Republika Hrvatska

Županijski sud u Bjelovaru

Bjelovar, Josipa Jelačića 1

Poslovni broj: Gž-879/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Bjelovaru kao drugostupanjski sud, po sucu toga suda Antunu Dominku, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ST. S. Centaroprema d. o. o., OIB: 64813555114, Lošinjska 16, Rijeka, kojeg zastupa punomoćnica Nataši Petančić, odvjetnica iz Rijeke, protiv tužene MJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-129/2020-13 od 15. ožujka 2023., 3. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

i

r i j e š i o  j e

I.) Žalba tužitelja djelomično se uvažava kao osnovana a djelomično se odbija kao neosnovana pa se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj

Povrv-129/2020-13 od 15. ožujka 2023. godine:

a) potvrđuje:

- u točki I. izreke u dijelu u kojem je njome ukinut platni nalog u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Renate Kutija Kušpilić iz Zagreba broj Ovrv-59/2019 od 27. studenog 2019. godine, u dijelu u kojem je tuženoj MJ iz [adresa], naloženo da tužitelju ST. S. Centaroprema d.o.o., Rijeka, Lošinjska 16, isplati iznos od 1.508,80 kuna, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom i to, na iznos od 48,20 kuna od 20.11.2014. do isplate, na iznos od 123,20 kuna od 20.12.2014. do isplate, na iznos od 123,20 kuna od 20.01.2015. do isplate, na iznos od 123,20 kuna od 20.02.2015. do isplate, na iznos od 123,20 kuna od 20.03.2015. do isplate, na iznos od 123,20 kuna od 20.04.2015. do isplate, na iznos od 123,20 kuna od 20.05.2015. do isplate, na iznos od 123,20 kuna od 20.06.2015. do isplate, na iznos od 123,20 kuna od 20.07.2015. do isplate, na iznos od 337,50 kuna od 30.07.2018. do isplate te na iznos od 137,50 kuna od 05.08.2018. do isplate, u roku od 15 dana.

- u točki I. izreke u dijelu u kojem je ukinut platni nalog, sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Renate Kutija Kušpilić iz Zagreba broj Ovrv-59/2019 od 27. studenog 2019. godine te u točki II. izreke u dijelu u kojem je odbijen zahtjev za plaćanje tražbine u iznosu od 177,03 EUR / 1.333,80 kuna[1] , zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom, i to: na iznos od 19,67 EUR / 148,20 kuna od 04.02.2020. pa do isplate, na iznos od 19,67 EUR / 148,20 kuna od 04.02.2020. pa do isplate, na iznos od 19,67 EUR / 148,20 kuna od 04.02.2020. pa do isplate, na iznos od 19,67 EUR / 148,20 kuna od 04.02.2020. pa do isplate, na iznos od 19,67 EUR / 148,20 kuna od 04.02.2020. pa do isplate, na iznos od 19,67 EUR / 148,20 kuna od 04.02.2020. pa do isplate, na iznos od 19,67 EUR / 148,20 kuna od 04.02.2020. pa do isplate, na iznos od 19,67 EUR / 148,20 kuna od 04.02.2020. pa do isplate, na iznos od 19,67 EUR / 148,20 kuna od 04.02.2020. pa do isplate;

- u točki III. izreke u cijelosti;

b) preinačuje u preostalom dijelu točke I. i točke II. izreke pa se u tom dijelu sudi:

Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Renate Kutija Kušpilić iz Zagreba broj Ovrv-59/2019 od 27. studenog 2019. godine, u dijelu u kojem je tuženoj MJ iz [adresa], naloženo da tužitelju ST. S. Centaroprema d.o.o., Rijeka, Lošinjska 16, plati zakonsku zateznu kamatu tekuću, i to: na iznos od 19,67 EUR / 148,20 kuna od 20.02.2019. pa do 03.02.2020., na iznos od 19,67 EUR / 148,20 kuna od 20.03.2019. pa do 03.02.2020., na iznos od 19,67 EUR / 148,20 kuna od 20.04.2019. pa do 03.02.2020., na iznos od 19,67 EUR / 148,20 kuna od 20.05.2019. pa do 03.02.2020., na iznos od 19,67 EUR / 148,20 kuna od 20.06.2019. pa do 03.02.2020., na iznos od 19,67 EUR / 148,20 kuna od 20.07.2019. pa do 03.02.2020., na iznos od 19,67 EUR / 148,20 kuna od 20.08.2019. pa do 03.02.2020., na iznos od 19,67 EUR / 148,20 kuna od 20.09.2019. pa do 03.02.2020., na iznos od 19,67 EUR / 148,20 kuna od 20.10.2019. pa do 03.02.2020., po stopi propisanoj odredbom čl.29. Zakona o obveznim odnosima – do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem za pet postotnih poena eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje prethodi tekućem polugodištu, od 01. kolovoza 2015. godina pa do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem za tri postotna poena prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, od 01. siječnja 2023. godine pa do 29. prosinca 2023. godine po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećanoj za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. godine pa nadalje do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, s time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

II.) Tužitelju se ne dosuđuje trošak izjavljivanja žalbe.

