REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Novi Zagreb – Istok, Turinina 3

Poslovni broj: Ovr-1514/2024-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

I

Z A K L J U Č A K

Općinski sud u Novom Zagrebu po Borisu Ljubiću, na temelju prijedloga sudskog savjetnika Luke Bućana, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja Š u [adresa], zastupani po upravitelju Gradsko stambeno komunalno gospodarstvo d.o.o. i po punomoćniku Tomislavu Orehovcu, odvjetniku u Zagrebu, protiv ovršenika ŠN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi pravnih sredstava ovršenika u postupku izravne naplate, 3. siječnja 2025.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan prijedlog ovršenika od 8. ožujka 2024. za proglašenjem nedopuštenim pljenidbe i prijenosa na temelju zahtjeva za izravnu naplatu ovrhovoditelja od 14. veljače 2024., po presudi Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-5946/09 od 11. siječnja 2011., izvan razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 11. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20 i 114/22, dalje: OZ).

II. Odbija se kao neosnovan prijedlog ovršenika za odgodom prijenosa zaplijenjenih sredstava od 8. ožujka 2024.

z a k l j u č i o j e

Upućuje se ovršenik u roku 15 dana od dana primitka ovog zaključka pokrenuti parnicu radi proglašenja nedopuštenim pljenidbe i prijenosa u postupku izravne naplate na temelju zahtjeva za izravnu naplatu ovrhovoditelja od 14. veljače 2024., po presudi Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-5946/09 od 11. siječnja 2011., iz razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 11. Ovršnog zakona.

Obrazloženje

1. Ovršenik je podneskom od 8. ožujka 2024. podnio prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim (nazvan žalba) i prijedlog odgodu izdavanja naloga za prijenos zaplijenjenih sredstava, navodeći kako je 14. veljače 2024. zaprimio zahtjev za izravnu naplatu temeljem ovršne isprave – presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-5946/09 od 11. siječnja 2011., koja odluka je postala pravomoćna 14. siječnja 2014. Navodi da prijedlog podnosi iz razloga navedenih u čl. 50. st. 1. toč. 1., 3. i 5. Ovršnog zakona i čl. 233. st. 1. Zakona o obveznim odnosima. Ističe da je ovrhovoditelj zahtjev za izravnu naplatu podnio 30 dana nakon nastupa zastare te da je stoga ovrha nedopuštena. Slijedom navedenog, predlaže da sud donese odluku kojom se usvaja prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, kojim se ukidaju provedene radnje i kojim se obustavlja ovrha. Navodi da je podnošenjem prijedlog ispunjen uvjet za podnošenje prijedloga za izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava. Smatra kako je ispunjena i druga pretpostavka jer bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili tešku nadoknadivu štetu pa predlaže da sud donese rješenja kojim nalaže Financijskoj agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama kod kojih se vode računi ovršenika.

2. Odredbom čl. 210. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24, dalje: OZ) propisano je da nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz članka 209. stavka 1. OZ, prema odredbi članka 209. stavka 5. Zakona ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava odnosno rješenje kojim će pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim.

3. Sukladno čl. 210. st. 2. OZ, na prijedlog za odgodu prijenosa iz stavka 1. tog članka na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ovoga Zakona o odgodi ovrhe, a na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz stavka 1. ovoga članka na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ovoga Zakona o žalbi protiv rješenja o ovrsi (članci 50. i 53.).

4. U očitovanju na prijedloge ovrhovoditelji ističu da tvrdnja ovršenika o nastupu zastare nije osnovana, budući da se prigovor temelji na pogrešnom tumačenju trenutka početka tijeka zastare te predlažu da sud odbije prigovor kao neosnovan i da nastavi s provedbom ovršnog postupka.

5. Prije svega, treba reći da ovršni postupak prvenstveno obilježava načelo strogo formalnog legaliteta, zbog čega ovaj sud nije ovlašten upuštati se u pitanje osnovanosti tražbine ovrhovoditelja utvrđene ovršnom ispravom – presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-5946/09 od 11. siječnja 2011.

6. Pritom valja ukazati da ovršenik, iako u prijedlogu ističe postojanje žalbenih razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 1., 3. i 5. OZ, opisno ističe isključivo prigovor zastare sadržan u čl. 50. st. 1. toč. 11. OZ.

7. Slijedom navedenog, ovaj sud je, sukladno čl. 50. st. 5. OZ u vezi s čl. 210. st. 2. OZ, ispitao je li ostvaren neki od žalbenih razloga na koje se pazi po službenoj dužnosti te takve razloge nije našao.

8. Nadalje, što se tiče žalbenog razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 11. OZ, sud ukazuje da ovrhovoditelji nisu priznali nastup zastare, a da se u tom dijelu osnovanost prijedloga ne može utvrditi na temelju javnih ili javno ovjerovljenih isprava niti se temelji na općepoznatim činjenicama ili činjenicama koje se mogu utvrditi na temelju zakonskih predmnijeva, zbog čega u tom slučaju sukladno čl. 52. st. 3. OZ o tom razlogu nije ovlašten odlučivati ovršni sud. Stoga je valjalo zaključkom uputiti ovršenika na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.

9. Konačno, što se tiče prijedloga za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava, ocjena je ovog suda da je ovršenik podnošenjem prijedloga za proglašenje prijenosa i pljenidbe nedopuštenim ispunio objektivnu pretpostavku za odgodu, propisanu čl. 65. st. 1. toč. 5. u vezi s čl. 210. st. 2. OZ.

10. Međutim, sud je stava da ovršenik nije učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, što je nužan uvjet za odgodu ovrhe, kako je to propisano čl. 65. st. 1. u vezi s čl. 210. st. 2. OZ. Naime, kada se ispituje vjerojatnost nenadoknadive ili teško nadoknadive štete, težište ispitivanja treba u prvom redu usmjeriti na imovinske prilike ovrhovoditelja i mogućnost ovršenika da u postupku eventualne protuovrhe namiri svoju tražbinu od ovrhovoditelja (Tako Županijski sud u Splitu u Gž Ovr-1114/2018 od 18. rujna 2019.). Stoga prijenos novčanih iznosa na račun ovrhovoditelja sam po sebi ne predstavlja takvu štetu koju OZ predviđa kao uvjet za odgodu prijenosa, a ovršenik ni na koji način nije učinio vjerojatnim da u slučaju proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim neće moći povratiti ono što su ovrhovoditelji eventualno neosnovano stekli.

11. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu 3. siječnja 2025.

SUDAC:

Boris Ljubić

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 8 dana od dana primitka, dok protiv zaključka nije dopušten pravni lijek. Žalba se podnosi pisanim putem u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

1. Ovrhovoditelju po punomoćniku

2. Ovršeniku

3. Financijska agencija