REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: PR-7573/2021-13
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski radni sud u Zagrebu po sucu toga suda Moniki Ferić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ĆA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Ivanu Tomljenoviću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika IV. Gimnazija iz Zagreba, Ulica Žarka Dolinara 9, OIB: 24771132599, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 20. studenog 2024. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja ZA, odvjetničkog vježbenika i AA, tajnice, **.**.2025.
p r e s u d i o j e
Nalaže se tuženiku IV. Gimnazija iz Zagreba, Ulica Žarka Dolinara 9, OIB: 24771132599 da tužitelju ĆA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 1.016,09 eura sa zakonskom zateznom kamatom, izuzev zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak tekućom:
na iznos od 85,56 EUR od dana 16. veljače 2016. godine do isplate,
na iznos od 79,83 EUR od dana 16. ožujka 2016. godine do isplate;
na iznos od 78,93 EUR od dana 16. travnja 2016. godine do isplate;
na iznos od 77,30 EUR od dana 16. svibnja 2016. godine do isplate;
na iznos od 79,83 EUR od dana 16. lipnja 2016. godine do isplate;
na iznos od 80,17 EUR od dana 16. srpnja 2016. godine do isplate;
na iznos od 80,17 EUR od dana 16. kolovoza 2016. godine do isplate;
na iznos od 80,17 EUR od dana 16. rujna 2016. godine do isplate;
na iznos od 80,17 EUR od dana 16. listopada 2016. godine do isplate;
na iznos od 80,17 EUR od dana 16. studenog 2016. godine do isplate;
na iznos od 80,17 EUR od dana 16. prosinca 2016. godine do isplate;
na iznos od 80,17 EUR od dana 16. siječnja 2017. godine do isplate;
na iznos od 53,45 EUR od dana 16. veljače 2017. godine do isplate;
kao i parnični trošak u iznosu od 375,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 3. siječnja 2025. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena za razdoblje od dospijeća do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da je je bio u radnom odnosu kod tuženika temeljem Ugovora o radu, Klasa: 112-03/, Urbroj: 251-282-02-96 od 28.03.1996.g za radno mjesto nastavnika njemačkog jezika. Tuženik kao poslodavac predstavlja javnu službu sukladno odredbi Članka 2. Zakona o plaćama u javnim službama, a koji glasi: „Javne službe u smislu ovoga Zakona jesu: javne ustanove i druge pravne osobe kojima se sredstva za plaće osiguravaju u državnom proračunu, Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Hrvatski zavod za zapošljavanje, Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje i javne ustanove kojima se sredstva za plaće osiguravaju iz sredstava Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje.“ Tužitelj je u razdoblju od prosinca 2015.g. do siječnja 2017.g. za navedeno radno mjesto primao plaću obračunatu prema osnovici u visini od 5.108,84 kn bruto, unatoč tome što su za navedeni vremenski period bili ispunjeni uvjeti za povećanje osnovice na način da je ista trebala iznositi 5.415,37 kn bruto. Dakle, samim time je bilo predviđeno i povećanje plaće. Međutim, ono je izostalo te se plaća u navedenom vremenskom razdoblju obračunavala po neosnovano sniženoj osnovici. Sindikat hrvatskih učitelja, Nezavisni sindikat zaposlenih u srednjim školama Hrvatske, Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja, Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske, Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, Hrvatski liječnički sindikat, Hrvatski strukovni sindikat medicinskih sestara – medicinskih tehničara, Hrvatski sindikat djelatnika u kulturi (dalje u tekstu: sindikati javnih službi) i Vlada Republike Hrvatske (dalje u tekstu: Vlada RH) sklopili su dana 23.11.2006.g. Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama (dalje u tekstu: Sporazum). Sporazumom je ugovoreno da se osnovica za izračun plaće u javnim službama povećava za 6% godišnje za 2007.g, 2008.g. i 2009.g. Međutim, povećanje osnovice za 6% je izostalo u 2009.g. kao posljedica nastupanja recesije u Republici Hrvatskoj te su, uzimajući u obzir novonastalu situaciju u državi, sindikati javnih službi i Vlada RH su dana 13.05.2009.g. sklopili Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama (dalje u tekstu: Dodatak Sporazumu) kojim su ugovorili privremeno zamrzavanje osnovice plaće na razini iz 2008.g. – u visini od 5.108,84 kn bruto. Pri tom je važno napomenuti da je Dodatkom Sporazumu ujedno predviđeno da će osnovica za obračun plaće u javnim službama iznositi 5.415,37 kn bruto u trenutku kada dođe do poboljšanja gospodarske situacije u smislu odgovarajućeg porasta BDP- a. Nadalje, dana 26.10.2011.g. su sklopljene Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama (dalje u tekstu: Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu) kojima je u Članku III. propisano da: „Osnovica za obračun plaća u javnim službama iznosit će 5.415,74 kuna bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) i primjenjivat će se iza toga do prve sljedeće promjene prema ovim Izmjenama i dopunama.“ Sukladno odredbi Članka XI. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu ugovoreno je da: „...Dodatak Sporazumu i ove Izmjene i dopune smatraju se Ugovorom na određeno vrijeme u trajanju od 5 godina“. Obzirom da Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu predstavljaju kolektivni ugovor između sindikata javnih službi i Vlade RH, sukladno primjeni pravnih pravila sadržanih u kolektivnom ugovoru u odredbi Članka 199. st. 1. Zakona o radu, njihova primjena je produljena do dana 26.01.2017.g. Dana 07.12.2011.g. donesena je Arbitražna odluka kojom su usvojene Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu. Podaci Državnog zavoda za statistiku (dalje u tekstu: DSZ) od 28.08.2015.g. ukazali su na to da je ispunjen uvjet realnog rasta BDP-a u visini koja je predviđena za rast osnovice plaće. Naime, u prvoj procjeni tromjesečnog BDP-a za drugo tromjesečje 2015.g. navedeno je kako je BDP realno veći za 1,2 % u drugom tromjesečju 2015.g. u odnosu na isto tromjesečje 2014.g. Nadalje, DSZ je dana 27.11.2015.g. u priopćenju za javnost objavio prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za treće tromjesečje 2015.g. prema kojem je BDP realno veći za 2,8% u odnosu na isto tromjesečje 2014.g. Obzirom da aritmetička sredina ove dvije stope realnog rasta BDP-a iznosi upravo 2% (zbroj 1,2% za drugo tromjesečje 2015.g. + 2,8% za treće tromjesečje 2015.g. podijeljeno s 2) razvidno je kako je upravo krajem studenog 2015.g. ispunjen uvjet iz Članka III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu za primjenu osnovice za obračun plaće u visini od 5.415,74 kn bruto. Članak VII. c st. 3. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu propisuje: „Ako u Izmjenama i dopunama odnosno Dodatku piše da se nešto primjenjuje, isplaćuje, povećava „za mjesec“ to znači da se u prvom sljedećem mjesecu vrši ta primjena, isplata odnosno povišica.“ Slijedom navedenog, tužitelj ističe da su krajem studenog 2015.g. bili ispunjeni uvjeti za povećanje osnovice za obračun plaće temeljem odredaba Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu, slijedom čega su svi zaposlenici u javnim službama od sljedećeg mjeseca, dakle od prosinca 2015.g, stekli pravo na povećanje osnovice plaće na iznos od 5.415,37 kuna, i to sve do siječnja 2017.g. kada je istekla primjena Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama. Međutim, tuženik je unatoč navedenom propustio isplatiti plaću tužitelju u skladu s povećanom osnovicom. Nadalje, DSZ je 20.10.2016.g. objavio Priopćenje za javnost u povodu objave usklađenih tromjesečnih podataka BDP-a od prvog tromjesečja 2014.g. do drugog tromjesečja 2016.g. prema godišnjem BDP-u za 2014.g. Iz revidiranih podataka proizlazi da bi, bez zaokruživanja, kvartalna stopa rasta BDP-a za drugi kvartal 2015.g. iznosila 1,24561% dok bi za treći kvartal iznosila 2,78247%. Stoga je posve nesporno da su ispunjeni uvjeti za povećanje osnovice iz Članka III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu. Odredbom Članka 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama propisano je: „Osnovica plaće u javnim službama se utvrđuje kolektivnim ugovorom zaključenim između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi, a ako kolektivni ugovor nije potpisan do donošenja državnog proračuna Republike Hrvatske za narednu godinu osnovicu plaće u javnim službama određuje Vlada Republike Hrvatske posebnom odlukom.“ Odredbom Članka 51. st. 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (NN 115/10) zaključenog 04.10.2010.g. propisano je: „(4) Ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. godine te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006. godine važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim dokumentima.“ Dana 12.12.2012.g. zaključen je Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/12) koji u Članku 51. st. 4 potvrđuje primjenu gore citirane odredbe. Odnosno potvrđuje primjenu Dodatka Sporazumu i svih njegovih izmjena i dopuna. Odredbom Članka I. Vjerodostojnog tumačenja Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama utvrđeno je: „...za slučaj da se do 31.12.2012. godine ne ostvare pretpostavke iz članka III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama Vlada obvezuje korigirati osnovicu za obračun plaća u javnim službama, na način da će ista biti na razini koja odgovara utvrđenom paritetu između bruto plaće VSS početnika u javnim službama (koeficijent 1,25) i prosječne bruto plaće u privredi u RH za cijelu 2008. na godišnjoj razini.“ Odredbom Članka 297. st. 4. Zakona o obveznim odnosima (dalje u tekstu: ZOO) propisano je: „(4) Uzima se da je uvjet ispunjen ako njegovo ispunjenje, protivno načelu savjesnosti i poštenja, spriječi strana na čiji je teret određen, odnosno da nije ispunjen ako njegovo ispunjenje, protivno načelu savjesnosti i poštenja, prouzroči strana u čiju je korist određen.“ Odredbom Članka 272. st. 1. ZOO-a propisano je: „(1) Činidba je odrediva ako ugovor sadrži podatke s pomoću kojih se može odrediti ili su strane ostavile trećoj osobi da ju odredi.“ Odredbom Članka 92. st. 3. Zakona o radu (dalje u tekstu: ZOR) propisano je: „(3) Ako kolektivnim ugovorom ili ugovorom o radu nije drukčije određeno, plaća i naknada plaće za prethodni mjesec isplaćuju se najkasnije do petnaestog dana u idućem mjesecu.“ Odredbom Članka 139. ZOR-a propisano je: „Ako ovim ili drugim zakonom nije drukčije određeno, potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za pet godina.“ Odredbom Članka 204. st. 1. ZOR-a propisano je: „(1) Stranka kolektivnog ugovora može tužbom pred nadležnim sudom zahtijevati zaštitu prava iz kolektivnog ugovora.“ Izneseni stavovi tužitelja potvrđeni su i u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Rev 1111/2020 od 01.12.2020.g. (dalje u tekstu: Presuda) kojom je odbijena, između ostalog, i revizija umješača revizija Republike Hrvatske u postupku radi isplate razlike plaće javnim službenicima na temelju odredbe Članka III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu. Navedenom Presudom je utvrđeno sljedeće: 1. Dan početka primjene uvećane osnovice iz čl. III u javnim službama nije odgođen primjenom odredbe čl. VII st. 1. Izmjena i Dopuna Sporazuma o osnovici plaća u javnim službama od 26. listopada 2011., za tri godine, iako je realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježio negativni rast, od listopada 2011. do rujna 2014., (za 12. tromjesečja). Ispunjenje uvjeta iz čl. III nije preduvjet primjene čl. IV, a ispunjenje uvjeta iz čl. III i IV nije preduvjet primjene čl. V, a čl. VII, na čl. III do V, na sve faze koje se odnose na buduća postupanja u vidu vraćanja osnovice za plaće koja su vrijedila za siječnju 2009., vraćanje pariteta (jednakosti) između plaća u javnim službama i prosječne plaće u privredi koji su bili u 2008., i dogovor o ostvarenju ciljane cijene rada i dinamici njenoga dosezanja (konvergenciji). Prema tome, odredbom čl. VII IDDS-a o osnovici plaće u javnim službama, zaključenog 26. listopada 2011., nije odgođena primjena odredbe čl. III o „povratu“ osnovice, jer se odredba čl. VII IDDS-a odnosi na način „usklađivanja pariteta“ (čl. IV i čl. V IDDS).“ Tuženik je od prosinca 2015.g. do prosinca 2016.g. Tužitelju isplaćivao isplaćivao plaću obračunatu po osnovici od 5.108,84 kn, umjesto po osnovici od 5.415,37 kn. Nadalje, Tužitelj ističe da je Odlukom Vlade RH od 29.12.2016.g. osnovica povećana na iznos od 5.211,02 kn počevši s plaćom za mjesec siječanj 2017.g. Isto povećanje osnovice uzeto je u obzir prilikom obračuna razlike u plaći za mjesec siječanj 2017.g. Slijedom toga, tužitelju je za siječanj 2017.g. isplaćena je bruto plaća u iznosu 10.268,80 kn umjesto bruto plaće od 10.671,49 kn. Dakle, ukupan dug tuženika prema tužitelju s osnove razlike plaće iznosi 7.655,73 kn, uvećano za zakonsku zateznu kamatu koja teče na svaki mjesečni iznos neisplaćene razlike plaće, osim na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak. Slijedom navedenog, u uređenom tužbenom zahtjevu kao u podnesku od 31.5.2024. tužitelj potražuje isplatu iznosa od 1.016,09 eura sa zakonskim zateznim kamatama uz naknadu parničnog troška.