REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-4961/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Maja Bilandžić, u pravnoj stvari predlagatelja osiguranja ICE EUROTRANSPORT d.o.o., Karlovac, Kaštel 55, OIB: 52606894456, kojeg zastupa punomoćnik Siniša Babić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Babić & Brborović i partneri j.t.d., Zagreb, protiv protivnika osiguranja FURWA d.o.o., Karlovac, Kaštel 55, OIB: 73712142131, radi određivanja privremene mjere, odlučujući o žalbi predlagatelja osiguranja protiv rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj R1-278/2024-7 od 16. prosinca 2024., 3. siječnja 2025.

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba predlagatelja osiguranja i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj R1-278/2024-7 od 16. prosinca 2024.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski je sud 16. prosinca 2024. pod poslovnim brojem R1-278/2024-7 donio rješenje kojim je odbio kao neosnovan prijedlog za određivanje privremene mjere od 27. studenoga 2024., dopunjen 2. prosinca 2024., radi osiguranja nenovčane tražbine na povrat zadužnice broj OV-5534/2024, solemnizirane 30. srpnja 2024., po javnoj bilježnici Nini Bubaš Maličić, koja glasi na iznos od 90.000,00 EUR, kojim predlagatelj osiguranja traži da sud zabrani protivniku osiguranja poduzimanje radnji radi naplate navedene zadužnice (točka I. izreke) te je odbacio zahtjev predlagatelja osiguranja za naknadu troškova postupka osiguranja sa zateznim kamatama, kao nedopušten (točka II. izreke).

2. Iz obrazloženja odluke proizlazi da je prvostupanjski sud utvrdio da nema uvjeta za primjenu odredbe čl. 346. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20 i 114/22; dalje: OZ) dok je odluka o troškovima postupka donesena primjenom odredbe čl. 164. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP).

3. Predlagatelj osiguranja podnosi žalbu zbog svih zakonskih razloga s prijedlogom ovom sudu preinačiti podredno ukinuti pobijano rješenje i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Traži naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 370,00 EUR. U žalbi u bitnome navodi da su zaključci prvostupanjskog suda neživotni i nelogični, da je ostvareno obilježje iz čl. 359. Zakona o obveznim odnosima jer je protivnik osiguranja uzrokovao neizvjesnost da će ispuniti ugovorne obveze, da su iznosi od 15.000,00 EUR odnosno 30.000.00 EUR ponuđeni upravo kako b se odustalo od ugovora čime je učinjena vjerojatnim neizvjesnost ispunjenja ugovora, da je učinjen vjerojatnim nastanak obveze protivnika osiguranja na povrat zadužnice jer je povrat danoga iz ugovornog odnosa zakonska posljedica i učinak raskida ugovora te da pobijano rješenje nema navedene razloge o odlučnim činjenicama glede postojanja druge pretpostavke za određivanje privremene mjere a to je nastanak nenadoknadive štete koja prijeti.

4. Protivnik osiguranja nije podnio odgovor na žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Pobijano rješenje ispitano je u skladu s odredbom čl. 365. st. 1. i 2. i čl. 381. ZPP-a, u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

7. U postupku koji je prethodio donošenju pobijanog rješenja, niti u pobijanom rješenju, nema bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju žalitelj opisno upire u žalbi. Naime, izreka odluke je razumljiva, odluka nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati te su u odluci navedeni razlozi o odlučnim činjenicama koji su jasni i neproturječni.

8. Iz stanja spisa proizlazi da je predlagatelj osiguranja 27. studenog 2024. podnio prijedlog za osiguranje nenovčane tražbine na povrat zadužnice br. OV-5534/2024, solemnizirane 30. srpnja 2024., po javnoj bilježnici Nini Bubaš Maličić, koja glasi na iznos od 90.000,00 EUR iz sadržaja kojeg proizlazi da se pozvao na odredbu čl. 346. st. 1. Ovršnog zakona. Naveo je da su stranke 18. srpnja 2024. sklopile ugovor o zakupu poslovnog prostora kojim su ugovorena prava i obveze između predlagatelja osiguranja, kao zakupodavca i protivnika osiguranja, kao zakupnika poslovnog prostora, da je osnivač protivnika osiguranja Furwa Furnierkanten GmbH predlagatelju osiguranja platio depozit u iznosu 6 mjesečnih zakupnina, odnosno 90.000,00 EUR na temelju čega je predlagatelj osiguranja izdao protivniku osiguranja predmetnu zadužnicu na isti iznos, da je nakon sklapanja ugovora, a prije preuzimanja posjeda predmetnog poslovnog prostora, direktor protivnika osiguranja g. P najavljivao da neće ispuniti svoje ugovorne obveze te da će odustati od ugovora, da je zbog toga predlagatelj osiguranja protivniku osiguranja ostavio primjereni rok da pribavi sredstva osiguranja, što je protivnik osiguranja kategorički odbio, da je predlagatelj osiguranja 18. studenoga 2024. raskinuo ugovor te je uz dopis od 18. studenoga 2024. izjavio i prijeboj dospjelih tražbina i to pretrpljene štete uslijed raskida do iznosa od 90.000,00 EUR zaprimljenog depozita. Dalje navodi da je ugovor raskinut krivnjom protivnika osiguranja pa ima pravo potraživati povrat onoga što je po ugovoru ispunio, između ostalog i povrat zadužnice, a glede vjerojatnosti nastanka nenadoknadive štete, predlagatelj osiguranja navodi da je protivnik osiguranja novoosnovano trgovačko društvo, osnovano 1. srpnja 2024. koje nema prihode, niti značajnije imovine i ima temeljni kapital od svega 2.500,00 EUR pa je izvjesno da predlagatelj osiguranja neovlaštenom aktivacijom zadužnice nikada više ne bi mogao dobiti povrat iznosa od 90.000,00 EUR.

