REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl.br. Pr-2102/2022-29

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Danijeli Marotti Andrić, u pravnoj stvari tužitelja LI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Maji Buhin, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi naknade štete, nakon glavne i javne rasprave zaključene 19. studenoga 2024., u prisutnosti zamjenice punomoćnice tužitelja PI, odvjetničke vježbenice i punomoćnika tuženika AI, Su-357/2015, 3. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku, Croatia osiguranje d.d., Vatroslava Jagića 33, Zagreb, OIB: 26187994862, da isplati tužitelju, LI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos naknade neimovinske štete od 2.610,99 eura, zajedno sa zateznim kamatama tekućim na navedeni iznos od 17. listopada 2022. do 31. prosinca 2022., po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna te od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku, Croatia osiguranje d.d., Vatroslava Jagića 33, Zagreb, OIB: 26187994862, da isplati tužitelju, LI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos naknade imovinske štete od 101,54 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na navedeni iznos od 3. siječnja 2025. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se preostali dio tužbenog zahtjeva tužitelja u dijelu kojim traži isplatu naknade neimovinske štete u daljnjem iznosu od 3.494,26 eura, zajedno sa zatraženim zakonskim zateznim kamatama u odnosu na taj iznos te u dijelu kojim traži isplatu zakonske zatezne kamate na iznos imovinske štete od 101,54 eura za period od 17. listopada 2022. do 3. siječnja 2025.

IV. Nalaže se tuženiku, Croatia osiguranje d.d., Vatroslava Jagića 33, Zagreb, OIB: 26187994862, da isplati tužitelju, LI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], pripadajući parnični trošak u iznosu od 852,10 eura, zajedno sa zateznim kamatama, tekućim od 3. siječnja 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

V. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška za preostali iznos preko dosuđenog.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je 22. rujna 2022. pretrpio ozljedu na radu. U trenutku ozljeđivanja, tužitelj je zaposlen kod poslodavca Atlantic trade d.o.o. na radnom mjestu skladišnog službenika. Navedenog dana tužitelj se nalazio na lokaciji Zelena aleja 30, Vukovina, a koja predstavlja radno mjesto tužitelja te se ozlijedio tijekom radnog vremena, a prilikom obavljanja svojih redovitih radnih zadataka. Preciznije, tužitelj je obavljao poslove komisioniranja tj. slagao je robu na paletu koja se nalazila na „vilicama“ el. viličara, a koji je bio u stanju mirovanja. Dok je tužitelj obilazio paletu radi slaganja robe, a što je bio njegov radni zadatak kojeg je obavljao na uobičajeni način, na njega je sa njegove stražnje strane naletio kolega na el. viličaru, koji kolega se kretao viličarem unatrag te je pri tom „postoljem viličara“ udario tužitelja u lijevu potkoljenicu i odbacio ga u paletu oko koje je tužitelj radio. Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje priznao je nastalu ozljedu tužitelja kao ozljedu na radu. S obzirom da je poslodavac tužitelja na dan nastanka štetnog događaja imao kod tuženika sklopljenu policu osiguranja od odgovornosti za štetu koju radnici istog poslodavca pretrpe na radu odnosno prilikom obavljanja redovitih poslova svojeg radnog mjesta, to je naznačeni tuženik pasivno legitimiran i odgovoran za naknadu štete tužitelju. Slijedom sveg navedenog, tužitelj tužbom potražuje od tuženika pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u iznosu od 6.105,25 EUR (46.000,00 kn) i to zbog pretrpljenog straha, fizičkih bolova i duševnih boli zbog umanjenja životne i radne aktivnosti te zbog naruženja, zajedno sa zateznim kamatama, tekućim od podnošenja odštetnog zahtjeva pa do isplate te iznos imovinske štete od 530,89 EUR (4.000,00 kn) za pruženu tuđu pomoć i njegu, zajedno sa zateznim kamatama, tekućim od podnošenja odštetnog zahtjeva pa do isplate. Navodi da je 14. listopada 2022. podnio odštetni zahtjev tuženiku vezano uz predmetni štetni događaj, sve u cilju mirnog rješenja spora.

