REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl.br. Pr-558/2023-29

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Danijeli Marotti Andrić, u pravnoj stvari tužiteljice ČE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Marku Gracinu, odvjetniku iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Marko Gracin & Vatroslav Šego u Zagrebu, protiv tuženika Zagrebačkog električnog tramvaja d.o.o., Zagreb, Ozaljska 105, OIB: 82031999604, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 12. studenoga 2024., u nazočnosti tužiteljice osobno, zamjenika punomoćnika tužiteljice ĐE, odvjetničkog vježbenika i punomoćnice tuženika HE, Su-198/23, 3. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Zagrebačkom električnom tramvaju d.o.o., Zagreb, Ozaljska 105, OIB: 82031999604, u roku od 15 dana isplatiti tužiteljici ČE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 3.065,95 eura bruto uvećano za zakonske kamate koje teku:

- za studeni 2018. na iznos od 97,54 eura od 11. prosinca 2018. do isplate,

- za prosinac 2018. na iznos od 102,14 eura od 11. siječnja 2019. do isplate,

- za siječanj 2019. na iznos od 114,37 eura od 11. veljače 2019. do isplate,

- za veljaču 2019. na iznos od 97,05 eura od 11. ožujka 2019. do isplate,

- za ožujak 2019. na iznos od 100,42 eura od 11. travnja 2019. do isplate,

- za travanj 2019. na iznos od 104,53 eura od 11. svibnja 2019. do isplate,

- za svibanj 2019. na iznos od 114,09 eura od 11. lipnja 2019. do isplate,

- za lipanj 2019. na iznos od 98,26 eura od 11. srpnja 2019. do isplate,

- za srpanj 2019. na iznos od 112,53 eura od 11. kolovoza 2019. do isplate,

- za kolovoz 2019. na iznos od 107,00 eura od 11. rujna 2019. do isplate,

- za rujan 2019. na iznos od 101,61 eura od 11. listopada 2019. do isplate,

- za listopad 2019. na iznos od 109,43 eura od 11. studenog 2019. do isplate,

- za studeni 2019. na iznos od 108,96 eura od 11. prosinca 2019. do isplate,

- za prosinac 2019. na iznos od 112,71 eura od 11. siječnja 2020. do isplate,

- za siječanj 2020. na iznos od 118,21 eura od 11. veljače 2020. do isplate,

- za veljaču 2020. na iznos od 108,32 eura od 11. ožujka 2020. do isplate,

- za ožujak 2020. na iznos od 105,90 eura od 11. travnja 2020. do isplate,

- za travanj 2020. na iznos od 91,00 eura od 11. svibnja 2020. do isplate,

- za svibanj 2020. na iznos od 98,50 eura od 11. lipnja 2020. do isplate,

- za lipanj 2020. na iznos od 102,82 eura od 11. srpnja 2020. do isplate,

- za srpanj 2020. na iznos od 119,35 eura od 11. kolovoza 2020. do isplate,

- za kolovoz 2020. na iznos od 114,38 eura od 11. rujna 2020. do isplate,

- za rujan 2020. na iznos od 116,01 eura od 11. listopada 2020. do isplate,

- za listopad 2020. na iznos od 92,41 eura od 11. studenog 2020. do isplate,

- za studeni 2020. na iznos od 0,23 eura od 11. prosinca 2020. do isplate,

- za prosinac 2020. na iznos od 0,26 eura od 11. siječnja 2021. do isplate,

- za siječanj 2021. na iznos od 0,23 eura od 11. veljače 2021. do isplate,

- za veljaču 2021. na iznos od 0,22 eura od 11. ožujka 2021. do isplate,

- za ožujak 2021. na iznos od 0,26 eura od 11. travnja 2021. do isplate,

- za travanj 2021. na iznos od 0,25 eura od 11. svibnja 2021. do isplate,

- za svibanj 2021. na iznos od 0,23 eura od 11. lipnja 2021. do isplate,

- za lipanj 2021. na iznos od 0,25 eura od 11. srpnja 2021. do isplate,

- za srpanj 2021. na iznos od 0,25 eura od 11. kolovoza 2021. do isplate,

- za kolovoz 2021. na iznos od 0,25 eura od 11. rujna 2021. do isplate,

- za rujan 2021. na iznos od 0,25 eura od 11. listopada 2021. do isplate,

- za listopad 2021. na iznos od 0,35 eura od 11. studenog 2021. do isplate,

- za studeni 2021 na iznos od 0,37 eura od 11. prosinca 2021. do isplate,

- za prosinac 2021. na iznos od 0,39 eura od 11. siječnja 2022. do isplate,

- za siječanj 2022. na iznos od 0,35 eura od 11. veljače 2022. do isplate,

- za veljaču 2022. na iznos od 0,34 eura od 11. ožujka 2022. do isplate,

- za ožujak 2022. na iznos od 67,71 eura od 11. travnja 2022. do isplate,

- za travanj 2022. na iznos od 94,61 eura od 11. svibnja 2022. do isplate,

- za svibanj 2022. na iznos od 113,85 eura od 11. lipnja 2022. do isplate,

- za lipanj 2022. na iznos od 127,02 eura od 11. srpnja 2022. do isplate,

- za srpanj 2022. na iznos od 110,75 eura od 11. kolovoza 2022. do isplate, po stopi koja se do 31. prosinca 2022., određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak.

II. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu koji se odnosi na isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku Zagrebačkom električnom tramvaju d.o.o., Zagreb, Ozaljska 105, OIB: 82031999604, da tužiteljici ČE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana, naknadi troškove parničnog postupka, u iznosu od 1.062,50 eura, uvećano za zatezne kamate koje na taj iznos teku od 3. siječnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

IV. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom parničnog troška za preostali iznos preko dosuđenog.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je od 2. studenoga 2018. godine zaposlenica tuženika. Navodi da je temeljem Ugovora o radu od 29. listopada 2018. bila zaposlena na određeno vrijeme na radnom mjestu „Vozač tramvaja I“, šifra radnog mjesta ZS191, Tramvajski promet Dubrava, nakon čega je s poslodavcem sklopila još dva ugovora za isto radno mjesto i to Ugovor na određeno od 15. listopada 2019. te Ugovor na neodređeno vrijeme od 11. studenoga 2019. Nadalje, tužiteljica je 28. srpnja 2022. sklopila novi Ugovor o radu na neodređeno za radno mjesto „Vozač tramvaja III“, šifra radnog mjesta ZS193, međutim, u naravi se radi o istom radnom mjestu te tužiteljica od kada je zasnovala radni odnos do danas, radi na istom radnom mjestu s identičnim radnim zadacima. U skladu s odredbom čl. 6. i 7. Ugovora o radu sklopljenih 29. listopada 2018., 15. listopada 2019. te 11. studenoga 2019. određeno je kako će se radnici, ovdje tužiteljici, obračunavati i isplaćivati plaća prema koeficijentu složenosti poslova 2,20. Odredbom čl. 6. Ugovora o radu od 28. srpnja 2022. određeno je kako će se radniku isplaćivati plaća prema koeficijentu složenosti poslova 2,40. Temeljnim kolektivnim ugovorom za radnike u trgovačkom društvu Zagrebački holding d.o.o., Dodatkom V. Temeljnog kolektivnog ugovora te Pravilnikom o radu za društvo Zagrebački holding d.o.o. određeno je da osnovnu plaću radnika za puno radno vrijeme i normalni učinak čini zbroj umnoška osnovice i koeficijenta karakteristične skupine poslova i zadaća u koju je razvrstano radno mjesto na koje je radnik raspoređen, stalnog dodatka i dodatka na radni staž. Od trenutka zasnivanja radnog odnosa za radno mjesto vozača tramvaja, pa do danas, tužiteljica prometuje redovnim tramvajskim linijama tuženika koje su organizacijski raspoređene pod Tramvajski promet Dubrava. Tužiteljica je ustala ovom tužbom jer je u odnosu na druge radnike tuženika koji obavljaju isti posao bila diskriminirana u pogledu visine plaće budući joj se plaća obračunavala po koeficijentu 2,20. Vozačima tramvaja tuženika, dakle radnicima tuženika koji obavljaju iste radne zadatke kao i tužiteljica, plaća se nezakonito obračunava primjenom različitog koeficijenta. Dakle, nekim radnicima kod tuženika koji u naravi obavljaju iste poslove mjesečna plaća se obračunava primjenom koeficijenta 2,20, čime u konačnici ostvare bitno nižu plaću od drugih radnika, koji za isti takav obavljeni rad dobiju višu plaću zahvaljujući primjeni koeficijenta 2,40 prilikom obračuna plaće. Radno mjesto vozača tramvaja kod tuženika organizirano je kao rad u smjenama. Ovo podrazumijeva da prilikom dovršetka smjene jednog radnika, dakle, završetka vožnje tramvaja, dolazi do izmjene radnika te drugi radnik preuzima isti taj tramvaj i nastavlja ga voziti sve do završetka svoje smjene. Dakle, oba radnika u konkretnom slučaju voze isti tramvaj i obavljaju iste radne zadatke tijekom smjene. Radnici tuženika koji su zaposleni na radnom mjestu vozača tramvaja, prilikom primopredaje tramvaja potpisuju dokument Putni nalog. Iz Putnih naloga se vidi, među ostalim, koji je od vozača upravljao tramvajem, kojim su tramvajem upravljali te u kojem vremenu. Iz platnih lista tužitelja koje se dostavljaju razvidno je da se za radno mjesto tužiteljice, kao vozača tramvaja kod tuženika, ima primjenjivati koeficijent 2,4. Unatoč tome što i sam tuženik na platnoj listi naznačio da koeficijent za radno mjesto vozač tramvaja Tramvajski promet Dubrava iznosi 2,4, tužiteljici se, očito neosnovano i diskriminirajuće u odnosu na ostale radnike koji rade, vrši korekcija koeficijenta za - 0,2, te joj se plaća obračunava po koeficijentu 2,2. Tužiteljica ističe kako je Poslodavac dužan isplatiti jednaku plaću radnicima za jednak rad i rad jednake vrijednosti. Rad koji obavljaju vozači tramvaja kojima se plaća obračunava po koeficijentu 2,4 jednak je radu same tužiteljice kojoj se plaća obračunava po koeficijentu složenosti 2,2. Unatoč tome što je Ugovorom o radu određeno da se tužiteljici plaća obračunava i isplaćuje po koeficijentu 2,2, tuženik joj je dužan, s obzirom na sve ranije navedeno, obračunavati i isplaćivati plaću po koeficijentu 2,4.

