate

- na iznos od 9,84 Eura od 12.3.2009. do isplate

- na iznos od 12,54 Eura od 23.4.2009. do isplate

- na iznos od 12,54 Eura od 27.6.2009. do isplate

- na iznos od 12,54 Eura od 18.7.2009. do isplate

- na iznos od 12,54 Eura od 1.9.2009. do isplate

- na iznos od 12,54 Eura od 25.9.2009. do isplate

- na iznos od 12,54 Eura od 31.10.2009. do isplate

- na iznos od 12,54 Eura od 21.11.2009. do isplate

- na iznos od 12,54 Eura od 24.12.2009. do isplate

- na iznos od 12,54 Eura od 29.1.2010. do isplate

- na iznos od 12,54 Eura od 28.2.2010. do isplate

- na iznos od 12,54 Eura od 31.3.2010. do isplate

- na iznos od 12,54 Eura od 27.4.2010. do isplate

- na iznos od 12,54 Eura od 22.5.2010. do isplate

- na iznos od 12,54 Eura od 25.6.2010. do isplate

- na iznos od 12,54 Eura od 22.7.2010. do isplate

- na iznos od 12,54 Eura od 14.8.2010. do isplate

- na iznos od 12,54 Eura od 30.9.2010. do isplate

- na iznos od 12,54 Eura od 31.10.2010. do isplate

- na iznos od 12,54 Eura od 30.11.2010. do isplate

- na iznos od 12,54 Eura od 24.12.2010. do isplate

- na iznos od 12,54 Eura od 29.1.2011. do isplate

- na iznos od 12,54 Eura od 2.3.2011. do isplate

- na iznos od 12,54 Eura od 26.3.2011. do isplate

- na iznos od 12,54 Eura od 22.4.2011. do isplate

- na iznos od 12,54 Eura od 1.6.2011. do isplate

- na iznos od 12,54 Eura od 1.7.2011. do isplate

- na iznos od 12,54 Eura od 29.7.2011. do isplate

- na iznos od 12,54 Eura od 2.9.2011. do isplate

- na iznos od 12,54 Eura od 1.10.2011. do isplate

- na iznos od 12,54 Eura od 1.11.2011. do isplate

- na iznos od 12,54 Eura od 1.12.2011. do isplate

- na iznos od 12,54 Eura od 29.12.2011. do isplate

- na iznos od 12,54 Eura od 1.2.2012. do isplate

- na iznos od 12,54 Eura od 1.3.2012. do isplate

- na iznos od 12,54 Eura od 31.3.2012. do isplate

- na iznos od 12,54 Eura od 29.4.2012. do isplate

- na iznos od 12,54 Eura od 31.5.2012. do isplate

- na iznos od 12,54 Eura od 29.6.2012. do isplate

- na iznos od 12,54 Eura od 1.8.2012. do isplate

- na iznos od 12,54 Eura od 17.8.2012. do isplate

- na iznos od 12,54 Eura od 28.9.2012. do isplate

- na iznos od 12,54 Eura od 1.11.2012. do isplate

- na iznos od 12,54 Eura od 4.12.2012. do isplate

- na iznos od 12,54 Eura od 28.12.2012. do isplate

- na iznos od 12,54 Eura od 27.1.2013. do isplate

- na iznos od 12,54 Eura od 1.3.2013. do isplate

- na iznos od 12,54 Eura od 30.3.2013. do isplate

- na iznos od 12,54 Eura od 28.4.2013. do isplate

- na iznos od 12,54 Eura od 29.5.2013. do isplate

- na iznos od 12,54 Eura od 29.6.2013. do isplate

- na iznos od 12,54 Eura od 1.8.2013. do isplate

- na iznos od 12,54 Eura od 5.9.2013. do isplate

- na iznos od 12,54 Eura od 28.9.2013. do isplate

- na iznos od 12,54 Eura od 30.10.2013. do isplate

- na iznos od 12,54 Eura od 30.11.2013. do isplate

- na iznos od 12,54 Eura od 25.12.2013. do isplate

- na iznos od 12,54 Eura od 29.1.2014. do isplate i

- na iznos od 12,83 Eura od 1.3.2014. do isplate, sve po stopi obračunatoj za razdoblje do 31. srpnja 2015. po kamatnoj stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. godine do 28. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena te od 29. prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d. isplatiti tužitelju JJ iznos od 3.999,22 Eura sa zakonskom zateznom kamatom koje teku kako slijedi:

- na iznos od 2,82 Eura od 9.3.2007. do isplate,

- na iznos od 1,51 Eura od 5.4.2007. do isplate,

- na iznos od 5,60 Eura od 11.3.2008. do isplate,

- na iznos od 3,63 Eura od 17.4.2008. do isplate,

- na iznos od 8,97 Eura od 14.10.2008. do isplate,

- na iznos od 12,15 Eura od 8.11.2008. do isplate,

- na iznos od 15,67 Eura od 28.12.2008. do isplate,

- na iznos od 23,78 Eura od 16.1.2009. do isplate,

- na iznod od 24,54 Eura od 18.2.2009. do isplate,

- na iznos od 28,30 Eura od 12.3.2009. do isplate,

- na iznos od 19,07 Eura od 23.4.2009. do isplate,

- na iznos od 16,50 Eura od 26.5.2009. do isplate,

- na iznos od 17,45 Eura od 27.6.2009. do isplate,

- na iznos od 17,01 Eura od 18.7.2009. do isplate,

- na iznos od 16,80 Eura od 1.9.2009. do isplate,

- na iznos od 16,09 Eura od 25.9.2009. do isplate,

- na iznos od 14,29 Eura od 31.10.2009. do isplate,

- na iznos od 16,91 Eura od 21.11.2009. do isplate,

- na iznos od 18,04 Eura od 24.12.2009. do isplate,

- na iznos od 23,18 Eura od 29.1.2010. do isplate,

- na iznos od 24,04 Eura od 28.2.2010. do isplate,

- na iznos od 28,98 Eura od 31.3.2010. do isplate,

- na iznos od 28,32 Eura od 27.4.2010. do isplate,

- na iznos od 30,99 Eura od 22.5.2010. do isplate,

- na iznos od 40,66 Eura od 25.6.2010. do isplate,

- na iznos od 41,12 Eura od 22.7.2010. do isplate,

- na iznos od 42,46 Eura od 14.8.2010. do isplate,

- na iznos od 51,07 Eura od 30.9.2010. do isplate,

- na iznos od 44,95 Eura od 31.10.2010. do isplate,

- na iznos od 55,05 Eura od 30.11.2010. do isplate,

- na iznos od 71,50 Eura od 24.12.2010. do isplate,

- na iznos od 61,73 Eura od 29.1.2011. do isplate,

- na iznos od 65,33 Eura od 2.3.2011. do isplate,

- na iznos od 63,17 Eura od 26.3.2011. do isplate,

- na iznos od 60,38 Eura od 22.4.2011. do isplate,

- na iznos od 83,87 Eura od 1.6.2011. do isplate,

- na iznos od 85,96 Eura od 1.7.2011. do isplate,

- na iznos od 98,62 Eura od 29.7.2011. do isplate,

- na iznos od 97,62 Eura od 2.9.2011. do isplate,

- na iznos od 84,60 Eura od 1.10.2011. do isplate,

- na iznos od 83,52 Eura od 1.11.2011. do isplate,

- na iznos od 82,74 Eura od 1.12.2011. do isplate,

- na iznos od 84,74 Eura od 29.12.2011. do isplate,

- na iznos od 91,74 Eura od 1.2.2012. do isplate,

- na iznos od 92,30 Eura od 1.3.2012. do isplate,

- na iznos od 88,69 Eura od 31.3.2012. do isplate,

- na iznos od 91,36 Eura od 29.4.2012. do isplate,

- na iznos od 92,34 Eura od 31.5.2012. do isplate,

- na iznos od 90,21 Eura od 29.6.2012. do isplate,

- na iznos od 91,03 Eura od 1.8.2012. do isplate,

- na iznos od 88,30 Eura od 17.8.2012. do isplate,

- na iznos od 84,32 Eura od 28.9.2012. do isplate,

- na iznos od 89,64 Eura od 1.11.2012. do isplate,

- na iznos od 90,61 Eura od 4.12.2012. do isplate,

- na iznos od 89,26 Eura od 28.12.2012. do isplate,

- na iznos od 82,85 Eura od 27.1.2013. do isplate,

- na iznos od 89,04 Eura od 1.3.2013. do isplate,

- na iznos od 88,40 Eura od 30.3.2013. do isplate,

- na iznos od 86,88 Eura od 28.4.2013. do isplate,

- na iznos od 81,51 Eura od 29.5.2013. do isplate,

- na iznos od 80,20 Eura od 29.6.2013. do isplate,

- na iznos od 81,22 Eura od 1.8.2013. do isplate,

- na iznos od 84,27 Eura od 5.9.2013. do isplate,