1.1. Nakon provedenog medicinskog vještačenja tužitelj konačno uređuje tužbeni zahtjev podneskom od 6. lipnja 2024. navodeći da potražuje od tuženika, na ime pravične novčane naknade neimovinske štete zbog povreda prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje ukupan iznos od 5.000,00 eura, od čega za fizičke bolove iznos od 1.800,00 eura, za pretrpljeni strah iznos od 1.700,00 eura, za duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti iznos od 1.000,00 eura, za duševne boli zbog naruženosti iznos od 500,00 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, tekućim od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, pa do isplate te iznos od 821,44 eura za pruženu tuđu pomoć i njegu (3,72 eura kn po satu pružene tuđe pomoći i njege), zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, tekućim od dana podnošenja odštetnog zahtjeva pa do isplate. Također navodi da budući da je tuženik 2. studenog 2022., isplatio tužitelju nesporni iznos naknade štete od 2.389,01 eura (18.000,00 kn), a u koji iznos je uključena i franšiza u iznosu od 530,89 eura (4.000,00 kn) ne specificirajući pritom odnosi li se nesporni iznos na naknadu neimovinske štete zbog povreda prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje ili na naknadu za pruženu tuđu pomoć i njegu (ili na oboje), tužitelj navedenim podneskom potražuje od tuženika daljnju isplatu iznosa od 2.800,00 eura na ime naknade neimovinske štete zbog povreda prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje te iznos od 101,54 eura na ime naknade za pruženu tuđu pomoć i njegu, sve zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od podnošenja odštetnog zahtjeva pa do isplate. Tužitelj također potražuje da mu tuženik naknadi parnični trošak sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da ne osporava pasivnu legitimaciju po polici osiguranja broj: [broj police osiguranja], štetni događaj i odgovornost svoga osiguranika za isti. Osporava se potraživana visina naknade štete i potraživana zatezna kamata. Navodi da je policom osiguranja ugovorena franšiza, odnosno sudjelovanje osiguranika u šteti u iznosu od 4.000,00 kuna te nakon što sud utvrdi visinu štete, istu treba umanjiti za iznos franšize. Uzimajući u obzir tužiteljevu medicinsku dokumentaciju, tuženik je tužitelju 2. studenog 2022. isplatio iznos od 2.389,01 eura (18.000,00 kuna), u koji iznos je uračunata i franšiza od 530,89 eura (4.000,00 kuna) te tuženik, opreza radi, osporava ijedan daljnji potraživani iznos. Predlaže odbiti tužbu sa tužbenim zahtjevima u cijelosti te obvezati tužitelja da tuženiku naknadi trošak parničnog postupka sa pripadajućom zakonskom zateznom koja teče od dana donošenja presude pa do dana plaćanja.

3. Podneskom od 7. veljače 2023. tužitelj je učinio nespornim da je tuženik nakon podnošenja tužbe isplatio tužitelju nesporni iznos naknade štete od 2.389,01 eura (18.000,00 kn), vezano uz predmetni štetni događaj.

4. Sud je tijekom dokaznog postupka izvršio uvid u svu dokumentaciju koju su stranke priložile u spis te je provedeno medicinsko vještačenje po vještaku doc.dr.sc. Mladenu Miškulinu.

5. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno primjenom čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP) sud je utvrdio da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja kao radnika da mu tuženik kao osiguratelj njegovog poslodavca nadoknadi neimovinsku i imovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, sve po osnovi ozljeđivanja na radnom mjestu 22. rujna 2022. kada je na tužitelja, prilikom obavljanja redovitih radnih zadatka, poslova komisioniranja; naletio kolega sa električnim viličarem te tužitelja udario u lijevu potkoljenicu te odbacio.

7. Među strankama nije sporno da tuženik sa poslodavcem tužitelja ima zaključenu policu osiguranja, sastavni dio koje su police i Uvjeti za osiguranje od izvanugovorne (javne) odgovornosti, odnosno osiguranje prema djelatnicima, a kojom je ugovorena i franšiza u iznosu od 530,89 eura (4.000,00 kn). Među strankama je nesporan nastanak štetnog događaja, odgovornost osiguranika tuženika za isti te pasivna legitimacija tuženika, pa sud na ove okolnosti nije izvodio posebne dokaze.

