Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Gž Ob-237/2024-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Splitu, po sutkinji toga suda Vesni Kuzmičić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice JH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po odvjetnicima iz ZOU Goran Ružić i dr., protiv tuženika SH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Andreji Fileš-Ružić, odvjetnici u Čakovcu, radi razvoda braka, odlučujući o žalbi Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u Čakovcu, Građansko upravni odjel protiv rješenja Općinskog suda u Čakovcu, Stalna služba u Prelogu poslovni broj POb-80/18-113 od 5. rujna 2024., 3. siječnja 2025.
r i j e š i o j e
Ukida se rješenje Općinskog suda u Čakovcu, Stalna služba u Prelogu poslovni broj POb-80/18-113 od 5. rujna 2024. i predmet vraća sudu prvog stupnja na daljnje postupanje.
Obrazloženje
1. Rješenjem suda prvog stupnja suđeno je:
"I. Troškovi stalnog sudskog vještaka za psihologiju Marine Kereša, univ. Spec. Clin. Psih. Iz Varaždina, Zagrebačka 70, OIB [osobni identifikacijski broj], za pristup na raspravu i davanje nalaza i mišljenja na raspravi odmjeravaju se u iznosu od 83,35 EUR-a.
II. Troškovi stalnog sudskog vještaka za psihijatriju, mr.sc. Štefici Deuš iz Varaždina, V. Kolandera 5, OIB [osobni identifikacijski broj], za davanje nalaza i mišljenja na raspravi odmjeravaju se u iznosu od 66,37 EUR-a.
III. Troškovi vještačenja iz točke I. i II ovog rješenja određuju se na teret Ministarstva pravosuđa i uprave, OIB: 72910430276, MB: [matični broj].
IV. Stalni sudski vještak Marina Kereša univ. Spec. Clin. Psih. Iz Varaždina, Zagrebačka 70, OIB [osobni identifikacijski broj] je za davanje nalaza i mišljenja na raspravi održanoj dana 21.6.2023. priložila troškovnik od 21.6.2023. na iznos od 83,35 EUR- a, a stalni sudski vještak mr. sc. Deuš dr. Štefica, dr.med. spec. Psihijatar, iz Varaždina, V. Kolandera 5, OIB [osobni identifikacijski broj], za davanje nalaza i mišljenja na raspravi 21.6.2023. dostavila račun br. 174/1/1 na iznos od 66,37 EUR-a, primjerak kojih troškovnika i računa se dostavlja Upravnom odjelu za opću upravu i imovinsko- pravne poslove u Međimurskoj županiji i zakonskom zastupniku Republike Hrvatske, a u slučaju potrebe nalaže se vještaku Marini Kereša i Štefici Deuš da najkasnije u roku od 30 dana od dana pravomoćnosti ove odluke izdaju drugi račun Ministarstvu pravosuđa i uprave RH radi isplate navedenog troška iz točke I., te da ga dostave Upravnom odjelu za opću upravu i imovinsko-pravne poslove u Međimurskoj županiji."
2. Protiv navedenog rješenja žali se Republika Hrvatska te predmetno rješenje pobija u cijelosti zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točka 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP) predlažući pobijano rješenje ukinuti te vratiti sudu prvog stupnja na ponovno raspravljanje i odlučivanje, podredno preinačiti u smislu žalbenih navoda.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba je osnovana.
5. Uvodno citiranim rješenjem sud je zaključio da su vještakinje nakon izrade pisanog nalaza i mišljenja pristupile raspravi dana 21. lipnja 2023. radi davanja usmenog nalaza i mišljenja te dostavile sudu iskazane troškova vještačenja. Vještakinja Marina Kereša, univ.spec.clin.psih. da je dostavila troškovnik na iznos od 83,35 Eur, dok je sudska vještakinja Štefica Deuš, dr.med.spec.psih. dostavila račun na iznos od 66,37 Eur te je sud sukladno odredbi članka 38 stavak 2. Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći (NN 143/13) te pozivom na odredbu članka 10. i 12. Uredbe o vrijednosti iznosa za utvrđivanje naknade za pružanje sekundarne pravne pomoći zaključio da je ukupno osnovan trošak prema troškovniku u iznosu od 149,72 Eur, odnosno onako kako su vještakinje i zahtijevale.
6. Međutim, žalbenim prigovorima žaliteljice dovedena je u sumnju zakonitost i pravilnost pobijanog rješenja.
7. Naime, u gore navedenom predmetu tužiteljici JH je rješenjem Međimurske županije, Klasa: UP/I-701-03/20-01/160, Urbroj: 2109/1-14-1/02-20-15 od 27. studenog 2020.odobrena sekundarna pravna pomoć u obliku oslobođenja od plaćanja troškova sudskog postupka u opsegu od 100% iznosa troškova sudskog postupka, dok je tuženiku SH rješenjem Međimurske županije, Klasa:
UP/I-701-03/19-01/115, Urbroj: 2109-01-05-03/1-19-19 od 3. lipnja 2019. odobrena sekundarna pravna pomoć u obliku oslobođenja od plaćanja troškova sudskog postupka u opsegu od 80% iznosa troškova sudskog postupka.
7.1. Člankom 19. stavak 1. Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći ("Narodne novine" broj 143/13., i 98/19., dalje: ZBPP) propisano je da se odobravanje pravne pomoći odnosi na potpuno ili djelomično osiguravanje plaćanja troškova pravne pomoći, dok je u članku 19. stavcima 5. i 6. ZBPP propisano da ako je pravna pomoć odobrena u smanjenom opsegu, razliku do punog iznosa nagrade i naknade troškova za rad odvjetnika nadoknađuje korisnik u preostalom razmjeru prema vrijednosti poduzete radnje utvrđene Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, a navedeno se na odgovarajući način primjenjuje za nagrade i naknade troškova vještaka i tumača.