Obrazloženje

1.) Presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-129/2020- 13 od 15. ožujka 2023. godine ukinut je u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Renate Kutija Kušpilić iz Zagreba broj Ovrv-59/2019 od 27. studenog 2019. godine (točka I. izreke).

1.1.) Istom presudom odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev kojim je tuženoj naloženo da tužitelju isplati iznos od 177,03 EUR / 1.333,80 kuna, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom, i to: na iznos od 19,67 EUR / 148,20 kuna od 20.02.2019. pa do isplate, na iznos od 19,67 EUR / 148,20 kuna od 20.03.2019. pa do isplate, na iznos od 19,67 EUR / 148,20 kuna od 20.04.2019. pa do isplate, na iznos od 19,67 EUR / 148,20 kuna od 20.05.2019. pa do isplate, na iznos od 19,67 EUR / 148,20 kuna od 20.06.2019. pa do isplate, na iznos od 19,67 EUR / 148,20 kuna od 20.07.2019. pa do isplate, na iznos od 19,67 EUR / 148,20 kuna od 20.08.2019. pa do isplate, na iznos od 19,67 EUR / 148,20 kuna od 20.09.2019. pa do isplate, na iznos od 19,67 EUR / 148,20 kuna od 20.10.2019. pa do isplate, po stopi propisanoj odredbom čl.29. Zakona o obveznim odnosima – do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem za pet postotnih poena eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje prethodi tekućem polugodištu, od 01. kolovoza 2015. godina pa nadalje po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem za tri postotna poena prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu (točka II. izreke).

1.2.) O troškovima parničnog postupka je odlučeno na način da je tužitelju naloženo da tuženoj isplati iznos od 26,54 EUR /200,00 kuna (točka III. izreke).

2.) Protiv navedene presude žalbu izjavljuje tužitelj zbog bitnih povreda postupka iz odredbe čl.354.st.2. Zakona o parničnom postupku (NN broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/88., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22. – u daljnjem tekstu: ZPP) te zbog pogrešne primjene materijalnog prava, pa predlaže da ju nadležni drugostupanjski sud uvaži i to tako da pobijanu presudu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak i odlučivanje, ili da ju preinači prihvaćanjem tužbenog zahtjeva kako je isti postavljen u podnesku od 07. veljače 2023. godine te dosudom cjelokupnog parničnog troška.

3.) Odgovor na žalbu nije podnesen.

4.) Žalba je djelomično osnovana.

5.) Predmetni spor je započeo donošenjem rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, s tim da predmet spora, prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, je novčana tražbina u iznosu od 177,03 EUR / 1.333,80 kuna, s osnova neplaćene zajedničke pričuve za stan u zgradi u [adresa], za vremensko razdoblje od mjeseca siječnja pa do mjeseca rujna 2019. godine.

5.1.) Naime, podnesenim prijedlogom za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave tužitelj je prvotno utužio isplatu iznosa od 2.842,60 kuna, i za isplatu tog iznosa je i izdano rješenje o ovrsi, no nakon što je podnesen prigovor protiv rješenja o ovrsi te nakon što je navedeno rješenje, u dijelu u kojem je određena ovrha, stavljeno izvan snage a postupak nastavljen kao povodom prigovora protiv platnog naloga, tužitelj je podneskom od 16.06.2020. za dio tražbine iz platnog naloga, i to u iznosu od 1.508,80 kuna, povukao tužbu zbog zastare navedenog dijela prvotno utuženog iznosa.

5.2.) Pobijanom presudom sud prvog stupnja platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u cijelosti ukida (točka I. izreke) i tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti odbija kao neosnovan (točka II. izreke). Navedeno stoga što nalazi utvrđenim da je tužena utuženu tražbinu platila dana 03. veljače 2020. godine.

6.) S obzirom na naprijed navedeno sud prvog stupnja, donošenjem odluke sadržane u točki I. izreke, kojom je u cijelosti ukinuo platni nalog sadržan u rješenju u ovrsi javnog bilježnika, nije pravilno primijenio odredbe ZPP-a kojima je reguliran postupak koji se vodi kao povodom prigovora protiv platnog naloga, napose onu iz čl.456.st.1. ZPP-a, u skladu sa kojom je, u slučaju povlačenja tužbe ne u cijelosti već samo glede jednog dijela tužbenog zahtjeva, trebalo rješenjem ukinuti platni nalog samo za onaj dio tražbine glede kojeg je tužba povućena, a u preostalom dijelu o platnom nalogu odlučiti meritorno presudom na način kako je to propisano odredbom čl.451.st.3. ZPP-a.

