REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: PR-6273/2021-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu po sucu toga suda Moniki Ferić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice HT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Draženki Buntak, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženika Kliničke bolnice Dubrava iz Zagreba, Avenija Gojka Šuška 6, OIB: 32206148371, zastupana po punomoćniku Tončiu Ravliću, odvjetniku iz Zagreba, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 20. studenog 2024. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužiteljice Angele Kranjčević, odvjetnice i zamjenice punomoćnika tuženika OT, odvjetničke vježbenice, 3. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I./ Nalaže se tuženiku Klinička bolnica Dubrava iz Zagreba, Avenija Gojka Šuška 6, OIB: 32206148371, da tužiteljici HT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati bruto iznos od eura sa zateznim kamatama, izuzev zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak, tekućim kako slijedi:

- na iznos od 54,72 EUR počam od 12.02.2016.g. do isplate,

- na iznos od 53,61EUR počam od 11.03.2016.g. do isplate,

- na iznos od 56,77 EUR počam od 09.04.2016.g. do isplate,

- na iznos od 58,83 EUR počam od 11.05.2016.g. do isplate,

- na iznos od 58,07 EUR počam od 10.06.2016.g. do isplate,

- na iznos od 59,73 EUR počam od 09.07.2016.g. do isplate,

- na iznos od 51,92 EUR počam od 10.08.2016.g. do isplate,

- na iznos od 64,21 EUR počam od 10.09.2016.g. do isplate,

- na iznos od 59,19 EUR počam od 08.10.2016.g. do isplate,

- na iznos od 55,21 EUR počam od 10.11.2016.g. do isplate,

- na iznos od 58,54 EUR počam od 10.12.2016.g. do isplate,

- na iznos od 60,88 EUR počam od 11.01.2017.g. do isplate,

- na iznos od 40,09 EUR počam od 11.02.2017.g. do isplate,

po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena za razdoblje od dospijeća do 31.12.2022., od 1.1.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II./ Nalaže se tuženiku da tužiteljici nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 421,87 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 3. siječnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