1.1. Konačno uređenim tužbenim zahtjevom podneskom od 6. lipnja 2024., tužiteljica potražuje isplatu ukupnog iznosa od 3.065,95 eura bruto na ime razlike plaće, koji je razvrstan na pojedinačne mjesečne iznose glavnica, s pripadajućom zateznom kamatom koja teče od 11.-tog u narednom mjesecu za prethodni mjesec. Tužiteljica potražuje i naknadu parničnog troška sa zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva tužitelja. Navodi da je nesporno da je tužiteljica radnik kod tuženika temeljem Ugovora o radu. Sukladno Katalogu radnih mjesta po grupama složenosti poslova- grupa složenosti poslova V. (VKV,SSS) 2,11-2,40, a koji je sastavni dio Pravilnika o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta tuženika iz 2015. godine utvrđena su slijedeća radna mjesta: vozač tramvaja I – koeficijent složenosti poslova 2,20, vozač tramvaja II – koeficijent složenosti poslova 2,30, vozač tramvaja III – koeficijent složenosti poslova 2,40. Navedeni raspon koeficijenta složenosti poslova u skladu je s čl.71 TKU-a, a prema kojem se radno mjesto vozača svrstava u V. grupu složenosti poslova sa koeficijentom složenosti poslova od 2,11 – 2,40. Navedeni raspon koeficijenta složenosti poslova u skladu je s čl.70 KU-a iz 2019. u trenutno važećeg KU iz 2023., a prema kojem se radno mjesto vozača svrstava u II. grupu složenosti poslova sa koeficijentom složenosti poslova od 2,01 – 3,00. Tužiteljica prima plaću u skladu s koeficijentom radnog mjesta za koje je potpisala ugovor o radu. Suprotno navodima tužiteljice postoje razlike između svih vozača prema radnom iskustvu, vještinama i složenosti rada koji obavljaju. Predlaže u cijelosti odbiti tužbu i tužbeni zahtjev.

2.1. Podneskom od 6. svibnja 2024. tuženik u spis dostavlja obračun zatraženog potraživanja tužiteljice.

3. Sud je tijekom dokaznog postupka pročitao svu dokumentaciju koja prileži spisu, saslušani su svjedoci TE i AE te je saslušana tužiteljica kao stranka u postupku.

4. Ocjenom provedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8 Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice u pretežitom dijelu osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice kao radnice tuženika za isplatom razlike plaće između pripadajućeg koeficijenta složenosti 2,40 i obračunatog koeficijenta složenosti 2,20.

