REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U VELIKOJ GORICI

PREKRŠAJNI ODJEL

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski sud u Velikoj Gorici, Prekršajni odjel, po sucu: Damir Tepeš, uz sudjelovanje zapisničarke: Ivana Hoti, u prekršajnom postupku protiv okrivljenice: IM, zbog prekršaja iz čl.229.st.2. i st.6. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN br. 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22, 114/22, 133/23), pokrenutim povodom prigovora protiv Obaveznog prekršajnog naloga izdanog od ovlaštenog tužitelja: Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava zagrebačka, Policijska postaja Velika Gorica, broj: KLASA: 211-07/23-4/69547 URBROJ: 511-19-36-23-1, koji su ovom Sudu dostavljeni dana 30.11.2023.g., nakon provedenog žurnog postupka kod ovog Suda dana 03.01.2025.g., u nazočnosti okrivljenice, temeljem čl.94., čl.182.st.1.t.2. i čl.222.st.3. Prekršajnog zakona (NN br. 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22),

p r e s u d i o j e

Okrivljenica IM, OIB: [osobni identifikacijski broj], kći I i Š, rođena **.**.1986. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanka Republike Hrvatske, SSS, pismena, po zanimanju trgovac, ekonomist, zaposlena u Dom Priča, primanja 1.000,00 EURA, slabog imovnog stanja, živi u izvanbračnoj zajednici, majka dvoje maloljetne djece, prekršajno osuđivana, kazneno neosuđivana, protiv nje se ne vodi drugi prekršajni postupak niti kazneni postupak,

OSLOBAĐA SE OD OPTUŽBE

da bi dana 12.09.2023.g. u 14:34 sati u mjestu Velika Gorica, Ulica Andrije Kačića Miošića kbr.10, dala svoje vozilo, (vozilo M1, marke OPEL, registarske oznake [registarska oznaka]), na upravljanje osobi koja nema pravo upravljati vrstom ili kategorijom vozila u koju spada to vozilo, kada je istim vozilom upravljao ŠM,

odnosno da bi počinila prekršajno djelo iz čl.229.st.2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, kažnjivo po čl.229.st.6. istog Zakona.

Temeljem odredbe čl.140.st.1. Prekršajnog zakona troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava ovog Suda.

Obrazloženje

I/

1.

Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava zagrebačka, Policijska postaja Velika Gorica, je temeljem čl.243.st.1. Prekršajnog zakona, dana 30.11.2023.g., pod navedenim brojem, kao ovlašteni tužitelj, dostavio ovom Sudu prigovor imenovane okrivljenice, protiv Obaveznog prekršajnog naloga koji joj je izdan zbog prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci presude.

2.

Ovlašteni tužitelj je dana 19.09.2023.g. izdao Obavezni prekršajni nalog broj: KLASA: 211-07/23-4/69547 URBROJ: 511-19-36-23-1, kojim je okrivljenicu za navedeni prekršaj oglasio krivom i kaznio ju novčanom kaznom u iznosu od 390,00 eura, te ju obvezao na plaćanje troška u iznosu od 13,27 eura, ali je ista pravodobno podnijela prigovor zbog poricanja prekršaja, zbog čega je označeni Obavezni prekršajni nalog stavljen izvan snage, nakon čega je Sud temeljem odredbe čl.222.st.3. Prekršajnog zakona proveo žurni postupak.

3.

Okrivljenica u svojoj pisanoj obrani dostavljenoj Sudu navodi, uz ostalo i u bitnom, kako smatra da nije kriva i da se kazna stornira jer tada auto nije bio u njenom posjedu nego kod gospođe TM što dokazuje potpisanim ugovorom i raskidom ugovora. Dana **.**.2023. IM i TM potpisale su ugovor o korištenju vozila. Auto je dala TM koja ima važeću vozačku dozvolu i nikada ne bi dala auto nekome tko nema važeću vozačku dozvolu. Dana 12.09.2023. raskidaju ugovor u 20 h. Do tada je auto bio u posjedu TM i nije nikako mogla napraviti prekršaj za koji ju se tereti jer je prekršaj napravljen prije nego je vraćen auto, što dokazuje policijski zapisnik. TM je kriva jer je dala auto osobi koja nema prvo upravljati s autom te je dala auto bez njezinog saznanja drugoj osobi. Prekršaj koji je napravio ŠM, koji se desio 12.09.2023. u 14,34 sati u mjestu Velika Gorica. Znači prekršaj je počinjen prije nego mi je auto vraćen u njezin posjed. Auto joj je vraćen 12. rujna 2023. u 18,00 sati nakon počinjenog prekršaja. TM ga nije obavijestila o počinjenom prekršaju dok joj je vraćala auto, a niti o tome da će dati auto nekoj drugoj osobi.

