Poslovni broj:Pr-96/2023-11
Republika Hrvatska
Općinski sud u Osijeku
Europska avenija 7
31000 Osijek
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Osijeku, po sutkinji Lidiji Šmit, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice GO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Krešimiru Arambašiću, odvjetniku iz Osijeka, protiv tuženika Dječji vrtić Radost Darda, OIB: 27376719435, zastupanog po punomoćniku Ivanu Jukiću, odvjetniku iz Osijeka, radi utvrđivanje nedopuštenosti otkaza, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 21. studenog 2024., u prisutnosti tužiteljice osobno uz punomoćnika Krešimira Arambašića, odvjetnika iz Osijeka i punomoćnicu tuženika IO, odvjetničke vježbenice kod odvjetnika Ivana Jukića iz Osijeka, nakon donošenja i objave dana 3. siječnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I/ Utvrđuje se da je odluka tuženika o otkazu ugovora o radu tužiteljici od 31. kolovoza 2015. nedopuštena i nezakonita. Raskida se ugovor o radu sklopljen dana 1.ožujka 2015. za radno mjesto odgojitelj predškolske djece između tužiteljice GO i tuženika Dječji vrtić Radost, Darda sa danom 22. ožujka 2018. godine
II/ Nalaže se tuženiku Dječji vrtić Radost, Darda, OIB: 27376719435, Darda, Ulica Žrtava domovinskog rata 77/a, da tužiteljici GO, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], isplati na ime naknade štete 3 (tri) prosječne bruto mjesečne plaće radnog mjesta odgojiteljice u ukupnom iznosu od 1.939,39 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.
III/ Nalaže se tuženiku da plati tužiteljici parnične troškove u iznosu od 5.500,00 eura skupa sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenja prvostupanjske odluke pa do isplate prema koja se određuje se, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, s tim da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.
IV/ U preostalom dijelu zahtjeva za naknadom parničnog troška tužiteljica se odbija.
Obrazloženje
1.Tužiteljica u tužbi podnesenoj po punomoćniku i tijekom postupka navodi da je s tuženikom kao poslodavcem zaključila ugovor o radu dana 1. ožujka 2015. kojim je ugovoreno da će tužiteljica obavljati poslove ravnatelja tuženika 20 sati tjedno te pored toga poslove radnog mjesta odgajatelja predškolske djece 20 sati tjedno za koji posao je ugovoren probni rad. Dana 31. kolovoza 2015. tuženik je donio odluku o otkazu ugovora o radu kojim je otkazao tužiteljici ugovor o radu koji je zaključen za radno mjesto odgajateljice 20 sati tjedno jer nije zadovoljila na probnom radu. Dana 7. rujna 2015. tužiteljica je razriješena s mjesta ravnateljice tuženika od strane Općine Darda osnivača tuženika. Tužiteljica predlaže donošenje presude kojim se utvrđuje da je odluka tuženika o otkazu ugovora o radu tužiteljici 31. kolovoza 2015. nezakonita i nedopuštena, te da sud naloži tuženiku da tužiteljicu vrati na posao i to na radno mjesto odgojitelj predškolske djece na posao na pola radnog vremena te da joj prizna sva radna prava iz radnog odnosa temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 1. ožujka 2015. kao da prestanka radnog odnosa nije niti bilo u roku od 8 dana uz naknadu prouzročenog parničnog troška ili alternativno da se utvrdi da je odluka tuženika o otkazu ugovora o radu tužiteljici 31. kolovoza 2015. nezakonita i nedopuštena te se raskida ugovor o radu sklopljen 1. ožujka 2015. za radno mjesto odgajatelj predškolske djece između tužiteljice i tuženika s danom donošenja prvostupanjske presude te da se tužiteljice priznaju sva radna prava iz radnog odnosa temeljem ugovora o rad od 1. ožujka 2015. kao da prestanka radnog odnosa nije niti