REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Poslovni broj: Us I-560/2024-6

Osijek, Trg A. Starčevića 7/II

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji Valentini Grgić Smoljo, uz sudjelovanje zapisničarke Zdenke Raiz, u upravnom sporu tužiteljice BZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Vedran Pajić, odvjetnik iz Osijeka, Franje Krežme 11, protiv tuženika Ministarstva hrvatskih branitelja Republike Hrvatske, Trg Nevenke Topalušić 1, Zagreb, OIB: 95131524528, kojeg zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Osijeku, Kapucinska 21, Osijek, radi statusa člana obitelji civilne osobe poginule u Domovinskom ratu i prava na obiteljsku invalidninu, 3. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje Ministarstva hrvatskih branitelja Republike Hrvatske KLASA: UP/II-562-05/24-01/26, URBROJ: 522-4/1-1-2-24-2 od 14. veljače 2024.

II. Poništava se rješenje Osječko-baranjske županije, Upravnog odjela za zdravstvo, socijalnu skrb i hrvatske branitelje KLASA: UP/I-562-05/23-05/20, URBROJ: 2158-18/32-24-3 od 9. siječnja 2024. i predmet vraća na ponovan postupak u kojem je prvostupanjsko tijelo dužno postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda izraženima u obrazloženju ove presude.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici troškove ovoga upravnog spora u iznosu od 2.500,00 eura (slovima: dvije tisuće pet stotina eura), u roku od 30 dana od dana dostave pravomoćne odluke o trošku.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-562-05/24-01/26, URBROJ: 522-4/1-1-2-24-2 od 14. veljače 2024. odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Osječko-baranjske županije, Upravnog odjela za zdravstvo, socijalnu skrb i hrvatske branitelje KLASA: UP/I-562-05/23-05/20, URBROJ: 2158-18/32-24-3 od 9. siječnja 2024.

1.1. Navedenim prvostupanjskim rješenjem je odbijen zahtjev tužiteljice za priznavanje statusa člana obitelji civilne osobe poginule u Domovinskom ratu i prava na obiteljsku invalidninu iza sina ĆZ.

2. Tužiteljica u tužbi navodi da tuženik u osporavanom rješenju konstatira da upravno tijelo nije na nedvojbeni način moglo utvrditi okolnosti pod kojima je poginuo pok. ĆZ, te jesu li iste one predviđene člankom 9. Zakona o civilnim stradalnicima iz Domovinskog rata (Narodne novine, broj 84/21. – dalje: Zakon). Tvrdi da stoga činjenično stanje nije pravilno niti zakonito utvrđeno jer s obzirom da nisu utvrđene okolnosti pogibije, da nije mogao biti niti primijenjen mjerodavni propis. Smatra da sva očitovanja policije i bolnice, a za koje je tužiteljica saznala tek u ovom postupku, na jasan i nedvojbeni način ukazuju da je sin tužiteljice preminuo od opaljenja metka iz službenog pištolja policajca prilikom akcije privođenja osoba, u intervenciji djelatnika Ministarstva unutarnjih poslova, a što proizlazi iz dopisa od 6. rujna 1991. Navodi da je očevid bio obavljen te su utvrđene okolnosti pogibije, a da iz tog dopisa proizlazi da se pok. ĆZ “u tom momentu nalazio kao građanin na ulici”, dakle kao civilna žrtva. Prigovora što prvostupanjsko tijelo nije saslušalo predložene svjedoke te se poziva na propisano člankom 9. stavkom 1. točkama b. i d. Zakona, kao osnove za priznavanje tužiteljici traženog prava. Tužiteljica se poziva i na rješenje Ureda za rad, zdravstvo i socijalnu skrb KLASA: UP/I-563- 03/97-01/37, URBROJ: 2158-03-04/2-97-1 od 4. rujna 1997. kojim je unuci tužiteljice i kćerki pok. ĆZ radi priznavanja drugog prava priznat traženi status kao člana obitelji civilne žrtve iz Domovinskog rata, a što nije uzeto u obzir. Predlaže Sudu saslušati tužiteljicu i svjedoke čija imena će dostaviti naknadno, te usvojiti tužbeni zahtjev i poništiti osporavana rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela uz naknadu troška upravnog spora.

3. U odgovoru na tužbu tuženik u cijelosti ponavlja obrazloženje osporavanog rješenja pri kojim razlozima ostaje te predlaže Sudu odbiti tužbeni zahtjev.

