REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: 82 P-66/2024-49

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu tog suda Vanesi Peruzović Čuić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja VZŽ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Josipu Periću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Božić i partneri d.o.o. u Zagrebu, Radnička cesta 80, protiv tuženika Zagrebačke banke d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB 92963223473, zastupane po punomoćnici Sanji Porobija, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Porobija i Porobija u Zagrebu, Iblerov trg 10, radi utvrđenja i isplate, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene 20. studenog 2024. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i zamjenice punomoćnice tuženika, 3. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da su ništetne odredbe:

- Članka 1. Ugovora o namjenskom kreditu broj: 3208042321/06, Kreditna partija 7103436088, sklopljenog između Tužitelja, VZŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i Tuženika, Zagrebačka banka d.d., Trg bana Josipa Jelačića 10, Zagreb, OIB: 92963223473, dana 13. prosinca 2006. godine, u dijelu odredbe koji glasi: „...u kunskoj protuvrijednosti od 29.000,00 CHF (slovima: dvadesetdevettisućašvicarskihfranaka) obračunato prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate kredita.“

- Članka 2. Ugovora o namjenskom kreditu broj: 3208042321/06, Kreditna partija 7103436088, sklopljenog između Tužitelja, VZŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i Tuženika, Zagrebačka banka d.d., Trg bana Josipa Jelačića 10, Zagreb, OIB: 92963223473, dana 13. prosinca 2006. godine, u dijelu odredbe koji glasi: „...iznos kredita od 29.000,00 CHF (slovima: dvadesetdevettisućašvicarskihfranaka)...“, zatim „…koja je tijekom postojanja obveze po ovom Ugovoru promjenljiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d…“ te konačno „…sve u kunskoj protuvrijednosti, obračunato po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja.“

- Članka 7. Ugovora o namjenskom kreditu broj: 3208042321/06, Kreditna partija 7103436088, sklopljenog između Tužitelja, VZŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i Tuženika, Zagrebačka banka d.d., Trg bana Josipa Jelačića 10, Zagreb, OIB: 92963223473, dana 13. prosinca 2006. godine, u dijelu odredbe koji glasi: „...u kunskoj protuvrijednosti 544,53 CHF (slovima: petstočetrdesetčetirišvicarskihfranakapedesettrirapena) obračunatoj po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem za CHF na dan plaćanja.“ te „…Za slučaj izmjene redovne kamatne stope sukladno Odluci kamatnim stopama Kreditora Korisnik kredita pristaje da Kreditor povisi ili snizi iznos anuiteta iz prethodnog stavka, te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete. O izmijenjenom iznosu anuiteta Kreditor će obavijestiti Korisnika kredita u skladnu s Općim uvjetima poslovanja Kreditora.“

II. Nalaže se tuženiku Zagrebačkoj banci d.d., OIB 92963223473, da tužitelju VZŽ, OIB [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 599,16 eur sa zakonskim zateznim kamatama na iznos od:

- 5,03 eur od 16.12.2007.

- 5,18 eur od 16.01.2008.

- 5,16 eur od 16.02.2008.

- 5,30 eur od 16.03.2008.

- 10,15 eur od 16.04.2008.

- 9,82 eur od 16.05.2008.

- 9,94 eur od 16.06.2008.

- 9,84 eur od 16.07.2008.

- 9,82 eur od 16.08.2008.

- 9,82 eur od 16.09.2008.

- 10,19 eur od 16.10.2008.

- 10,42 eur od 16.11.2008.

- 10,10 eur od 16.12.2008.

- 10,98 eur od 16.01.2009.

- 10,98 eur od 16.02.2009.

- 10,69 eur od 16.03.2009.

- 10,76 eur od 16.04.2009.

- 10,77 eur od 16.05.2009.

- 10,65 eur od 16.06.2009.

- 10,65 eur od 16.06.2009.

- 10,67 eur od 16.07.2009.

- 12,81 eur od 16.08.2009.

- 12,96 eur od 16.09.2009.