bilo, a sve do sudskog raskida ugovora o radu te da tuženik isplati tužiteljici na ime naknade šteke 5 prosječnih mjesečnih plaća radnog mjesta odgajateljice u iznosu od 24.353,85 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate ili alternativno da se utvrdi da je radni odnos iz ugovora o radu od 1. ožujka 2015. prestao dana 8. rujna 2015. kao da prestanka radnog odnosa nije niti bilo, a sve do 8. rujna 2015. uz naknadu prouzročenog parničnog troška. Presudom Općinskog suda u Osijeku broj Pr-949/2015-19 od 28. ožujka 2017. odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan, a povodom žalbe tužiteljice Županijski sud u Splitu rješenjem broj Gž R-455/2017 od 30. svibnja 2017. ukinuo je presudu Općinskog suda u Osijeku broj Pr-949/2015-19 od 28. ožujka 2017. te je predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. U ponovljenom postupku presudom Općinskog suda u Osijeku broj Pr-295/2017-15 od 8. ožujka 2019. prihvaćen je tužbeni zahtjev tužiteljice kojom te utvrđuje da je odluka tuženika o odluci otkaza o radu tužiteljici od 31. kolovoza 2015. ništetna te se raskida ugovor o radu sklopljen dana 1. ožujka 2015. za radno mjesto odgajatelj predškolske djece između tužiteljice i tuženika s danom 22. ožujka 2018. te je naloženo tuženika da tužiteljici isplati na ime naknade štete tri prosječne bruto mjesečne plaće radnog mjesta odgojiteljice u ukupnom iznosu od 14.612,31 kn za zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate uz naknadu prouzročenog parničkog troška u iznosu od 17.500,00 kn uz zateznu kamatu počev od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate. Povodom žalbe tuženika presudom i rješenjem Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-394/2019-2 od 18. ožujka 2021. preinačena je presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pr- 295/2017-15 od 8. ožujka 2019. na način da je kao neosnovan odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice te je rješenjem ukinuta odluka o parničnom trošku iz izreke spomenute presude. Povodom revizije tužiteljice podnesene protiv drugostupanjske presude Županijskog suda u Splitu Vrhovni sud Republike Hrvatske presudom i rješenjem broj Rev-841/2021-3 od 5. travnja 2023. odbija reviziju tužiteljice kao neosnovanu, dok je revizija tužiteljice podnesene protiv odluke o troškovima postupka odbačena kao nedopuštena. U obrazloženju spomenute odluke navodi se da samom činjenicom otkazivanja ugovora o radu zbog ocjene da nije zadovoljila na probnom radu tužiteljica nije šikanirana niti diskriminirana od strane tuženika, a koje razloge tužiteljice navodi kao razloge ništetnosti odluke o otkazu, a što nije utvrđeno. Naime, činjenični navodi tužbe o šikanoznom i diskriminatornom postupanju tuženika odnose se na alternativno postavljena tužbenog zahtjeva kojim je tužiteljice zahtijevala utvrđenje spornog otkaza nezakonitim i nedopuštenim iz razloga što je netočno da nije zadovoljila na probnom radu pa stoga isti nisu odlučujući za predmetnu odluku već za odluku o alternativnom tužbenom zahtjevu o kojom će sukladno uputi drugostupanjskog suda prvostupanjski sud odlučiti u nastavku postupka. U ponovljenom postupku tužiteljica predlaže donošenje presude kojom se utvrđuje da je odluka tuženika o otkazu ugovora o radu tužiteljici od 31. kolovoza 2015. nedopuštena i nezakonita te se raskida ugovor o radu sklopljen dana 1. ožujka 2015. za radno mjesto odgajatelj predškolske djece između tužiteljice i tuženika s danom 22. ožujka 2018. i naloži tuženiku da isplati tužiteljici na ime naknade štete 3 prosječne bruto mjesečne plaće radnog mjesta odgajateljice u ukupnom iznosu od 1.939,39 eura za zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate uz naknadu prouzročenog parničkog troška ili alternativno (otkazni rok) da se utvrdi da je radni odnos iz ugovora o radu od 1. ožujka 2015. tužiteljice kod tuženika prestao dana 8. rujna 2015. te da se tužiteljice priznaju sva radna prava iz radnog odnosa temeljem ugovora o radu od 1. ožujka 2015. kao da prestanka radnog odnosa nije niti bilo, a sve do 8. rujna 2015. uz naknadu prouzročenog parničnog troška. Navodi da je u tužbi postavila više alternativnih tužbenih zahtjeva te da je prvotni tužbeni zahtjev na ništetnost odluke tuženika o otkazu ugovora o radu pravomoćno odbijen te da se ovaj postupak nastavlja nadalje po zahtjevu tužiteljice da je odluka o otkazu ugovora o radu nedopuštena i nezakonita te da se ugovor o radu sudski raskine s danom 22. ožujka 2018. uz kondemnaciju tuženiku da isplati naknadu štete tužiteljici u visini 3 plaće. Naime, tuženik je donio odluku o otkazu ugovora o radu dana 28. kolovoza 2015. koju odluku o otkazu je tužiteljici uručio dana 31. kolovoza 2015. od dana kada odluka djeluje te je s tim danom 31. kolovoza 2015. tužiteljicu i odjavio što je nezakonito jer nije poštivao otkazni rok od 7 dana sukladno čl. 10 stavak 10. Zakona o radu da je odluka i u tom dijelu nezakonita jer je u tom slučaju radni odnos tužiteljici trebao prestati 8. rujna 2015. Ukoliko sud odbije tužiteljicu s tužbenim zahtjevom na nedopuštenost otkaza i sudskog raskida ugovora o radu tada predlaže da se dan prestanka ugovora o radu uz poštovanje otkaznog roka utvrdi s danom 8. rujna 2015. te da se tužiteljici priznaju sva radna prava iz radnog odnosa temeljem predmetnog ugovora o radu kao da prestanka radnog odnosa nije niti bilo, a sve do navedenog datuma. Naime tužiteljica od stane osnivača vrtića Općine Darda smijenjena s funkcije ravnateljice vrtića te je nadalje dobila i otkaz ugovora o radu na radno mjesto odgajateljice što je ovdje i spor, a sve pod obrazloženjem da nije zadovoljila na probnom radu odgajateljice, a tužiteljice tvrdi da nije točno da nije zadovoljila na probnom radu odgajateljice te da je motiv otkaza ugovora o radu isključivo i samo šikana i diskriminacija, a ne nezadovoljavanje na probnom radu. Sukladno tome ukoliko je do otkaza ugovora o radu došlo do diskriminacije šikanoznih i sličnih elemenata od strane poslodavca tada radnik ima pravo navedeno dokazivati u kojem slučaju se ne primjenjuju odredbe zakona o radu u smislu da je dovoljna diskreciona odluka poslodavca te da samo navede da radnik nije zadovoljio na probnom radu bez obrazloženja. Naime tužiteljice je u vrijeme dobivanja otkaza bila osoba s više od 28 godina radnog staža na radnom mjestu odgajateljice predškolske djece i nikada i nigdje nije bilo pritužbi na njezin rad, a što proizlazi i iz iskaza saslušanih svjedoka AO, FO, HO, GOA, dok iz iskaza UO zaposlenici u [adresa] kod načelnika DO koja je i potpisala odluku o otkazu ugovora o radu tužiteljici, proizlazi da ista praktički niti ne zna zašto je tužiteljica u osnovi i dobila otkaz već samo navodi da nije zadovoljila na probnom radu, ali zašto ne zna ništa, ujedno iskazujući da je zaposlenica vrtića ŽO koja je kćerka načelnika Općine Darda imala problema s tužiteljicom u vezi klima uređaja. Iz iskaza JO, predsjednika upravnog vijeća tuženika koji je tužiteljici dao otkaz proizlazi da ne zna zašto otkaz nije obrazložen, ali da misli zbog poremećenih međuljudskih odnosa, no da je odnos tužiteljice prema djeci bio korektan i ne zna dali se netko od roditelja žalio na tužiteljicu. Iz iskaza svjedoka DO, načelnika [adresa] i oca zaposlenice vrtića PO, proizlazi da je bio