III./ Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je temeljem ugovora o radu sklopljenog na neodređeno vrijeme i pripadajućih aneksa od dana 07.06.1995.g. pa nadalje zaposlena kod tuženika na radnom mjestu bolničara u Operacijskom bloku. Predmet ove tužbe zahtjev je za isplatom razlike plaće, i to osnovne plaće, uvećanja i dodataka na plaću i naknade plaće koja je tužiteljici pogrešno obračunata i isplaćena za razdoblje od 01. siječnja 2016.g. pa do 31. siječnja 2017.g., što se nastavno obrazlaže kako slijedi. Djelatnost tuženika obuhvaćena je člankom 2. Zakona o plaćama u javnim službama (NN 27/01, 39/09) kojim je propisano: „Javne službe u smislu ovoga Zakona jesu: javne ustanove i druge pravne osobe kojima se sredstva za plaće osiguravaju u državnom proračunu, Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Hrvatski zavod za zapošljavanje, Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje i javne ustanove kojima se sredstva za plaće osiguravaju iz sredstava Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje.“ Plaća tužiteljice u utuženom razdoblju bila je regulirana Zakonom o osnovici plaće u javnim službama (NN 39/2009, 124/2009, dalje: Zakon o osnovici), Zakonom o radu (NN 93/2014), Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/12, dalje: TKU/12) te odgovarajućim granskim kolektivnim ugovorom, kako je to utvrđeno i u ugovoru o radu tužiteljice. U razdoblju od siječnja 2016.g. pa do siječnja 2017.g. tuženik je tužiteljici obračunavao i isplaćivao plaću i naknadu plaće temeljem osnovice od 5.108,84 kn za razdoblje do kraja 2016.g. odnosno osnovice od 5.211,02 kn za siječanj 2017.g. iako je u navedenom razdoblju temeljem Zakona, Kolektivnih ugovora i pripadajućih Sporazuma i dodataka plaću trebalo obračunavati i isplaćivati temeljem osnovice od 5.415,37 kn, a sve kako slijedi pod točkom II. Dana 23.11.2006. godine između Vlade RH i sindikata javnih službi sklopljen je Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama kojim je ugovoreno povećanje osnovice za izračun plaća u javnim službama za 6% godišnje u 2007., 2008. i 2009. godini. Do povećanja je i došlo u 2007. i 2008. godini, dok je zbog nastupa recesije povećanje za 2009. godinu izostalo, odnosno sporazumno je odgođeno. Naime, dana 13.05.2009. godine između Vlade RH i sindikata sklopljen je Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama kojim je ugovoreno privremeno zamrzavanje osnovice plaće na razini iz 2008. godine, dok je povećanje za daljnjih 6% odgođeno do poboljšanja gospodarske situacije. Konkretno, osnovica za plaće u javnim službama ostala je iznositi 5.108,84 kuna, a povećanje na ugovorenih 5.415,37 kuna dogovoreno je za trenutak kada, prema podacima Državnog zavoda za statistiku, nastupi rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto. Navedeno je potvrđeno i u Izmjenama i dopunama Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama (članak III.) koje su sklopljene 26.10.2011. godine i koje predstavljaju pravni temelj za podnošenje tužbe za isplatu. Sadržaj navedenih Izmjena i dopuna potvrđen je i Arbitražnom odlukom od 7.12.2011 godine. Krajem studenog 2015. godine podaci Državnog zavoda za statistiku ukazali su na to da je ispunjen uvjet realnog rasta BDP-a u visini koja je predviđena za rast osnovice plaće pa su svi zaposlenici u javnim službama od sljedećeg mjeseca, dakle od prosinca 2015. godine, stekli pravo na povećanje osnovice plaće na iznos od 5.415,37 kuna, i to sve do siječnja 2017. godine kada je istekla primjena Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama. Dakle, zahtjev tužiteljice za isplatu razlike plaće temelji se na činjenici zabilježenog rasta BDP-a od 1,2 % u drugom tromjesečju 2015. godine te od 2,8% u trećem tromjesečju 2015. godine što daje aritmetičku sredinu od 2,0% prema objavljenim podacima Državnog zavoda za statistiku te na odredbi članka III Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. kao i na Arbitražnoj odluci od 7. prosinca 2011. Navedenom je odredbom Izmjena i dopuna od 26.10.2011.g. izmijenjen članak III Dodatka sporazumu o osnovici plaće tako da uz naslov „Način povrata osnovice“ glasi: „Osnovica za obračun plaća u javnim službama iznosit će 5.415,37 kuna bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku RH ukažu na poboljšanje 3 stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) i primjenjivat će se iza toga do prve sljedeće promjene prema ovim Izmjenama i dopunama.“ Članak III Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama sastavni je dio Kolektivnog ugovora sklopljenog sukladno odredbama članka 2. Zakona o osnovici temeljem kojeg se osnovica plaća u javnim službama određuje Kolektivnim ugovorom između Vlade RH i Sindikata javnih službi, te odredbe čl. 51. st. 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (NN 115/10, dalje u tekstu: TKU/10), a kojom je bila utvrđena primjena Dodatka Sporazumu te svih njegovih izmjena i dopuna na područje visine plaće u javnim službama odnosno odredbe čl. 51. st. 4. TKU/12, kojom je utvrđena primjena dodatka sporazumu te svih njegovih izmjena i dopuna na pitanje visine plaće u javnim službama. Kako je razvidno iz dostavljenih obračunskih lista, usprkos ugovorenoj osnovici u iznosu od 5.415,37 kn tužiteljici je plaća i naknada plaće tijekom utuženog razdoblja obračunata i isplaćena po smanjenoj osnovici u iznosu od 5.108,84 kn odnosno 5.211,02 kn za siječanj 2017.g., slijedom čega se u ovom postupku potražuje razlika između isplaćenog iznosa plaće i naknade plaće i neisplaćenog iznosa plaće i naknade plaće koja je trebala biti obračunata primjenom osnovice u iznosu od 5.415,37 kn u razdoblju od 01. siječnja 2016.g. do 31. siječnja 2017.g. Osnovica za obračun plaće temelj je i za obračun svakog elementa tužiteljičine plaće sukladno odredbama Zakona o radu, TKU/12 i Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/2013) odnosno plaćanja redovnog rada, prekovremenog rada, svakog dodatka i uvećanja plaće, obračuna naknade plaće i dr. pa je tuženik obračunom plaće s nižom osnovicom u razdoblju od siječnja 2016.g. pa do siječnja 2017.g. pogrešno obračunao kako tužiteljičinu osnovnu plaću tako i dodatke na osnovnu plaću i naknade plaće. Slijedom navedenog, tužbenim zahtjevom preciziranim u podnesku od 7.12.2023. zahtijeva da joj tuženik isplati bruto 731,79 eura i parnični trošak, sve s pripadajućim kamatama.