- 12,80 eur od 16.10.2009.

- 12,91 eur od 16.11.2009.

- 12,89 eur od 16.12.2009.

- 13,18 eur od 16.01.2010.

- 13,37 eur od 16.02.2010.

- 13,32 eur od 16.03.2010.

- 13,51 eur od 16.04.2010.

- 13,85 eur od 16.05.2010.

- 13,09 eur od 16.06.2010.

- 13,46 eur od 16.07.2010.

- 13,45 eur od 16.08.2010.

- 14,22 eur od 16.09.2010.

- 13,77 eur od 16.10.2010.

- 13,88 eur od 16.11.2010.

- 12,92 eur od 16.12.2010.

- 12,96 eur od 16.01.2011.

- 12,80 eur od 16.02.2011.

- 12,90 eur od 16.03.2011.

- 12,90 eur od 16.04.2011.

- 13,19 eur od 16.05.2011.

- 13,81 eur od 16.06.2011.

- 14,51 eur od 16.07.2011.

- 14,90 eur od 16.08.2011.

- 13,72 eur od 16.09.2011.

- 13,32 eur od 16.10.2011.

- 13,35 eur od 16.11.2011.

- 13,40 eur od 16.12.2011.

- 14,05 eur od 16.01.2012.

po stopi koja je do 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Zagrebačkoj banci d.d., OIB 92963223473, da tužitelju VZŽ, OIB [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 2.286,70 eur sa zakonskim zateznim kamatama koje na iznos od:

- 0,84 eur od 16.03.2007.

- 3,72 eur od 16.03.2008.

- 1,80 eur od 16.04.2008.

- 3,36 eur od 16.10.2008.

- 10,85 eur od 16.11.2008.

- 0,20 eur od 16.12.2008.

- 28,93 eur od 16.01.2009.

- 29,23 eur od 16.02.2009.

- 19,58 eur od 16.03.2009.

- 21,79 eur od 17.04.2009.

- 22,23 eur od 16.05.2009.

- 18,42 eur od 16.06.2009.

-18,42 eur od 16.06.2009.

- 19,09 eur od 16.07.2009.

- 15,92 eur od 16.08.2009.

- 19,96 eur od 16.09.2009.

- 15,47 eur od 16.10.2009.

- 18,37 eur od 16.11.2009.

- 17,91 eur od 16.12.2009.

- 25,74 eur od 16.01.2010.

- 30,77 eur od 16.02.2010.

- 29,58 eur od 16.03.2010.

- 34,67 eur od 16.04.2010.

- 43,83 eur od 16.05.2010.

- 45,79 eur od 16.06.2010.

- 56,55 eur od 16.07.2010.

- 56,19 eur od 16.08.2010.

- 78,49 eur od 16.09.2010.

- 65,50 eur od 16.10.2010.

- 68,51 eur od 16.11.2010.

- 82,62 eur od 16.12.2010.

- 83,88 eur od 16.01.2011.

- 78,85 eur od 16.02.2011.

- 81,89 eur od 16.03.2011.

- 82,05 eur od 16.04.2011.

- 91,33 eur od 16.05.2011.

- 111,04 eur od 16.06.2011.

- 133,47 eur od 16.07.2011.

- 157,95 eur od 16.08.2011.

- 119,29 eur od 16.09.2011.

- 106,22 eur od 16.10.2011.

- 107,16 eur od 16.11.2011.

- 108,95 eur od 16.12.2011.

- 120,08 eur od 16.01.2012.