9. Dalje iz podataka u spisu proizlazi da je sud pokušao protivniku osiguranja dostaviti prijedlog za osiguranje od 27. studenoga 2024. ali je pismeno vraćeno s naznakom „nepoznat“, da je rješenjem od 29. studenoga 2024. sud pozvao predlagatelja osiguranja na dopunu prijedloga za osiguranje od 27. studenoga 2024. na način da u prijedlogu za osiguranje naznači vrijednost predmeta spora te da je predlagatelj osiguranja dopunio prijedlog za osiguranje podneskom od 2. prosinca 2024. na način da je naznačio vrijednost predmeta spora u iznosu od 1.327,22 EUR. Potom sud donosi pobijano rješenje kojim odbija prijedlog za donošenje privremene mjere budući da je utvrdio da nema uvjeta za primjenu odredbe čl. 346. st. 1. OZ-a.

10. Odredbom čl. 346. OZ-a propisane su pretpostavke za određivanje privremene mjere. Stavkom 1. propisano je da se radi osiguranja nenovčane tražbine može odrediti privremena mjera ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje svoje tražbine, zatim:

1. ako učini vjerojatnom i opasnost da bi bez takve mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine, osobito time što bi promijenio postojeće stanje stvari, ili

2. ako učini vjerojatnim da je mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti.

Stavkom 2. propisano je da se odredbe čl. 344. st. 2. i 3. tog Zakona primjenjuju i pri određivanju privremenih mjera radi osiguranja nenovčanih tražbina.

11. Odredbom čl. 344. st. 1. OZ-a propisano je da se privremena mjera radi osiguranja novčane tražbine može odrediti ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje tražbine i opasnost da će bez takve mjere protivnik osiguranja spriječiti ili znatno otežati naplatu tražbine time što će svoju imovinu otuđiti, prikriti ili na drugi način njome raspolagati. Stavkom 2. propisano je da predlagatelj osiguranja ne mora dokazivati opasnost iz st. 1. ako učini vjerojatnim da bi predloženom mjerom protivnik osiguranja pretrpio samo neznatnu štetu. Stavkom 3. propisano je da se smatra da opasnost iz st. 1. postoji ako bi se tražbina imala ostvariti u inozemstvu.

12. Odredbom čl. 347. st. 1. OZ-a propisane su vrste privremenih mjera radi osiguranja nenovčanih tražbina pa se tako može odrediti svaka mjera kojom se postiže svrha takva osiguranja. Odredbom čl. 347. st. 2. OZ-a propisano je da, ako je to nužno radi sprječavanja nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete, nasilja ili ako je iz drugih važnih razloga to potrebno radi osiguranja pravnoga reda, sud može odrediti mjeru kojom će privremeno urediti sporni odnos među strankama.

13. Pobijanim rješenjem, dakle, odbijen je prijedlog za donošenje privremene mjere uz obrazloženje da nije ispunjen uvjeti iz čl. 346. st. 1. OZ-a – vjerojatnost da postoji tražbina a nisu ispunjene niti druge pretpostavke iz navedene zakonske odredbe.

14. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio kako predlagatelj osiguranja nije dokazao pretpostavke za donošenje privremene mjere iz čl. 346. OZ-a jer nije dokazao vjerojatnost tražbine, dakle niti prvu od potrebnih pretpostavki za određivanje privremene mjere koje moraju biti kumulativno ispunjene (čl. 346. OZ-a), slijedom čega je pravilno primijenio odredbe Ovršnog zakona kada je prijedlog za osiguranje privremenom mjerom odbio.

15. Naime, prvostupanjski sud je pravilno ocijenio da se nije ispunila ni prva od kumulativno propisanih pretpostavki za određivanje privremene mjere iz čl. 346. OZ-a, koja se tiče vjerojatnosti postojanja predlagateljeve nenovčane tražbine, jer bi to moralo proizlaziti iz takvih isprava i dokaza kakve predlagatelj u konkretnom slučaju nije priložio. Vjerojatnost, općenito, podrazumijeva (i iznimno dopušta) da je za donošenje nekih sudskih odluka dostatan niži stupanj uvjerenosti suda u postojanje činjenica na kojima se temelje takve odluke, pri čemu se u pravnoj doktrini zastupa stav da je vjerojatnost takvo uvjerenje koje ima više argumenata u prilog postojanju neke činjenice od onih koji govore protiv njezina postojanja, pri čemu se tražena pretpostavka vjerojatnosti prosuđuje prema slobodnoj ocjeni suda, imajući u vidu okolnosti konkretnog slučaja.

16. Ovdje se još napominje da osim što predlagatelj osiguranja nije dokazao vjerojatnost tražbine, a kad bi to i dokazao, bio je dužan dokazati i opasnost da bi bez takve mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao naplatu tražbine što predlagatelj osiguranja također nije dokazao.

17. Kako predlagatelj osiguranja žalbenim navodima nije doveo u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane odluke, valjalo je, primjenom odredbe čl. 380. t. 2. ZPP-a, u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a, žalbu odbiti kao neosnovanu, a pobijano rješenje potvrditi.

Zagreb, 3. siječnja 2025.

Sudac

Maja Bilandžić