REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-4895/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Draženka Deladio, u pravnoj stvari tužitelja BRODOCENTAR SISAK d.o.o., OIB: 59402890861, Sisak, Galdovačka 4, kojeg zastupa punomoćnik Željko Stanković, OIB: [osobni identifikacijski broj], odvjetnik u Sisku, A. Starčevića 40/I, protiv tuženika FELIKS REGULACIJA d.o.o., OIB: 11247301096, Slavonski Brod, Lučka ulica 8, kojeg zastupa punomoćnik Bruno Damjanac, OIB: [osobni identifikacijski broj], odvjetnik u Požegi, Sv. Florijana 9, radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-162/2022-35 od 16. prosinca 2024., 3. siječnja 2025.

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-162/2022-35 od 16. prosinca 2024.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem odbijen je prigovor tužitelja protiv rješenja prvostupanjskog suda poslovni broj P-162/2022-32 kojim je naloženo tužitelju platiti pristojbu u iznosu od 56,47 EUR.

2. Prvostupanjski sud u obrazloženju u bitnom navodi da se tužiteljeva obveza na plaćanje pristojbe temelji na čl. 4. t. 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 118/18 i 51/23; dalje: ZSP), s obzirom na to da je tuženik u cijelosti uspio u ovom parničnom postupku.

3. Protiv pobijanog rješenja žalbu podnosi tužitelj, zbog pogrešne primjene materijalnog prava. U bitnom navodi da je sudska pristojba za odgovor na tužbu već uračunata u troškove koje tužitelj mora platiti tuženiku sukladno presudi Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-245/2023.

4. Žalba je neosnovana.

5. Ispitavši pobijano rješenje na temelju odredaba čl. 381. i čl. 365. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; dalje: ZPP), u granicama žalbenih razloga, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a te na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je ono pravilno i na zakonu osnovano.

6. Odredbom čl. 4. t. 2. ZSP-a propisano je da obveza plaćanja pristojbe za odgovor na tužbu nastaje po pravomoćnom završetku postupka za svaku stranku razmjerno uspjehu u parnici.

6.1. Nasuprot žalbenim navodima, u smislu čl. 4. t. 2. ZSP-a, pristojbu za odgovor na tužbu plaća stranka koja nije uspjela u sporu. Imajući na umu da u predmetnoj parnici tužitelj nije uspio (tužbeni zahtjev je odbijen u cijelosti), pravilna je ocjena prvostupanjskog suda da je sudsku pristojbu za odgovor na tužbu dužan platiti upravo tužitelj. Neosnovano tužitelj u žalbi ističe da bi plaćanjem pristojbe za odgovor na tužbu tužitelj dva puta platio istu pristojbu (tako i ovaj sud u odluci poslovni broj Pž-835/2024-3 od 20. veljače 2024.).

6.1.1. Činjenica da je tuženiku pravomoćnom presudom priznat trošak pristojbe za odgovor na tužbu nije odlučna jer navedena obveza plaćanja za tužitelja nastaje na temelju čl. 4. st. 2. ZSP-a. Predmet ovog žalbenog postupka je osnovanost prigovora protiv rješenja o sudskoj pristojbi, a ne ispitivanje pravilnosti pravomoćnog rješenja ovog suda poslovni broj Pž-245/2023.

7. Stoga je na temelju odredbe čl. 380. t. 2. ZPP-a, valjalo žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i potvrditi rješenje prvostupanjskog suda.

Zagreb, 3. siječnja 2025.

Sutkinja

Draženka Deladio