po stopi koja je do 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku Zagrebačkoj banci d.d., OIB 92963223473, da tužitelju VZŽ, OIB [osobni identifikacijski broj], naknadi parnični trošak u iznosu od 2.656,93 eur sa zateznom kamatom od 3. siječnja 2025. pa do isplate isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je 13. prosinca 2006. sa tuženikom kao kreditorom sklopio Ugovor o namjenskom kreditu broj 3208042321/06 na iznos od 29.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti obračunato prema srednjem tečaju švicarskog franka Hrvatske narodne banke važećem na dan isplate kredita uz promjenjivu kamatnu stopu koja je na dan sklapanja ugovora o kreditu iznosila 4,90% godišnje. Radilo se o standardnom ugovoru o kreditu s valutnom klauzulom odnosno ugovornom odredbom prema kojoj je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica kredita te koji sadrži ugovornu odredbu prema kojoj je ugovorena kamata promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom kreditora tj. tuženika, a iste predstavljaju nepoštene i ništetne ugovorne odredbe. Tuženik prije i u vrijeme zaključenja ugovora nije pojedinačno pregovarao i ugovorom utvrdio egzaktne parametre i metodu izračuna parametara, a takvo postupanje rezultiralo je neravnotežom u pravima i obvezama ugovornih strana koja se ogleda u jednostranom povećanju kamatnih stopa sve na štetu tužitelja čime je kreditor postupio suprotno odredbama Zakona o zaštiti potrošača, Zakona o platnom prometu i Zakona o obveznim odnosima. Smatra da radi navedenog ima pravo na podnošenje restitucijskog zahtjeva u visini iznosa kojeg je preplatio tuženiku a tuženik stekao bez pravne osnove. Slijedom navedenog, prema konačno postavljenom zahtjevu (podnesak od 12. lipnja 2024.), traži da sud presudom utvrdi djelomičnu ništetnost predmetnog ugovora kako je to pobliže navedeno pod toč. I. izreke ove presude te naloži tuženiku da mu isplati iznos od 599,16 eur te iznos od 2.286,70 eur, sve sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim od dospijeća pojedinih iznosa pa do isplate i uz naknadu parničnog troška.

2. Tuženik osporava zahtjev u cijelosti te ističe prigovor zastare pa predlaže zahtjev odbiti uz naknadu parničnog troška.

3. U dokaznom postupku izvršen je uvid u Ugovor o namjenskom kreditu, izvadak iz knjige položenih ugovora, promet po kreditu/specifikaciju uplata, pregled promjena kamatnih stopa, otplatnu tablicu, Opće uvjete poslovanja te je proveden dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dipl. oec. Darku Prpiću iz društva Darfin d.o.o.

4. Na osnovu provedenih dokaza i njihove ocjene (čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 11/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 57/11, 25/13, 70/19 i 80/22; dalje: ZPP)) utvrđeno je da je tužbeni zahtjev osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev za utvrđenje ništetnosti Ugovora o kreditu zaključenog između stranaka u dijelu kojim su ugovorene promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula te posljedično zahtjev za isplatu.

6. Prije svega, u odnosu na protivljenje tuženika djelomičnoj preinaci tužbe povišenjem zahtjeva za isplatu pri čemu je umjesto isplate iznosa od 2.867,50 eur zatražena isplata iznosa od 2.885,87 eur ističe se kako tužitelj prije provođenja financijskog vještačenja nije mogao imati potpuna saznanja o iznosu koji je preplaćen pa se svakako radi o situaciji iz čl. 190. st. 2. ZPP i stoga je dopuštena preinaka jer sud nalazi da je to svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama.

7. Nema spora o tome da je između tužitelja, kao korisnika kredita, i tuženika, kao kreditora zaključen 13. prosinca 2006. Ugovor o namjenskom kreditu u kunskoj protuvrijednosti 29.000,00 CHF po srednjem tečaju za CHF Hrvatska narodne banke važećeg na dan isplate kredita (čl. 1.), uz promjenjivu kamatnu stopu u skladu s Odlukom o kamatama i naknadama kreditora koja u trenutku sklapanja ugovora iznosi 4,90 % (čl. 2.), uz rok otplate kredita 5 godina (čl. 3.) u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF Hrvatske narodne banke važećem na dan plaćanja (čl. 7.).