6. Između stranaka u postupku nije sporno da je tužiteljica zaposlenica tuženika te da je s tuženikom 29. listopada 2018. sklopila Ugovor o radu na određeno vrijeme za radno mjesto „Vozač tramvaja I“, Tramvajski promet Dubrava, zatim još dva ugovora za isto radno mjesto i to 15. listopada 2019. Ugovor o radu na određeno vrijeme te 11. studenog 2019. Ugovor o radu na neodređeno vrijeme. Nadalje, tužiteljica je 28. srpnja 2022. sklopila novi Ugovor o radu na neodređeno za radno mjesto „Vozač tramvaja III“, s ugovorenim koeficijentom složenosti poslova 2,40. U ugovoru o radu na određeno vrijeme od 29. listopada 2018. i od 15. listopada 2019. te u Ugovoru o radu na neodređeno vrijeme od 11. studenog 2019., koji su bili na snazi u utuženom razdoblju, tužiteljici je određen koeficijent složenosti poslova u visini od 2,20 na temelju kojeg je tuženik tužiteljici obračunavao i isplaćivao plaću. Među strankama također nije sporno da su prema kategorizaciji radnih mjesta kod tuženika, u Pravilniku o organizaciji radnih mjesta Zagrebačkog holdinga d.o.o. podružnice Zagrebački električni tramvaj, u prilogu broj 3., u grupi složenosti poslova V, kategorizirana radna mjesta ''Vozač tramvaja I'' s koeficijentom 2,20, zatim '' Č tramvaja II'' s koeficijentom 2,30, te ''Vozač tramvaja III'' s koeficijentom 2,40, čime je tuženik propisao različite visine plaće za ove kategorije vozača tramvaja. U postupku također nije sporno da je tuženik u utuženom razdoblju tužiteljici obračunavao i isplaćivao mjesečnu bruto plaću prema koeficijentu 2,20, što proizlazi iz isplatnih lista tuženika o isplati plaće tužiteljici za navedeno razdoblje. Nije sporno ni da prema Kolektivnom ugovoru tuženika isplata plaća kod tuženika dospijeva svakog desetog dana u mjesecu za prethodni mjesec. Nakon što je tuženik podneskom od 6. svibnja 2024. dostavio izračun razlike bruto plaće tužiteljice ukoliko bi njen koeficijent plaće bio 2,40, a tužiteljica podneskom od 6. lipnja 2024. prihvatila izračun tuženika i specificirala tužbeni zahtjev, među strankama nije sporna visina tužbenog zahtjeva, odnosno iznos razlike u bruto plaći koji bi pripao tužiteljici da je njen tužbeni zahtjev osnovan u visini od 3.065,95 eura.

7. U postupku je sporno jesu li poslovi na radnom mjestu ''Vozač tramvaja I'' i ''Vozač tramvaja III'' kod tuženika u naravi isti poslovi, u smislu čl. 91. Zakona o radu (Narodne novine broj: 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 64/23, dalje u tekstu: ZR), za koje je poslodavac dužan isplaćivati jednaku osnovnu plaću za jednak rad, odnosno ima li tužiteljica, slijedom toga, pravo na naknadu razlike u bruto plaći u iznosu razlike između koeficijenta 2,20 i 2,40 za utuženo razdoblje.

8. Iz platnih lista tuženika o isplati plaće tužiteljici za razdoblje od studenog 2018. do srpnja 2022. vidljivo je da je tuženik tužiteljici za cijelo razdoblje isplaćivao plaću prema koeficijentu složenosti poslova 2,20, s tim da je kao radno mjesto navedeno 03310 Vozač tramvaja TP Dubrava s koeficijentom 2,40, a zatim je navedena korekcija koeficijenta -0,20.

9. Svjedokinja TE u svom iskazu navodi da radi kod tuženika na radnom mjestu vozača tramvaja, kao i tužiteljica. Poslovi njenog radnoga mjesta podrazumijevaju vožnju tramvaja, prodaju karata, pregledava stanje u tramvaju, okretanje skretnica, komunikaciju s putnicima. Sve navedene poslove obavlja i tužiteljica. Obavljala je mentorstvo mlađim kolegama, a za što bi dobila dodatak na plaću za mentorstvo. U utuženom periodu koeficijent svjedoka bio je 2,40.

10. Svjedok AE svom iskazu također navodi da radi kao vozač tramvaja kod tuženika te da iste poslove obavlja i tužiteljica. U utuženom razdoblju svjedok je imao koeficijent 2,40, a sadržajno nije postojala nikakva razlika u poslovima koje je on obavljao i poslovima koje je obavljala tužiteljica. Svjedok je naveo da je u dva navrata bio mentor mlađim kolegama, a za obavljeno mentorstvo tuženik kao poslodavac mu je isplatio dodatak na plaću.