4. Sud je u ovom sporu održao raspravu 11. prosinca 2024. te je strankama u skladu s člankom 6. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24., dalje: ZUS), pružena mogućnost izjasniti se o navodima protivne stranke te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora. Na održanoj raspravi je opunomoćenik tužiteljice ostao pri dotadašnjim navodima i dokaznim prijedlozima, a kao svjedoke je predložio saslušati osobe koje su bile prisutne prilikom vršenja očevida te imaju neposredna saznanja o okolnostima događaja, ali koje nije imenovao. Opunomoćenik tuženika je ostao pri odgovoru na tužbu te se protivio saslušanju tužiteljice budući da je ista dala izjavu i nema neposrednih saznanja o samom događaju, a u vezi saslušanja predloženih svjedoka smatra da je preveliki protek vremena te da okolnosti stradavanja nisu sporne jer su utvrđene većim brojem isprava, a i da ne mogu svjedočiti o tome je li do policijske akcije došlo u svezi s okolnostima iz Domovinskog rata tj. ratnim događanjima ili ne.

4.1. Sud nije smatrao potrebnim saslušavati tužiteljicu budući je ista u postupku saslušana, a nema niti neposrednih saznanja o okolnostima stradavanja njenog pok. sina. Ostale predložene svjedoke Sud nije prihvatio saslušati budući da nisu pobliže niti određeni.

5. Tužbeni zahtjev je osnovan.

6. Predmetni upravni postupak pokrenut je zahtjevom tužiteljice od 19. rujna 2022. podnesenom prvostupanjskom tijelu za priznavanje statusa člana obitelji civilne osobe poginule u Domovinskom ratu i prava na osobnu invalidninu iza pok. sina ĆZ.

7. Prvostupanjsko tijelo je odbilo zahtjev tužiteljice uz obrazloženje da u skladu s člankom 9. Zakona, nije bilo moguće na nedvojben način utvrditi je li ĆZ smrtno stradao pod okolnostima predviđenim odredbama tog članka Zakona, pa da stoga nisu ispunjeni uvjeti za ostvarivanje traženog prava.

8. Odlučujući o žalbi tužiteljice, tuženik je istu odbio osporavanim rješenjem od 14. veljače 2024. prihvativši odluku i obrazloženje prvostupanjskog tijela.

9. Prema članku 8. Zakona, civilni stradalnici iz Domovinskog rata, u smislu ovoga Zakona, su civilni invalidi iz Domovinskog rata i civilne osobe poginule, umrle ili nestale u Domovinskom ratu odnosno članovi uže i šire obitelji civilne osobe poginule, umrle ili nestale u Domovinskom ratu koji mogu ostvariti prava prema ovom Zakonu.

9.1. Člankom 9. stavkom 1. Zakona je predviđeno da je civilni invalid iz Domovinskog rata je osoba kojoj je organizam oštećen za najmanje 20% zbog rane ili ozljede koju je dobila: b) u vezi s ratnim događajima iz Domovinskog rata (zbog korištenja sredstava i metoda kojima se izvode ratne operacije kao što su bombardiranje, eksplozija minsko-eksplozivnih sredstava, zalutali metak i sl.) u razdoblju od 17. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996. ili d) zbog eksplozije minsko- eksplozivnih sredstava ili uporabe vatrenog oružja, u razdoblju od 17. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996., izvan ratnih operacija, ali u vezi s okolnostima iz Domovinskog rata.

9.2. U skladu s odredbom članka 10. stavka 1. Zakona, civilne osobe poginule, umrle ili nestale u Domovinskom ratu su: a) civilne osobe poginule, umrle ili nestale u Domovinskom ratu pod okolnostima iz članka 9. ovoga Zakona, b) civilne osobe koje su od rane, ozljede ili bolesti dobivene pod okolnostima iz članka 9. ovoga Zakona umrle do 30. lipnja 1997. Prema stavku 2. istog članka prava iz ovoga Zakona mogu ostvariti članovi obitelji osoba iz stavka 1. ovoga članka kojima je priznat status člana obitelji civilne osobe poginule, umrle ili nestale u Domovinskom ratu.