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je nesporno da je tužitelj zaposlen kod tuženika temeljem ugovora o radu. U odnosu na navode iz tužbe, tuženik se očituje kako nije sporno da bi dana 25. studenog 2006. godine između Vlade Republike Hrvatske, s jedne strane, te Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja, Nezavisnog sindikata zaposlenih u srednjim školama Hrvatske i Sindikata hrvatskih učitelja, s druge strane, bio sklopljen Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti. Također, nije sporno niti da je dana 13. svibnja 2009. godine sklopljen Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, a niti da su dana 26. listopada 2011. godine sklopljene Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama, sve kako navodi i tužiteljica. Tuženik se, s gornjim u svezi, očituje kako je pogrešno da bi dana 13. svibnja 2009. godine sklopljen Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama te dana 26. listopada 2011. godine sklopljene Izmjene i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama bili sklopljeni kao dodaci, izmjene i dopune, aneksi ili bilo što slično u odnosu na Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti. Naime, a kako je razvidno i iz samih naziva - Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama i Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama – isti predstavljaju dodatak, odnosno izmjene i dopune, u odnosu na Sporazum o osnovici plaće u javnim službama sklopljen dana 23. studenoga 2006. godine, a što je sporazum različit od Sporazuma o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti sklopljenog dana 25. studenog 2006. godine. Nadalje, u vezi s navodima iz tužbe, tuženik ističe kako je sporna pravna valjanost, pravna narav, obveznost, a potom i sadržaj navedenog. Naime, prije svega sporna jest pravna valjanost navedenih pravnih izvora. Tu se, prije svega, valja propitati jesu li Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od dana 26. listopada 2011. pravno valjane i mogu li proizvoditi pravne učinke, napose u smislu da bi utjecale na to da osnovica za obračun plaća iznosi HRK 5.415,37 kuna. U pogledu sklapanja Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama sklopljenih dana 26. listopada 2011. godine odmah valja utvrditi kako je isti potpisan od sedam potpisnika, dok su prethodeći Sporazum o osnovici plaće u javnim službama i Dodatak Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama potpisani od osam potpisnika. Dakle, Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 26. listopada 2011. godine jest parafirao, ali nije i potpisao, dakle nije sklopio (sic!) jedan potpisnik Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama i Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama – Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske. Slijedom toga, razvidno jest kako je Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 26. listopada 2011. godine potpisalo manje potpisnika od prethodnih Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama i Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama, dakle nisu svih potpisnici Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama i Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama prihvatili, sudjelovali u izmjenama i dopunama, te sklopili Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 26. listopada 2011. godine. S gornjim u svezi notorno jest kako se sve izmjene i dopune, a da bi bile pravno valjane, imaju uvijek sačiniti i sklopiti od svih stranaka ugovornog odnosa, na obje ugovorne strane istog. Ovo je temeljno načelo obveznog prava. Činjenično, ovdje je razvidno kako na ugovornoj strani sindikata ne postoji identitet stranaka, dakle nisu sve stranke prethodnih Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama i Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama koje su stajale na ugovornoj strani sindikata prihvatile, sudjelovale u izmjenama i dopunama, te sklopile Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 26. listopada 2011. godine. Navedeno, Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 26. listopada 2011. godine čini pravno nevaljanim. Nastavno, za slučaj kada se radi o kolektivnom ugovoru pravna situacija je ista – da bi izmjene kolektivnog ugovora, bez obzir na njihov naziv, bile pravno valjane potrebno je da ih sklope svi sindikati koji su sklopili i sam izvorni kolektivni ugovor, odnosno stav da je izmjena kolektivnog ugovora “pravno nevaljana zato što u njegovom sklapanju nisu sudjelovali svi oni sindikati koji su sklopili [K]olektivni ugovor (…)” te da je takva izmjena nevaljana, dakle nezakonita, a da su takva i sva kasnija postupanja potpisnika nezakonitih kolektivnih ugovora, iznio je Vrhovni sud Republike Hrvatske o svojoj odluci broj Gž- 5/05 od dana 27. travnja 2005. godine, a isto i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr-409/09 od dana 17. ožujka 2010. godine. Slijedom iznesenog pravno su nevaljane, dakle ništetne i nepostojeće Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 26. listopada 2011. godine te ne postoji utuživa obveza pa niti ona uvećanja/podizanja iznosa osnovice za plaće u javnim službama, odnosno i drugih usklađivanja plaća iz Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama sklopljena dana 26. listopada 2011. godine. U odnosu na pravnu narav, a podredno i pravnu valjanost, Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama od dana 23. studenoga 2006. godine, Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 13. svibnja 2009. godine i Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 26. listopada 2011. godine tuženik ističe da isti nisu bili na zakonit način sklopljeni kolektivni ugovor, ovo jer sklapanju kolektivnog ugovora (i svih njegovih potonjih dodataka te izmjena i dopuna) nisu prethodili zakoniti kolektivni pregovori u smislu Zakona o radu, ovo stoga što poslodavac o sklapanju kolektivnog ugovora nije pregovarao s pregovaračkim odborom sastavljenim od zastupnika sindikata - nego samo sa predstavnicima određenih, pojedinačnih i nekih sindikata s područja za koje se kolektivni ugovor sklapa - te da ti predstavnici sindikata nisu imenovani zajedničkim sporazumom svih sindikata niti su imenovani odlukom Gospodarsko-socijalnog vijeća, a što je izravno protivno pravnom uređenju Odbora sindikata za kolektivne pregovore iz odredbi članka 186. Zakona o radu (Narodne novine 38/95, 54/95 – ispravak, 65/95