upoznat od strane svoje kćerke PO da je ista imala problem s tužiteljicom jer joj tužiteljica nije ugradila klima uređaj. Upravo iz iskaza ovih svjedoka među kojim su i svjedoci tuženika, njegovi zaposlenici jasno proizlazi da je tužiteljica savjesno i stručno obavljala svoj posao odgajateljice međutim odluka tuženika da nije zadovoljila na probnom radu u suprotnosti je sa svim dokazima. Tužiteljica ističe da je odluka tuženika isključivo šikanozne i diskriminatorne prirode iz razloga što nije odgovarala zaposlenici vrtića TO koja je kćerka načelnika Općine Darda, koja Općina je i osnivač vrtića budući jer je tužiteljica kao ravnateljica bila nadređena TO koja je zaposlena u vrtiću na radnom mjestu referenta i koja je u osnovi bila ravnateljica u sjeni, ponašala se slobodno kao je vrtić njezino privatno vlasništvo, pa tako nije dolazila na posao u radno vrijeme, odlazila je ranije, pušila je, sve akte i druge dokumente vrtića je držala zaključano u svom ormaru u kancelariji, a tužiteljici kao ravnateljici nije davala pristup dokumentima, bilo kakva nužna poslovna komunikacija s ravnateljicom je obavljana putem e-maila jer je ista odbijala razgovarati s tužiteljicom kao ravnateljicom, pila je kave satima, bila po bolovanjima i nije dostavljala doznake o bolovanju niti se uopće javljala da je na bolovanju što je tužiteljica sve to tolerirala znajući kakav je položaj PO, a do kulminacije dolazi nakon što tužiteljica nije ugradila klima uređaj TO jer nije imala u proračunu vrtića novaca budući da je financijsko stanje vrtića u trenutku kada je postala ravnatelj bila katastrofalno te se zbog ne ugradnje klime pokreće i izmišljeni proces da tužiteljica nije zadovoljila na probnom radu što su ustvari realni razlozi i motivi otkaza ugovora o radu tužiteljici. Zbog diskriminatornog ponašanja tuženika tužiteljica je bila stavljena u nepovoljniji položaj u odnosu na bilo koju drugu osobu, a u konkretnom slučaju ŽO kao kćerka načelnika Općine i zaposlenica u vrtiću imala je i realno povlašten položaj i nakon što je došla u konflikt s tužiteljicom nije ŽO dobila otkaz već tužiteljica te se apsolutno radi o situaciji šikanozne prirode. Predlaže dopunski saslušati tužiteljicu i svjedoka ŽO.
2. Tuženik se po punomoćniku protivio tužbi i tužbenom zahtjevu tužiteljice, te ostao kod svih navoda iz odgovara na tužbu i tijekom postupka te se protivio dokaznim prijedlozima tužiteljice.
3. Sud je prihvatio prijedlog punomoćnika tužitelja sa dopunskim saslušanjem tužiteljice i saslušanjem svjedoka PO.
4. Dopunski saslušana na ročištu od 21. studenog 2024. tužiteljica je u cijelosti ostala pri svom iskazu danom 22. siječnja 2019., s tim da dodaje da je pola radnog vremena radila kao odgajateljica i u isto vrijeme je s njom bila još jedna njegovateljica, a treća je bila još jedna odgojiteljica koja je radila u drugoj smjeni i njihovo radno vrijeme se preklapalo u periodu od 9,30 do 10,30. Prilikom obavljanja posla odgajateljice nije imala nikakvih pritužbi roditelja na svoj rad s djecom jasličke dobi, odnosno djecom do 3 godine. S kolegicom RO koja je bila njegovateljica i s kolegicom AO koja je bila odgajateljica se dobro slagala i nije bilo pritužbi na njezin rad kao odgajateljice ni sa njihove strane koliko je tužiteljici poznato. Da je bilo pritužbi od strane roditelja ili od strane radnih kolegica tužiteljica bi morala dobiti napismeno te primjedbe, no međutim istih nije bilo. Sa svima je bila u dobrim odnosima, jedino je imala problema s PO, koja je radila u administraciji, a ista je bila kćerka načelnika [adresa], DO. Problemi u komunikaciji sa ŽO su bili isključivo vezani za njezin posao