7. U odnosu na stajalište tuženika da su se u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača, na koji se tužitelj poziva, zaštita pružala na apstraktnoj, općenitoj razini i u istom se nisu izvodili dokazi na okolnost jesu li sporne odredbe ugovora nepoštene, a da u predmetnoj parnici tužitelj treba dokazati da mu sporne odredbe nisu bile jasne, lako razumljive ili uočljive odnosno da su nepoštene, valja istaći da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač, ovdje tužitelj, osobno pokrene radi naknade štete/isplate s ciljem otklona povrede koja je uzrokovana postupanjem tuženika (u tom se pravcu upućuje i na odluku Vrhovnog suda Rev-3142/2018) pa kako iz odluke Trgovačkog suda u Zagrebu od 4. srpnja 2013. broj:P-1401/12, Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž- 7129/13 od 13. lipnja 2014. i Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. odnosno Vrhovnog suda Republike Hrvatske Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. i Rev-2221/18 od 3. rujna 2019. proizlazi da kod ugovaranja valutne klauzule i promjenjive kamatne stope obveza potrošača istovremeno ovisi o dva promjenjiva bitna elementa i zato je posebno rizična - potrošač u vrijeme zaključenja ugovora ne zna koji iznos glavnice kredita izražene u kunama će biti u obvezi tijekom dugoročne otplate vratiti banci niti koju će cijenu u vidu kamate za to platiti, to jednostrano određivanje kamate uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača protivno načelu savjesnosti i poštenja, a isto tako je nepoštena i ništetna ugovorna odredba ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica CHF.

8. Valja istaći kako u ovom postupku tuženik nije predložio (prijedlog povučen podneskom od 26. siječnja 2024.) saslušanje svog djelatnika koji je sudjelovao u postupku obrade i sklapanja kredita (osobnog bankara), pa tako niti nije učinio vjerojatnim da je u slučaju tužitelja i ugovaranja predmetnog Ugovora o kreditu postupio drugačije nego što je to bilo predmet dokazivanja i raspravljanja u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, odnosno nije dokazao da je tužitelja u potpunosti obavijestio o naravi, rizicima i posljedicama spornih odredaba.

9. Nadalje valja reći kako je tužitelj kao korisnik kredita, u svakom slučaju u slabijem položaju u odnosu na tuženika, kao kreditora, pa je teret dokaza da tužitelj eventualno ne bi bio prosječan potrošač upravo na tuženiku. Također, a u odnosu na navod tuženika da tužitelj nije dokazao da je potrošač, valja navesti da, ako bi se radilo o nekim posebnim okolnostima koje bi isključivale vezanost suda za pravomoćnu odluku u kolektivnom sporu (npr. da tužitelj nije potrošač nego trgovac), onda je teret dokaza takve činjenice na banci kao kreditoru (Vrhovni sud Republike Hrvatske Rev- 18/18).

9.1. Uz to je iz Ugovora o namjenskom kreditu sklopljenog između stranaka razvidno da je predmetni kredit tužitelj podigao kao fizička osoba i to za izričitu namjenu ugovorenu u čl. 6. Ugovora, a to je adaptacija stana koji je i adaptiran isključivo za potrebe stanovanja njegove kćeri, a kako to proizlazi i iz uvjerljivog i životno okolnosnog iskaza tužitelja saslušanog upravo na te okolnosti.

9.2. Iz navedenog se ne može zaključiti da bi se radilo o bilo kakvoj eventualnoj poslovnoj djelatnosti tužitelja pa stoga iz navedenog proizlazi njegovo svojstvo potrošača.

10. Dakle, kako je sud vezan za utvrđenja iz gore navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, tj. za utvrđenje da su ništetne odredbe ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF a provedenim dokazima, kao što je već rečeno, tuženik nije uspio dokazati da je konkretno postupio drugačije nego što je to bilo predmet dokazivanja i raspravljanja u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, odnosno da je tužitelja u potpunosti obavijestio o naravi, rizicima i posljedicama spornih odredaba to je temeljem Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne Novine" 96/03), čl.118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne Novine" 14/14, 110/15, 14/19) u vezi s čl. 3-4., 269., čl. 272. i 323. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 i 41/08, dalje: ZOO) te čl. 502. a i c ZPP odlučeno kao pod točkom I. izreke ove presude.