11. Tužiteljica u svom iskazu navodi da je zaposlena kod tuženika od 2018., a radi na radnom mjestu vozača tramvaja. Poslovi njenog radnoga mjesta podrazumijevaju vožnju tramvaja, prodaju karata, pregledava stanje u tramvaju, okretanje skretnica, komunikaciju s putnicima. Sve navedene poslove obavljaju svi vozači tramvaja te nema razlike među njima osim u slučaju kada netko obavlja mentorstvo, a u tom slučaju mu je odobren dodatak na plaću. Koeficijent složenosti poslova u utuženom periodu joj je bio odobren u iznosu od 2,20, a sada taj koeficijent iznosi 2,60 kojeg je dobila u travnju 2024.

12. Sud je iskaze saslušanih svjedoka TE i AE, kao i iskaz tužiteljice kao parnične stranke prihvatio u cijelosti kao životne, uvjerljive i međusobno suglasne te suglasne s materijalnom dokumentacijom u spisu. Iz navedenih iskaza nedvojbeno proizlazi da su svjedoci TE i AE radnici tuženika koji rade na radnom mjestu vozača tramvaja kao i tužiteljica, no dok su saslušani svjedoci prema svojim iskazima u utuženom razdoblju primali plaću prema koeficijentu 2,40, tužiteljica jedina iskazuje da je njen koeficijent za izračun plaće u utuženom razdoblju iznosio 2,20 sve do srpnja 2022. nakon čega joj poslodavac isplaćuje plaću prema koeficijentu 2,40, iako radi iste poslove kao i u razdoblju kada je primala plaću prema koeficijentu 2,20. Sud je utvrdio da iz iskaza saslušanih svjedoka i tužiteljice proizlazi da su u utuženom periodu navedeni svjedoci i tužiteljica obavljali iste poslove na radnom mjestu vozača tramvaja kod tuženika. Iz navedenoga proizlazi da ne postoji razlika u sadržaju poslova na radnim mjestima vozača tramvaja I i vozača tramvaja II i III, kao što je to u postupku tvrdio tuženik, već da se radi o potpuno istim poslovima vozača tramvaja.

13. Prema odredbi čl. 91. st. 1. ZR propisano je da je poslodavac dužan isplatiti jednaku plaću radnici i radniku za jednak rad i rad jednake vrijednosti, dok odredba čl. 91. st. 2. ZR-a određuje da se o radu jednake vrijednosti radi ako dvije osobe različitoga spola obavljaju isti posao u istim ili sličnim uvjetima ili bi mogle jedna drugu zamijeniti u odnosu na posao koji obavljaju, ako je rad koji jedna od njih obavlja slične naravi radu koji obavlja druga, a razlike između obavljenog posla i uvjeta pod kojima ih obavlja svaka od njih nemaju značaja u odnosu na narav posla u cijelosti ili se pojavljuju tako rijetko da ne utječu na narav posla u cijelosti te ako je rad koji jedna od njih obavlja jednake vrijednosti kao rad koji obavlja druga, uzimajući u obzir kriterije kao što su stručna sprema, vještine, odgovornost, uvjeti u kojima se rad obavlja te je li rad fizičke naravi. Pri tome odredbe ZR-a o jednakosti plaća za jednaki rad i rad jednake vrijednosti koje se odnose na jednakost plaća žene i muškarca sud tumači ekstenzivno tako da se ne odnose samo na osobe različitoga spola nego općenito na jednakost plaća svih radnika koji obavljaju jednake poslove bez obzira na naziv radnog mjesta, kao što je ovdje slučaj. Takvo shvaćanje proizlazi i iz sudske prakse, primjerice u presudi Županijskog suda u Rijeci, Poslovni broj: Gž R-432/2020. od 12. rujna 2022.

14. Prema odredbi čl. 91. st. 4. ZR-a ništetna je odredba ugovora o radu, kolektivnog ugovora, pravilnika o radu ili drugoga pravnog akta protivna čl. 91. st. 1. ZR-a, stoga su ništetne i odredbe Ugovora o radu koje je tužiteljica sklopila s tuženikom, a kojima je koeficijent za obračun plaće tužiteljici na radnom mjestu vozača tramvaja utvrđen u visini 2,20 umjesto u visini od 2,40, jer je tužiteljica u utuženom razdoblju obavljala isti posao u istim uvjetima kao i drugi zaposlenici tuženika na radnom mjestu vozača tramvaja, a koji su u navedenom razdoblju primali plaću prema koeficijentu 2,40.

