Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž Ovr-1647/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu kao drugostupanjski sud, po sutkinji Renati Đaković Vranković, u pravnoj stvari predlagatelja osiguranja [trgovačko društvo], [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćnici NMJ, odvjetnici iz [adresa], protiv protivnika osiguranja CER, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćniku DI, odvjetnik iz [adresa], radi određivanje privremene mjere, odlučujući o žalbi predlagatelja osiguranja protiv rješenja Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo, poslovni broj Ovr- 425/2024-8 od 17. rujna 2024., 3. siječnja 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba predlagatelja osiguranja [trgovačko društvo] kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo, poslovni broj Ovr-425/2024-8 od 17. rujna 2024.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev predlagatelja osiguranja za naknadu zatraženih troškova nastalih u povodu podnesenog pravnog lijeka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem odlučeno je:

„I Odbija se prijedlog predlagatelja osiguranja za određivanje privremene mjere koja glasi:

"Radi osiguranja novčane tražbine predlagatelja osiguranja u iznosu od 210.000,00 EUR određuje se privremena mjera

1.1.1. zabrane otuđenja i opterećenja: nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica] livada površine 616 m2, zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] upisana u zemljišne knjige Općinskog suda u Pazinu, Zemljišnoknjižni odjel L..

1.2. Ova privremena mjera traje do pravomoćnog okončanja parničnog postupka posl. br. gornjeg.

1.3. Žalba protiv ovog rješenja ne odgađa provedbu privremene mjere."

II Odbija se zahtjev predlagatelja osiguranja za naknadu troška za sastav prijedloga za osiguranje.“

2. Protiv ovog rješenja žalbu je podnio predlagatelj osiguranja zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Predlaže ukinuti pobijano rješenje i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno postupanje, odnosno isto preinačiti i odrediti predloženu privremenu mjeru. Potražuje naknadu troška za sastav žalbe u iznosu od ukupno 3.950,00 eura uvećano za sudske pristojbe i ostale troškove prema odluci suda.

3. Prvostupanjski sud je na temelju utvrđenja da je predlagatelj osiguranja podnošenjem tužbe u kojoj je istaknuo tužbeni zahtjev radi isplate s prijedlogom za određivanje predmetne privremene mjere, materijalnim dokazima predloženim uz tužbu učinio vjerojatnim postojanje svoje tražbine te da predlagatelj osiguranja u vezi opasnosti da bi bez takve mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao naplatu tražbine predlagatelja, odnosno da bi predloženom mjerom protivnik osiguranja pretrpio samo neznatnu štetu, nije predložio nikakve dokaze, pozivom na odredbu čl. 344. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 6/24 – dalje: OZ) zaključio da nisu kumulativno ispunjenje pretpostavke iz te odredbe zbog čega je prijedlog za određivanje privremene mjere odbio.

4. Žalba predlagatelja osiguranja je neosnovana.

5. Prema odredbi članka 344. st. 1. OZ, radi osiguranja novčane tražbine može se odrediti privremena mjera ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje svoje tražbine i opasnost da će bez takve mjere protivnik osiguranja spriječiti ili znatno otežati naplatu tražbine time što će svoju imovinu otuđiti, prikriti ili na drugi način njome raspolagati. Prema st. 2. predlagatelj osiguranja ne mora dokazivati opasnost iz st. 1. ako učini vjerojatnim da bi predloženom mjerom protivnik osiguranja pretrpio samo neznatnu štetu.

6. U konkretnom slučaju predlagatelj osiguranja je učinio vjerojatnim postojanje svoje tražbine, a kako je to pravilno ocijenio prvostupanjski sud ocjenjujući činjenične navode i predložene dokaze u tužbi uz koju je podnesen i predmetni prijedlog za određivanje privremene mjere, čime je ispunjena jedna od pretpostavki predviđena naprijed citiranom odredbom čl. 344. st. 1. OZ.

7. U odnosu na drugu pretpostavku iz čl. 344. st. 1. OZ – vjerojatnost postojanja opasnosti da će bez takve mjere protivnik osiguranja spriječiti ili znatno otežati naplatu tražbine time što će svoju imovinu otuđiti, prikriti ili na drugi način njome raspolagati, valja navesti da je opasnost o kojoj ovisi određivanje privremene mjere kvalificirana kao subjektivna opasnost, što znači da je predlagatelj osiguranja dužan dokazati da protivnik osiguranja poduzima ili da bi mogao poduzeti neku ugrožavajuću radnju kojom bi u ovom predmetnom slučaju, bila otuđena ili opterećena nekretnina koja je u (su)vlasništvu protivnika osiguranja. Osim toga, predlagatelj osiguranja mora dokazati i uzročnu vezu između ponašanja protivnika osiguranja i posljedice koja bi se sastojala u sprječavanju ili znatnom otežanju naplate njegove tražbine, kada postoji vjerojatnost da tražbina uopće postoji. Iz navedenog proizlazi da za određivanje privremene mjere nije dostatno postojanje tzv. objektivne opasnosti, već je potrebno da protivnik osiguranja poduzima određene radnje koje bi u većoj mjeri otežale naplatu predlagateljeve tražbine.