11. U odnosu pak na pitanje zastare valja uputiti na objedinjeno pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-33/2022-2 od 31. siječnja 2022. prema kojem zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača odnosno od 13. lipnja 2014. za promjenjivu kamatnu stopu i od 14. lipnja 2018. za valutnu klauzulu. Potraživanje iz ove parnice zastarijeva u općem zastarnom roku od 5 godina iz članka 371. ZOO, a koji rok nije protekao budući je tužba podnesena 11. lipnja 2019.

11.1. Valja ovdje uputiti i na stajalište Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u odluci poslovni broj Rev-254/2024 od 23. travnja 2024. prema kojem, a kada je vjerovnik prije isteka zastarnog roka podnio tužbu s generički određenim tužbenim zahtjevom, ali je tijekom postupka temeljem iste činjenične osnove preinačio tužbu povećanjem postojećeg generički određenog zahtjeva, u navedenim okolnostima i u pogledu razlike u kojoj je zahtjev povećan – preinačen, treba uzeti da je do prekida zastare u smislu odredbe čl. 241. ZOO došlo već s podnošenjem tužbe.

11.2. Shodno navedenom u konkretnoj situaciji kada je tužitelj tijekom postupka, nakon provedenog vještačenja, preinačio tužbeni zahtjev na način da je isti povisio zbog nalaza vještaka za preinačeni dio tužbenog zahtjeva nije nastupila zastara iako je do preinačenja došlo nakon isteka zastarnog roka.

12. U odnosu na spornu visinu zahtjeva provedeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Darku Prpiću čiji nalaz i mišljenje sud prihvaća jer je izrađen objektivno, u skladu s pravilima struke i temeljem raspoložive dokumentacije a sukladno zadatku suda.

12.1. Prema pravnom shvaćanju ovog suda glede stava tuženika da bi trebalo obračunati i umanjiti eventualno dosuđeni iznos za manje plaćene iznose koji su bili niži od početno ugovorenih, ističe se da plaćanjem navedenih otplatnih obroka tužitelj nije primio, odnosno stekao bez osnove, jer je cijelu uplatu primio tuženik, pa stoga ne postoji niti njegova obveza vraćanja, odnosno uračunavanja nečeg što nije primio, a time niti tražbina tuženika po osnovi ništetnih ugovornih odredbi. Odredbom čl. 323. st. 2. ZOO propisano je da ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ugovora, odgovoran je za štetu sugovaratelju koji trpi zbog ništetnosti, ako ovaj nije znao ili morao znati za postojanje uzroka ništetnosti. U konkretnoj situaciji tuženik nije pregovarao s tužiteljem niti ga je informirao o odlučnim okolnostima vezanim uz promjenjivu kamatnu stopu i rizičnost valutne klauzule u CHF. Sukladno navedenom, krivnja za ništetnost ugovornih odredbi je na strani tuženika. Pri tome se napominje da iz odredbe čl. 81. st. 1. ZZP/03 ne proizlazi da bi plaćanjem manjeg anuiteta u određenom vremenskom razdoblju trajanja ugovora tuženik zbog ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli ostvarivao pravo na povrat u smislu čl. 323. st. 1. ZOO jer se odredba čl. 81. st. 1. ZZP odnosi samo na potrošače. Naime pravna osnova po kojoj je tužitelj plaćao niži iznos u odnosu na početnu ugovoreni zbog tečajne razlike nije otpala, slijedom čega tuženik ne može iznos negativne razlike tražiti od tužitelja u smislu odredbe čl. 1111. ZOO.

