REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-4980/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Nevenka Baran, u pravnoj stvari tužitelja COM-ADRIA d.o.o., Split, Lovački put 1A, OIB: 14573239784, kojeg zastupa punomoćnik Zoran Iviš, odvjetnik u Splitu, Put Supavla 1, protiv tuženika AVORIO KAMEN d.o.o., Pučišća, Put Čelinjoka 1, OIB: 40605031707, kojeg zastupa punomoćnik Ivo Juričko, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Juričko & partneri d.o.o. u Splitu, Ćiril-Metodova 38, radi osiguranja određivanjem prethodne mjere, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv dijela rješenja Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj Povrv-111/2024-14 od 28. listopada 2024., 3. siječnja 2025.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj Povrv-111/2024-14 od 28. listopada 2024. u točkama I., II., III., IV., V. i VI. izreke i u dijelu točke IX. izreke kojim je naloženo tuženiku da isplati tužitelju trošak postupka osiguranja u iznosu od 1.681,94 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 28. listopada 2024. do isplate prema stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II. Odbacuje se kao nedopuštena tuženikova žalba izjavljena protiv dijela točke IX. izreke rješenja Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj Povrv-111/2024-14 od 28. listopada 2024. kojim je odbijen kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka osiguranja u iznosu od 568,06 EUR.

Obrazloženje

1. Pobijanim dijelom rješenja označenim u izreci ovog rješenja prvostupanjski je sud odredio prethodnu mjeru tako što je Financijskoj agenciji i bankama kod kojih se vode računi tuženika zabranio da tuženiku ili trećoj osobi po nalogu tuženika isplate s njegova računa iznos od 38.549,48 EUR s pripadajućim zateznim kamatama koje teku od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate (točka I. izreke rješenja). Istim rješenjem sud je odredio da se zabrana iz točke I. izreke tog rješenja smatra provedenom danom dostave rješenja Financijskoj agenciji, da tužitelj provedbom mjere stječe založno pravo na predmetu osiguranja, zatim da se zaplijenjeni iznos novčanih sredstava ne smije prenijeti s računa tuženika osim radi namirenja osigurane tražbine, kao i da prethodna mjera traje najduže do proteka roka od petnaest dana nakon nastupanja uvjeta za ovrhu u predmetu koji se vodi kod prvostupanjskog suda pod brojem Povrv-111/2024 i da žalba izjavljena protiv tog rješenja ne odgađa njegovu provedbu (točke II. -VI. izreke rješenja). Osim toga sud je naložio tuženiku da isplati tužitelju troškove postupka osiguranja u iznosu od 1.681,94 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 28. listopada 2024. do isplate prema stopi tih kamata pobliže navedenoj u izreci tog rješenja dok je odbio zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka osiguranja u iznosu od 568,06 EUR (točka IX. izreke rješenja). Tako je prvostupanjski sud odlučio primjenom odredbe članka 501.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23), jer je ocijenio da su ispunjene pretpostavke za određivanjem prethodne mjere iz te zakonske odredbe. Odluku o troškovima postupka prvostupanjski je sud donio na temelju odredbi članka 154. stavka 5. i članka 155. Zakona o parničnom postupku te članka 14. stavka 4. i članka 30. stavka 3. Ovršnog zakona („Narodne novine” broj: 112/12, 93/14, 73/17, 131/20 i 114/22) uz primjenu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine” broj 138/23) i Uredbe o tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine” broj 37/23).