9.3. Prema članku 75. stavku 1. Zakona, činjenica da je osoba od koje članovi obitelji izvode prava po odredbama ovoga Zakona poginula, umrla ili nestala pod okolnostima iz članka 9. ovoga Zakona utvrđuje se ispravama. Stavkom 2. je propisano da ispravama u smislu stavka 1. ovoga članka za utvrđivanje činjenice da je civilna osoba poginula, umrla ili nestala pod okolnostima iz članka 9. ovoga Zakona smatra se sljedeća dokumentacija izdana od nadležnih tijela Republike Hrvatske: a) potvrda o uzroku i okolnostima pod kojima se slučaj dogodio izdana od nadležne policijske uprave i drugih nadležnih tijela odnosno rješenje općinskog suda o proglašenju nestale osobe umrlom i b) medicinska dokumentacija o liječenju odnosno uzroku smrti osobe od koje se izvodi pravo, ako su iz te dokumentacije vidljive okolnosti stradavanja. Stavak 3. predviđa da osim dokumentacije iz stavka 2. ovoga članka, za utvrđivanje činjenice da je civilna osoba poginula, umrla ili nestala pod okolnostima iz članka 9. ovoga Zakona pribavit će se i drugi dokazi propisani pravilnikom iz članka 72. ovoga Zakona.

9.4. Zakon je u članku 72. propisao da će se odredbe o načinu ostvarivanja statusa civilnog invalida iz Domovinskog rata i statusa člana obitelji civilne osobe poginule, umrle ili nestale u Domovinskom ratu kao i odredbe o načinu ostvarivanja prava iz članaka 11. i 21. ovoga Zakona, a osobito metodologija utvrđivanja statusa i prava iz članaka 11. i 21. ovoga Zakona, sadržaj obrazaca za podnošenje zahtjeva te ostalo u svezi s načinom ostvarivanja statusa i prava iz članaka 11. i 21. ovoga Zakona, u skladu s uvjetima iz ovoga Zakona, razraditi pravilnikom koji donosi ministar.

9.5. U skladu s citiranim člankom Zakona ministar hrvatskih branitelja donio je Pravilnik o načinu ostvarivanja statusa i prava civilnih stradalnika iz Domovinskog rata, koji je, kao što je već navedeno, objavljen u Narodnim novinama, broj 118/21.

10. Iz podataka spisa kao nesporno proizlazi da je 8. srpnja 1991. pok. sin tužiteljice ĆZ umro nasilnom smrću uslijed prostrijelne rane vrata kada je ustrijeljen iz vatrenog oružja sjedeći u restoranu “Bijelo Plavi” u Osijeku, u blizini nogometnog stadiona u Osijeku. To proizlazi iz kopije Zapisnika Opće bolnice Osijek broj: 245/91 od 9. srpnja 1991. te Sprovodnice broj: KT 10803/91 od 8. srpnja 1991.

11. Okolnosti oko njegovog stradavanja u postupku koji je prethodio nisu jasno i nedvojbene utvrđene.

11.1. Tako iz dopisa Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Osječko-baranjske, Sektora kriminalističke policije, Osijek od 10. studenog 2021. - potvrda o uzroku i okolnostima stradavanja za ĆZ proizlazi da je 8. srpnja 1991. na adresi [adresa]. u [adresa] smrtno stradao ĆZ. Na mjestu događaja je istražni sudac Županijskog suda u Osijeku obavio očevid.

11.2. Nadalje, iz dopisa Županijskog državnog odvjetništva u Osijeku od 10. studenoga 2022. stoji da su zaprimili izvješće PU Osječko-baranjske, da je ĆZ ubijen ispred lokala “Bijelo Plavi”, ali kako nisu utvrđeni elementi kaznenog djela spis je arhiviran, a zatim zbog proteka vremena čuvanja izlučen. Iz kopije dopisa Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Osijek od 6. rujna 1991. upućenog osiguravajućoj kući “Croatia osiguranje”, Filijali Osijek navedeno je da je 8. srpnja 1991. u 18.00 sati u gostionici “Bijelo Plavi” u [adresa], po djelatnicima MUP- a privođeno više osoba, za koje se pretpostavljalo da se radi o teroristima. Iz istoga proizlazi i da je prilikom privođenja, policajac TZ, pripadnik II. PS Osijek imao metak u cijevi službenog pištolja, te je došlo do nehotičnog opaljenja i pogođen je ĆZ, koji je smrtno stradao, a u tom trenutku se kao građanin nalazio na ulici.