6.1.) Slijedom naprijed navedenog odluka sadržana u točki I. izreke valjana je i zakonita u onom dijelu u kojem je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi ukinut za dio nesporno povućene tražbine – tj. za dio tražbine u iznosu od 1.508,80 kuna, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom i to, na iznos od 48,20 kuna od 20.11.2014. do isplate, na iznos od 123,20 kuna od 20.12.2014. do isplate, na iznos od 123,20 kuna od 20.01.2015. do isplate, na iznos od 123,20 kuna od 20.02.2015. do isplate, na iznos od 123,20 kuna od 20.03.2015. do isplate, na iznos od 123,20 kuna od 20.04.2015. do isplate, na iznos od 123,20 kuna od 20.05.2015. do isplate, na iznos od 123,20 kuna od 20.06.2015. do isplate, na iznos od 123,20 kuna od 20.07.2015. do isplate, na iznos od 337,50 kuna od 30.07.2018. do isplate te na iznos od 137,50 kuna od 05.08.2018. do isplate.

7.) Pobijajući prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem je sud odbio u cijelosti tužbeni zahtjev (177,03 EUR /1.333,80 kuna sa zateznom kamatom) a glede kojeg je tužitelj u postupku ustrajao, tužitelj u žalbi u bitnome ističe kako je sud prvog stupnja izveo pogrešan zaključak o tome da je tužena navedenu tražbinu u cijelosti podmirila uplatom izvršenom 03. veljače 2020. godine, pri čemu tužitelj ne spori da je tužena tom uplatom doista izvršila plaćanje duga za one mjesece koji su na uplatnici i navedeni ali da predmet spora u ovoj parnici nije tražbina iz tog vremenskog razdoblje već druga tražbina.

7.1.) Navedene žalbene tvrdnje mogu se prihvatiti samo djelomično, ne u pogledu glavne tražbine (glavnice duga), već samo u pogledu sporedne tražbine (zatezne kamate).

8.) Naime, polazeći i od navoda žalbe u ovom žalbenom stadiju postupka nije sporno (a to proizlazi i iz naloga za plaćanje od 03.02.2020. – list 43) da je tužena dana 03.02.2020. godine na račun tužitelja uplatila iznos od 2.250,00 kuna, i da je na navedenom nalogu navedeno da tim novčanim iznosom plaća dužnu pričuvu za 11. i 12. mjesec 2018. godine, za 1., 2., 3., 4., 5., 6., 7., 8., 9., 10., 11. i 12. mjesec 2019. godine te za 1. mjesec 2020. godine.

8.1.) Iz tužiteljeva prijedloga za ovrhu te iz uz njega priložene vjerodostojne isprave (list A-7) proizlazi da je u predmetnoj parnici utužena tražbina pričuve za vremensko razdoblje od mjeseca listopada pa do mjeseca prosinca 2014., godine, za vremensko razdoblje od mjeseca siječnja pa do mjeseca lipnja 2015. godine, i za vremensko razdoblje od mjeseca siječnja pa do mjeseca rujna 2019. godine. Nakon djelomičnog povlačenja (zbog zastare) tužbe tužitelj je ustrajao kod tražbine koja se odnosi na 1.,

2., 3., 4., 5., 6., 7., 8. i 9. mjesec 2019. godine, i o toj je tražbini i odlučivao sud u ovom postupku.

9.) Odredbom čl.171. Zakona o obveznim odnosima (NN broj 35/05., 41/08., 12/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23. – dalje: ZOO/05) propisano je da kad između istih osoba postoji više istorodnih obveza, pa ono što dužnik ispuni nije dovoljno da bi se mogle namiriti sve, onda će se, ako o tome ne postoji sporazum vjerovnika i dužnika, uračunavanje obaviti onim redom koji odredi dužnik najkasnije prilikom ispunjenja (st.1.); da kad nema dužnikove izjave o uračunavanju, obveze se namiruju redom kako je koja dospjela za ispunjenje (st.2.); da ako je više obveza istodobno dospjelo, prvo se namiruju one koje su najmanje osigurane, a kad su sve podjednako osigurane, prvo se namiruju one koje su dužniku najtegotnije (st.3.); i ako su u svemu naprijed rečenom obveze jednake, namiruju se redom kako su nastale, a ako su istodobno nastale, ono što je dano na ime ispunjenja raspoređuje se na sve obveze razmjerno njihovim iznosima (st.4.).

