REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
Pl-1168/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Julijani Ponoš, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ČISTOĆA d.o.o. SPLIT, Put Mostina 49, Split, OIB: 38812451417, protiv tuženika JEAN GREGOIRE MAILLARD iz Švicarske, Le Saulgy, Le Saulgy 0, OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, s prijedlogom za izdavanje platnog naloga, dana 3. siječnja 2025. godine,
r i j e š i o j e
Ovaj sud se proglašava nenadležnim za postupanje u ovoj pravnoj stvari, te se odbacuje tužba s prijedlogom za izdavanje platnog naloga.
Obrazloženje
Tužitelj je podnio prijedlog za ovrhu, sada tužbu s prijedlogom za izdavanjem platnog naloga, navodeći da tuženik ima adresu prebivališta u [adresa]. Pregledom spisa utvrđeno je da se u konkretnom slučaju radi o naknadi za odvoz otpada, dakle, u ovom slučaju tuženik bi imao status potrošača. Pregledom izvoda iz službene evidencije MUP-a (list 11 spisa) utvrđeno je da tuženik ima prebivalište u [adresa], koje je aktivno, a nema upisano ni prebivalište ni boravište u [adresa], aktivno. Dakle, tuženik u RH nema upisano ni prebivalište, ni boravište, u [adresa] tuženik nema domicil. Odredbom čl. 16. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 123/08, 47/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje ZPP), propisano je da sud do pravomoćnosti odluke, po službenoj dužnosti, pazi ide li rješavanje spora u sudsku nadležnost.
Odredbom čl. 46. st. 1. Zakona o međunarodnom privatnom pravu (Narodne novine 101/2017; dalje: ZMPP) propisano je da se u građanskim i trgovačkim stvarima, nadležnost suda Republike Hrvatske određuje primjenom Uredbe (EU) br. 1215/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2012. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (preinačena) (SL L 351, 20. 12. 2012.). Dakle, u odredbi čl. 46., st. 1. ZMPP-a stoji da se u građanskim i trgovačkim stvarima nadležnost suda Republike Hrvatske određuje primjenom Uredbe Bruxelles I bis. ZMPP ne sadržava odredbe o međunarodnoj nadležnosti za građanske i trgovačke stvari za predmete koji izlaze iz okvira polja primjene Uredbe Bruxelles I bis, već se hrvatski zakonodavac opredijelio za proširenje primjene odredaba Uredbe Bruxelles I bis i na slučajeve koji ne bi bili pokriveni samom Uredbom zbog toga što tuženik ima domicil izvan EU-a. Odredba čl. 46., st. 2. ZMPP-a tako navodi da se nadležnost suda Republike Hrvatske određuje primjenom odredbi odjeljaka 2. i 3. poglavlja II. Uredbe Bruxelles I bis i kada tuženik ima u smislu te uredbe prebivalište u državi koja nije članica Europske unije. Odjeljak 2. poglavlja II., spomenut u čl. 46., st. 2. ZMPP-a, odnosi se na odredbe o posebnoj nadležnosti, dok se odjeljak 3. poglavlja II. odnosi na ugovore o osiguranju. Odjeljak 4. Uredbe Bruxelles I bis, koji se odnosi na potrošačke ugovore, izostavljen je iz čl. 46., st. 2. ZMPP-a jer je samom Uredbom Bruxelles I bis omogućeno potrošačima, oslanjajući se na odredbe Uredbe, tužiti trgovca s domicilom izvan EU-a u državi članici potrošačeva domicila. Jedina situacija koja ostaje nepokrivena zbog neuključivanja odjeljka 4. Uredbe u članak 46., stavak 2. ZMPP-a situacija je u kojoj trgovac s domicilom u EU-u pokreće postupak protiv potrošača s domicilom izvan EU-a. No, u tom slučaju ionako, prema odredbama Uredbe, trgovac ne može takva potrošača tužiti na sudu svog domicila pa je izostavljanje odjeljka 4. iz čl. 46., st. 2. ZMPP-a logično. Odredbom čl. 1. st. 1. Uredbe propisano je da se ova Uredba primjenjuje u građanskim i trgovačkim stvarima, bez obzira na vrstu suda. Odredbom čl. 6. st. 1. Uredbe propisano je da ako tuženik nema domicil u državi članici, nadležnost sudova države članice se, u skladu s člankom 18. stavkom 1.,člankom 21. stavkom 2. i člancima 24. i 25., utvrđuje pravom te države članice. Odredbom čl. 27. ZPP-a propisano je da je sud u Republici Hrvatskoj nadležan za suđenje kad je njegova nadležnost u sporu s međunarodnim elementom izričito određena zakonom ili međunarodnim ugovorom. Ako u zakonu ili međunarodnom ugovoru nema izričite odredbe o nadležnosti suda u Republici Hrvatskoj za određenu vrstu sporova, sud u Republici Hrvatskoj nadležan je za suđenje u toj vrsti sporova i kad njegova nadležnost proizlazi iz odredaba zakona o mjesnoj nadležnosti suda u Republici Hrvatskoj. Nadalje, odredbom čl. 47. ZPP-a propisano je da je za suđenje općemjesno nadležan sud na čijem području tuženik ima prebivalište. Ako tuženik nema prebivalište u [adresa] opće mjesno nadležan je sud na čijem području tuženik ima boravište. Ako tuženik pored prebivališta ima i boravište u kojem drugom mjestu a prema okolnostima može se pretpostaviti da će tu dulje vrijeme boraviti, općemjesno je nadležan i sud boravišta tuženika. Iz citiranih odredbi čl. 46. st. 1. ZMPP-a u čl. 1. i 6. st. 1. Uredbe te čl. 27. i 47. ZPP-a proizlazi da za predmetni spor radi isplate nije nadležan sud Republike Hrvatske.
U ovoj pravnoj stvari, vezano za sve naprijed navedeno, bitno je što se radi o okolnosti da tuženik ima status potrošača.
Stoga, kako u konkretnom slučaju tuženik nema domicil u Republici Hrvatskoj, a radi se o potrošačkom sporu, tužitelj prema Uredbi i čl. 46. st. 1. ZMPP-a te čl. 27. i 47. ZPP-a radi naplate svoje tražbine nije mogao pokrenuti postupak pred sudom Republike Hrvatske, već u onoj državi u kojoj tuženik ima domicil, a to očito nije Republika Hrvatska, već nadležno tijelo u Švicarskoj, gdje tuženik ima prebivalište.
U Splitu, 3. siječnja 2025. godine
S U D A C
Julijana Ponoš
Pouka o pravnom lijeku: Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi u roku od 15 dana, od dana dostave pisanog otpravka ovog rješenja, putem ovog suda, u tri primjerka.
DNA:
- tužitelju