- na iznos od 86,86 Eura od 28.9.2013. do isplate,

- na iznos od 86,20 Eura od 30.10.2013. do isplate,

- na iznos od 87,84 Eura od 30.11.2013. do isplate,

- na iznos od 88,87 Eura od 25.12.2013. do isplate,

- na iznos od 88,90 Eura od 29.1.2014. do isplate i

- na iznos od 92,65 Eura od 1.3.2014. do isplate, sve po stopi obračunatoj za razdoblje do 31. srpnja 2015. po kamatnoj stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. godine do 28. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena te od 29. prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

III Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d. naknaditi tužitelju JJ troškove postupka u iznosu od 3.059,67 eura sa zateznom kamatom tekućom od 3. siječnja 2025. do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka tvrdi kako je s tuženikom sklopio Ugovor o kreditu broj 016-183/2007 (dalje: Ugovor), kojim mu je tuženik odobrio i isplatio kredit u iznosu od 25.703,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju banke na dan isplate uz kamatnu stopu od 5,25% godišnje, koja je ugovorena kao promjenljiva, pri čemu nije navedeno u kojim slučajevima, na koji način i kojim parametrima se ona utvrđuje ili mijenja. Stoga, tužitelj istu odredbu smatra ništetnom, a poziva se i na odluku donesenu u postupku vođenom pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod posl.br. P-1401/2012 i to odluku Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž- 7129/13 od 13. lipnja 2014. Podneskom od 10. studenoga 2020. navodi kako je i odredba kojom je istom ugovoru ugovorena tzv. valutna klauzula, odnosno da je vrijednost ugovorene obveze izračunata na temelju vrijednosti valute RH u odnosu prema vrijednosti švicarskog franka CHF, također ništetna, pri čemu se poziva na odluku Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. S obzirom na navedeno, smatra kako je tuženik bez osnove stekao iznose preplaćene na temelju ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i odredbe kojom je valuta glavnice vezana uz valutu CHF te konačno postavljenim tužbenim zahtjevom iz podneska od 30. travnja 2021., a kojega izražava u valuti euro podneskom od 31. svibnja 2024. potražuje isplatu na ime stjecanja bez osnove zbog preplaćene kamate u iznosu od 866,96 eura i ništetne odredbe o vezanosti kredita uz valutu CHF u visini od 3.999,22 eura, sve sa zateznim kamatama specificiranim u tužbenom zahtjevu, a potražuje i naknadu troškova postupka.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka osporava tužbu i tužbeni zahtjev navodeći da se ne radi o ništetnim ugovornim odredbama te da su one tužitelju jasno protumačene, kao i da se radi o razumljivim odredbama, a da je tuženik pritom postupao u dobroj vjeri. S obzirom da smatra da su sporne ugovorne odredbe jasne, lako uočljive i razumljive, smatra da nije dopušteno ocjenjivati njihovu nepoštenost. Tvrdi kako je u cijelosti postupao sukladno važećim kogentnim propisima te se pridržavao i odredaba Zakona o zaštiti potrošača te da je tužitelj o svemu pravilno informiran. Smatra, stoga, da sporne odredbe nisu ništetne, a ističe i prigovor zastare potraživanja tužitelja. Predlaže tužbeni zahtjev odbiti uz naknadu troškova postupka tuženiku.