2. Protiv točki I., II., III., IV., V., VI. i IX. izreke rješenja žalbu je podnio tuženik pobijajući ga iz svih zakonom dopuštenih razloga. Obrazlažući žalbene razloge žalitelj u žalbi u bitnom navodi da je pri odlučivanju prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku jer nije dao razloge o odlučnim činjenicama osobito jer su dani razlozi proturječni sadržaju izvedenih dokaza pri čemu je pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje te dosljedno svemu i pogrešno primijenio materijalno pravo. Žalitelj navodi odredbu članka 501.a Zakona o parničnom postupku te ističe da je sporno jesu li ispunjene sve zakonske pretpostavke za donošenje pobijanog rješenja kojim je usvojen prijedlog tužitelja za donošenjem prethodne mjere. Prvostupanjski sud svoju odluku temelji na zaključku o postojanju tužiteljeve tražbine jer da iz navoda u prigovoru protiv rješenja o ovrsi i spisu priloženih isprava ne proizlazi veća vjerojatnost da tuženik uspije u sporu te samim time prejudicira i donošenje meritorne odluke u predmetnom postupku, a što je u suprotnosti sa svim načelima parničnog postupka. Žalitelj smatra da sud nije na valjan način obrazložio iz kojeg razloga smatra da tužitelj ima veće šanse za uspjeh u predmetnom sporu pogotovo ako se uzme u obzir činjenica da iz svih navoda tuženika proizlazi da predmetno dugovanje prema tužitelju ne postoji odnosno da mu isti nikada nije isporučio naručenu robu, što je jasno vidljivo i iz otpremnica koje prileže spisu, a u kojima se ne nalaze potpisi odgovornih osoba tuženika dok na više njih potpisa o primitku robe niti nema. Zbog navedenog, u konkretnom slučaju nije ispunjena jedna od dvije pretpostavke propisane i određene odredbom članka 501.a Zakona o parničnom postupku pa se samim time pobijana odluka prvostupanjskog suda ukazuje neosnovanom. Žalitelj stoga predlaže Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske usvojiti žalbu tuženika, pobijano rješenje staviti van snage te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje; žalitelj potražuje trošak drugostupanjskog postupka u ukupnom iznosu od 717,00 EUR.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

3. Žalba tuženika djelomično nije osnovana, a djelomično je nedopuštena.

Ispitavši prvostupanjsko rješenje u točkama I. -VI. izreke i u točki IX. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da tužitelju naknadi trošak postupka osiguranja u iznosu od 1.681,94 EUR s pripadajućim kamatama na temelju odredbe članka 365. stavka 1. i 2., te članka 381. Zakona o parničnom postupku u granicama razloga određenih u žalbi, te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredbi parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, ovaj sud nalazi da je sud prvog stupnja donio pravilnu i zakonitu odluku.

4. Prema odredbi članka 501.a Zakona o parničnom postupku u postupku pred trgovačkim sudovima koji se vodi povodom pravnog lijeka protiv platnog naloga na temelju vjerodostojne isprave ili rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, sud će najkasnije do zaključenja glavne rasprave na prijedlog tužitelja, neovisno o uvjetima za određivanje prethodne mjere, odrediti zabranu banci da tuženiku ili trećoj osobi po nalogu tuženika, isplati s njegova računa novčani iznos za koji je određena prethodna mjera, u pravilu iznos sporne tražbine, osim ako iz navoda u prigovoru i spisu priloženih isprava proizlazi veća vjerojatnost da tuženik uspije u sporu.

4.1. Prema tome, a kao što to i prvostupanjski sud pravilno navodi u točki 12. obrazloženja pobijanog rješenja na str. 7. tog rješenja, iz navedene zakonske odredbe proizlazi da sud može odrediti mjeru osiguranja ako su kumulativno ispunjene slijedeće pretpostavke: a) ako se spor o osnovanosti tužbenog zahtjeva vodi pred trgovačkim sudom povodom pravnog lijeka protiv platnog naloga na temelju vjerodostojne isprave ili rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave i b) ako je tužitelj do zaključenja glavne rasprave podnio prijedlog da se odredi zabrana banci da tuženiku ili trećoj osobi po nalogu tuženika, isplati s njegova računa novčani iznos za koji je određena prethodna mjera (osim ako iz navoda u prigovoru i spisu priloženih isprava proizlazi veća vjerojatnost da tuženik uspije u sporu). Ako su ispunjene te pretpostavke sud će najkasnije do zaključenja glavne rasprave odrediti predloženu mjeru osiguranja.