ravnatelja, jer je bila nezadovoljna njezinim odlukama vezanim za zapošljavanje djelatnika i vođenjem ustanove, jer je smatrala da tužiteljica treba samo potpisivati odluke upravnog vijeća gdje je ona bila zapisničar i vodila je sve dokumente koji su bili kod nje u ormaru, tako da tužiteljica nije imala pristup istima bez njenog prisustva, a u odsutnosti iste, dokumente je zaključavala, iako je tužiteljica kao ravnatelj bila ovlaštena i njoj bila nadređena za pristup navedenoj dokumentaciji. U odnosu na njezin rad odgajateljice, ŽO nije ulagala nikakve primjedbe, odnosno tužiteljici to nije poznato je li eventualno imala neke pritužbe izvan njezinog i njenog radnog mjesta. Naime, ŽO je isključivo s tužiteljicom komunicirala putem maila iako su radile zajedno i to ured do ureda, odnosno soba do sobe udaljeno 3 metra. Budući da je tužiteljica bila na probnom radu kao odgajateljica i kao ravnateljica na rok od 6 mjeseci, dobila je otkaz za radno mjesto odgajateljice i to 31. kolovoza 2015, odnosno tada joj je uručen taj otkaz i s tim danom je odjavljena, a razrješenje za radno mjesto ravnateljice nekoliko dana kasnije. Kao odgajateljica ravnateljica prije nego što se zaposlila kod tuženika, imala je oko 28 godina radnog staža, a sad je zaposlena od ožujka 2018. u Dječjem vrtiću Osijek koji obuhvaća 22 vrtića. Na njezin rad nikada nije bili primjedbi niti kao odgojiteljice niti kao ravnateljice iako je od 2018. samo zaposlena kao odgojiteljica. Tužiteljica objašnjava da su se konflikti s ŽO odnosili na odlazak iste na bolovanje, a da se ne javi i često nije dostavljala doznake, odnosno dostavljala ih je naknadno nakon tužiteljičinih primjedbi da ih dostavi, pušila je ispred vrtića iako je u okolici vrtića strogo zabranjeno pušenje, bilo je konflikta zbog ugradnje klime koju je tražila da joj se ugradi, dolazila je na posao kad je htjela, odnosno kasnila je na posao i odlazila kad je htjela, išla je na poštu svojim osobnim automobilom iako za to nije bilo potrebe, te je za to naplaćivala korištenje osobnog automobila u svrhu obavljanja djelatnosti. Tužiteljica je tražila da se promijeni dobavljač potrošnog materijala za vrtić jer je vlasnik firme dobavljača bio predsjednik upravnog vijeća JO, čemu se protivila ŽO, navodeći da je odluka donesena prije, a i taj potrošni materijal je bio skuplji nego potrošni materijal drugih dobavljača. Sastanke upravnih vijeća je dogovarala ŽO mada u pravilniku piše da dnevni red i točke dnevnog reda dogovara ravnatelj i predsjednik upravnog vijeća. Zadnje upravno vijeće je upravo sazvala ŽO, a tužiteljica nije ni pozvana, te su na tom vijeću donijeli odluku o prijedlogu za razrješenje tužiteljice kao ravnateljice. Tužiteljica ništa nije mogla organizirati što je željela radi poboljšavanja rada u vrtiću budući se ŽO u sve miješala i prijetila tatom koji je bio načelnik općine.
Navodi da je u vrtiću provedena anonimna anketa svih djelatnika osim tužiteljičinog supruga koji je također radio u vrtiću i to na mjestu domara, a u anketi su postavljana pitanja je li tužiteljica zadovoljila na probnom radu ravnatelja, a nije formirana komisija ili nekakvo povjerenstvo za utvrđivanje rezultata ankete, već su rezultati objavljeni drugi dan, a otvorene omotnice su odnijele UO i ŽO, te s toga smatra da su rezultati ankete namješteni.
5. Sud je u cijelosti povjerovao u iskaz tužiteljice budući je isti dan uvjerljivo, logično i okolnosno.
6. Svjedok ŽO iako uredno pozvana u ponovljenom postupku četiri puta nije pristupila na zakazana ročišta, a dva puta je izvijestila sud da nije u mogućnosti pristupiti na zakazana ročišta no nije dostavila dokaz iz kojih razloga.