4.

U dokaznom postupku sudac je ispitao svjedokinju TM, koja je iskazala kako se sjeća da je na društvenoj mreži društvenoj mreži Facebook bio objavljen oglas o iznajmljivanju osobnog vozila marke Opel pa je uspostavila kontakt sa jednom muškom osobom koji se predstavio kao suprug vlasnice vozila, nakon čega je potpisala ugovor o korištenju vozila te je prije korištenja vozila toj muškoj osobi platila određeni novčani iznos na ime korištenja vozila. Ne sjeća se kada je taj ugovor potpisala. Nakon tjedan dana, automobil je počeo pokazivati tehničke nedostatke, bio je neispravan. U jednom trenutku, kada je upravljala vozilom, auto je počeo jako tresti, a ona je epileptičar pa je se doživjela lagani napad zbog čega više nije mogla upravljati vozilom nego je zamolila svog dečka PM koji je bio sa njom da nastavi upravljati vozilom. Ubrzo su ih zaustavili policajci i tada su utvrdili da ŠM nema položen vozački ispit. To je sve što imam za iskazati.

Na poseban upit suca odgovara kako ona uopće nije kontaktirala sa IM nego sa njezinim suprugom koji joj je dao ugovor na potpis. Nakon što joj je predočen Ugovor o korištenju vozila bez naknade sklopljen 4. rujna 2023. ističe kako je ona za korištenje odnosno najam vozila platila naknadu suprugu vlasnice. Odgovara kako ona ima položen vozački ispit od 2020. godine i može upravljati vozilima B kategorije.

Nakon što je upoznata s obranom okrivljenice ističe kako bi ona vratila auto prije nego su zaustavljeni dečko i ona, a kada je utvrđeno da ŠM nema vozački, ali nije mogla. Auto je vratila zbog njegove neispravnosti, kako je to već opisala.

5.

Okrivljenica u svojoj usmenoj obrani iznesenoj pred Sudom iznosi da nije kriva za prekršaj koji joj se stavlja na teret. Iskazuje da je ona dana 4. rujna 2023. sklopila ugovor o korištenju vozila bez naknade sa TM za osobni automobil registarske oznake [registarska oznaka], marke Opel. Ovakav ugovor je sklopljen iz razloga što je TM predložila da vozilo koristi nekoliko dana kako bi vidjela da li će isto vozilo nastaviti koristiti, a nakon čega bi s istom sklopila ugovor u kojem bi bila i obveza iste na naknadu korištenja vozila. Tom prilikom ista je predočila vozačku dozvolu iz koje je razvidno da ima pravo upravljati vozilima B kategorije. Nakon tjedan dana, ista je vozilo vratila te je platila naknadu u iznosu od 80,00 eura. Smatra da nije kriva jer je vozilo dala na upravljanje osobni koja je imala pravo upravljati vozilom B kategorije, a njoj nije poznato kome je ista osoba dala to vozilo kasnije na upravljanje niti je mogla na to utjecati. Predlaže sudu da donese oslobađajuću odluku.

Nakon što je upoznata s iskazom svjedokinje TM okrivljenica je istaknula kako sama svjedokinja iznosi da je samoinicijativno predmetno vozilo dala na upravljanje svom dečku i tada je isti zaustavljen od strane policije te je utvrđeno da nema položen vozački ispit. Ističe da ja predmetno vozilo nije dala osobi koja nema položen vozački ispit, već suprotno, TM, koja je imala vozačku dozvolu, kako je to već opisala.

6.