3. S obzirom da je u ovome postupku tužitelj preinačio tužbu podneskom od 10. studenoga 2020., kojim je, uz zahtjev za povrat preplate po osnovi ništetne odredbe o promjenljivosti kamatne stope, istakao i zahtjev za povrat preplate po osnovi ništetne odredbe o valutnoj klauzuli, a tuženik se takvoj preinaci protivio, sud je raspravnim rješenjem od 19. siječnja 2022. dopustio preinaku, na temelju odredbe čl. 190. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14. i 70/19. - dalje u tekstu: ZPP) kojom je propisano da i kada se tuženik protivi, sud može dopustiti preinaku ako smatra da bi to bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama, što u konkretnom slučaju sud smatra, a preinaka je učinjena prije zaključenja prethodnog postupka.

4. Predmet spora je utvrđenje ništetnosti odredbi iz predmetnog Ugovora o kreditu, sklopljenog između stranaka 23. veljače 2007., kojima je ugovoreno da je banka ovlaštena izvršiti promjenu kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama banke ili drugog akta banke, kao i odredbe kojom je ugovoreno da se kredit otplaćuje u kunskoj protuvrijednosti iznosa izraženih u valuti CHF obračunatih po srednjem tečaju za CHF tuženika na dan plaćanja, kao i postoji li, s obzirom na ništetnost navedenih odredbi, potraživanje tužitelja prema tuženiku zbog stečenog bez osnove i u kojoj visini te je li takvo potraživanje zastarjelo.

5. Radi utvrđivanja navedenih spornih okolnosti, sud je tijekom dokaznoga postupka izveo sljedeće po strankama predložene dokaze: uvid u Ugovor o kreditu (list 7 - 9 spisa), otplatni plan (list 32 spisa), specifikaciju uplata (list 77 - 79 spisa), pregled prometa (list 80 – 88 spisa), obavijest o promjenama kamatnih stopa (list 89 spisa), provedeno je financijsko vještačenje po sudskom vještaku Zrinku Ručeviću (list 159 - 165 spisa) te je sudski vještak Zrinko Ručević usmeno na glavnoj raspravi obrazložio nalaz i mišljenje (list 223 spisa).

6. Prvostupanjskom presudom ovoga suda broj P-1553/19-33 od 10. veljače 2022. naloženo je tuženici platiti tužitelju 6.533,36 kn sa zateznim kamatama na pojedinačne iznose, od dospijeća svake mjesečne preplate do isplate, kao i iznos od 30.132,21 kn sa zateznim kamatama tekućim na pojedinačne iznose, od dospijeća svake mjesečne preplate do isplate, a naloženo je tuženici naknaditi tužitelju i troškove parničnog postupka u iznosu od 14.000,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od 10. veljače 2022. pa do isplate.

6.1. Žalba tuženice odbijena je kao neosnovana te je potvrđena prvostupanjska presuda presudom Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Gž-314/2022-4 od 3. svibnja 2022.

6.2. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revd 4526/2022-2 od 22. veljače 2023. dopušteno je tuženici izjavljivanje revizije zbog slijedećeg pravnog pitanja:

"Može li sud inzistirati na primjeni utvrđenja iz kolektivnog spora na pojedinačni postupak i donijeti presudu bez provođenja sveobuhvatnog dokaznog postupka, u situaciji kada je tuženik predložio izvođenje dokaza upravo na okolnosti različitih ključnih činjenica?"

6.3. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 203/2024-2 od 27. veljače 2024. prihvaćena je revizija tuženice i ukinuta je prvostupanjska i drugostupanjska presuda te je predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje s odgovorom na pitanje u odnosu na koje je dopušteno podnošenje revizije, koji glasi: "Sud ne može inzistirati na primjeni utvrđenja iz kolektivnog spora na pojedinačni postupak i donijeti presudu bez provođenja sveobuhvatnog dokaznog postupka u situaciji kada je tuženik predložio izvođenje dokaza upravo na okolnosti različitih ključnih činjenica."