– ispravak, 17/01, 82/01, 114/03, 142/03 – ispravak i 68/05 – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske), odnosno odredbi članka 254. Zakona o radu (Narodne novine 149/09, 61/11, 82/12 i 73/13). Dakle se radi o sporazumu koji po svojoj pravnoj naravi predstavlja običan ugovor, sporazum obveznog prava, ne i kolektivni ugovor kao ugovor radnog prava, odnosno je kao potonji ništetan! U odnosu na ove činjenice i ovaj stav u smislu potvrde iznosimo i stav iznesen u Odluci Županijskog suda u Zagrebu broj Gžr-425/13 od dana 16. travnja 2013. godine koji glasi: “Kako je odredba čl. 254. st. 1. ZR, kojom je određeno da poslodavac o sklapanju kolektivnog ugovora može pregovarati (samo) s pregovaračkim odborom sastavljenim od zastupnika sindikata, u odnosu na takvu obvezu poslodavca, kogentna norma, prisilni propis pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da tuženica u postupku pregovaranja sa sindikatima za sklapanje KU/11 nije poštivala navedenu odredbu ZR o formiranju pregovaračkog odbora sindikata, i da u izostanku sporazuma sindikata niti Gospodarsko - socijalno vijeće koje je utemeljeno, u smislu čl. 254. st. 3. ZR, nije odlučivalo o broju i sastavu pregovaračkog odbora, slijedom čega prvostupanjski sud pravilno je utvrdio da je navedeni KU/11 zaključen protivno prisilnom propisu i kao takav ništetan te suprotno tvrdnji žalitelja i materijalno pravo iz čl. 254. st. 1., 2. i 3. ZR u vezi s odredbom čl. 322. ZOO pravilno primijenio kada je zahtjev tužitelja na utvrđenje ništetnosti tog ugovora kao osnovan prihvatio.” Iz gore navedenog slijedi kako je moguće prigovoriti svojstvu odnosno pravnoj naravi i valjanosti Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama od dana 23. studenoga 2006. godine, Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 13. svibnja 2009. godine i Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 26. listopada 2011. godine kao kolektivnog ugovora, obzirom za njih nikad, prema proceduri iz Zakona o radu, nije sporazumno uspostavljen ili ustanovljen (ugovoren) Odbor sindikata za kolektivne pregovore, odnosno on nije imenovan po Gospodarsko-socijalnom vijeću. Nastavno, u tu se svrhu navodi i kako Temeljni kolektivni ugovori za službenike i namještenike u javnim službama iz 2010. i 2012. godine, u člancima 51. stavak 4. navode kako ”Ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. godine te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006. godine važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim dokumentima.”, a što je različito u odnosu na odredbu članka 49. stavka 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama iz 2007. godine prema kojem “Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama, zaključen između sindikata javnih službi i Vlade Republike Hrvatske 23. studenoga 2006. godine i svi sporazumi koji iz njega proističu, sadržajno predstavljaju sastavni dio ovog kolektivnog ugovora.” Dakle, kako se i zbog pravnog propusta kolektivnog pregovaranja po Odboru sindikata za kolektivne pregovore, što sporazume kao kolektivni ugovor čini ništetnim, a i prema pravnom statusu i kvalifikaciji iz Temeljnih kolektivnih ugovora za službenike i namještenike u javnim službama iz 2010. i 2012. godine ne bi moglo raditi o kolektivnim ugovorima, to tada ne bi postojala subjektivno utuživa obveza uvećanja/podizanja iznosa osnovice za plaće u javnim službama, odnosno i drugih usklađivanja plaća iz navedenog razloga. Drugim riječima, činjenica da se u pogledu ovih pravnih izvora ne bi radilo o kolektivnim ugovorima po svojoj pravnoj naravi, dovodila bi i do toga da ne postoje odredbe s normativnim učinkom – pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnih odnosa koja bi se neposredno i obvezno primjenjivala na sve zaposlene, tako i tužiteljicu – pa se niti tužiteljica, kao radnica zaposlena kod tuženika kao javne ustanove koja obavlja djelatnost javne službe, ne bi mogla pojaviti kao aktivno legitimirana potraživati prava iz Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama od dana 23. studenoga 2006. godine, Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 13. svibnja 2009. godine i Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 26. listopada 2011. godine, ovo niti u sudskom postupku. Konačno, opreza radi ističe se kako se niti u pogledu sadržaja Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama od dana 23. studenoga 2006. godine, Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 13. svibnja 2009. godine i Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 26. listopada 2011. godine ne može se govoriti o kolektivnom ugovoru obzirom da isti sadržajno ne utvrđuju konkretna prava zaposlenih koja bi se izravno i neposredno, samo pozivom na iste, mogla primijeniti. U odnosu na navod tužiteljice o tome kako u članku 3. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 26. listopada 2011. godine stoji: “Osnovica za obračun plaća u javnim službama iznosit će 5.415,37 kuna bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku RH ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) i primjenjivat će se iza toga do prve sljedeće promjene prema ovim Izmjenama i dopunama.”, a na čemu ona osniva svoj stav kako osnovica za obračun plaća u javnim službama u utuženom razdoblju iznosi HRK 5.415,37 bruto, a ne HRK 5.108,84 bruto, temeljem čega i postavlja svoj tužbeni zahtjev, tuženik isto osporava u cijelosti. Plaće se u javnim službama uređuju, prije svega, Zakonom o plaćama u javnim službama (Narodne novine 27/01 i 39/09) i Zakonom o osnovici plaće u javnim službama (Narodne novine 39/09 i 124/09). Prema odredbi članka 4. Zakona o plaćama u javnim službama plaću službenika i namještenika u javnim službama čini umnožak: (a) koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je službenik i namještenik raspoređen; i (b) osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Prema odredbi članka 5. Zakona o plaćama u javnim službama polazište za utvrđivanje osnovice za izračun plaće su: (a) prijedlog proračuna za sljedeću godinu; (b) sporazum o politici plaća; i (c) prosječna mjesečna isplaćena bruto plaća zaposlenih u Republici Hrvatskoj u prethodnoj godini, koju utvrđuje Državni zavod za statistiku i objavljuje u “Narodnim novinama”. Zakonom o osnovici plaće u javnim službama, odredbom članka 2., uređeno je kako se osnovica plaće u javnim službama utvrđuje: (a) kolektivnim ugovorom zaključenim između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi; a ako kolektivni ugovor nije potpisan do donošenja državnog proračuna Republike Hrvatske za