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka navodi da se tužba i tužbeni zahtjev tužitelja osporavaju u cijelosti, kako u osnovu tako i visini. Opreza radi tuženik ističe prigovor zastare predmetnog potraživanja za utuženo razdoblje. Nije sporno da se prilikom izračuna plaće, kako to navodi tužitelj, primjenjuju odredbe Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama te Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, međutim sporno je tužiteljevo tumačenje odredbi kolektivnog ugovora kao i drugih propisa primjenjivih u konkretnom slučaju. U tom smislu sporna je i visini osnovice koju tužitelj smatra da treba primijeniti u utuženom razdoblju kao i interpretacija propisa koji su tužitelja doveli do pogrešnog izračuna osnovice za sporno razdoblje. Prema navodima tužitelja, tuženik je istome navodno, isplatio plaću primjenom niže osnovice za obračun plaće nego što po mišljenju tužitelju istome pripada. Plaća je u javnim službama definirana Zakonom o plaćama u javnim službama (NN 27/01, 39/09, dalje u tekstu: Zakon o plaćama) prema kojem u javnim službama plaću službenika i namještenika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je službenik i namještenik raspoređen i osnovice za izračun plaće uvećan za 0,5 % za svaku navršenu godinu radnog staža. Prema navedenom Zakonu plaću u javnim službama i to osnovnu plaću čine sljedeći elementi; koeficijent složenosti poslova radnog mjesta na koje je službenik i namještenik u javnim službama raspoređen zatim osnovica za izračun plaće te uvećanje osnovice za izračun plaće za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Na pitanje plaća i drugih naknada koje nisu uređene spomenutim zakonom primjenjuje se opći propisi o radu, odnosno sklopljeni kolektivni ugovori. Nadalje, prema članku 7. Zakona o plaćama određeno je da se koeficijent radnih mjesta utvrđuje uredbom Vlada Republike Hrvatske koja se donosi uz prethodno Mišljenje Ministarstva financija, ministarstva nadležnog za pojedinu javnu službu i sindikatu. Sukladno navedenom Vlada i je donijela Uredbu o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama (NN broj 25/13, 72/13,151/13, 09/14, 40/14, 51/14, 77/14, 83/14 - Ispravak, 87/14, 120/14, 147/14, 151/14, 11/15, 32/15, 38/15, 60/15, 83/15, 112/15, 122/15, 10/17, 39/17, 40/17 - Ispravak, 74/17, 122/17, 9/18, 57/18, 59/19, 79/19, 119/19, 50/20 i 128/20, dalje u tekstu Uredba). Osnovna plaća, dakle, je umnožak elemenata za plaće u javnim službama kako je ranije navedeno, odnosno koeficijenata složenosti poslova radnog mjesta na koje je službenik i namještenik u javnim službama raspoređen, osnovice za izračun plaće i uvećanja osnovice za izračun plaće za 0,5 % za svaku navršenu godinu radnog staža. Zakon o osnovici plaće u javnim službama (NN 39/09, 124/09) u članku 2. propisuje kako se osnovica plaće u javnim službama utvrđuje kolektivnim ugovorom zaključenim između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi, a ako kolektivni ugovor nije potpisan do donošenja državnog proračuna Republike Hrvatske za narednu godinu osnovicu plaće u javnim službama određuje Vlada Republike Hrvatske posebnom odlukom. Sukladno navedenom, donesena je Odluka o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama (NN 40/09) kojim je utvrđena osnovica u iznosu od 5.108,84 kn bruto, za koju tuženik smatra da se treba primjenjivati i u ovdje utuženom razdoblju u odnosu na sve tužitelje, a kao što je i pravilno obračunata i primijenjena. Tužitelj se, naprotiv, u konkretnom slučaju poziva na izračun osnovice plaće temeljem Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama iz 2006. godine, Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama iz 2009. godine i Izmjenu i dopunu Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 2011. godine u kojima je određeno da će osnovica za obračun plaća u javnim službama iznositi 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku RH ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja). Tuženik smatra kako Sporazumi nisu i ne mogu biti temelj za utvrđivanje osnovice plaće, sve sukladno ranije iznesenim navodima, dakle ne radi se niti o Kolektivnom ugovoru niti o Odluci Vlade Republike Hrvatske kako je to navedeno u članku 2. gore spomenutog Zakon o osnovici plaće u javnim službama. Sporazumi mogu eventualno i okvirno služiti kao potvrda i jamstvo da će Vlada donijeti Odluku kako je to određeno ranije spomenutim propisima ili da će se na drugi način kroz odgovarajuću zakonsku ili podzakonsku regulativu urediti pitanje visine osnovice plaće. Prema tome, isplata plaće tužitelju na način i u visini koja nije u skladu sa gore navedenim propisima bila bi u cijelosti protuzakonita. Vrhovni sud Republike Hrvatske u predmetu pod poslovnim brojem Gop-1/2021 od dana 03.11.2021. godine donio je rješenje kojim je odlučeno o pravnim pitanjima važnim za jedinstvenu primjenu prava jer se u tijeku provođenja parničnog postupka pojavila potreba odgovora na sljedeće pitanje cit. „(…) treba li primijeniti osnovicu za obračun plaće u iznosu od 5.415,37 kn u odnosu na državne službenike, neovisno o činjenici što je između sindikata RH sklopljen Sporazum o izmjenama i dopunama Sporazuma o osnovici plaće u državnim službama od 23. prosinca 2016., te na temelju toga potpisana Izmjena i dopuna Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike od 23. prosinca 2016.?“ U svojem odgovoru Vrhovni sud navodi: „Nakon što je između sindikata državnih službenika i RH sklopljen Sporazum o izmjenama i dopunama Sporazuma o osnovici za plaće u državnim službama od 23. prosinca 2016., te na temelju toga potpisana Izmjena i dopuna Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike 23. prosinca 2016., kojom je za 2016. godinu utvrđena osnovica za obračun plaće u iznosu od 5.108,84 kn, plaća državnih službenika može se u razdoblju od siječnja 2016. do siječnja 2017. godine obračunavati samo primjenom osnovice u iznosu od 5.108,84 kn.“ Prema tome, kako je vidljivo iz ovog konkretnog slučaja Sporazum sam po sebi nije dovoljan da bi se primjenjivala osnovica utvrđena Sporazumom, naprotiv u odnosu na državne službenike navedeno pitanje ne samo da se posebno uredilo kroz izmijene odredbi Kolektivnog ugovora već u izmjeni Kolektivnog ugovora nije niti prihvaćena viša osnovica iz spornih Sporazumima. Tuženik smatra kao bitno ovdje istaknuti da se, unatoč odredbi članka 9. Zakona o radu kojom je propisano da ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, se primjenjuje za radnika najpovoljnije pravo, ako ovim ili drugim zakonom nije drukčije određeno, u odnosu na državne službenike “viša” osnovica određena Sporazumima ne primjenjuje što potvrđuje pravno mišljenje iz gore navedenog rješenja Vrhovnog suda RH. Slijedom navedenog, predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev tužitelja te dosuditi tuženiku trošak parničnog postupka.

3. Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u Ugovor o radu, Anekse ugovora o radu, platne liste, Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti, Dodatak Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama, Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama, Arbitražnu odluku, Priopćenja za javnost, sudsku praksu, izračun tuženika, te ostalu dokumentaciju u spisu.

4. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti sukladno čl. 8 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03 i 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 23/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19 i 80/22 - dalje ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan.

5. Na ročištu 20.11.20224. punomoćnici stranaka su suglasno izjavili da nemaju daljnjih dokaznih prijedloga, odustali su od drugih dokaznih prijedloga, te su predložili zaključenje glavne rasprave pa je sud uz suglasnost stranaka odlučio da se dokazi neće više izvoditi i zaključio je glavnu raspravu.

6. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za isplatu razlike plaće za utuženo razdoblje.

7. Među strankama nije sporno, a što proizlazi i iz dokumentacije u spisu, da je tužitelj u utuženom razdoblju bio zaposlen kod tuženika, da tuženik kao poslodavac predstavljao javnu službu u smislu čl. čl. 2. Zakona o plaćama u javnim službama, te da je tuženik u utuženom razdoblju tužitelju isplaćivao plaću po osnovici 5.108,84 kn. 8. Sporno je u ovom postupku pravno pitanje - da li je tuženik tužitelju za utuženo razdoblje bio dužan obračunavati i isplaćivati plaću prema osnovici od 5.415,37 kn, a koji zahtjev tužitelj temelji na odredbi čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama sklopljenog dana 26. listopada 2011. te arbitražnoj odluci od 7. prosinca 2011.