10.) Polazeći od navedenog u t.8. i t.8.1. sasvim izvjesno proizlazi da su neutemeljene žalbene tvrdnje tužitelja kako predmet spora u ovoj parnici nije tražbina koju je tužena naznačila na nalogu za plaćanje od 03.02.2020. godine, jer upravo protivno proizlazi iz samog naloga te tužiteljeva prijedloga za ovrhu i vjerodostojne isprave na temelj koje je javni bilježnik odredio ovrhu. S obzirom na to i s obzirom na naprijed citiranu odredbu čl.171.st.1. ZOO/05, pravilan je zaključak suda prvog stupnja kako je sa danom plaćanja 03.02.2020. godine prestala utužena tražbina tužitelja s osnova glavnice u iznosu od 1.333,80 kuna / 177,03 EUR. Ujedno, plaćanjem glavnog duga navedenog dana prestala je na navedeni dug teći i zakonska zatezna kamate, pa je i u tom dijelu (počevši od 04.03.2020. godine pa nadalje) prestala sporedna tražbina zatezne kamate na navedeni iznos glavnice.

10.1.) Slijedom toga pravilna je i zakonita odluka suda prvog stupnja kojom je za navedeni dio tražbine ukinuto platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika (dio točke I. izreke) te kojom je za navedenu tražbinu odbio tužbeni zahtjev (dio točke II. izreke) kao neosnovan.

11.) Međutim, pogrešan je zaključak suda prvog stupnja da je u cijelosti prestala sporedne tražbina, tj. tražbina zatezne kamate na iznos navedene glavnice, koja je utužena od prvog idućeg dana nakon dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa dužne pričuve pa do dana izvršenog plaćanja. To stoga što je tužena izričito navela što uplatom od 03.02.2020. godine podmiruje, tj. što tom uplatom plaća, a pri tome nije navela na uplati da njome podmiruje i dužnu zateznu kamatu.

11.1.) Slijedom toga sud prvog stupnja je pogrešno primijenio materijalno pravo kada je za navedeni dio tražbine (za zateznu kamatu od dolaska u zakašnjenje svakog pojedinog mjesečnog iznosa pričuve pa do dana 03.02.2020. godine) ukinuo platni nalog (dio točke I. izreke) te odbio tužbeni zahtjev (dio točke II. izreke) kao neosnovan. 12.) Zbog naprijed izloženog valjalo je, temeljem odredbe čl.368.st.1. i čl.373.t.3. ZPP- a, žalbu tužitelja djelomično uvažiti kao osnovanu a djelomično odbiti kao neosnovanu te pobijanu prvostupanjsku presudu djelom potvrditi a dijelom preinačiti te presuditi kao u izreci ove presude.

13.) Budući da je uslijed djelomičnog uvažavanja žalbe tužitelja prvostupanjska presuda djelomično preinačena to je onda valjalo, u skladu sa odredbom čl.166.st.1. ZPP-a, odlučiti i o troškovima parničnog postupka.

14.) Unatoč tome što je tužitelj, nakon djelomičnog uvažavanja njegove žalbe, djelomično uspio u sporu, prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, tuženoj pripada pravo na naknadu parničnog troška u smislu odredbe čl.154.st.5. ZPP-a, budući da tužena nije uspjela u neznatnom dijelu u sporu, tj. samo glede dijela sporedne tražbine zatezne kamate. Pri donošenju navedene odluke ovaj sud drugog stupnja je imao u vidu ukupno utuženi iznos podnesenim prijedlogom za ovrhu, da je tužitelj povukao tužbu za iznos veći od 50 % prvotno utuženog zbog nastupa zastare, da je tužena odmah na početku spora podmirila i preostali iznos glavne tražbine a da tužitelj unatoč tome nije povukao tužbu već je ustrajao kod zahtjeva i za taj plaćeni dio, što je u konačnici i dovelo do odluke kojom je sud odbio taj dio njegova tužbenog zahtjeva. Također, prilikom donošenja navedene odluke ovaj drugostupanjski sud je imao u vidu i to da je tužena potraživala samo trošak sudske pristojbe te da joj samo taj trošak i dosuđen.

14.1.) Zbog navedenog valjalo je, temeljem odredbe čl.380.t.2. ZPP-a, odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi odluku o troškovima postupka sadržanu u točki III. izreke presude.

15.) Tužitelju nije dosuđen trošak izjavljivanja žalbe jer je sa istom uspio u neznatnom dijelu.

Bjelovar, 3. siječnja 2025.

Sudac

Antun Dominko