7. U ponovljenom postupku zakazano je ročište na koje su pozvani svjedoci predloženi od strane tuženika LJ, RJ i JJD, no podneskom od 12. lipnja 2024. tuženik je obavijestio sud da odustaje od dokaznog prijedloga za saslušanjem svjedoka u ovome predmetu.

8. Tužitelj je na ročištu u ponovljenom postupku predložio saslušati tužitelja osobno kao stranku, tako da je, uz dokaze koji su izvedeni, kako je navedeno pod točkom 5. obrazloženja, u ponovljenom postupku saslušan tužitelj.

9. Drugih dokaznih prijedloga nije bilo, tako da su u ovome postupku izvedeni svi dokazi predloženi po strankama.

10. Sud je, na temelju odredbe čl. 8. ZPP-a i provedenog dokaznog postupka, a cijeneći izvedene dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti, utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

11. Na spornu okolnost ništetnosti predmetnih odredbi Ugovora o promjenljivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli vezanoj uz valutu CHF, izvršen je uvid u Ugovor o kreditu broj 016-183/2007 od 23. veljače 2007., u kojemu je ugovoreno da je banka ovlaštena izvršiti promjenu kamatne stope sukladno odluci ili drugom aktu banke (čl. 6. Ugovora), kao i da se kredit otplaćuje u kunskoj protuvrijednosti 366,31 CHF obračunatih po srednjem tečaju za CHF banke na dan plaćanja (čl. 4. Ugovora).

12. Presudama Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. i Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske (VTSRH) poslovni broj Pž- 7129/13 od 13. lipnja 2014. pravomoćno je utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koje povrede traju i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koristi nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna.

13. Nadalje, presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., potvrđene u tom dijelu presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske (VTSRH) poslovni broj Pž-6632/17 od 10. lipnja 2018. pravomoćno je utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa su time tuženici postupali suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/13) i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09) i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

14. Navedenom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., dakle, riješeno je prethodno pitanje glede ništetnosti odredbi iz ugovora o kreditu koje su tužene banke sklapale sa potrošačima u utuženim razdobljima, a kojim odredbama je bila ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom trajanja ugovornih obveza promjenljiva u skladu s jednostranim odlukama banaka, kao i prethodno pitanje glede ništetnosti odredbi iz ugovora o kreditu koje su tužene banke sklapale sa potrošačima u utuženim razdobljima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

15. Što se tiče pravnih učinaka presude donesene po kolektivnoj tužbi, valja reći da je odredbom čl. 502.c ZPP propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavka 1. ZPP-a (kolektivna tužba) da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

16. Na navedeno ne utječe okolnost što se postavljeni zahtjev odnosi na vraćanje stečenog bez osnove, a ne na naknadu štete, s obzirom da je odredbom čl. 323. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 35/05, dalje: ZOO) propisano da je u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a tužitelj je postavio upravo kondemnatorni zahtjev na isplatu iznosa koji su plaćeni tuženiku na temelju ništetne odredbe predmetnog Ugovora o kreditu, čija ništetnost je utvrđena presudom u kolektivnom sporu, iz čega jasno proizlazi da se radi o pojedinačnoj parnici vezanoj za utvrđenja iz kolektivnog spora.

17. Na okolnost mogućnosti pregovaranja, kao i potrošačkog svojstva saslušan je tužitelj, čiji iskaz je prihvaćen u cijelosti, a iz kojega proizlazi kako je sklopio predmetni ugovor o kreditu jer su mu bila potrebna sredstva za kupnju vozila i to vozila za osobne potrebe i isključivo u tu svrhu je vozilo korišteno. Bio je u auto kući i u banci tuženika na koju banku su ga uputili iz auto kuće. Tamo su mu ponudili ovakav kredit kao najpovoljniji. Nisu ga pritom upozorili ni na kakve rizike koji proizlaze iz sklapanja ovakve vrste kredita. Nije mu bilo niti jasno na koji način će se mijenjati kamatna stopa. Nije financijski educiran i prihvatio je sve kako su mu ponudili u banci. Ugovor mu je predočen na već unaprijed sastavljenom obrascu i nije imao utjecaj na njegov sadržaj. On je osobno platio sve rate kredita. Djelatnik banke nije mu objasnio principe kretanja kamatne stope koja je ugovorena, kao ni koji parametri utječu na njezinu promjenu. Brzinski je preletio pogledom ugovor, nije ga dubinski čitao. Nije bilo baš prilike za pregovaranje. Kada je rata počela rasti otišao je u banku, ali nije uspio ništa dogovoriti. To mu je bio prvi veći kredit u životu.

