REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U RIJECI

Rijeka, Zadarska 1 i 3

Poslovni broj: P-404/2023-19

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Rijeci, po sutkinji Patriziji Muždeka Funčić, u pravnoj stvari tužitelja AMUS d.o.o., Pazin, Podberam 58I, OIB: 84107553803, zastupan po punomoćniku Branku Skerlevu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Bradvica Marić Wahl Cesarec d.o.o., Zagreb, protiv tuženika SINANOVIĆ-FASADE d.o.o., Ičići, Bana Ivana Mažuranića 7, OIB: 16184289901, zastupan po punomoćniku Luki Tomašiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Marčan i partneri d.o.o., Rijeka, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 13. studenog 2024. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, 3. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Gordane Legović iz Rijeke, posl.br. Ovrv-17648/2022, UPP/OS-Ovrv-751/2022 od 29. rujna 2022., u dijelu u kojem je naloženo tuženiku SINANOVIĆ-FASADE d.o.o., Ičići, Bana Ivana Mažuranića 7, OIB: 16184289901, isplatiti tužitelju AMUS d.o.o., Pazin, Podberam 58I, OIB: 84107553803, iznos od 121.084,71 kn/16.070,70 EUR[1] , zajedno sa zateznim kamatama koje teku na pojedinačne iznose kako slijedi i to:

- na iznos od 17.161,09 kn/2.277,67 EUR od 13. siječnja 2022.,

-na iznos od 19.398,41 kn/2.574,61 EUR 14. siječnja 2022.,

- na iznos od 55.048,75 kn/7.306,22 EUR od 17. siječnja 2022.,

- na iznos od 7.782,50 kn/1.032,92 EUR od 20. siječnja 2022.,

- na iznos od 12.040,00 kn/1.597,98 EUR od 17. veljače 2022.,

- na iznos od 9.653,96 kn/1.281,30 EUR od 20. veljače 2022.

pa da isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, u roku od 15 dana.

II. Djelomično se ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Gordane Legović iz Rijeke, posl.br. Ovrv- 17648/2022, UPP/OS-Ovrv-751/2022 od 29. rujna 2022., u dijelu u kojem je naloženo tuženiku SINANOVIĆ-FASADE d.o.o., Ičići, Bana Ivana Mažuranića 7, OIB: 16184289901, isplatiti tužitelju AMUS d.o.o., Pazin, Podberam 58I, OIB: 84107553803, trošak ovršnog postupka u iznosu od 4.351,09 kn/577,49 EUR, zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja rješenja o ovrsi pa do isplate te se u tom dijelu se zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku SINANOVIĆ-FASADE d.o.o., Ičići, Bana Ivana Mažuranića 7, OIB: 16184289901, naknaditi tužitelju AMUS d.o.o., Pazin, Podberam 58I, OIB: 84107553803, parnični trošak u iznosu od 3.284,65 EUR/24.748,20 kn zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 3. siječnja 2025. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, u roku od 15 dana, dok se tužitelj odbija sa preostalim zahtjevom za naknadu parničnog troška, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je, kao ovrhovoditelj 4. kolovoza 2022. podnio protiv tuženika, kao ovršenika prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, radi isplate iznosa od 133.087,37 kn/17.663,73 EUR zajedno s pripadajućim zateznim kamatama i troškovima iz razloga što tuženik nije podmirio dug po izdanim računima. Javni bilježnik Gordana Legović iz Rijeke donio je rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave posl.br. Ovrv-17648/2022, UPP/OS-Ovrv-751/2022 od 29. rujna 2022., a po prigovoru tuženika postupak je nastavljen kao povodom prigovora protiv platnog naloga.

2. Tuženik u prigovoru protiv rješenja o ovrsi osporava osnov i visinu tražbine te navodi da u svojoj evidenciji nema utuženo potraživanje tužitelja kao ovrhovoditelja, slijedom čega je na navedenu okolnost predložio saslušanje zastupnika po zakonu tuženika.