15. Stoga je usvojen tužbeni zahtjev tužiteljice te je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 3.065,95 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od svakog 11. u mjesecu u odnosu na isplatu plaće za prethodni mjesec, a sve za utuženo razdoblje.

16. Tužiteljica osnovano potražuje zakonsku zateznu kamatu na temelju odredbe članka 29. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje: ZOO), koja teče od svakog 11. u mjesecu u odnosu na potraživanje za prethodni mjesec. Međutim, istu je valjalo odbiti s dijelom zahtjeva za isplatom zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu. Dosuđeni bruto iznos sastoji se od neto iznosa, te doprinosa, poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, a u smislu odredbe članka 15. stavak 3. Zakona o porezu na dohodak (NN 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 144/12, 43/13, 120/13, 125/13, 148/13, 83/14 i 143/14), i članka 17. stavak 3. Pravilnika o porezu na dohodak (NN 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 20/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13, 160/13 i 157/14) zatezne kamate koje se na zakašnjele isplate plaće isplaćuju po sudskoj presudi, ne smatraju se dohotkom i ne podliježu oporezivanju. Iz navedenog proizlazi da bruto iznosi koji su u konkretnom slučaju dosuđeni te koji se isplaćuju po sudskoj presudi sve do trenutka isplate u odnosu na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak nisu u potpunosti dospjeli na naplatu, odnosno u tom slučaju porez na dohodak i prirez porezu na dohodak dospijevaju na naplatu tek s isplatom same plaće (Gž R-624/14 od 16. travnja 2015., Gž R-376/15 od 2. lipnja 2015., Gž R- 440/15 od 24. veljače 2015., Gž R-508/14 od 14. travnja 2015.).

16.1. Odluka o visini zakonske zatezne kamate temelji se na članku 3. ZID ZOO (NN 78/15).

17. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. ZPP-a u svezi s čl. 155. st. 1. ZPP-a, budući tužiteljica nije uspjela u postupku samo u razmjerno neznatnom dijelu svoga zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi. S obzirom da je tuženik izgubio parnicu dužan je tužiteljici naknaditi troškove parničnog postupka. Visina troška tužiteljice određena je sukladno odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23, dalje OT), budući je tužiteljica zastupana po odvjetniku, a prema vrijednosti predmeta spora i konačno preciziranom tužbenom zahtjevu.

18. Tako su tužiteljici priznati slijedeći troškovi: za sastav tužbe 100 bodova (prema Tbr. 7/1 OT), za sastav obrazloženog podneska od 17. svibnja 2023. 100 bodova (prema Tbr. 8/1 OT), za zastupanje na ročištu održanom 8. travnja 2024. 100 bodova (prema Tbr. 9/1 OT), za sastav podneska od 6. lipnja 2024. 25 bodova (prema Tbr. 8/4 OT) te za zastupanje na ročištu održanom 12. studenog 2024. 100 bodova (prema Tbr. 9/1 OT), a što ukupno iznosi 425 bodova, a što uz vrijednost boda od 2,00 eura, uvećano za trošak PDV-a od 25% sveukupno trošak tužiteljice iznosi 1.062,50 eura, a koji trošak je dužan platiti tuženik.

18.1. Tužiteljici su temeljem članka 27. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a („Narodne novine“, broj 80/22), dosuđene zatezne kamate na parnični trošak po stopi zatezne kamate određene čl. 29. st. 2. ZOO-a, tekućima od presuđenja do isplate.

19. Tužiteljici nije priznat zatraženi trošak za sastav podneska od 26. ožujka 2024. kojim se očitije na podnesak tuženika jer isti nije bio potreban za vođenje parnice u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a. Tužiteljici je za sastav podneska od 6. lipnja 2024. priznat trošak po Tbr. 8/4 OT budući da u konkretnom slučaju isti ne predstavlja obrazloženi podnesak već isti spada u kategoriju „ostali podnesci“. Slijedom navedenog, zahtjev tužiteljice za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu preko dosuđenog je odbijen.

20. Iz navedenih razloga valjalo je odlučiti kao u izreci presude.

U Zagrebu, 3. siječnja 2025.

Sutkinja:

Danijela Marotti Andrić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe nadležnom Županijskom sudu u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi pismeno, u 4 primjerka, putem ovog suda.

DNA:

1. punomoćniku tužiteljice

2. tuženiku