narednu godinu osnovicu plaće u javnim službama određuje (b) Vlada Republike Hrvatske posebnom odlukom. Također, prema prijelaznim i završnim odredbama Zakona o izmjenama Zakona o osnovici plaće u javnim službama, do utvrđivanja nove osnovice plaće u javnim službama na temelju članka 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama primjenjuje se osnovica plaće u javnim službama utvrđena Dodatkom sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, sklopljenim između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi dana 13. svibnja 2009. godine. Navedeno uređenje plaće i osnovice plaće u javnim službama uređuju Zakonom o plaćama u javnim službama i Zakonom o osnovici plaće u javnim službama predstavljaju strogo i apsolutno inderogabilno zakonsko uređenje, ius cogens od kojeg otklon voljom stranaka nije moguć. Notorno jest kako je na sjednici održanoj dana 29. prosinca 2016. godine Vlada Republike Hrvatske donijela Odluku o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama kojom je ista utvrđena u visini od HRK 5.211,02 kuna bruto te se primjenjuje od dana 1. siječnja 2017. godine, počevši s plaćom za mjesec siječanj 2017. godine koja je isplaćena u mjesecu veljači 2017. godine. Prethodno nije bilo drugačijeg kolektivnog ugovora zaključenog između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi kojim bi se utvrdila osnovica plaće u javnim službama, odnosno podredno drugačije odluke vlade te se primjenjivala osnovica plaće u javnim službama utvrđena Dodatkom sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, sklopljenim između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi dana 13. svibnja 2009. godine. Gornje, naglašavamo, jest strogo i apsolutno i nederogabilno zakonsko uređenje, ius cogens od kojeg otklon voljom stranaka nije moguć. Svaki eventualni automatizam usklađivanja ove osnovice koji bi, eventualno, bi interpretiran da proizlazi iz Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 26. listopada 2011. godine kako to pogrešno čini tužiteljica, bio bi u izravnoj suprotnosti sa odredbom članka 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama - apsolutno inderogabilnog zakonskog uređenja, ius cogens! Slijedom narečenog, sve do donošenja Odluku o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama dana 29. prosinca 2016. godine, s primjenom od dana 1. siječnja 2017. godine, počevši s plaćom za mjesec siječanj 2017. godine koja je isplaćena u mjesecu veljači 2017. godine, u primjeni je bila osnovica za obračun plaće u javnim službama u visini HRK 5.108,84 bruto, prema Dodatku Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 13. svibnja 2009. godine. Gornje i argumentum a contrario – kako nakon donošenja Zakona o osnovici plaće u javnim službama - kojim je, prema prijelaznim i završnim odredbama Zakona o izmjenama Zakona o osnovici plaće u javnim službama, do utvrđivanja nove osnovice plaće u javnim službama na temelju članka 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama za primjenu utvrđena osnovica plaće u javnim službama utvrđena Dodatkom sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, sklopljenim između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi dana 13. svibnja 2009. godine – a prije donošenja Odluke o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama dana 29. prosinca 2016. godine, nije bilo kolektivnog ugovora zaključenog između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi kojim bi se uređivala osnovici za plaće u javnim službama, to je do donošenja Odluke o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama dana 29. prosinca 2016. godine za primjenu bila utvrđena osnovica za obračun plaće u javnim službama u visini HRK 5.108,84 bruto, prema Dodatku Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 13. svibnja 2009. godine. Također, pozivanje i temeljenje tužbenog zahtjeva na članku 3. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 26. listopada 2011. godine u kojem stoji: “Osnovica za obračun plaća u javnim službama iznosit će 5.415,37 kuna bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku RH ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) i primjenjivat će se iza toga do prve sljedeće promjene prema ovim Izmjenama i dopunama.”, pogrešno je i nepotpuno. Naime, tužiteljica pogrešno cijeni da bi nastupile pretpostavke za primjenu osnovice za obračun plaća u javnim službama u iznosu HRK 5.415,37 bruto iz odredbe članka 3. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 26. listopada 2011. godine. Tužiteljica, slučajno ili ne previđa da u članku 7. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 26. listopada 2011. godine stoje navedeni uvjeti nužni za ostvarivanje odredbi Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 26. listopada 2011. godine. Tako se u točci 1. Istoga članka navodi kako “[A]ko realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativan rast u nekom od razdoblja opisanih u člancima III. do V. Izmjena i dopuna, uskladba se odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) trajao. Ova odredba se primjenjuje od dana stupanja na snagu ovih Izmjena i dopuna.” Citirano nesporno uređuje odgodu “uskladbe” za onaj broj razdoblja “pada realnog tromjesečnog BDP-a” (tzv. negativni rast) u odnosu na trenutak utvrđen člankom 3. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 26. listopada 2011. godine kao trenutak primjene – “poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja)”. Kako je, nakon sklapanja Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 26. listopada 2011. godine, prema dostupnim podacima Državnog zavoda za statistiku, BDP Republike Hrvatske promatran na tromjesečnoj razini - “realni tromjesečni BDP” - u odnosu prema istom tromjesečju prethodne godine, zabilježio dvanaest konsekutivnih razdoblja uzastopnih negativnih stopa rasta, počam od četvrtog tromjesečja 2011. godine, a zaključno s trećim tromjesečjem 2014. godine, to iz gore-narečenog, imajući u vidu podatke Državnog zavoda za statistiku o “padu realnog tromjesečnog BDPa” (tzv. negativnom rastu) nesporno proizlazi da se uskladba prema člancima III. do V. Izmjene i dopune Dodatka Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama od dana 26. listopada 2011. godine treba odgoditi za dvanaest konsekutivnih tromjesečja, počam od siječnja 2016. godine nadalje. To, dalje, znači kako okolnosti za povećanje osnovice plaće u javnim službama u iznosu i na način kako to navodi tužiteljica nisu nastupile. Pritom, a kako Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 26. listopada 