8. Među strankama je sporna samo visina tužbe i tužbenog zahtjeva. Stoga se smislu navedenog u daljnjem tijeku postupka utvrđivala visina nastale štete, prvenstveno provođenjem medicinskog vještačenja po vještaku doc.dr.sc. Mladenu Miškulinu.

9. Iz nalaza i mišljenja vještaka od 21. svibnja 2024. proizlazi da je tužitelj u predmetnom štetnom događaju zadobio: ozljedu lijeve potkoljenice. Vještak smatra da postoji uzročno posljedična veza između dinamike štetnog događaja opisanih kako u tužbi, tako i anamnestičkim iskazom tužitelja, zadobivenih ozljeda i trajnih posljedica. Tužitelj je u cijelosti provodio upute liječnika. Iz dostupne medicinske dokumentacije nisu vidljive bolesti i ozljede koje bi bile od utjecaja na ocjenu u predmetnom štetnom događaju. Nakon provedenog adekvatnog liječenja kod tužitelja su zaostale trajne posljedice u vidu stanja nakon prijeloma lijeve potkoljenice koji je liječen operativno, a u vidu prednje koljenske boli koja se javlja kod napora, hoda po stepenicama ili neravninama, prisilnim položajima i sličnim aktivnostima. Navedene trajne posljedice umanjuju opću životnu i radnu sposobnost tužitelja u opsegu od 5%. Liječenje tužitelja nije završeno obzirom da mu predstoji operativni zahvat odstranjenja dijela ili cijelog osteosintetskog materijala. Navedeno neće imati utjecaja na trajne posljedice no dovesti će do promjena u ostalim vidovima neimovinske štete. Zdravstveno stanje tužitelja je stabilizirano pregledom kirurga na dan 13. veljače 2024 godine. U štetnom događaju tužitelj je doživio primarni strah jakog intenziteta u trenutku ozljede, u daljnjem tijeku postojao je sekundarni strah, jačeg intenziteta u trajanju od 4 dana ukupno (ozljeda, operativni zahvat i ozljeda prilikom koje je došlo do ponovnog prijeloma), srednjeg intenziteta u trajanju od 10 dana ukupno i blagog intenziteta u trajanju od daljnjih 60 dana ukupno. Tužitelj je trpio jake bolove u trajanju od 5 dana ukupno, bolove srednjeg intenziteta u trajanju od 10 dana ukupno te bolove lakog intenziteta u trajanju od daljnjih 60 dana ukupno. Bolovi i strah izraženi su u kumulativnom omjeru za cijeli tijek liječenja. Tuđa pomoć tijekom liječenja tužitelju bila je potrebna u slijedećim periodima: od 28/09-22/10/22 godine u opsegu od 2 sata dnevno, od 22/10-27/12/22 u opsegu od 1 sata dnevno, od 27/12/22 pa narednih 6 tjedana u opsegu od 2x2 sata tjedno za obavljanje težih poslova, od 22/08-22/09/23 u opsegu od 2 sata dnevno, od 22/09-24/10 u opsegu od 1 sata dnevno. Kod tužitelja je zaostalo naruženje u lakom stupnju.

10. Tužitelj nije imao primjedbi na zaprimljeni nalaz i mišljenje već je sukladno istom postavio konačni tužbeni zahtjev u ovom predmetu podneskom od 6. lipnja 2024.

11. Tuženik se nije posebno očitovao na zaprimljeni nalaz i mišljenje vještaka već se podneskom od 14. lipnja 2024. očitovao na podnesak tužitelja od 6. lipnja 2024. navodeći da tužitelj u svom podnesku smanjuje tužbeni zahtjev sa 6.636,14 eura na 2.901,54 eura a tuženik ne pristaje na djelomično povlačenje tužbe.

12. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka ocijenivši isti stručnim, logičnim, detaljnim i u skladu s pravilima struke te sukladan s materijalnim dokazima u spisu te je potpuno prihvaćen kao stručna pomoć u dokazivanju tužiteljevih tegoba, pri čemu je vještak detaljno, jasno i argumentirano dao razloge za nalaz i mišljenje decidirano navodeći koje činjenice nalazi utvrđenima temeljem takvoga nalaza i mišljenja. Osim toga, niti stranke nisu imale prigovora na nalaz i mišljenje vještaka.

13. Na temelju provedenih dokaza sud je utvrdio kako je tužitelju u predmetnom štetnom događaju povrijeđeno pravo osobnosti, i to pravo na tjelesno i duševno zdravlje, sukladno odredbi čl. 19. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje: ZOO) čime mu je prouzročena neimovinska šteta iz čl. 1046. ZOO-a, a utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosudu pravične novčane naknade sukladno odredbi čl. 1100. st. 1. ZOO-a. Naime, u ovoj pravnoj stvari došlo je do kumulacije nekoliko povreda prava osobnosti (prava na tjelesno i duševno zdravlje), a obzirom na činjenicu povezanosti (isprepletenosti) oblika tih povreda sud smatra da je opravdano dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve povrede.

13.1. Pri tome je sud uzeo u obzir odredbu čl. 1100. st. 2. ZOO-a koja propisuje da će sud pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

14. Obzirom na utvrđenja iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka sud je utvrdio da tužitelju pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu na ime neimovinske štete, pri čemu je sud uzeo u obzir duljinu, intenzitet i trajanje fizičkih bolova te intenzitet i trajanje straha. Sud je također uzeo u obzir činjenicu da se tužitelj ozlijedio u životnoj dobi od 26 godine, a da su kao posljedica predmetnog štetnog događaja prilikom kojeg je tužitelj zadobio prijelom lijeve potkoljenice kod tužitelja zaostale trajne posljedice u vidu prednje koljenske boli koja se javlja kod napora, hoda po stepenicama ili neravninama, prisilnim položajima i sličnim aktivnostima te da navedene trajne posljedice umanjuju opću životnu i radnu sposobnost tužitelja u opsegu od 5%, da je tužitelj podvrgnut operacijskom zahvatu, da je zdravstveno stanje tužitelja stabilizirano tek 13. veljače 2024., dakle godinu i pol dana nakon ozljede, kao i da tužitelju predstoji još jedan operativni zahvat. Sud je također uzeo u obzir činjenicu da je tužitelji podvrgnut RTG snimanju u više navrata te je provodio višekratnu fizikalnu terapiju, da je trpio bolove, kao i da se radilo o štetnom događaju koji je izazvao strah jačeg intenziteta, odnosno također i sekundarni strah zbog zabrinutosti za zdravlje i ishod liječenja kao posljedice tjelesne ozljede, a što je sud sve uzeo u obzir prilikom određivanja visine pravične novčane naknade. Stoga, obzirom na opseg štetnih posljedica tužitelju pripada pravo na naknadu neimovinske štete u zatraženom iznosu od 5.000,00 eura.

14.1. Naime, kako je tužitelj uslijed zadobivenih tjelesnih ozljeda trpio intenzivne fizičke bolove te imajući u vidu njihovo trajanje i intenzitet prema nalazu i mišljenju vještaka, sud smatra da tužitelju za ovaj vid nematerijalne štete pripada pravična novčana naknada u zatraženom iznosu od 1.800,00 eura.

14.2. Ocjenjujući trajanje straha kao i njegov intenzitet sukladno nalazu i mišljenju vještaka, sud je zaključio da tužitelju za ovaj vid nematerijalne štete pripada pravična novčana naknada u zatraženom iznosu od 1.700,00 eura.

14.3. Sukladno nalazu i mišljenju vještaka prema kojem kod tužitelja kao posljedica predmetne ozljede nastalo trajno smanjena životna aktivnost za 5%, sud smatra da tužitelju za ovaj vid nematerijalne štete pripada pravična novčana naknada u iznosu od 1.000,00 eura.