12.2. Neovisno o tome da li je tijekom otplate kredita bilo razdoblja kada je tečaj CHF bio niži od početno ugovorenog, uzevši u obzir pravno shvaćanje VSRH izraženo u odluci poslovni broj Rev 1277/2022-2 od 8. ožujka 2023., sud ocjenjuje da je tužitelj zahtijevao samo ukupnu takozvanu pozitivnu razliku koja je nastala tijekom cijele otplate kredita, o kojem tužbenom zahtjevu sud i odlučuje. Pri tomu treba uzeti u obzir da je upravo tuženik svojim nesavjesnim i nepoštenim nastupom na tržištu uzrokovao da je tužitelj s njim sklopio ovakav Ugovor o kreditu, te je tuženik kao visokospecijalizirana kreditna ustanova znao i morao znati značenje CHF kao valute utočišta te valutne rizike, dočim tužitelj kao nestručna osoba to nije znao ni mogao znati u vrijeme sklapanja ugovora. Tako je tuženik unaprijed znao i morao znati za tečajne razlike ove valute te je svakako uzrokovao štetu tužitelju u vidu tzv. pozitivne razlike u tečaju CHF. K tomu je tuženik svjesno pristao na dobitak u vidu tzv. negativne razlike tečaja CHF, znajući i morajući znati da će eventualno biti niža od dobitka pa je postupao i suprotno načelu zabrane zloporabe prava i zabrane prouzročenja štete. Stoga kao što je već naprijed navedeno, tužitelj u razdoblju kad je ostvarena tzv. negativna razlika tečaja zapravo nije ništa stekao bez osnove, budući nije ni znao za tečajne razlike CHF za vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu, te ne može biti nesavjestan a da bi trebao vraćati bilo što, odnosno smanjivati tzv. pozitivnu razliku tom tzv. negativnom. Upravo je tuženik taj koji je svojim nesavjesnim i nezakonitim postupanjem ostvario korist tj. tzv. pozitivnu razliku, znajući i morajući znati za tečajne rizike CHF, uračunavši u takvo postupanje i tzv. negativnu razliku, računajući da će ostvariti korist na tečajnim promjenama, ako do njih dođe. Budući je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli u CHF ništetna, sud utvrđuje da nema ni tužiteljeve obveze za tzv. pozitivnu razliku tečaja CHF tijekom otplate kredita umanji za tzv. negativnu, jer nije ništa primio tj. samo je otplaćivao kredit kako je ugovoreno, postupajući u dobroj vjeri pažnjom dobrog domaćina te ispunjavajući ugovor kako glasi, pa bi proizlazilo da je jedino tuženik ostvario korist usuprot svim načelima obveznog prava, koja korist je zapravo tužiteljeva imovina. Kad bi se tužiteljev zahtjev umanjio za tzv. negativnu razliku, to bi po shvaćanju ovog suda bilo nepravično umanjenje njegove imovine i samim tim suprotno odredbi čl. 1. Protokola broj 1 Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine, Međunarodni ugovori 18/97). Stoga je po shvaćanju ovog suda, a primjenjujući smisao odredaba čl. 1111. i čl. 322. te čl. 323. ZOO, tuženik taj koji treba vratiti sve ono što je stekao na osnovi takve ništetne ugovorne odredbe.

12.3. Valja dodati i to da je prigovor tuženika o svrsi vještačenja primarno pravne naravi, a u tom je pravcu usmjeren i prigovor o pitanju opravdanosti promjene kamatne stope, to se ponovno upućuje na činjenicu da je sud vezan za utvrđenja iz postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača.

12.4. Tako je utvrđeno da ukupna razlika između iznosa mjesečnih anuiteta prema ugovoru o kreditu, da se kamatna stopa nije mijenjala sukladno odlukama o kamatnim stopama tuženika, i iznosa mjesečnih anuiteta prema obračunu tuženika iznosi 869,14 CHF odnosno kunska protuvrijednost iznosi 4.514,41 kn, sada 599,16 eur primjenom srednjeg tečaja HNB na dan plaćanja. Ukupno razlika u iznosu anuiteta primjenom tečaja na dan plaćanja u odnosu na iznose anuiteta primjenom tečaja na dan isplate kredita iznosi 17.229,16 kn sada 2.286,70 eur, za anuitete koje je nalazom utvrđen više uplaćen iznos.