2011. godine imaju ugovoreno vremensko važenje od 5 godina, čije trajanje je isteklo dana 25. listopada 2016. godine, to implicira kako do “uskladbe“ osnovice plaće u javnim službama temeljem Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama od dana 26. listopada 2011. godine ne bi došlo u razdoblju važenja i primjene istih. Tuženik ističe kako argumente ovdje pod VII. i VIII. iznosi opreza radi te da raspravljanjem o istima ničime ne prejudicira neosnovanost ili nepostojanost prethodnih argumenata. U prilog iznesenog u svom odgovoru na tužbu tuženik se poziva i dostavlja presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, posl. broj: Pr-2826/16- 57 od 21. prosinca 2017. godine i Pr-584/17-31 od 21. prosinca 2017. godine te Općinskog suda u Osijeku, posl. broj: Pr-154/2017-17 od 30. listopada 2017. godine. Sve navedene presude donesene su u sporovima jednake činjenične i pravne osnove. Tuženik dostavlja i dokument „zaključci sa sastanka od 8. prosinca 2016. godine“, u kojem je izražen stav profesora pravnih fakulteta u Republici Hrvatskoj s katedre radnog prava o tematici koja je predmet spora tužiteljice i tuženika. Posebno o usklađivanju (paritetu) jednakosti između plaća u javnim službama i prosječne plaće u privredi iz točke IV. članka Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama. Nastavno na sve naprijed izloženo tuženik ističe pravnu nevaljanost Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 26. listopada 2011. godine što općenito implicira i neprimjenjivost članka IV. Također, odgoda “uskladbe” za dužinu trajanja konzekutivnih razdoblja “ pada realnog tromjesečnog BDP-a” (tzv. negativnog rasta) odgađa i primjenu članka IV. za vrijeme cijelog trajanja do Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 26. listopada 2011. godine. Posebno se osporavaju uskladbe iz članka IV. stavka 1. i članka IV. stavka 2. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu zbog neispunjenja uvjeta, a o čemu Vrhovni sud Republike Hrvatske nije odlučivao u svojoj presudi broj Rev 1111/2020-2 od dana 1. prosinca 2020. godine. Tuženik osporava i visinu tužbenog zahtjeva preko iznosa koji se odnosi na uvećanje osnovice 6% (dakle, osporava visinu tužbenog zahtjeva u dijelu koji se odnosi na „paritete“). Tuženik istovremeno ističe i prigovor zastare za sva novčana potraživanja po ovoj tužbi po pravnoj osnovi pariteta, za koja je, računajući od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog novčanog iznosa do datuma podnošenja tužbe sudu, protekao zastarni rok od 5 godina. Slijedom svega navedenog, tuženik tužbu i tužbeni zahtjev smatra neosnovanima, a podredno nejasnima i neobrazloženima te predlaže da sud tužbeni zahtjev odbije u cijelosti, sve uz naknadu troškova tuženiku.
3. Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u isplate liste, Ugovor o radu, sudsku praksu, zaključke sa sastanka od 8. prosinca 2016., te ostalu dokumentaciju u spisu.
4. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti sukladno čl. 8 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03 i 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 23/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 70/19 - dalje ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.
5. Na ročištu 20.11.2024. punomoćnici stranaka su izjavili da nemaju daljnjih dokaznih prijedloga, odustaju od drugih dokaznih prijedloga, te su predložili zaključenje glavne rasprave pa je sud odlučio da se dokazi neće više izvoditi i zaključio je glavnu raspravu.
6. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za isplatu razlike plaće za razdoblje od siječnja 2016. do siječnja 2017.
7. Među strankama nije sporno, a što proizlazi i iz dokumentacije u spisu, da je tužitelj u utuženom razdoblju bio zaposlen kod tuženika, da tuženik kao poslodavac predstavlja javnu službu u smislu čl. čl. 2. Zakona o plaćama u javnim službama, te da je tuženik u utuženom razdoblju tužitelju isplaćivao plaću po osnovici 5.108,84 kn, kao i matematički izračun visine tužbenog zahtjeva.
8. Sporno je u ovom postupku pravno pitanje - da li je tuženik tužitelju za utuženo razdoblje bio dužan obračunavati i isplaćivati plaću prema osnovici od 5.415,37 kn, a koji zahtjev tužitelj temelji na odredbi čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama sklopljenog dana 26. listopada 2011. te arbitražnoj odluci od 7. prosinca 2011.
9. Za odlučivanja u ovom premetu mjerodavne su slijedeće odredbe materijalnog prava:
- dana 23. studenog 2006. između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi sklopljen je Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama, kojim je ugovoreno povećanje osnovice za izračun plaća u javnim službama za po 6% u 2007., 2008. i 2009.
- dana 13. svibnja 2009. sklopljen je Dodatak Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama, kojim je osnovica privremeno zamrznuta na razini iz 2008., na iznos od 5.108,84 kn, dok je povećanje osnovice za preostalih 6% iz 2009. sporazumno odgođeno sukladno čl. III. Dodatka Sporazuma. Nadalje, odredbama čl. IV-V Dodatka Sporazuma ugovoreno je daljnje postepeno povećanje osnovice radi uskladbe plaća u javnim službama s prosječnim plaćama u Republici Hrvatskoj, dok su pri tome kao osnovne kategorije povećanja osnovice uzeti prosječna plaća VSS početnika u javnim službama i prosječna plaća u Republici Hrvatskoj, te je odnos te dvije vrijednosti kroz povećanje osnovice do kraja 2016. trebao doseći ciljanu razinu od 92:100.
- dana 26. listopada 2011. između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi sklopljene su Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovci za plaće u javnim službama., a kojima je u čl. III. propisano da će osnovica za obračun plaća u javnim službama iznositi 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) i primjenjivati će se iza toga do prve sljedeće promjene prema Izmjenama i dopunama. Člankom XI. navedenih Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. je propisano da se Dodatak Sporazumu i navedene izmjene i dopune smatraju ugovorom na određeno vrijeme u trajanju od pet godina s time da se ugovorne strane obvezuju u dobroj vjeri pristupiti produljenju roka trajanja ovih izmjena i dopuna za godinu dana u slučaju da u razdoblju od potpisivanja ovih izmjena i dopuna zaključno do kraja 2016. bude zabilježen realni međugodišnji rast BDP-a manji od 3%. Zbog pravila o produženoj primjeni kolektivnih ugovora iz čl. 199. st. 1. Zakona o radu (Narodne novine broj: 93/14) primjena izmjena dodatka sporazumu istekla je dana 26. siječnja 2017..