3. Podneskom od 21. studenog 2023. tužitelj se očitovao na prigovor tuženika protiv rješenja o ovrsi te je obrazložio pravnu osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. U bitnom je naveo da je između parničnih stranaka postojao poslovni odnos temeljem kojeg da je tužitelj isporučio tuženiku naručenu robu. Nadalje, je naveo da ne postoji pisani ugovor već da su stranke, glede potrebe o količini i vrsti robe, sve dogovarale usmenim putem te u prilog svojih tvrdnji, tužitelj dostavlja otpremnice/dostavnice na kojima da je tuženik svojim potpisom potvrdio primitak robe. Također, tužitelj je priložio utužene račune te je predložio saslušanje zastupnika po zakonu tužitelja i svjedoka po potrebi. Dodatno je još naveo da je tuženiku 7. travnja 2022. izdao opomenu za deset neplaćenih računa i to za vremensko razdoblje od 30. studenog 2021. pa do 20. siječnja 2022. Tuženik da na navedenu opomenu nije prigovorio već da je uplatom podmirio dio duga, a što da proizlazi iz ispisa otvorenih stavki od 8. lipnja 2022., a slijedom čega tužitelj predmetnim podneskom ujedno i precizira svoj tužbeni zahtjev. U konačnici je predložio da sud službenim putem pribavi podatak od nadležne porezne uprave je li tuženik po utuženim računima koristio pravo na odbitak pretporeza.

4. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu ukupnog iznosa od 121.084,71 kn/16.070,70 EUR s osnove utuženih računa temeljem kojih je tuženiku isporučena roba i to u vremenskom periodu od prosinca 2021. do veljače 2022.

5. Među strankama nije sporno da su iste bile u poslovnom odnosu temeljem kojeg je tužitelj tuženiku isporučivao robu. Također, nije sporna količina, kao niti visina isporučene robe, već je sporna osnovanost osnove, odnosno je li tuženik dužan platiti tužitelju utuženi iznos, obzirom da isti tvrdi da nema evidentirano predmetno potraživanje tužitelja.

6. Na temelju ocjene svakog dokaza posebno te svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sve sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23; dalje: ZPP), ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

7. Tijekom postupka proveden je dokaz uvidom u isprave koje se nalaze u spisu i to utužene račune zajedno s otpremnicama/dostavnicama, ispis iz otvorenih stavki tužitelja od 8. lipnja 2022., opomenu tužitelja od 7. travnja 2022. upućenu tuženiku, kao i u dopis nadležne porezne uprave.

8. Uvidom u račun broj 2906-10-1 od 15. prosinca 2021., razvidno je da je isti izdan na iznos od 29.163,75 kn za isporuku robe (histerm esp f 8 i 10 cm) od 13. prosinca 2021. s dopijećem plaćanja 12. siječnja 2022., kao i da je otpremnica/dostavnica broj 2912-2918 koja se odnosi na predmetni račun, potpisana od strane tuženika.

9. Uvidom u račun broj 2989-10-1 od 27. prosinca 2021., razvidno je da je isti izdan na iznos od 19.398,41 kn za isporuku robe (histerm esp f 10 i 16 cm) od 14. prosinca 2021. s dospijećem plaćanja 13. siječnja 2022., kao i da je otpremnica/dostavnica broj 2932-2946 koja se odnosi na predmetni račun, potpisana od strane tuženika.

10. Uvidom u račun broj 2994-10-1 od 27. prosinca 2021., razvidno je da je isti izdan na iznos od 55.048,75 kn za isporuku robe (histerm esp f 10 i 20 cm) od 17. prosinca 2021. s dospijećem plaćanja 16. siječnja 2022., kao i da je otpremnica/dostavnica broj 2965-2971-2975-2979 koja se odnosi na predmetni račun, potpisana od strane tuženika.

11. Uvidom u račun broj 3019-10-1 od 31. prosinca 2021., razvidno je da je isti izdan na iznos od 7.782,50 kn za isporuku robe (eps mljevenac histerm esp f 5 cm) od 20. prosinca 2021. s dospijećem plaćanja 19. siječnja 2022., kao i da je otpremnica/dostavnica broj 29921 koja se odnosi na predmetni račun, potpisana od strane tuženika.

12. Uvidom u račun broj 41-10-1 od 18. siječnja 2022., razvidno je da je isti izdan na iznos od 12.040,00 kn za isporuku robe (histerm esp f 3 cm) od 17. siječnja 2022. s dospijećem plaćanja 16. veljače 2022., kao i da je otpremnica broj 43 koja se odnosi na predmetni račun, potpisana od strane tuženika.