5. U ovom predmetu između stranaka nije sporno da je postupak pokrenut tužiteljevim prijedlogom za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave i to izvatka iz poslovnih knjiga (izvještaja otvorenih stavki – konto kartica) u smislu odredbe članka 31. Ovršnog zakona. Postupajući prema tom prijedlogu tužitelja kao ovrhovoditelja javni bilježnik Helena Dragun iz Splita je 21. lipnja 2021. izdao rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-494/2021, a radi naplate tužiteljeva potraživanja u iznosu od 38.904,85 EUR / 293.128,58 kn s pripadajućim zateznim kamatama koje teku od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa pa do isplate. Budući da je tuženik protiv tog rješenja o ovrsi podnio pravovremen prigovor pa je zato postupak nastavljen pred trgovačkim sudom kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, to je u ovom predmetu ispunjena prva zakonska pretpostavka za određivanjem prethodne mjere u smislu odredbe članka 501.a Zakona o parničnom postupku

6. Osim toga, iz spisa proizlazi da je tužitelj prije zaključenja glavne rasprave i to podneskom od 27. rujna 2024. podnio sudu prijedlog za određivanjem prethodne mjere sukladno članku 501.a Zakona o parničnom postupku tako da se radi osiguranja novčane tražbine u iznosu od 38.904,84 EUR (u kojem je iznosu „sadržan” iznos od 38.549,48 EUR za kojeg je sud odredio prethodnu mjeru) sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa pa do isplate zabrani Financijskoj agenciji i bankama kod kojih se vode računi tuženika da tuženiku ili trećoj osobi po njegovu nalogu isplate s tuženikova računa iznos radi kojeg predlaže određivanje prethodne mjere s pripadajućim kamatama. Time je ispunjena i druga zakonska pretpostavka za određivanjem prethodne mjere iz članka 501.a Zakona o parničnom postupku.

7. Nadalje, suprotno mišljenju žalitelja, prvostupanjski je sud pravilno ocijenio da je u ovom parničnom predmetu veća vjerojatnost da tužitelj uspije u sporu u odnosu na tražbinu za koju je sud odredio predloženu prethodnu mjeru. Naime, s obzirom na to da je tužitelj tijekom postupka dostavio sudu račune-otpremnice kojima je dokazivao činjenicu da je ispunio svoju ugovornu obvezu iz ugovora o kupoprodaji, sud prvog stupnja je po prijedlogu tužitelja u odnosu na tražbine koje po pojedinačnom računu prelaze vrijednost od 1.320,00 EUR dopisom od 26. srpnja 2024. zatražio od Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Split, Ispostave Split podatak o tome je li tuženik koristio pravo na odbitak pretporeza po pojedinim računima navedenim u tom dopisu, a sukladno odredbi članka 221.b stavka 2. Zakona o parničnom postupku. Sukladno tom dopisu suda, navedena porezna uprava je dopisom od 27. kolovoza 2024. obavijestila sud prvog stupnja da je tuženik po svim tim računima (ukupno 8 računa) koristio pravo na odbitak pretporeza.

7.1. Osim toga, u odnosu na preostale račune-otpremnice, sud prvog stupnja je raspravnim rješenjem od 19. srpnja 2024., a sukladno odredbi članka 221.b stavka 4. Zakona o parničnom postupku pozvao tuženika da u roku od 15 dana dostavi isprave na temelju kojih se može utvrditi je li koristio pravo na odbitak pretporeza. Međutim, tuženik nije postupio po tom raspravnom rješenju suda ni u navedenom roku, a ni do ročišta od 25. listopada 2024.; štoviše, premda je tuženik na tom ročištu naveo da nisu ispunjene zakonske pretpostavke za određivanje prethodne mjere, tuženik ni na tom ročištu nije naveo činjenicu da po predmetnim računima nije koristio pravo na odbitak pretporeza.