- navedene Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. su usvojene i u obliku Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011., u kojoj je navedeno da se čl. III. mijenja i glasi: ''Osnovica za obračun plaća u javnim službama iznosit će 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) i primjenjivat će se iza toga do prve sljedeće promjene prema ovim Izmjenama i dopunama.
- također, pravo na isplatu temeljem citiranih odredbi potvrđivao bi i sadržaj Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 23. studenoga 2006., kojim je u čl. I. ugovoreno da se osnovica za izračun plaća u javnim službama povećava za 2007., 2008. i 2009. za 6 % i da će se te obračunske osnovice primjenjivati od 1. siječnja svake godine, a pravo na isplatu temeljem citiranih odredbi potvrđuje i sadržaj Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. sklopljen između Vlade Republike Hrvatske i Sindikata javnih službi kojim se u točki III. navodi da u trenutku kad službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP- a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) osnovica za obračun plaća u javnim službama iznosit će 5.415,37 kn bruto.
10. Slijedom iznesenog, valja zaključiti da Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. predstavljaju Kolektivni ugovor sklopljen sukladno odredbama čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama (Narodne novine broj: 39/09, 124/09) temeljem kojeg se osnovica plaće u javnim službama određuje kolektivnim ugovorom između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi te odredbe čl. 51. st. 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine broj: 115/10), a kojom je bila utvrđena primjena Dodatka Sporazumu te svih njegovih izmjena i dopuna, na pitanje visine plaće u javnim službama te odredbe čl. 51. st. 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine broj: 141/12) kojom je utvrđena primjena dodatka sporazumu, te svih njegovih izmjena i dopuna na pitanje visine plaće u javnim službama. U navedenom smislu je odredbom čl. 51. st. 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine broj: 115/10) i bilo propisano da ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njege proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim dokumentima, s tim da je u tom smislu bilo propisano i odredbom čl. 51. st. 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine broj: 141/12). Stoga ovaj sud smatra da Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., a na koje se tužitelji pozivaju u pogledu svog zahtjeva za isplatu razlike plaće predstavljaju pravno valjani kolektivni ugovor, s tim da isto proizlazi i iz činjenice što su Vlada Republike Hrvatske i sindikati javnih službi dana 28. prosinca 2012. usvojili Vjerodostojno tumačenje izmjena dodatka sporazuma radi pojašnjenja primjene čl. IV. st. 5., a u vezi s čl. VII. st. 1. Izmjena Dodatka Sporazumu. U tom smislu, uvjeti za povećanje osnovice temeljem odredbe čl. III. spomenutih Izmjena Dodatka Sporazumu ispunjeni su krajem 2015. s početkom primjene od siječnja 2016., a što proizlazi i iz sadržaja citirane odredbe čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011..
11. Iz podataka Državnog zavoda za statistiku proizlazi da je tromjesečni BDP u drugom tromjesečju 2015. godine realno veći za 1,2 % u odnosu na isto tromjesečje 2014. godine, da je tromjesečni BDP u trećem tromjesečju 2015. godine realno veći za 2,8 % u odnosu na isto tromjesečje 2014. godine, te da je tromjesečni BDP u četvrtom tromjesečju 2015. godine realno veći za 1,9 % u odnosu na isto tromjesečje 2014. godine. Dakle, aritmetička sredina navedenih stopa rasta BDP-a je 2% (što predstavlja jednostavnu matematičku operaciju. Stoga je krajem studenog 2015. ispunjen uvjet iz čl. III. Izmjena i dopuna za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečna) i primjenjivati će se iza toga do prve sljedeće promjene prema Izmjenama i dopunama, jer je tim izmjenama i dopunama ugovoreno da ako se nešto isplaćuje ili povećava za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečna) primjenjivat će se iza toga do prve sljedeće promjene prema Izmjenama i dopunama u sljedećem mjesecu pa se osnovica plaće u tom smislu u prosincu 2015. povećala na iznos od 5.415,37 kn.
12. Tako je tuženik, kao poslodavac, u obvezi isplatiti sporno potraživanje, pri čemu nije odlučno da li su tuženiku kao poslodavcu za predmetnu isplatu osigurana proračunska sredstva jer navedena okolnost ne utječe na individualno pravo koje tužitelj ima prema tuženiku temeljem Ugovora o radu. S druge strane upravo je tužitelj kao radnik tuženika aktivno legitimiran da zahtijeva razliku neisplaćene plaće.
13. Neosnovan je prigovor tuženika o nevaljanosti tj. ništetnosti Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. te, sukladno tome, i spomenute Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011. koja potvrđuje sadržaj odredbe čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011.. Naime, odlučno je to da izmjene kolektivnih ugovora ne moraju biti potpisane od svih izvornih potpisnika kolektivnog ugovora, te pojedini sindikati ne smiju biti protivno zakonu isključeni iz kolektivnog pregovaranja i sklapanja kolektivnog ugovora, a koja stajališta su zauzeta u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovnog broja Revr-409/09, Revr-408/12 i odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske U-III/3535/2012. Tuženik prigovara da su prethodni Sporazum o osnovici plaće u javnim službama i Dodatak Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama potpisani od osam potpisnika, dok navedene izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. jesu parafirane, ali nisu potpisane po jednom od potpisnika, i to Samostalnom sindikatu zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, pa da u tom smislu nisu svi potpisnici Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama i Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama prihvatili i sudjelovali u izmjenama i dopunama, te sklopili izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 26. listopada 2011. Međutim, tuženik nije dokazao da bi Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske bio protuzakonito isključen iz pregovaranja (što bi onda predstavljalo povredu tog postupka), to tim više što je navedeni sindikat parafirao Izmjene dodatka Sporazumu, što znači da je ravnopravno s ostalim sindikatima sudjelovao u pregovorima.
14. Valja reći da je sindikat pravilno zastupljen u pregovorima i kad zastupnici nekih od zastupljenih sindikata ne sudjeluju u pregovorima jer su to odbili, te da je sindikat u pregovorima pravilno zastupljen i onda kad drugi zastupljeni sindikat kod poslodavca iz bilo kojeg razloga odbije sudjelovati u pregovorima, a koje stajalište je zauzeto i u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovnog broja Gž-13/02. U konkretnom slučaju, niti jedna od potpisnica, a osobito Vlada Republike Hrvatske u zakonski predviđenom postupku ničim nije osporila niti osporavala valjanost Izmjena i dopuna sporazuma o osnovici plaće u javnim službama pa je neosnovan spomenuti prigovor ništetnosti, istaknut u tom pravcu od strane tuženika u ovom postupku.