Sudac je izveo dokaz uvidom i čitanjem: Obavezni prekršajni nalog Policijske postaje Velika Gorica, KLASA: 211-07/23-4/69547, URBROJ: 511-19-36-23-1 izdan 19. rujna 2023., prigovor podnesen 27. studenog 2023., izvješće o počinjenom prekršaju serijski broj 000232987939, potvrda Ministarstva pravosuđa, Uprave za kazneno pravo, Odjela za prekršajne evidencije za IM od 30. studenog 2023. i Ugovor o korištenju vozila bez naknade sklopljen 04.09.2023.g. između vlasnika vozila IM i korisnika vozila TM, vozačka dozvola za TM broj 11796804.

II/

1.

Nakon provedenog žurnog postupka, povodom dostavljene pisane obrane kao i iznesene usmene obrane okrivljenice, a temeljem izvedenih dokaza, sudac je sa sigurnošću i nesporno utvrdio i s uvjerenjem zaključio da okrivljenica predmetne zgode nije postupila suprotno odredbi iz čl.229.st.2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, odnosno da nije počinila prekršaj kažnjiv po čl.229.st.6. istog Zakona, postupajući na način naveden u izreci ove presude.

2.

Sudac je cijenio obrambene navode okrivljenice iznijete u dostavljenoj pisanoj obrani i iznesene u usmeno iznesenoj obrani pred sudom, a kojima ona izričito poriče počinjenje prekršaja koji joj je stavljen na teret i osporava svoju prekršajnu odgovornost, te je njezinu obranu prihvatio jer je zaključio da je ista obrana jasna, razumljiva, životna i uvjerljiva, a u cijelosti je bila potvrđena iskazom ispitane svjedokinje TM i temeljem izvedenih materijalnih dokaza, pa je sudac sa sigurnošću i nesporno utvrdio da okrivljenica nije počinila prekršaj za koji se tereti Obaveznim prekršajnim nalogom.

3.

Sudac je cijenio iskaz svjedokinje TM te mu je u cijelosti poklonio vjeru, budući imenovana svjedokinja o činjenicama vezanim za prijavljeni prekršaj koji je stavljen na teret okrivljenice ima izravna i neposredna saznanja.

Sudac smatra da je ispitana svjedokinja svoj iskaz iznijela jasno, detaljno, razumljivo, životno i neposredno uvjerljivo, da zapravo nije pristrano zainteresirana za ishod ovog postupka, te je zaključio da je svjedokinja predmetne činjenice i svoja opažanja iznosila na temelju osobnih saznanja, objektivno, vrlo razložno, okolnosno i vjerodostojno, da su činjenice koje je iznijela u svom iskazu u bitnom sukladne s činjenicama utvrđenim temeljem drugih izvedenih materijalnih dokaza, a sudac u njezinom iskazu nije našao nikakvih stvarnih kontradiktornosti ili nelogičnosti, zbog čega nije bilo razloga da sudac posumnja u istinitost njezinog iskaza.

Nakon što je ispitana svjedokinja komentirala pisanu obranu okrivljenice, sudac je, s jedne strane, osnažio svoje uvjerenje o objektivnosti, nepristranosti i uvjerljivosti iskazivanja svjedokinje, a s druge strane se učvrstio u sigurnosti kako je obrana okrivljenice osnovana i životna.

Sudac je mišljenja kako iskaz ispitane svjedokinje snažno potvrđuje vjerodostojnost obrane okrivljenice te da u cijelosti otklanja sumnju u istinitost njezinih obrambenih navoda, a osnažuje uvjerenje suca o nedužnosti okrivljenice za terećeni prekršaj.

Sudac je čvrsto uvjeren kako upravo temeljem iskaza ispitane svjedokinje, u vezi sa ostalim izvedenim materijalnim dokazima, može nesporno utvrditi da okrivljenica predmetne zgode uistinu nije počinila prekršaj koji joj je stavljen na teret, te da sa sigurnošću može donijeti odluku o njezinom oslobađanju od optužbe.

4.

Uvidom u Obavezni prekršajni nalog sudac je utvrdio da je u obrazloženju istog navedeno kako je policijski službenik protiv okrivljenika podnio Izvješće o počinjenom prekršaju broj 232987939, zbog prekršajnog djela opisanog u izreci tog prekršajnog naloga, zatim da je neposrednim zapažanjem ili obavljenim nadzorom utvrđeno da je okrivljenik počinio opisani prekršaj, te da je prekršaj utvrđen sukladno čl.233. Prekršajnog zakona.