9. Za odlučivanja u ovom premetu mjerodavne su slijedeće odredbe materijalnog prava:

- dana 23. studenog 2006. između Vlade RH i sindikata javnih službi sklopljen je Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama, kojim je ugovoreno povećanje osnovice za izračun plaća u javnim službama za po 6% u 2007., 2008. i 2009.

- dana 13. svibnja 2009. sklopljen je Dodatak Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama, kojim je osnovica privremeno zamrznuta na razini iz 2008., na iznos od 5.108,84 kn, dok je povećanje osnovice za preostalih 6% iz 2009. sporazumno odgođeno sukladno čl. III. Dodatka Sporazuma. Nadalje, odredbama čl. IV-V Dodatka Sporazuma ugovoreno je daljnje postepeno povećanje osnovice radi uskladbe plaća u javnim službama s prosječnim plaćama u RH, dok su pri tome kao osnovne kategorije povećanja osnovice uzeti prosječna plaća VSS početnika u javnim službama i prosječna plaća u RH, te je odnos te dvije vrijednosti kroz povećanje osnovice do kraja 2016. trebao doseći ciljanu razinu od 92:100.

- dana 26. listopada 2011. između Vlade RH i sindikata javnih službi sklopljene su Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovci za plaće u javnim službama, a kojima je u čl. III. propisano da će osnovica za obračun plaća u javnim službama iznositi 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku RH ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) i primjenjivati će se iza toga do prve sljedeće promjene prema Izmjenama i dopunama. Člankom XI. navedenih Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. je propisano da se Dodatak Sporazumu i navedene izmjene i dopune smatraju ugovorom na određeno vrijeme u trajanju od pet godina s time da se ugovorne strane obvezuju u dobroj vjeri pristupiti produljenju roka trajanja ovih izmjena i dopuna za godinu dana u slučaju da u razdoblju od potpisivanja ovih izmjena i dopuna zaključno do kraja 2016. bude zabilježen realni međugodišnji rast BDP-a manji od 3%. Zbog pravila o produženoj primjeni kolektivnih ugovora iz čl. 199. st. 1. Zakona o radu (Narodne novine broj: 93/14) primjena izmjena dodatka sporazumu istekla je dana 26. siječnja 2017..

- navedene Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. su usvojene i u obliku Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011., u kojoj je navedeno da se čl. III. mijenja i glasi: ''Osnovica za obračun plaća u javnim službama iznosit će 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) i primjenjivat će se iza toga do prve sljedeće promjene prema ovim Izmjenama i dopunama.

- također, pravo na isplatu temeljem citiranih odredbi potvrđivao bi i sadržaj Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 23. studenoga 2006., kojim je u čl. I. ugovoreno da se osnovica za izračun plaća u javnim službama povećava za 2007., 2008. i 2009. za 6% i da će se te obračunske osnovice primjenjivati od 1. siječnja svake godine, a pravo na isplatu temeljem citiranih odredbi potvrđuje i sadržaj Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. sklopljen između Vlade Republike Hrvatske i Sindikata javnih službi kojim se u točki III. navodi da u trenutku kad službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) osnovica za obračun plaća u javnim službama iznosit će 5.415,37 kn bruto.

10. Slijedom iznesenog, valja zaključiti da Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. predstavljaju Kolektivni ugovor sklopljen sukladno odredbama čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama (Narodne novine broj: 39/09, 124/09) temeljem kojeg se osnovica plaće u javnim službama određuje kolektivnim ugovorom između Vlade RH i sindikata javnih službi te odredbe čl. 51. st. 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine broj: 115/10), a kojom je bila utvrđena primjena Dodatka Sporazumu te svih njegovih izmjena i dopuna, na pitanje visine plaće u javnim službama te odredbe čl. 51. st. 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine broj: 141/12) kojom je utvrđena primjena dodatka sporazumu, te svih njegovih izmjena i dopuna na pitanje visine plaće u javnim službama. U navedenom smislu je odredbom čl. 51. st. 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine broj: 115/10) i bilo propisano da ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njege proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim dokumentima, s tim da je u tom smislu bilo propisano i odredbom čl. 51. st. 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine broj: 141/12).