11.3. Nadalje, iz kopije dopisa Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Osječko-baranjske, Sektora kriminalističke policije Osijek od 11. rujna 1997. proizlazi da je prilikom spornog događaja policija obnašala svoje redovne zadaće u skladu sa Zakonom o unutarnjim poslovima i Pravilnikom o načinu postupanja službe javne sigurnosti. Pri tome je navedeno da očitovanje je li policija djelovala pod ratnim uvjetima nisu u mogućnosti dostaviti jer policija nije nadležna za određivanje vremena koje se vodi kao ratno stanje, mada su u trenutku događaja bile pojačane aktivnosti policije zbog ugrožavanja ustrojstva Republike Hrvatske od strane građana srpske nacionalnosti i oružanih snaga tzv. Jugoslavije.

11.4. Iz kopije dopisa Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Osijek od 10. prosinca 1991. upućenog Okružnom javnom tužiocu u Osijeku proizlazi da policijskom postupanju 8. srpnja 1991. prethodio telefonski poziv II. Policijskoj stanici u Osijeku od nepoznate muške osobe da se u gostionici “Bijelo Plavi” nalaze trojica muškaraca sumnjivog ponašanja, četnika iz Tenja, da imaju veći novčani iznos i da se najvjerojatnije radi o preprodavačima oružja. U tom dopisu je navedeno da je dan prije, 7. srpnja 1991. u mjestu Tenja došlo do većeg oružanog sukoba srpskih terorista i oružanih snaga Hrvatske pa je zadatak na koji su upućeni policijski službenici se smatrao vrlo opasnim i visokog rizika, te su na intervenciju upućena interventna grupa poimenično navedenih policijskih služvenika. U tom dopisu se opisuje kako je prilikom policijskog postupanja 8. srpnja 1991, policajac TZ kundakom puške uguravao u kombi privođene osobe, kojom prilikom je bio metak u cijevi te je došlo do nehotičnog opaljenja i rafalnom paljbom u pravcu ulaska u ljetnu baštu gostionice “Bijelo Plavi”, a u kojem trenutku je iz bašte izlazio ĆZ koji je pogođen i smrtno stradao na licu mjesta. Istražni sudac i zamjenik okružnog javnog tužioca su izvršili očevid, a kriminalističkom obradom je utvrđeno da nitko od privedenih osoba nije učestvovao u akcijama s teroristima protiv Republike Hrvatske, već su isti kao građani boravili u ugostiteljskom objektu “Bijelo Plavi”.

12. S obzirom na navedene dokaze i činjenice koje su svojevremeno nepotpuno utvrđene po nadležnim tijelima, upravna tjela su zaključila kao se ne može na nedvojbeni načn utvrditi je li ĆZ poginuo pod okolnostima iz članka 9. Zakona. Ali, iz prikupljene dokumentacije (dopis Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Osijek od 10. prosinca 1991. upućenog Okružnom javnom tužiocu u Osijeku), što je u postupku zanemareno proizlazi da je policijsko postupanje poduzeto radi sumnje da se radi o teroristima, preprodavačima oružja, a i sama policija je zadatak označila vrlo opasnim i visokog rizika radi dan ranije sukoba između terorista i hrvatskih oružanih snaga u mjestu Tenja. Stoga, iako je kriminalističkom obradom kasnije utvrđeno da privedene osobe nisu sudjelovale u akcijama terorista, sama akcija je provedena s tim ciljem pa stoga ima obilježje djelovanja u vezi s Domovinskim ratom. Budući da je prilikom privođenja osoba za koje se sumnjalo da su mogući teroristi i upravo pod tim okolnostima stradao pok. ĆZ od zalutalog metka, upravna tijela nisu otklonila razloge da se ne radi o situaciji koju predviđa članak 9. stavak 1. točke b) i d) Zakona, odnosno da je do stradavanja došlo od zalutalog metka/vatrenog oružja u okolnostima iz Domovinskog rata. Stoga situaciju provjere i otkrivanja eventualnih terorista, što proizlazi iz dostupne dokumentacije treba ocijeniti je li ista vezana uz Domovinski rat, a činjenicu da postupak protiv policijskog službenika nije vođen te nedostatak dokaza ne mogu biti uzeti na štetu pok. civilne osobe i prava koja iz njene smrti proizlaze.