5.

Sudac je uvidom u Ugovor o korištenju vozila bez naknade utvrdio da je vlasnica vozila IM sa korisnikom vozila TM sklopila ugovor o korištenju vozila dana 04.09.2023.g., a predmet ugovora je korištenje motornog vozila reg. oznake [registarska oznaka] koje vlasnik daje na korištenje u trajanju od 04.09.2023. do 04.12.2023.

Sudac je utvrdio da je u označenom ugovoru navedeno, uz ostalo, kako naknade za korištenje vozila nema, a da je korisnik odgovoran za sve dospjele kazne i prometne prekršaje u vrijeme trajanja korištenja vozila.

6.

Sudac je uvidom u vozačku dozvolu izdanu TM utvrdio da je izdana dana 15.12.2020.g., da je datum njenog isteka 15.12.2030.g., da je broj vozačke dozvole [broj vozačke dozvole], da je nadležno tijelo PU Zagrebačka te da je datum izdavanja za B kategoriju 15.12.2020.g, a istek 15.12.2030.g.

7.Sudac je uvidom u Potvrdu Ministarstva pravosuđa, Uprava za kazneno pravo, Odjel za prekršajne evidencije, izdanu za TM, od dana 30.11.2023.g., utvrdio da je okrivljenica do tada bila prekršajno osuđena.

8.

Sudac nije izvodio druge eventualne dokaze, iz razloga što je, uzimajući u obzir konkretne okolnosti, zaključio kako se izvođenjem novih dokaza, nakon iznesene obrane okrivljenice te nakon izvođenja svih važnih i dostupnih dokaza, činjenično stanje ne bi moglo dodatno utvrditi i ne bi doprinijelo dodatnom pojašnjenju već utvrđenih činjenica odlučnih za nesporno dokazivanje kako okrivljenica nije počinila prijavljeni prekršaj, pa sve skupa u međusobnoj povezanosti nikako ne bi moglo dovesti do drugačije odluke u odnosu na optužbu protiv okrivljenice.

Osim toga, sudac nije izvodio nove dokaze i radi izbjegavanja odugovlačenja žurnog prekršajnog postupka i izbjegavanja nepotrebnih radnji i troškova, a vodeći se pritom načelima svrhovitosti i ekonomičnosti postupka.

Konačno, sudac nije izvodio nove dokaze osobito iz razloga što je zaključio kako je činjenično stanje zapravo u dovoljnoj mjeri utvrđeno temeljem već izvedenih dokaza, pa da se može donijeti valjana odluka i bez izvođenja dodatnih dokaza.

9.

Sudac je temeljem čl.88.st.2. Prekršajnog zakona slobodno cijenio sve već navedene dokaze, kao i postojanje ili nepostojanje činjenica i pri tome nije ograničen ili vezan nikakvim dokaznim pravilima.

10.

Slijedom svega navedenog, nakon provedenog žurnog prekršajnog postupka, cijeneći izvedene dokaze i povezujući iste s obranom okrivljenice, dovodeći izvedene dokaze u međusobnu vezu kao i temeljem cjelokupnog dokaznog postupka, sudac je sa sigurnošću i nesporno utvrdio i s uvjerenjem zaključio da okrivljenica nije počinila prekršaj koji joj se stavlja na teret, a opisan je u izreci presude.

11.

Zakon o sigurnosti prometa na cestama u čl.229. propisuje, između ostalog, da vlasnik vozila odnosno osoba kojoj je vozilo povjereno ne smije dati vozilo na upravljanje osobi za koju je mogao ili morao znati da nema pravo upravljati vozilom (upravlja vozilom prije stjecanja prava na upravljanje, za vrijeme dok joj je izrečena sigurnosna mjera zabrane upravljanja vozilom ili zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom ili mjera opreza privremenog oduzimanja vozačke dozvole ili je isključena iz prometa, nema upisanu odgovarajuću kategoriju, upravlja vozilom bez pomagala ili ne postupa po uvjetima i ograničenjima navedenim u vozačkoj dozvoli, kojoj je vozačka dozvola oduzeta ili ukinuta), osobi za koju se na temelju njezina ponašanja može zaključiti da je pod utjecajem droga ili lijekova ili koja u krvi ima nedozvoljenu količinu alkohola ili je pod vidnim utjecajem alkohola ili je u tolikoj mjeri umorna ili bolesna da nije u stanju na siguran način upravljati vozilom, te da će se novčanom kaznom u iznosu od 390,00 do 920,00 eura kaznit za prekršaj vlasnik vozila ako vozilo da na upravljanje takvoj osobi.