15. Suprotno prigovorima iznesenim u ovom postupku, u predmetnom slučaju nisu ispunjeni ni uvjeti za primjenu odredbe čl. VII. st. 1. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., koja propisuje da ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativan rast u nekom od razdoblja opisanih u čl. III. do IV. navedenih Izmjena i dopuna, uskladba se u tom slučaju odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a trajao u odnosu na isto razdoblje prethodne godine. Naime, odredba čl. VII st.1. Izmjena dodatka Sporazumu propisuje da odgoda uskladbe nastupa ako bi u nekom od razdoblja opisanim u čl. III-V bio zabilježen negativan rast BDP-a, s tim da iz odredbe čl. III. proizlazi da se ista odredba odnosi na razdoblje od trenutka ispunjenja uvjeta za povećanje osnovice pa nadalje, tj. ubuduće. Iz podataka o realnom tromjesečnom stanju BDP-a u navedenim razdobljima, a koje je objavio Državni zavod za statistiku Republike Hrvatske, vidljivo je da od četvrtog kvartala 2014. pa nadalje nije bilo negativnog rasta BDP-a, već upravo suprotno, vidljivo je da je BDP stalno rastao. U tom smislu navedena odredba čl. VII. st. 1. citiranih Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. se ne odnosi na povrat osnovice iz čl. III., niti se tako može tumačiti, već isključivo na usklađenje osnovice iz čl. IV. i V. Izmjena Dodatka Sporazumu, dok je namjera ugovaratelja prema pravnom stajalištu ovog suda bila povrat osnovice na razinu iz 2009., i to na iznos od 5.415,37 kn.
16. Odgoda uskladbe dvanaest neprekidnih kvartala je iskorištena kroz odredbu čl. IV. st. 5. Izmjena Dodatka Sporazumu i temeljem Vjerodostojnog tumačenja od 28. prosinca 2012. jer je odredbom čl. IV. st. 5. Izmjena Dodatka Sporazumu bilo ugovoreno ako se do 31. prosinca 2012. ne ispune pretpostavke iz čl.
III., da će Vlada Republike Hrvatske biti u obvezi korigirati i isplatiti povećanu osnovicu plaće od 1. travnja 2013. pa nadalje.
17. Dakle, tuženik je tužitelju, sukladno svemu naprijed iznesenom, u utuženom razdoblju počevši od prosinca 2015. bio u obvezi obračunavati i isplatiti plaću po osnovici od 5.415,37 kn, uzimajući u obzir odredbu čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011.
18. Sve naprijed navedeno je u skladu sa pravnim stajalištem Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetom u presudi poslovni broj Rev 1111/2020 od 1. prosinca 2020. koja je donesena u činjenično i pravno istovjetnom predmetu.
19. Uzimajući dakle u obzir naprijed navedeno, kao i okolnost da među strankama nije sporna visina tužbenog zahtjeva, kako je to ii tuženik izričito izjavio na ročištu 20.11.2024., to je sud usvojio tužbeni zahtjev tako da je tužitelju valjalo dosuditi ukupni iznos od bruto 1.016,09 eura, odnosno pojedinačne mjesečne iznose kako je to pobliže navedeno u izreci ove presude.
20. Najstarije potraživanja tužitelja odnosi se na siječanj 2016. koje je dospjelo 16. veljače 2016. Sukladno odredbi čl. 232. st. 1. i 2. ZR/14 primjenjuje se petogodišnji rok zastare iz odredbe čl. 139. ZR/14. Tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena je 15. veljače 2021., dakle unutar predviđenog zastarnog roka od pet godina, pa je neosnovan tuženikov prigovor zastare.
21. Na dosuđene mjesečne iznose razlike plaće, tužitelju su dosuđene zatezne kamate tekuće od 16-og u svakom pojedinom mjesecu za protekli mjesec do isplate, sukladno članku 29. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41./08., 125/11. i 78/15. - dalje ZOO) te Uredbi o izmjenama Zakona o obveznim odnosima "Narodne novine" broj: 156/22) i čl. 92. st. 3. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14. - dalje: ZR), kao pod točkom I. izreke presude, a s obzirom na odredbu čl. 45. st. 1. i 2., u vezi sa čl. 14. Zakona o porezu na dohodak (NN, 177/04 i dr.) te čl. 61. st. 1. i 9. Pravilnika o porezu na dohodak (NN, 95/05 i dr.) plaćanje poreza i prireza dospijeva s isplatom primitka od nesamostalnog rada, tako da tužitelj ne može ostvariti pravo na zatezne kamate za razdoblje kroz koje isto kao sastavni dio bruto plaće nije dospjelo, zbog čega tužitelju ne bi pripadale zakonske zatezne kamate u dijelu iznosa poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak. 22. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1 ZPP, te su troškovi odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23), a prema vrijednosti postavljenog tužbenog zahtjeva. Tako je tužitelju priznat trošak zastupanja po punomoćniku i to za sastav tužbe po Tbr. 7/1 - 75 bodova, ročište 20.11.2024. po Tbr. 9/1 - 75 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 eura iznosi ukupno 300,00 eura, a uvećano za trošak PDV- a iznosi 375,00 eura. Valja reći da tužitelju nije priznat trošak podneska od 3.6.2024. jer isti sa tim datumomo niti ne postoji u spisu. Također, tužitelju nije priznat trošak ročišta za objavu presude budući isti nije dospio u vrijeme zaključenja glavne rasprave kada je isti zatražen, a nije izvjesno da li će punomoćnik na isto pristupiti ili ne. Stoga je odlučeno kao pod točkom II. izreke presude.
23. Odluka o kamatama na parnični trošak temelji se na čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima i čl. 151 st. 3. ZPP-a.
U Zagrebu, 3. siječnja 2025.
Sudac:
Monika Ferić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana, a o žalbi odlučuje Županijski sud. Žalba se podnosi ovom sudu, u pet primjeraka. Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. (članak 467. st. 1. ZPP-a).
DNA:
1. Pun. tužitelja
2. Tuženiku
3. spis