13. Nadalje, iz rješenje Ureda za rad, zdravstvo i socijalnu skrb Osječko- baranjske županije KLASA: UP/I-563-03/97-01/137, URBROJ: 2158-03-04/2-97-1 od 4. rujna 1997., bez obzira primjenom kojeg propisa i s kojim ciljem, poginulom ĆZ je priznat status civilne žrtve Domovinskog rata, a kćerka SZ je priznata članom obitelji civilne žrtve rata. U tom rješenju je utvrđeno da je poginuli ĆZ stradao 8. srpnja 1991. pod okolnostima iz članka 8. stavka 1. točke 2. Zakona o zaštiti vojnih i civilnih invalida rata (Narodne novine, broj 33/92., 57/92., 77/92., 27/93., 58/93., 2/94., 76/94., 108/95. i 108/96.).

13.1. Tom odredbom je bilo propisano da je civilni invalid rata osoba kojoj je organizam oštećen za najmanje 20% zbog rane ili ozljede koju je dobila u svezi s ratnim događajima (bombardiranje, eksplozija ratnog materijala, zalutali metak i sl.), a koja odredba je indentična i u trenutno važećem propisu. Stoga su neosnovani navodi upravnih tijela da je to rješenje neodlučno jer je ishođeno u postupku dodjele dionica, budući da je izrekom tog pravomoćnog i konačnog rješenja utvrđen status kao civilne žrtve rata pog. ĆZ upravo pod okolnostima koje u ovom postupku upravna tiijela negiraju i tvrde da ih “nije moguće nedvojbeno utvrditi”. Pri tome su u tom postupku korištena ista očitovanja i dopisi Ministarstva unutarnjih poslova i Okružnog državnog tužilaštva na koja se pozivaju upravna tijela u ovom postupku. Dakle, u potpuno istoj činjeničnoj i pravnoj situaciji je o statusu poginule civilne osobe i pravima članova obitelji pog. ĆZ različito odlučeno.

14. Javnopravna tijela kada odlučuju o pravima i obvezama fizičkih osoba u upravnom postupku dužna su provesti zakonit i cjelovit ispitni postupak u kojem će se utvrditi sve relevantne činjenice, kako one koje je moguće utvrditi, ali i one koje zbog propusta nadležnih tijela u provođenju postupka nisu nedvojbeno utvrđene, te s obzriom na dostupne isprave i dokaze utvrditi okolnosti događaja.

14.1. Stoga je Sud poništio osporavana rješenja te, predmet vratio prvostupanjskom tijelu na ponovan postupak radi donošenja nove, zakonite i cjelovito obrazložene odluke (članak 117. stavak 1. ZUS-a).

15. Odlučujući o zahtjevu tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora, Sud je odluku utemeljio na odredbama članka 144. i 147. ZUS-a, a visina troškova je određena u skladu sa važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj 138/23., dalje: Tarifa), odnosno predviđenim Tbr. 52. stavkom 3.

15.1. Člankom 144. stavkom 3. ZUS-a je propisano da se vrijednost spora smatra neprocjenjivom te se stoga u upravnom sporu primjenjuje Tbr. 27. točka 1. podstavak 2. prema kojem za sastavljanje tužbe, odgovora na tužbu, prijedloga za donošenje privremene mjere, prijedloga za nagodbu te obrazloženih podnesaka s činjeničnim ili pravnim navodima u prvostupanjskom upravnom sporu u neprocjenjivim predmetima odvjetniku pripada nagrada od 500 bodova. Vrijednost boda iznosi 2,00 eura (Tbr. 54. Tarife).

15.2. Tako tužiteljici pripada zatraženi trošak za sastav tužbe u iznosu od 1.000,00 eura (Tbr. 27/1 Tarife) uz pripadajući iznos PDV-a od 250,00 eura (Tbr. 46. Tarife te isti iznos za pristup na ročište 11. prosinca 2024. (Tbr. 27/2 Tarife), odnosno ukupno 2.500,00 eura, budući da je tužiteljica uspjela u sporu.

15.3. Slijedom iznesenoga, a u odnosu na trošak spora, odlučeno je kao pod točkom III. izreke presude.

U Osijeku 3. siječnja 2025.

Sutkinja

Valentina Grgić Smoljo

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv dijela ove presude pod točkama I. i II. izreke žalba nije dopuštena (članak 127. stavak 1. ZUS-a). Protiv odluke o troškovima spora (točka III. izreke) dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave odluke.

DNA:

1. Tužiteljici, po opunomoćeniku

2. Tuženiku, po opunomoćeniku uz spis