13. Uvidom u račun broj 83-10-1 od 25. siječnja 2022., razvidno je da je isti izdan na iznos od 9.653,96 kn za isporuku robe (histerm esp f 2, 3 i 5 cm) od 20. siječnja 2022. s dospijećem plaćanja 19. veljače 2022., kao i da je otpremnica/dostavnica broj 82 koja se odnosi na predmetni račun, potpisana od strane tuženika.

14. Uvidom u opomenu tužitelja od 7. travnja 2022. upućenoj tuženiku, proizlazilo bi da ukupno dugovanje tuženika po utuženim računima iznosi 151.084,71 kn. Nadalje, uvidom u ispis otvorenih stavki tužitelja od 8. lipnja 2022., proizlazilo bi da ukupno dugovanje tuženika prema utuženim računima sada iznosi 121.084,71 kn, budući da je tužitelj u podnesku od 21. studenog 2023. istaknuo kako je tuženik podmirio dio duga, a kojim je ujedno i precizirao svoj tužbeni zahtjev.

15. Na pripremnom ročištu održanom 13. ožujka 2024. tužitelj je ustrajao kod tužbe i tužbenog zahtjeva, kao i istaknutih dokaznih prijedloga. Tuženik je ustrajao kod odgovora na tužbu te je istaknuo da tužitelj temelji svoj tužbeni zahtjev na računima koji da predstavljaju jednostrane isprave, slijedom čega navodi da je isti dužan dokazati osnovanost svog potraživanja. Ujedno je naveo da niti na jednoj otpremnici/dostavnici ne stoji potpis zastupnika po zakonu tuženika te da nije zaprimio robu čiju naplatu tužitelj pokušava ishoditi.

16. Sukladno prijedlogu tužitelja, sud je dopisom od 29. ožujka 2024. od nadležne porezne uprave zatražio podatak je li tuženik po utuženim računima koristio pravo na odbitak pretporeza, odnosno jesu li isti knjiženi u njegovim poslovnim knjigama. Slijedom traženog, nadležna porezna uprava je dopisom od 30. travnja 2024. obavijestila naslovni sud da su priloženi računi evidentirani u poreznoj evidenciji poreznog obveznika, odnosno da je tuženik utužene račune knjižio u obrascu URA (ulazni računi) za prosinac 2021. te siječanj 2022. i to u iznosima koji su navedeni u utuženim računima.

17. Nakon primitka dopisa nadležne porezne uprave od 30. travnja 2024. tuženik se nije očitovao, kao što, iako uredno pozvan, nije niti pristupio na ročište za glavnu raspravu održano 13. studenog 2024.

18. Iako su stranke predlagale saslušanje zastupnika po zakonu tužitelja i tuženika, sud navedene dokazne prijedloge nije proveo, budući je iste ocijenio irelevantnim. Tuženik, osim paušalnog osporavanja te predlaganja da se sasluša zastupnik po zakonu tuženika, u odnosu na svoju tvrdnju, nije imao niti jedan drugi dokazni prijedlog kojim bi objektivno dokazao eventualnu neisporuku naručene robe. Također, iz dostavljene materijalne dokumentacije, kao i dopisa nadležne porezne uprave, sud je činjenično stanje predmeta smatrao dovoljno utvrđenim pa je izvođenje predloženih dokaza saslušanjem stranaka na navedene okolnosti ocijenio i suvišnim. Kao je već navedeno, ovaj sud je uvidom u otpremnice/dostavnice koje se odnose na utužene račune, utvrdio da su iste uredno potpisane od strane tuženika, čime je tužitelj dokazao da je predmetnu robu uredno isporučio tuženiku. Ujedno, valja istaći da tuženik tijekom postupka uopće nije naveo da je utužene račune osporio.

19. Sukladno odredbi čl. 221. a i čl. 219. ZPP-a, proizlazi da dužnost dokazivanja tzv. negativnih činjenica tereti u određenim situacijama stranku koja se poziva na nepostojanje određene činjenice, (da otpremnice/dostavnice nisu potpisane po zastupniku po zakonu tuženika) ako od tog nepostojanja zavisi osnovanost njezinog zahtjeva. Stoga, kako tuženik tijekom čitavog postupka nije predložio adekvatne dokaze kojima bi dokazao svoju tvrdnju, kao što je grafološko vještačenje, uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu, ovaj sud je utvrdio da je tuženik u obvezi platiti utuženi iznos zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, kao i troškovima postupka.