17.1. Iz takvog prihvaćenog iskaza, koji je životan, uvjerljiv i u skladu s ostalim dokazima izvedenim u ovome postupku, utvrđeno je da tužitelj prilikom sklapanja predmetnog Ugovora nije imao mogućnost pregovaranja niti su mu bili objašnjeni rizici sklapanja ugovora vezanog uz valutu švicarski franak, a nije bio svjestan niti posljedica koje iz toga mogu proizaći. Također, utvrđeno je da nije bio upoznat s načinom promjene kamatne stope te posljedica koje iz toga proizlaze vezano uz visinu rate kredita. Pritom nije imao utjecaja na sadržaj ugovora, budući da se radilo o formuliranom ugovoru. Utvrđeno je i svojstvo potrošača tužitelja, s obzirom da je sredstva iz kredita koristio za osobne potrebe.

18. Stoga, s obzirom da je na temelju uvida u Ugovor o kreditu broj 016- 183/2007 od 23. veljače 2007., utvrđeno da se pravni učinci pravomoćne presude iz kolektivnog spora protežu i na odredbe predmetnog Ugovora, s obzirom na razdoblje u kojemu je predmetni Ugovor o kreditu sklopljen, kao i s obzirom da je njime ugovorena promjena kamatne stope čija visina će se mijenjati u skladu s Odlukom tuženika o kamatnoj stopi te je korištena ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tuženik nije kao trgovac tužitelja kao potrošača u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, to su predmetne ugovorne odredbe, sadržane u Ugovoru o kreditu kojima je ugovorena promjenljiva kamatna stopa u skladu s odlukom tuženika, kao i vezanost iznosa kredita uz valutu CHF, ništetne.

19. Kako je odredbom čl. 323. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 35/05 i 41/08, dalje: ZOO) propisano da je u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, to je valjalo utvrditi iznos koji je tužitelj isplatio tuženiku na temelju takve ništetne ugovorne odredbe o promjenljivoj kamatnoj stopi koja se mijenja u skladu s Odlukom tuženika o kamatnim stopama kreditora, kao i iznos koji je tužitelj isplatio tuženiku na temelju ništetne ugovorne odredbe o vezanosti valutom CHF.

20. Radi utvrđenja navedene okolnosti, proveden je dokaz financijskim vještačenjem po sudskom vještaku Zrinku Ručeviću. Nalaz i mišljenje prihvaćeni su u cijelosti kako su izrađeni po postavljenom zadatku iz raspravnog rješenja ovoga suda donesenog na ročištu održanom 23. studenoga 2020., budući da su izrađeni stručno i jasno, a primjedbe na nalaz i mišljenje otklonjeni su usmenim obrazloženjem vještaka na glavnoj raspravi.

20.1. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da razlika obveza u razdoblju od dana dospijeća prve obveze (31. ožujka 2007.) do dana dospijeća posljednje obveze (28. veljače 2014.), a koja proizlazi iz promjene kamatne stope u razdoblju otplate kredita, iznosi ukupno 1.448,95 CHF, odnosno 6.533,36 kn (iskazano prema ugovorenom tečaju za valutu CHF važećem na dan korištenja kredita), dok razlika obveza u od dana dospijeća prve obveze (31. ožujka 2007.) do dana dospijeća posljednje obveze (28. veljače 2014.), a koja proizlazi iz razlike između tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate (na dan plaćanja pojedine obveze) i tečaja za valutu CHF važećeg u vrijeme isplate kredita, iznosi ukupno 29.773,94 kn, a ako se promatraju samo pozitivne tečajne razlike (više plaćeni iznosi), radi se o ukupno 30.132,21 kn; sve s datumima plaćanja kako je iskazano u tablicama sadržanim u nalazu i mišljenju vještaka.