7. Na temelju provedenih dokaza utvrđeno je da je tuženik tužiteljici otkazao ugovor o radu zbog nezadovoljavanja tužitelja u ugovorenom probnom roku, a što je poseban razlog za otkaz propisan člankom 53. stavak 8. Zakona o radu u kojem se navodi da nezadovoljavanje radnika na probnom radu predstavlja posebno opravdan razlog za otkaz ugovora o radu koji se radniku može otkazati tijekom njegovog trajanja, a najkasnije zadnjeg dana probnog rada. Stavkom 9. istog članka propisano je da se na otkaz iz stavka 8. ovog članka ne primjenjuju odredbe ovog Zakona o otkazu ugovora o radu, osim članka 120., članka 121. stavak 1. i članka 125. ovog Zakona. Stavkom 10. istog članka propisano je da je otkazni rok kod ugovorenog probnog rada najmanje jedan tjedan. Člankom 120. stavak 1. istog Zakona propisano je da otkaz mora biti u pisanom obliku, a stavkom 2. istog članka propisano je da poslodavac mora u pisanom obliku obrazložiti otkaz dok je stavkom 3. istog članka propisano da se otkaz mora dostaviti osobi kojoj se otkazuje. Člankom 121. stavak 1. istog Zakona propisano je da otkazni rok počinje teći od dana dostave otkaza ugovora o radu. Člankom 125. stavak 1. istog Zakona propisano je da ako sud utvrdi da otkaz poslodavca nije dopušten, a radniku nije prihvatljivo nastaviti radni odnos, sud će na zahtjev radnika odrediti dan prestanka radnog odnosa i dosuditi mu naknadu štete u iznosu od najmanje tri, a najviše osam propisanih ili ugovorenih mjesečnih plaća tog radnika, ovisno o trajanju radnog odnosa, starosti te obavezama uzdržavanja koje terete radnika. Stavkom 3. istog članka propisano je da poslodavac i radnik mogu zahtjev za prestanak ugovora o radu na način iz stavka 1. i 2. ovog članka podnijeti do zaključenja glavne rasprave pred sudom prvog stupnja. Otkazivanje ugovora o radu zbog nezadovoljstva poslodavca radom radnika unutar probnog roka predstavlja opravdan razlog za otkaz ukoliko taj otkaz nije diskriminirajući ili šikanozni.
8. Kako tuženik nije poštivao otkazni rok od jedan tjedan iz članka 53. stavak 10. Zakona o radu budući je odluku o otkazu ugovora o radu od 28. kolovoza 2015. tužiteljici uručio dana 31. kolovoza 2015. od kada odluka djeluje te je s tim danom i odjavio tužiteljicu, to je u tom dijelu odluka o otkazu ugovora o radu nezakonita.
9. Iz iskazanih izjava svjedoka AO, FO, HO, GOA je utvrđeno da nije bilo pritužbi niti prigovora na rad tužiteljice kao odgojiteljice, dok iz iskaza svjedoka UO i JO slijedi da isti ne znaju razloge zašto je tužiteljica dobila otkaz već samo da nije zadovoljila na probnom radu, a svjedok JO misli zbog poremećenih međuljudskih odnosa no da je odnos tužiteljice prema djeci bio korektan i nije mu poznato je li se netko od roditelja žalio na tužiteljicu.
10. Iskaz svjedoka DO, načelnika [adresa] i oca zaposlenice vrtića PO sud nije posebno ocijenio budući isti nema neposrednih saznanja o radu tužiteljice kao odgajateljice već samo o radu tužiteljice kao ravnateljice u dijelu u kojem je njegova kćerka ŽO imala problem s tužiteljicom jer joj ista nije ugradila klima uređaj.