20. Nadalje, sukladno odredbi čl. 221.b ZPP-a u slučaju korištenja prava na odbitak pretporeza smatra se da tražbina postoji, osim ako dužnik ne dokaze suprotno, no međutim pri tome nije dostatno samo navođenje i predlaganje dokaza o neosnovanosti tražbine sadržane u računima na temelju kojih je korišteno pravo na odbitak pretporeza, (saslušanje stranka) već je potrebno dokazivati i korekciju knjigovodstvenog stanja i poreznih obveza. S obzirom na to da je tuženik za utužene račune iskoristio pravo na odbitak pretporeza, prema zakonskoj presumpciji smatra se da tražbina tužitelja postoji u osnovi i visini kako je to iskazano u utuženim računima. Tuženik koji je mogao dokazivati suprotno odnosno da njegova obveza nije postojala ili da je prestala, to nije učinio.

21. Sud se tijekom postupka rukovodio pravilom po kojem je dužan provesti postupak bez odugovlačenja, u razumnom roku i sa što manje troškova (čl.10. ZPP- a).

22. Slijedom iznijetog, sud je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja te platni nalog iz rješenja o ovrsi održao na snazi te tuženika obvezao na isplatu utuženog iznosa s pripadajućim zateznim kamatama, sve sukladno odredbi čl. 451. st. 3. ZPP-a i čl. 29. Zakona o obveznim odnosima ( „Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22.), a kako je odlučeno u toč. I. izreke ove presude.

23. Odluku o parničnom trošku sud je donio na temelju odredbe čl. 154. st. 1. i 155. ZPP-a. Parnični trošak tužitelja odnosi se na trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 207,16 EUR sukladno Zakonu o sudskim pristojbama Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj: 118/18. i 51/23.) te trošak zastupanja po Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23; u nastavku teksta: Tarifa), a koji se odnosi na trošak sastava podneska od 4. kolovoza 2022. i 21. studenog 2023., svaki u iznosu od 500,00 EUR, odnosno ukupno 1.000,00 EUR (1.000,00 EUR + 25% PDV-a u iznosu od 250,00 EUR) sukladno Tbr. 8. toč. 1. i Tbr. 42. Tarife, trošak zastupanja na ročištima održanim 30. studenog 2023. i 13. studenog 2024., svaki u iznosu od 500,00 EUR, odnosno ukupno 1.000,00 EUR, (1.000,00 EUR + 25% PDV-a u iznosu od 250,00 EUR), sukladno Tbr. 9. toč. 1. i Tbr. 42. Tarife, što sveukupno iznosi 2.707,16 EUR/kn. Odredba čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona (Narodne novine broj: 112/12., 25/13., 93/14. i 55/16., 73/17. i 131/20., dalje: OZ-a) propisuje da kamata na troškove postupka dospijeva danom donošenja odluke o parničnom trošku, pa kako je takav zahtjev tužitelj postavio u zahtjevu za naknadu parničnog troška to je sud odlučio kao u točki II. izreke presude.

24. Kako je o troškovima ovršnog postupka valjalo odlučiti ovom presudom i to zajedno s troškovima parničnog postupka (tako i VSRH u zaključku sa sastanka VSRH s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova od 2. lipnja 2017. godine, broj Su-IV-204/17), to je platni nalog djelomično ukinut u dijelu odluke o troškovima ovršnog postupka te je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju trošak u ukupnom iznosu od 3.284,65 EUR/24.748,20 kn. Tužitelju nije priznat trošak predujma naknade i ostatak naknade javnog bilježnika, budući isti ulazi u ovršni trošak, kao niti trošak ročišta za objavu presude jer isti nije niti nastao, slijedom čega je odlučeno kao u toč. II., III. i IV. izreke ove presude.

Napominje se da su novčani iznosi u odluci dvojno iskazani u valuti eura i kune, primjenom fiksnog tečaja konverzije od 7,53450, uvažavajući čl. 43. i 48. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“ broj: 57/22. i 88/22.).

Rijeka, 3. siječnja 2025.

Sutkinja

Patrizia Muždeka Funčić

UPUTA O PRAVU NA IZJAVLJIVANJE PRAVNOG LIJEKA:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana objave, a u slučaju da nije uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje u roku od 15 dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi ovom sudu u tri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.