13. Slijedom navedenog, sud nalazi da je tuženik u obvezi prema tužitelju vratiti sve što je stekao temeljem djelomično ništetnog ugovora, dakle, bez osnove i to sa zateznom kamatom od dana stjecanja jer se ima smatrati nepoštenim stjecateljem, pa kako iz prihvaćenog nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da razlika između anuiteta zbog promjene kamatne stope iznosi 599,16 eur, dok razlika između anuiteta s osnove valutne klauzule iznosi 2.286,70 eur, pri čemu su pojedini mjesečni iznosi s datumima dospijeća pobliže navedeni u Tabelama to je tužbeni zahtjev valjalo prihvatiti i odlučiti kao u izreci presude, sve temeljem odredbe čl. 323. st. 1., čl. 1111. st. 1., čl. 1115. i čl. 29. ZOO.

14. Posebno valja dodati kako se odluka o zateznim kamatama temelji se na odredbi čl. 1115. ZOO i čl. 29. st. 2. ZOO, a iste su dosuđene od dana kada je tužitelj obavio plaćanje više zaračunatih iznosa, s obzirom da je tuženik kao ugovorna strana bio dužan prilikom promjene kamatnih stopa i tečaja valute rukovoditi se načelom savjesnosti i poštenja, a što nije učinio iako je toga morao biti svjestan, pa mu je u svakom slučaju od trenutka svake pojedine uplate u većem iznosu od ugovorenog moralo biti poznato da muj taj više plaćeni iznos ne pripada.

15. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP, a trošak tužitelja odnosi se na zastupanje po punomoćniku odvjetniku sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Priznat mu je trošak za sastav tužbe prema Tbr. 7. toč. 1. – 200,00 eur, za sastav podneska od 14. lipnja 2019. prema Tbr. 8. toč. 4. – 50,00 eur, za zastupanje na ročištu 9. rujna 2020. prema Tbr. 9. toč. 1. – 200,00 eur, za zastupanje na ročištu 4. veljače 2021. prema Tbr. 9. toč. 1. – 200,00 eur, za sastav podneska od 4. veljače 2021. prema Tbr. 8. toč. 1. - 200,00 eur, za sastav podneska od 26. veljače 2021. prema Tbr. 8. toč. 4. - 50,00 eur, za sastav podneska od 10. lipnja 2021. prema Tbr. 8. toč. 4. - 50,00 eur, za sastav podneska od 24. rujna 2021. prema Tbr. 8. toč. 4. - 50,00 eur, za sastav podneska od 11. veljače 2022. prema Tbr. 8. toč. 1. – 200,00 eur, za zastupanje na ročištu 17. veljače 2022. prema Tbr. 9. toč. 1. – 200,00 eur, za sastav podneska od 12. lipnja 2024. prema Tbr. 8. toč. 1. – 200,00 eur te za zastupanje na ročištu 20. studenog 2024. prema Tbr. 9. toč. 1. – 200,00 eur, sve uz 25 % PDV-a u iznosu od 450,00 eur a što ukupno iznosi 2.250,00 eur. Priznat mu je i trošak vještačenja u iznosu od 331,81 eur te trošak pristojbe na tužbu u iznosu od 75,12 eur, tako da mu je konačno dosuđen trošak u iznosu od 2.656,93 eur. Nije mu priznat zatraženi trošak sastava podneska od 19. travnja 2019. jer taj podnesak ne prileži spisu dok mu trošak izrade izračuna nije priznat jer se ne radi o trošku nastalom povodom provođenja vještačenja kojeg je odredio sud u ovom postupku. Također mu nije priznat niti trošak sastav odgovora na žalbu jer nije bio potreban u smislu odredbe čl. 155. ZPP.

16. Temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP na dosuđeni iznos parničnog troška priznata je zakonska zatezna kamata od dana donošenja presude pa do isplate.

U Zagrebu, 3. siječnja 2025.

Sudac:

Vanesa Peruzović Čuić

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se predaje putem ovog suda, u četiri istovjetna primjerka, u roku 15 dana od dana dostave prijepisa te presude.

DNA.

- punomoćniku tužitelja

- punomoćniku tuženika