11. Stoga ovaj sud smatra da Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., a na koje se tužitelj poziva u pogledu svog zahtjeva za isplatu razlike plaće predstavljaju pravno valjani kolektivni ugovor, s tim da isto proizlazi i iz činjenice što su Vlada RH i sindikati javnih službi dana 28. prosinca 2012. usvojili Vjerodostojno tumačenje izmjena dodatka sporazuma radi pojašnjenja primjene čl. IV. st. 5., a u vezi s čl. VII. st. 1. Izmjena Dodatka Sporazumu. U tom smislu, uvjeti za povećanje osnovice temeljem odredbe čl. III. spomenutih Izmjena Dodatka Sporazumu ispunjeni su krajem 2015. s početkom primjene od siječnja 2016., a što proizlazi i iz sadržaja citirane odredbe čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011.

12. Iz podataka Državnog zavoda za statistiku proizlazi da je tromjesečni BDP u drugom tromjesečju 2015. godine realno veći za 1,2 % u odnosu na isto tromjesečje 2014. godine, da je tromjesečni BDP u trećem tromjesečju 2015. godine realno veći za 2,8 % u odnosu na isto tromjesečje 2014. godine, te da je tromjesečni BDP u četvrtom tromjesečju 2015. godine realno veći za 1,9 % u odnosu na isto tromjesečje 2014. godine. Dakle, aritmetička sredina navedenih stopa rasta BDP-a je 2% (što predstavlja jednostavnu matematičku operaciju.

13. Stoga je krajem studenog 2015. ispunjen uvjet iz čl. III. Izmjena i dopuna za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečna) i primjenjivati će se iza toga do prve sljedeće promjene prema Izmjenama i dopunama, jer je tim izmjenama i dopunama ugovoreno da ako se nešto isplaćuje ili povećava za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečna) primjenjivat će se iza toga do prve sljedeće promjene prema Izmjenama i dopunama u sljedećem mjesecu pa se osnovica plaće u tom smislu u prosincu 2015. povećala na iznos od 5.415,37 kn.

14. Tako je tuženik, kao poslodavac, u obvezi isplatiti sporno potraživanje, pri čemu nije odlučno da li su tuženiku kao poslodavcu za predmetnu isplatu osigurana proračunska sredstva jer navedena okolnost ne utječe na individualno pravo koje tužitelj ima prema tuženiku temeljem Ugovora o radu. S druge strane upravo je tužitelj kao radnik tuženika aktivno legitimiran da zahtijeva razliku neisplaćene plaće.

15. U predmetnom slučaju nisu ispunjeni ni uvjeti za primjenu odredbe čl. VII. st. 1. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., koja propisuje da ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativan rast u nekom od razdoblja opisanih u čl. III. do IV. navedenih Izmjena i dopuna, uskladba se u tom slučaju odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a trajao u odnosu na isto razdoblje prethodne godine. Naime, odredba čl. VII st.1. Izmjena dodatka Sporazumu propisuje da odgoda uskladbe nastupa ako bi u nekom od razdoblja opisanim u čl. III-V bio zabilježen negativan rast BDP-a, s tim da iz odredbe čl. III. proizlazi da se ista odredba odnosi na razdoblje od trenutka ispunjenja uvjeta za povećanje osnovice pa nadalje tj. ubuduće. Iz podataka o realnom tromjesečnom stanju BDP-a u navedenim razdobljima, a koje je objavio Državni zavod za statistiku Republike Hrvatske, vidljivo je da od četvrtog kvartala 2014. pa nadalje nije bilo negativnog rasta BDP-a, već upravo suprotno, vidljivo je da je BDP stalno rastao. U tom smislu navedena odredba čl. VII. st. 1. citiranih Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. se ne odnosi na povrat osnovice iz čl. III., niti se tako može tumačiti, već isključivo na usklađenje osnovice iz čl. IV. i V. Izmjena Dodatka Sporazumu, dok je namjera ugovaratelja prema pravnom stajalištu ovog suda bila povrat osnovice na razinu iz 2009., i to na iznos od 5.415,37 kn.