7.2. Prema članku 221.b stavku 1. Zakona o parničnom postupku ako tužitelj dokaže da je tuženik za tražbinu koju je tužitelj utužio na temelju vjerodostojne isprave koristio pravo na odbitak pretporeza, smatrat će se da tražbina postoji, osim ako tuženik ne dokaže protivno. Nadalje, prema stavku 4. istoga članka Zakona o parničnom postupku u slučaju kada tražbina iz stavka 1. tog članka po pojedinačnom računu ne prelazi vrijednost od 1.320,00 EUR, smatrat će se da je tuženik koristio pravo na odbitak pretporeza ako u roku od 15 dana po pozivu suda ne dostavi isprave na temelju kojih se može utvrditi je li koristio pravo na odbitak pretporeza.

7.3. Dakle, premda je teret dokazivanja činjenice da je tuženik koristio pravo na odbitak pretporeza (po računima čija pojedinačna vrijednost ne prelazi svotu od 1.320,00 EUR) na tužitelju, odredbom članka 221.b stavka 4. Zakona o parničnom postupku je propisana zakonska presumpcija da je tuženik koristio pravo na odbitak pretporeza ako u roku od 15 dana po pozivu suda nije dostavio sudu isprave na temelju kojih se može utvrditi je li koristio pravo na odbitak pretporeza.

7.4. Slijedom navedenog, budući da je tuženik koristio pravo na odbitak pretporeza po računima čija pojedinačna svota prelazi iznos od 1.320,00 EUR, te da on nije po pozivu suda dostavio sudu isprave prema kojima bi bilo vidljivo je li po računima čija je pojedinačna vrijednost niža od 1.320,00 EUR koristio pravo na odbitak pretporeza slijedom čega se smatra da je i po tim računima koristio pravo na odbitak pretporeza, to je sud prvog stupnja pravilno ocijenio da je u ovom postupku veća vjerojatnost da tužitelj uspije u sporu u odnosu na tražbinu za koju je sud odredio predloženu prethodnu mjeru. Upravo zbog navedenog, sud prvog stupnja je pravilno odredio predloženu prethodnu mjeru primjenom odredbe članka 501.a Zakona o parničnom postupku. Jednako tako, sud prvog stupnja je i pravilnom primjenom materijalnog prava obvezao tuženika da tužitelju naknadi prouzročeni trošak postupka osiguranja u iznosu od 1.681,94 EUR s pripadajućim kamatama.

7.5. Stoga je žalbu tuženika valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijano prvostupanjsko rješenje u točkama I. -VI. izreke i (djelomično) u točki IX. izreke, a na temelju odredbe članka 380. točke 2. Zakona o parničnom postupku.

8. Međutim, u dijelu u kojem tuženik žalbom pobija dio točke IX. izreke prvostupanjskog rješenja kojim je odbijen zahtjev tužitelja za naknadom troška postupka osiguranja u iznosu od 568,06 EUR, ovaj sud nalazi da je tuženikova žalba nedopuštena zbog nedostatka njegova pravnog interesa. Naime, upravo zbog toga što je tim dijelom rješenja odbijen tužiteljev zahtjev za naknadom troškova postupka osiguranja u iznosu od 568,06 EUR, to je u tom dijelu žalitelj uspio u postupku osiguranja. Zbog navedenog, ovaj sud nalazi da je u tom dijelu tuženikova žalba nedopuštena u smislu odredbe članka 358. stavka 3. Zakona o parničnom postupku jer žalitelj usvajanjem njegove žalbe protiv tog dijela prvostupanjske odluke ne bi postigao povoljniju pravnu zaštitu od one koju mu je pružio prvostupanjski sud.

9. Slijedom navedenog, tuženikovu je žalbu kojom pobija taj dio točke IX. izreke prvostupanjskog rješenja valjalo odbaciti kao nedopuštenu primjenom odredbe članka 380. točke 1. Zakona o parničnom postupku, te riješiti kao u točki II. izreke ovog rješenja.

Zagreb, 3. siječnja 2025.

Sudac

Nevenka Baran