14.4. Kako je prema prihvaćenom nalazu i mišljenju kod tužitelja zaostalo naruženje lakog stupnja, sud smatra da tužitelju za ovaj vid nematerijalne štete pripada pravična novčana naknada u zatraženom iznosu od 500,00 eura.

15. Na temelju odredbe čl. 1095. st. 1. ZOO-a tužitelju za potrebe tuđe pomoći i njege također pripada pravična novčana naknada. Naime, iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć i njega u opsegu od 243 sati. Budući da se cijena sata tuđe pomoći i njege uzima u obzir sukladno mjesnim prilikama oštećenika, a tužitelj prema podacima u spisu živi u [adresa], sud je o istoj odlučio prema slobodnoj ocjeni sukladno odredbi čl. 223. ZPP-a u iznosu od 3,72 eura po satu, koju cijenu je zatražio i tužitelj u svom uređenom tužbenom zahtjevu, a koju cijenu sata tuđe pomoći i njege tuženik nije osporio te je iznos od 3,72 eura po satu pružene tuđe pomoći i njege primjeren iznos u situaciji kada istu pružaju ukućani. Stoga je sud utvrdio da tužitelju pripada pravična novčana naknada imovinske štete za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 903,96 eura.

16. Međutim, kako je tužitelj podneskom od 6. lipnja 2024. povukao dio tužbenog zahtjeva postavljenog u tužbi, kojim je potraživao na ime naknade neimovinske štete iznos od 6.105,25 eura te isti smanjio na iznos od 2.800,00 eura, kao i na ime naknade imovinske štete iznos od 530,89 eura te isti smanjio na iznos od 101,54 eura, a tuženik se protivio djelomičnom povlačenju tužbe, to je sud primjenjujući članak 193. stavak 2. ZPP-a prema kojem se tužba može povući samo uz pristanak tuženika, odlučivao o tužbenom zahtjevu postavljenom u tužbi kojim je tužitelj potraživao isplatu ukupnog iznosa od 6.636,14 eura, a ne kasnije preciziranom tužbenom zahtjevu kojim je uredio tužbeni zahtjev nakon provedenog medicinskog vještačenja. Naime, sukladno pravnom shvaćanju sa treće sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (3/21) od 26. travnja 2021. smanjenje tužbenog zahtjeva (iako nije preinaka tužbe) djelomično je povlačenje tužbe iz čl. 193. ZPP-a za koje je, ako je do toga došlo nakon što se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, (uvijek), potreban pristanak tuženika.

17. Slijedom navedenog, a u smislu odredbe čl. 1100. ZOO u vezi čl. 111. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/2014, 127/2017, 98/2019, 151/2022, 64/2023, dalje: ZR), sud je tužitelju na ime neimovinske štete dosudio iznos od 5.000,00 eura, a kada se od tog iznosa odbije nesporno isplaćen ukupan iznos od 2.389,01 eura, u koji je uključena i franšiza od 530,89 eura (za koji sud smatra da se odnosi na naknadu neimovinske štete), tužitelju pripada iznos od 2.610,99 eura na ime naknade neimovinske štete. Također, temeljem citiranih propisa sud je tužitelju na ime imovinske štete za tuđu pomoć i njegu dosudio iznos od 101,54 eura, budući je tužitelj uređenim tužbenim zahtjevom zatražio isplatu upravo navedenog iznosa na ime naknade imovinske štete za tuđu pomoć i njegu. Stoga je tužitelj odbijen sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva kojeg je postavio u tužbi na ime naknade neimovinske štete i o kojem je sud odlučivao u ovom postupku i to u iznosu od 3.494,26 eura i pripadajućim zateznim kamatama u tom dijelu.

18. Zahtjev tužitelja koji se odnosi na isplatu zatezne kamate temelji se na odredbi čl. 1103. ZOO-a koja propisuje da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Tužitelj osnovano potražuje zakonsku kamatu na iznos neimovinske štete počevši od 17. listopada 2022. pa do isplate, obzirom da je uvidom u spis utvrđeno da je toga dana tužitelj podnio tuženiku odštetni zahtjev. U odnosu na zahtjev tužitelja za naknadu imovinske štete, prema odredbi čl. 1089. st. 2. ZOO-a sud visinu naknade štete određuje prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, što znači da tužitelj ima pravo na isplatu zatezne kamate na ime imovinske štete počevši od presuđenja pa do isplate. Visina stope zatezne kamate određena je sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO- a koje je propisana za ostale odnose.

19. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a, koja propisuje ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka, te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i u o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

20. U odnosu na postavljeni tužbeni zahtjev tužitelj je uspio u pogledu visine u omjeru od 40,88 %, dok je u odnosu na osnovu uspio u omjeru od 100%. S druge strane, tuženik nije uspio u sporu u odnosu na osnovu tužbenog zahtjeva, dok je u pogledu visine uspio u omjeru od 59,12%.

20.1. Stoga je sud za tužitelja utvrdio sljedeći omjer uspjeha: 100% + 40,88% = 140,88% / 2 = 70,44%, a za tuženika: 0% + 59,12% = 59,12% / 2 = 29,56%. Kada se od omjera uspjeha tužitelja oduzme uspjeh tuženika preostane iznos od 40,88% uspjeha na strani tužitelja. Ujedno, sud je u odnosu na vrijednost konačno postavljenog tužbenog zahtjeva tužitelju odredio trošak za svaku poduzetu radnju, budući je u odnosu na taj zahtjev utvrđen i omjer uspjeha u sporu.

21. Visina troška tužitelja određena je sukladno odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23, dalje OT), budući da je tužitelj zastupan po odvjetniku, a prema vrijednosti predmeta spora u odnosu na konačno precizirani tužbeni zahtjev.

22. Tako su tužitelju priznati slijedeći troškovi: za sastav odštetnog zahtjeva 100 bodova (Tbr. 32 OT), za sastav tužbe 100 bodova (Tbr. 7/1 OT), za sastav obrazloženog podneska od 7. veljače 2023. 100 bodova (Tbr. 8/1 OT), za zastupanje na ročištu održanom 16. siječnja 2024. 100 bodova (Tbr. 9/1 OT), za sastav obrazloženog podneska od 6. lipnja 2024. 100 bodova (Tbr. 8/1 OT) te za zastupanje na ročištu održanom 19. studenog 2024. 100 bodova (Tbr. 9/1 OT), dakle ukupno 600 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 eura, iznosi 1.200,00 eura, odnosno iznos od 490,56 eura za omjer uspjeha od 40,88%. Navedenom iznosu valja pridodati trošak PDV-a od 25% (Tbr. 42.) te troškove vještačenja u iznosu do 238,90 eura, što ukupno iznosi 852,10 eura, koji trošak je tuženik dužan naknaditi tužitelju.

22.2. Tužitelju su temeljem članka 27. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a („Narodne novine“, broj 80/22), dosuđene zatezne kamate na parnični trošak po stopi zatezne kamate određene čl. 29. st. 2. ZOO-a., tekućima od presuđenja do isplate.

23. Tužitelju nije priznat zatraženi trošak za sastav podneska od 19. travnja 2023., kojim moli da mu se odobri očitovanje na odgovor tuženika na tužbu, jer isti nije bio potreban za vođenje parnice u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a. Tužitelju nije priznat zatraženi trošak za sastav podneska od 12. veljače 2024., kojim obavještava o uplati predujma za vještačenje, jer isti nije bio potreban u smislu čl. 155. st. 1. ZPP-a, budući sud uvidom u službenu evidenciju ima mogućnost provjeriti uplaćene troškove. Tužitelju nadalje nije priznat zatraženi trošak za pristup na ročište za objavu presude budući da isti za tužitelja nije ni nastao te je ročište održano u odsutnosti stranaka. Slijedom navedenog, zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu preko dosuđenog je odbijen.

24. Iz navedenih razloga valjalo je odlučiti kao u izreci presude.

U Zagrebu, 3. siječnja 2025.

Sutkinja:

Danijela Marotti Andrić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe nadležnom Županijskom sudu u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi pismeno, u 4 primjerka, putem ovog suda.

DNA:

1. punomoćniku tužitelja

2. tuženiku, S-1503/2022