20.2. Naime, tako postavljen zadatak vještaku dan je s obzirom na činjenicu da u situaciji kada je iz navedenih razloga naznačena ugovorna odredba ništetna, valja primijeniti onu kamatu čija stopa je određena u Ugovoru, tj. 5,25% godišnje, budući da je odredba kojom je promjenljiva kamatna stopa ugovorena u skladu s Odlukom tuženika o visini kamatne stope, ništetna, kao što valja primijeniti i iznos kredita, odnosno svakog mjesečnog anuiteta, bez vezanja za kretanje valute CHF, s obzirom da je odredba Ugovora kojom se otplata veže uz valutu CHF, također ništetna iz gore navedenih razloga, a u slučaju ništetnosti pojedine odredbe uzima se da nije ni napisana (pro non scripto), tako da je za ocjenu osnovanosti tako postavljenog tužbenog zahtjeva sud dao zadatak vještaku da utvrdi visinu razlike između onoga što je tužitelj platio na temelju Ugovora o kreditu i onoga što bi platio da se odredbe koje su utvrđene ništetnima ne uzimaju u obzir, gledano za svaki mjesec plaćanja.

20.3. U svome usmenom očitovanju na glavnoj raspravi sudski vještak naveo je kako tuženik u primjedbi osporava metodologiju smatrajući da ista predstavlja izračun sa fiksnom kamatnom stopom te da je izračun sačinio u skladu s postavljenim zadatkom prema kojem se trebao očitovati po razlikama koje proizlaze iz promjene kamatne stope odnosno promjene tečaja, a u odnosu na početno ugovorenu kamatnu stopu i tečaj koji je važio u vrijeme korištenja predmetnog kredita, a odgovor na takav zadatak je moguć jedino na način da se stvarno primjenjivi otplatni plan s promjenjivim kamatnim stopama usporedi s otplatnim planom kakav bi bio da je za cijelo vrijeme otplate kredita bila fiksna kamatna stopa kako je nominalno ugovorena samim ugovorom. U pogledu prigovora tuženika kako je zadatak vještaka bio izračunati razlike, a ne samo pozitivne razlike, dakle preplate, vještak je naveo kako je u danom nalazu i mišljenju sačinjen izračun u dvije inačice, jedna s uključenim svim razlikama i pozitivnim i negativnim, i drugu s uključenim samo pozitivnim tečajnim razlikama, a koji od ta dva izračuna je pravilno opstojan odlučit će sud.

20.4. U pogledu navedenoga, prethodno je obrazloženo zašto je vještaku dan zadatak na način da izračuna razliku između plaćenoga i onoga što bi bilo plaćeno da je tijekom otplatnog razdoblja bila na snazi početno ugovorena kamatna stopa, dok u pogledu prigovora kojim se upućuje na dvije inačice nalaza i mišljenja, jedna s iskazanim samo pozitivnim razlikama preplate, a druga uračunavajući i negativne, sud je prihvatio inačicu s iskazanim samo pozitivnim razlikama. Naime, u ovom postupku predmet spora je, u tom dijelu, kondemnatorni zahtjev tužitelja na povrat stečenog na osnovu ništetnih odredbi o vezanosti kredita uz valutu švicarski franak te je sud utvrđivao osnovanost takvog zahtjeva tužitelja, odnosno, utvrđivao je da li su pojedini mjesečni iznosi kojima je tužitelj uplaćivao rate kredita, bile preplaćene zbog takvih ništetnih odredbi i u kojoj visini. Nasuprot navedenome, u ovom postupku tuženik nije istakao zahtjev na povrat stečenog bez osnove od strane tužitelja zbog manje plaćenih rata prilikom otplate uslijed tečaja švicarskog franka koji je bio niži od onoga u trenutku sklapanja predmetnog Ugovora pa takav zahtjev nije niti bio predmet ocjene osnovanosti u ovome postupku, a sve s obzirom na odredbu čl. 2. ZPP-a kojom je propisano da u parničnom postupku sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku (pravno shvaćanje iz presude VSRH broj Rev-549/2023-4 od 18. prosinca 2023.).