16. Odgoda uskladbe dvanaest neprekidnih kvartala je iskorištena kroz odredbu čl. IV. st. 5. Izmjena Dodatka Sporazumu i temeljem Vjerodostojnog tumačenja od 28. prosinca 2012. jer je odredbom čl. IV. st. 5. Izmjena Dodatka Sporazumu bilo ugovoreno ako se do 31. prosinca 2012. ne ispune pretpostavke iz čl. III., da će Vlada Republike Hrvatske biti u obvezi korigirati i isplatiti povećanu osnovicu plaće od 1. travnja 2013. pa nadalje.

17. Dakle, tuženik je tužitelju, sukladno svemu naprijed iznesenom, u utuženom razdoblju počevši od prosinca 2015. bio u obvezi obračunavati i isplatiti plaću po osnovici od 5.415,37 kn, uzimajući u obzir odredbu čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011.

18. Sve naprijed navedeno je u skladu sa pravnim stajalištem Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetom u presudi poslovni broj Rev 1111/2020 od 1. prosinca 2020. koja je donesena u činjenično i pravno istovjetnom predmetu.

19. Uzimajući dakle u obzir naprijed navedeno, kao i okolnost da među strankama nije bila sporna visina tužbenog zahtjeva, kako je to izričito izjavio tuženik na ročištu 20.11.2024. te je u skladu sa izračunom tuženika, to je tužitelju valjalo dosuditi ukupni iznos od bruto 731,79 eura, kao pod točkom I. izreke presude.

20. Najstarije potraživanja tužitelja odnosi se na siječanj 2016. koje je dospjelo 15. veljače 2016. Sukladno odredbi čl. 232. st. 1. i 2. ZR/14 primjenjuje se petogodišnji rok zastare iz odredbe čl. 139. ZR/14. Kako je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 12. veljače 2021., to je ista podnesena u unutar predviđenog zastarnog roka od pet godina, pa je neosnovan tuženikov prigovor zastare.

21. Na dosuđene mjesečne iznose razlike plaće, tužitelju su dosuđene zatezne kamate tekuće od dana isplate svake pojedine plaće, sukladno članku 29. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41./08., 125/11., 78/15. p 155/23 - dalje ZOO) te Uredbi o izmjenama Zakona o obveznim odnosima "Narodne novine" broj: 156/22) i čl. 92. st. 3. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14. - dalje: ZR), kao pod točkom I. izreke presude, a s obzirom na odredbu čl. 45. st. 1. i 2., u vezi sa čl. 14. Zakona o porezu na dohodak (NN, 177/04 i dr.) te čl. 61. st. 1. i 9. Pravilnika o porezu na dohodak (NN, 95/05 i dr.) plaćanje poreza i prireza dospijeva s isplatom primitka od nesamostalnog rada, tako da tužitelj ne može ostvariti pravo na zatezne kamate za razdoblje kroz koje isto kao sastavni dio bruto plaće nije dospjelo, zbog čega tužitelju ne bi pripadale zakonske zatezne kamate u dijelu iznosa poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak.

22. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 154. st. 5. i čl. 155. st. 1 ZPP, te su troškovi odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23), a prema vrijednosti postavljenog tužbenog zahtjeva. Tako je tužitelju priznat trošak zastupanja po punomoćniku i to za sastav tužbe po Tbr. 7/1 - 75 bodova, ročište 20.11.2024. po Tbr. 9/1 - 75 bodova, te podnesak od 7.12.2023. po Tbr. 8/4 - 18,75 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 eura iznosi ukupno 337,50 eura, a uvećano za trošak PDV-a iznosi 421,87 eura. Tužitelju nije priznat trošak podneska od 21.6.2022. i 10.3.2023. jer isti nisu bili nužni za vođenje parnice sukladno čl. 155. ZPP. Naime, nije bio potreban podnesak radi očitovanja na odgovor na tužbu budući se zapravo radi o navodima ponovljenim iz tužbe, te o navodima koji predstavljaju pravno stajalište Vrhovnog suda RH, te je tužitelj iste mogao iznijeti i na ročištu (tako i Županijski sud u Zagrebu u rješenju Gž R-1973/2021-2 od 20.09.2021.).

23. Odluka o kamatama na parnični trošak temelji se na čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima i čl. 151 st. 3. ZPP-a.

U Zagrebu, 3. siječnja 2025.

Sudac:

Monika Ferić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda pisanim putem u pet primjeraka u roku 15 dana. Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. (članak 467. st. 1. ZPP-a).

DNA:

1. Pun. tužiteljice

2. Pun. tuženika

3. spis