8. U kontekstu navedenog u prethodnoj točki ovog obrazloženja, predlagatelj osiguranja u konkretnom slučaju, a kako to proizlazi iz navoda u prijedlogu za određivanje privremene mjere, u bitnome navodi „… da je tužitelju u interesu zaštititi svoju novčanu tražbinu opisanu detaljno u historijatu ove navedene tužbe…“, zatim

„… s obzirom da je tužitelj detaljno pisao način postupanja tuženika, jasno je kako postoji nesporna opasnost da bi protivnici osiguranja ….. mogao spriječiti ili znatno otežati naplatu tražbine time što će svoju imovinu otuđiti…“.

8.1. Pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da predlagatelj osiguranja takvim navodima, kao niti ostalim navodima u tužbi nije istaknuo nikakve okolnosti u vezi postojanja opasnosti u smislu kako je to obrazloženo u točki 7. ovog obrazloženja, jer je izostalo navođenje okolnosti koje bi ukazivale da protivnik osiguranja poduzima ili bi mogao poduzeti neku ugrožavajuću radnju kojom bi nekretnina u suvlasništvu protivnika osiguranja bila otuđena ili opterećena.

9. U tom smislu su neosnovani žalbeni navodi da je sud bio dužan provesti dokaz saslušanjem stranaka, pogrešno smatrajući da takav dokaz sud treba provesti i u situaciji kada takav dokaz nije predložen. Naime, dokazi se provode radi utvrđivanja odlučnih činjenica u postupku koje stranke iznesu, a u konkretnom slučaju predlagatelj osiguranja u vezi postojanja opasnosti da protivnik osiguranja poduzima ili bi mogao poduzeti neku ugrožavajuću radnju kojom bi nekretnina u suvlasništvu protivnika osiguranja bila otuđena ili opterećena nije istaknuo nikakve činjenice, pa je u takvoj činjeničnoj i pravnoj situaciji neosnovan i žalbeni razlog iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 6. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje: ZPP) koji se u ovom postupku primjenjuje na odgovarajući način na temelju čl. 21. st. 1. OZ, a koji žalbeni razlog predlagatelj osiguranja ističe navodeći da je prvostupanjski sud povrijedio pravo stranke da se sasluša i koji dokaz se provodi pred sudom čak i bez da je predložen kao dokaz jedne od stranaka.

10. Nadalje, žalbeni navodi da su protivnik osiguranja i njegova supruga u postupku razvoda braka, pa da je to okolnost koja bi upućivala da postoji vjerojatna opasnost, predstavlja novu činjenicu koju ovaj sud sukladno odredbi čl. 352. st. 1. ZPP nije ovlašten razmatrati.

11. Slijednom navedenog, obzirom na to da predlagatelj osiguranja nije naveo nikakve konkretne okolnosti iz kojih bi proizlazilo da protivnik osiguranja poduzima ili bi mogao poduzeti neku ugrožavajuću radnju kojom bi spriječio ili otežao naplatu tražbine predlagatelja osiguranja, pri čemu protivnik osiguranja u prijedlogu nejasno spominje više protivnika osiguranja odnosno tuženika, iako je protivnik osiguranja u ovom postupku samo CER, tvrdnja da će predlagatelj osiguranja teško naplatiti svoju tražbinu, sama za sebe, nije dovoljan razlog za određivanje privremene mjere.

11.1. Naime, objektivno uvijek postoji opasnost da bi dužnik mogao opteretiti ili otuđiti nekretnine u svojem vlasništvu kako bi onemogućio ili otežao vjerovniku naplatu njegove tražbine, ali postojanje te objektivne opasnosti nije dovoljno za određivanje privremene mjere već je predlagatelj osiguranja dužan učiniti vjerojatnim da protivnik osiguranja poduzima radnje kojima bi mogao spriječiti ili znatno otežati naplatu njegove tražbine ili takva opasnost proizlazi iz njegova ranijeg ponašanja, a što je u konkretnom slučaju izostalo.

12. U odnosu na tvrdnju predlagatelja osiguranja da bi predloženom mjerom protivnik osiguranja pretrpio samo neznatnu štetu, valja reći da je predlagatelj osiguranja takvu tvrdnju dužan dokazati do stupnja vjerojatnosti, a iz sadržaja prijedloga za određivanje privremene mjere proizlazi da se radi o predlagateljevoj neargumentiranoj interpretaciji pravnog standarda neznatne štete.

12.1. Naime, da bi šteta iz perspektive protivnika osiguranja mogla imati značaj neznatne štete, nužno se pojam štete mora staviti u vrijednosnu korelaciju sa ostatkom vrijednosti imovine protivnika osiguranja, a što je predlagatelj osiguranja u konkretnom slučaju propustio učiniti. Subjektivan odnos predlagatelja osiguranja prema značaju i opsegu ograničenja raspolaganja imovine protivnika osiguranja uslijed određivanja privremene mjere osiguranja, ne predstavlja pravno-relevantnu okolnost koja bi oslobodila predlagatelja osiguranja obveze dokazivanja vjerojatnosti opasnosti prema odredbi 344. st. 2. OZ.

13. Stoga je slijedom navedenog prvostupanjski sud pravilno prijedlog za osiguranje novčane tražbine odbio, a žalbenim navodima nije dovedena u sumnju pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, zbog čega je na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP valjalo odlučiti kao u točki I. izreke.

14. Na temelju odredbe čl. 166. st. 1. ZPP u vezi odredbe čl. 154. st. 1. ZPP odbijen je zahtjev predlagatelja osiguranja za naknadu zatraženih troškova za sastav žalbe (točka II. izreke).

U Zagrebu, 3. siječnja 2025.

Sutkinja:

Renata Đaković Vranković