21. U odnosu na institut zastare mjerodavna pravna norma je ona iz članka 241. ZOO, prema kojoj se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine, a vezano uz odredbe čl. 502.a – 502.h ZPP, kojima je reguliran procesnopravni institut podnošenja tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Stoga je utvrđeno da je vođenjem kolektivnog spora došlo do prekida zastare u smislu članka 241. ZOO, jer u protivnom vođenje postupka kolektivne zaštite u opisanim okolnostima ne bi imalo smisla i pravna norma bila bi lišena svog korisnog učinka (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018.). Zastara restitucijskog zahtjeva u ovome predmetu bila je prekinuta podnošenjem kolektivne tužbe te je počela ponovno teći (ispočetka) od dana kada je postala pravomoćna odluka povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu, posl. broj P- 1401/2012 (koja je postala pravomoćna 13. lipnja 2014. u odnosu na ništetnost ugovorene promjenljive kamatne stope, odnosno 10. lipnja 2018. u odnosu na ništetnost vezanosti za valutu CHF), stoga zastara u ovom slučaju ponovno teče od 14. lipnja 2014. za povrat po osnovi preplate zbog kamatne stope, a 11. lipnja 2018. za povrat po osnovi preplate zbog valutne klauzule, a kako je zastarni rok za restituciju u ovome slučaju opći petogodišnji zastarni rok iz članka 225. ZOO, to potraživanje tužitelja nije zastarjelo.

22. S obzirom na navedeno, sud je naložio tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 866,96 eura za povrat preplate po osnovi ništetne odredbe o promjenljivosti kamatne stope u skladu s odlukama tuženika te iznos od 3.999,22 eura za povrat preplate po osnovi ništetne odredbe o vezanosti Ugovora uz valutu CHF, zajedno sa zatraženim zateznim kamatama i to od dana stjecanja, a na temelju odredbe čl. 1115. ZOO, kojom je propisano da kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Kako je prethodno navedeno, već prilikom sklapanja samoga ugovora, tuženik je bio nepošten, budući da je kao osoba koja sklapa takav ugovor u okviru svoje djelatnosti, morao znati da su predmetne odredbe Ugovora o kreditu protivne prisilnim propisima i time ništetne pa je dužan platiti zatezne kamate od dana stjecanja svake pojedine uplate.

23. Na temelju odredbe čl. 154. st. 1. ZPP odlučeno je o troškovima postupka, a s obzirom na uspjeh tužitelja u sporu u cijelosti.

24. Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe i četiri obrazložena podneska od 18.10.2019., 5.12.2019., 10.11.2020. i 26.11.2020. u visini od 100 bodova za svaki (Tbr. 7/1 i Tbr 8/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika - Narodne novine broj 138/23, dalje: Tarifa), trošak sastava podnesaka od 30.4.2021., 10.9.2021. i 31.5.2024. u visini 50 bodova za svaki (Tbr. 8/3 Tarife), kao i trošak zastupanja na ročištima 21.10.2019., 23.11.2020., 19.1.2022. i 4.11.2024. u visini od 100 bodova za svako (Tbr. 9/1 Tarife), što ukupno čini 1050 bodova, što uvećano za vrijednost boda od 2,00 eura (Tbr. 50. Tarife) i porez na dodanu vrijednost iznosi 2.625,00 eura, kojem iznosu je nadodan trošak sudske pristojbe na tužbu 53,09 eura i presudu 49,77 eura, kao i trošak plaćenog predujma za vještačenje u iznosu od 331,81 eura, tako da sveukupno trošak tužitelja koji je bio potreban za vođenje ovoga postupka u smislu čl. 155. ZPP-a iznosi 3.059,67 eura, kako je i dosuđeno točkom III. izreke ove presude na koji iznos temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a teče zatražena zatezna kamata od dana donošenja presude pa do isplate.

U Zagrebu, 3. siječnja 2025.

Sutkinja

Ela Mišura Stopfer

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda županijskom sudu.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku

2. Tuženiku po punomoćniku