11. Sud je u cijelosti prihvatio iskaz tužiteljice u dijelu u kojem navodi šikanozno ponašanje PO, na način da s istom nije komunicirala osim preko e-maila iako su radile ured do ureda, uskraćivala joj pristup dokumentaciji vrtića koju je držala zaključanu u ormaru svog ureda, a tužiteljica je imala pristup navedenoj dokumentaciji vrtića samo u prisutnosti PO, ista je dolazila na posao kad je htjela i odlazila s posla kad je htjela, nije se javljala da je na bolovanju i nije dostavljala doznake o bolovanju ili ih je dostavljala naknadno po zahtjevu tužiteljice, bila nezadovoljna odlukama tužiteljice vezanim za zapošljavanje djelatnika i vođenjem ustanove smatrajući da tužiteljica treba samo potpisivati odluke upravnog vijeća gdje je ona bila zapisničar, protivila se promijeni dobavljača potrošnog materijala navodeći da je odluka donesena prije, iako je potrošni materijal bio skuplji nego potrošni materijal drugih dobavljača, dogovarala sastanke upravnih vijeća iako u pravilniku piše da dnevni red i točke dnevnog reda dogovara ravnatelj i predsjednik upravnog vijeća, a zadnje upravno vijeće je upravo sazvala ŽO, a tužiteljica nije ni pozvana, te su na tom vijeću donijeli odluku o prijedlogu za razrješenje tužiteljice kao ravnateljice,
12. Kako tužiteljica nije mogla organizirati poboljšavanja rada u vrtiću jer se ŽO miješala u posao tužiteljice i prijetila tatom koji je bio načelnik Općine, to sud smatra da je zbog šikanoznog ponašanja PO prema tužiteljici otkaz tužiteljici zbog nezadovoljenja na probnom radu nedopušten, a tuženik nije dokazao suprotno, pa je temeljem odredbi članka 53. stavak 1. u svezi s člankom 125. Zakona o radu sud prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice kojim se utvrđuje da je odluka tuženika o otkazu ugovora o radu tužiteljice od 31. kolovoza 2015. nedopuštena i nezakonita te da se raskida ugovor o radu sklopljen dana 1. ožujka 2015. za radno mjesto odgajatelj predškolske djece između tužiteljice i tuženika s danom 22. ožujka 2018. te nalaže tuženiku isplatiti na ime naknade štete tužiteljici tri prosječne bruto mjesečne plaće za radno mjesto odgojiteljicu ukupnom iznosu od 1.939,39 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude pa sve pobliže opisano pod I/ i II/ odluke presude. Tužiteljica tijekom postupka nije učinila vjerojatnim da je otkazivanje ugovora o radu uvjetovano kojom od diskriminatornih osnova.
13. Odluka suda o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13), te su tužiteljici priznati i dosuđeni troškovi sukladno Tarifi o naknadama i nagradama za rad odvjetnika, te priloženom troškovniku i vrijednosti predmeta spora (budući se radi o procjenjivom predmetu VPS 1.939,39 eura). Tužiteljici je priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 eura, te za podnesak od 11.11.2015., 16.10.2017., 2.5.2018., 10.11.2024. u iznosu od 200,00 eura za svaki podnesak, za žalbu od 3.4.2017. 250,00 eura, za reviziju od 25.5.2021. iznos 250,00 eura, za ročišta 27.4.2016., 6.7.2016., 9.9.2016., 28.10.2016., 3.1.2017., 23.2.2017., 19.10.2017., 8.12.2017., u iznosu od 200,00 eura za svako ročište, zastupanje na ročištima od 08.02.2018., 22.03.2018., u iznosu od 100,00 eura za svako ročište, za zastupanje na ročištima od 23.10.2018. i 22.1.2019., 15.02.2024., u iznosu od 200,00 eura za svako ročište, za zastupanje na ročištima od 19.04.2024., 12.06.2024., i 19.09.2024. u iznosu od 100,00 eura za svako ročište, za zastupanje na ročištu od 21.11.2024. u iznosu od 200,00 eura na koje iznose je obračunat PDV od 25% u ukupnom iznosu od 1.100,00 eura što čini ukupno priznat priznat trošak u ukupnom iznosu od 5.500,00 eura stoga odluka kao pod III/ izreke presude.
14. U preostalom dijelu zahtjev tužiteljice za naknadom troška podneskom od 20. prosinca 2016. i 1. listopada 2023. u iznosu od 200,00 eura za svaki podnesak uz pripadajući PDV od 25% se odbija kao neosnovan budući je isti nepotreban trošak, stoga odluka kao pod IV/ izreke presude.
U Osijeku, 3. siječnja 2025.
SUTKINJA
Lidija Šmit
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo žalbe. Žalba se podnosi putem ovog suda nadležnom Županijskom sudu u roku od 15 dana. Za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu presude rok za žalbu teče od dana objave presude, a za stranku koja nije uredno obaviještena o ročištu za objavu presude rok za žalbu teče od dana primitka pisanog otpravka presude.
DOSTAVITI:
1. Punomoćniku tužiteljice
2. Punomoćniku tuženika