12.

Sudac je nesporno utvrdio da je okrivljenica u vrijeme utvrđenja prekršaja, dana 12.09.2023.g., bila vlasnica označenog automobila reg. oznake [registarska oznaka], ali nije bila posjednik istog vozila, jer je okrivljenica isti automobil temeljem ugovora o korištenju vozila bez naknade dala na korištenje dana 04.09.2023.g. korisniku vozila TM, koja je istodobno primila na korištenje označeno vozilo i time stupila u posjed istog vozila te je na taj način stekla status osobe kojoj je vozilo povjereno.

13.

Budući je okrivljenica davanjem na korištenje označenog osobnog automobila, ostala vlasnica tog vozila, ali je prestala biti njegova posjednica, dok je istodobno korisnica vozila postala posjednica, a pritom i osoba kojoj je isto vozilo povjereno, sudac je zaključio da je privremeno prestala obveza okrivljenice kao vlasnice da vozilo ne daje na upravljanje osobi za koju je mogla ili morala znati da nema pravo upravljati vozilom, propisana čl.229.st.2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, a kažnjiva po čl.229.st.6. istog Zakona.

Sudac smatra da je propisana obveza privremeno, za vrijeme trajanja Ugovora o korištenju vozila bez naknade, sa okrivljenice kao davateljice vozila na korištenje prešla na korisnicu označenog vozila, a kojoj je vozilo za to vrijeme povjereno.

Pored navedenog, sudac je nesporno utvrdio kako je okrivljenica prilikom sklapanja Ugovora o korištenju vozila bez naknade isto vozilo predala u posjed, odnosno dala svoje vozilo na upravljanje osobi koja je u to vrijeme nesporno imala pravo upravljati vrstom i kategorijom vozila u koju spada to vozilo. Sudac smatra kako nakon toga okrivljena vlasnica vozila nije mogla znati niti je mogla utjecati na postupanje korisnice vozila, to jest na okolnost kome će korisnica vozila za vrijeme korištenja vozila koje joj je povjereno isto dati na upravljanje.

14.

Slijedom navedenog sudac je stekao uvjerenje kako je nesporno i evidentno da prekršajno djelo, činjenično opisano u Obaveznom prekršajnom nalogu, kao optužnom aktu tužitelja, predmetne zgode nije bilo počinjeno.

Sudac smatra da okrivljenica označene zgode nije počinila prekršajno djelo za koje se tereti, budući je isti prekršaj mogao počiniti vlasnik vozila, odnosno osoba kojoj je vozilo povjereno, a u predmetnom slučaju okrivljenica kao vlasnica vozila, nije bila u posjedu označenog vozila, već je isto vozilo bilo u posjedu korisnice vozila kojoj je vozilo povjereno u posjed prije utvrđenja prekršaja koji se okrivljenici kao davatelju vozila na korištenje stavlja na teret.

Povodom utvrđenih činjenica sudac je s uvjerenjem zaključio da okrivljenica, predmetne zgode nije postupila suprotno zakonskim odredbama i nije počinila terećeno prekršajno djelo na način opisan u izreci presude, pa stoga okrivljenica nije kriva i ne može biti kažnjena.

15.

Stoga je sudac odlučio da okrivljenicu, zbog postojanja okolnosti koje isključuju krivnju, treba osloboditi od optužbe u smislu čl.182.st.1.t.2. Prekršajnog zakona.

16.

Temeljem propisa označenih u izreci presude, odlučeno je da troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava Suda.

Velika Gorica, 3. siječnja 2025.

Zapisničarka

Sudac

Ivana Hoti, v.r.

Damir Tepeš,v.r.

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude temeljem odredbe čl.244.st.1. Prekršajnog zakona nije dopuštena žalba.