7.2. Međutim, iz pobijanog rješenja nije razvidno treba li troškove vještačenja u predmetnom postupku snositi tužiteljica JH, koja je rješenjem Međimurske županije oslobođena od plaćanja troškova sudskog postupka u opsegu od 100% iznosa troškova pravne pomoći ili tuženik SH koji je rješenjem Međimurske županije oslobođen od plaćanja troškova sudskog postupka u opsegu od 80% iznosa troškova pravne pomoći.
7.3. Posljedično, ako troškove vještačenja treba snositi tuženik SH, iznos koji se ima isplatiti na teret državnog proračuna treba biti u opsegu od 80% iznosa troškova vještačenja, dok bi preostalih 20% iznosa naknade vještačenja trebao platiti tuženik.
7.4. Dakle, iz navedenog je razvidno kako u obrazloženju nisu navedene odlučne činjenice o osobi koja bi trebala snositi troškove vještačenja, koje bi posljedično, u cijelosti ili djelomično, pale na teret Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije.
8. Nadalje, u obrazloženju pobijanog rješenja Sud navodi da je primjenom članka 10. i članka 12. točke. 2. i 4. Uredbe o vrijednosti iznosa za utvrđivanje naknade za pružanje sekundarne pravne pomoći za 2021., vrednovanjem vrsta troškova i obračunom vrijednosti naknade odmjerio sudskom vještaku naknadu za vještačenje prema troškovniku i računu od 21. lipnja 2023. koji obuhvaća pristup na raspravi i davanje usmenog nalaza i mišljenja u ukupnom iznosu od 149,72 eura.
8.1. I sam sud u obrazloženju rješenja navodi kako je prema članku 10. stavak 2. Uredbe o vrijednosti iznosa za utvrđivanje naknade za pružanje sekundarne pravne pomoći za 2021. razvidno kako se vrijednost boda u svrhu utvrđivanja naknade za obavljeno vještačenje utvrđuje u visini od 1,25 kuna.
8.2. Međutim, u konkretnoj situaciji stalnim sudskim vještakinjama Marini Kereša i Štefici Deuš usvojen je zahtjev radi isplate troškova vještačenja u iznosu od po 1,6 kuna po bodu, kako su to obračunale vještakinje, a ne 1,25 kuna kako su troškovi vještačenja trebali biti obračunati i odmjereni, budući da je u ovom predmetu vještačenje bilo određeno sukladno odredbama Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći, pa je stoga prilikom odmjeravanja naknade vještakinjama valjalo primijeniti Uredbu o vrijednosti iznosa za utvrđivanje naknade za pružanje sekundarne pravne pomoći.
8.3. Naime, uvidom u troškovnik stalne sudske vještakinje za psihologiju Marine Kereša i troškovnik stalne sudske vještakinje za psihijatriju Štefice Deuš od 21. lipnja 2023. razvidno je da su vještakinje obračunale troškove u ukupnom iznosu od 149,72 eura, odnosno pojedinačno 83,35 eura i 66,37 eura, prema Cjeniku stalnih sudskih vještaka.
8.4. S obzirom na gore navedeno, a uzevši u obzir Uredbu o vrijednosti iznosa za utvrđivanje naknade za pružanje sekundarne pravne pomoći koja propisuje iznos od po 1,25 kuna po bodu, vještakinja Marina Kereša je pogrešno obračunala iznose, pa je tako s osnove pristupa na glavnu raspravu umjesto iznosa od 240,00 kuna/31,85 eura trebala obračunati iznos od 187,50 kuna/24,89 eura, za davanje nalaza i mišljenja trebala je umjesto iznosa od 160,00 kuna/21,24 eura obračunati iznos od 125,00 kuna/16,59 eura, te je za provedbu dodatnih pretraga umjesto iznosa od 128,00 kuna/16,99 eura trebala obračunati iznos od 100,00 kuna/13,27 eura, uvećano za putne troškove u iznosu do 100,00 kuna/13,27 eura, odnosno ukupno 512,50 kuna/68,02 eura, na koje troškove vještakinja ima pravo.
8.5. Što se tiče vještakinje Štefice Deuš, također je uvidom u troškovik uočeno da su pogrešno obračunati iznosi, pa je tako vještakinja s osnove davanja usmenog nalaza i mišljenja umjesto iznosa od 240,00 kuna/31,85 eura trebala obračunati iznos od 187,50 kuna/24,89 eura te za pristup na raspravu umjesto iznosa od 160,00 kuna/21,24 eura trebala obračunati iznos od 125,00 kuna/16,59 eura, odnosno ukupno 312,50 kuna/41,48 eura i na taj iznos obračunati PDV od 25% iznosu od 78,13 kuna/10,37 eura, što ukupno iznosi 390,63 kuna/51,85 eura.
9. Slijedom gore iznesenog pobijano rješenje ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama isto se ne može ispitati, čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a te se ne može ispitati niti pravilnost primjene materijalnog prava.
10. Radi iznesenog, pobijano rješenje valjalo je ukinuti i sukladno odredbi članka 380. točka 3. ZPP-a predmet vratiti sudu prvog stupnja na daljnje odlučivanje.
11. U nastavku postupka sud prvog stupnja otklonit će bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koju je ukazao ovim ukidnim rješenjem te će potom, uz valjanu primjenu materijalnog prava, ponovno odlučiti o troškovima vještačenja.
U Splitu 3. siječnja 2025.
Sutkinja
Vesna Kuzmičić
