Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž R-2122/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji Vlatki Fresl Tomašević, sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja AH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnik DM, odvjetnik u [adresa], protiv tužene Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, ministarstvo , zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u O., Stalna služba u Đ., Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o žalbi tužene protiv presude Općinskog suda u Đakovu poslovni broj Pr-8/2022-5 od 5. svibnja 2022. godine, dana 3. siječnja 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I

Žalba tuženice odbija se kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Đakovu poslovni broj Pr-8/2022-5 od 5. svibnja 2022. godine u pobijanom dijelu pod točkom I i II izreke.

II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja naloženo je tuženiku da isplati tužitelju na ime naknade za prijevoz na posao i s posla iznos od 7.283,94 kuna sa pripadajućim zateznim kamatama koje teku na pojedinačne iznose glavnice kako je pobliže određeno u izreci (točka I izreke). Naloženo je tuženiku naknaditi troškove parničnog postupka tužitelju u iznosu od 3.750,00 kuna sa pripadajućim zateznim kamatama koje teku od 5. svibnja 2022. godine do isplate (točka II izreke). S preostalim zahtjevom za naknadu troška u iznosu od 120,00 kuna tužitelj je odbijen, kao neosnovanim (točka III izreke).

2. Protiv navedene presude pod točkama I i II izreke tužena je podnijela žalbu zbog svih žalbenih razloga koji su propisani odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22,114/22 i 155/23- dalje: ZPP) u vezi čl. 365. st. 1. ZPP, s prijedlogom da sud drugog stupnja pobijanu presudu ukine (pravilno: preinači) i odbije tužbeni zahtjev, podredno vrati predmet prvostupanjskome sudu na ponovno suđenje. Zahtjeva naknadu troška žalbenoga postupka.

3. Tužitelj je podnio odgovor na žalbu kojim osporava žalbene navode tužene i predlaže da se pobijani dio prvostupanjske presude potvrdi, uz naknadu troška žalbenoga postupka.

4. Žalba nije osnovana.

5. Sukladno odredbi čl. 458. st. 1. ZPP radi se o sporu male vrijednosti, a sudska odluka kojom se okončava spor male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnoga prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnoga postupka iz čl. 354. st. 2. ovoga zakona, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP. Stoga žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenoga činjeničnoga stanja nije razmatran.

6. U postupku pred sudom prvog stupnja nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a tuženica u izjavljenoj žalbi ne navodi određeno koja je to bitna povreda odredaba parničnog postupka počinjena.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se naloži tuženici da mu za razdoblje od mjeseca prosinca 2020. do prosinca 2021. isplati naknadu za prijevoz za dolazak na posao i odlazak s posla.

8. Među strankama nije sporno da je tužitelj u utuženom razdoblju obavljao poslove pričuvnog policijskog službenika u upravi OB temeljem Ugovora o službi u pričuvnom sastavu policije od 4. veljače 2020. te da mu za njegov angažman u utuženom razdoblju nije isplaćivana naknada za prijevoz za dolazak na posao i odlazak s posla za ukupno 219 radnih dana.

9. Nije sporno niti da se odredbom članka VII st. 2. Ugovora o službi u pričuvnom sastavu policije ministarstvo obvezalo pričuvnom policijskom službeniku isplatiti naknadu za prijevoz za dolazak i odlazak na posao, da je tužitelj za vrijeme angažiranosti na posao putovao i s posla se vraćao na relaciji od mjesta boravka i rada u [adresa] do PP Đ. i nazad.

10. Odredbom čl. 28. st. 2. Uredbe o pričuvnoj policiji („Narodne novine“ broj: 102/19.) propisano je da uz naknade iz st. 1. toga članka, angažiranim policijskim službenicima pripada naknada za prijevoz za dolazak i odlazak s posla.

11. Odredbom čl. 24. st. 1. Uredbe propisano je da se pričuvna policija može angažirati, između ostalog, u slučaju pružanja pomoći policijskim službenicima prilikom obavljanja poslova koji zahtijevaju povećani odnosno dugotrajniji angažman policijskih službenika (toč. 3.) pa pogrešno žalitelj zaključuje da naknade i pravo na prijevoz iz čl. 28. st. 1. i st. 2. Uredbe pripadaju pričuvnim policijskim službenicima angažiranim u slučaju ratnog stanja ili neposredne ugroženosti, neovisnosti i teritorijalne cjelovitosti države ili ugrožavanja njezine unutarnje sigurnosti.

12. Polazeći od izloženog i uzimajući u obzir da se tuženica Ugovorom o službi u pričuvnom sastavu policije od 4. veljače 2020. obvezala tužitelju isplatiti naknadu za prijevoz za dolazak i odlazak na posao, to je s pravom prvostupanjski sud naložio tuženici da za 219 dana kad je tužitelj radio isplati naknadu u ukupnom iznosu od 7.283,94 kn.

13. Ne mogu se prihvatiti žalbeni navodi tuženice da je odredba predmetnog Ugovora o pričuvnom sastavu policije suprotna prisilnim propisima odnosno Uredbi.

12.1. Naime, odredbom čl. 12. st. 3. Uredbe propisano je da Ugovor iz st. 1. toga članka, uz sadržaj propisan st. 2. toga članka, može sadržavati i podatke o drugim pravima i obvezama ugovornih stranaka.

12.2. Uredbom je pak propisano (čl. 28. st. 2.) da uz naknadu iz st. 1. toga članka, angažiranim policijskim službenicima, pripada naknada za prijevoz za dolazak i odlazak s posla.

12.3. S obzirom da je tužitelju isplaćivana novčana naknada za njegov radni angažman, to se ne može prihvatiti shvaćanje tuženice da pričuvnom policijskom službeniku pripada naknada za prijevoz samo u slučaju ratnog stanja ili neposredne ugroženosti, neovisnosti i teritorijalne cjelovitosti države te u drugim slučajevima kada je ugrožena unutarnja sigurnost Republike Hrvatske.

12.4. U predmetnom slučaju pravilno je sud prvog stupnja primijenio odredbe Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine“ broj: 112/17, 12/18, 2/19, 119/19 i 66/20 – dalje KU) unatoč toga što tužitelj nema svojstvo državnog službenika jer na primjenu tog propisa upućuje odredba čl. 1. st. 3. Zakona o policiji ("Narodne novine" broj: 34/11, 130/12, 89/14, 151/14, 33/15, 121/16 i 66/19) prema kojem „na pitanja radnopravnog odnosa policijskih službenika koja nisu uređena ovim zakonom ili propisima donesenim na temelju ovog zakona primjenjuju se propisi o državnim službenicima, Opći propisi o radu, odnosno kolektivni ugovori sklopljeni u skladu s njima."

12.5. Stoga pravo tužitelja na isplatu naknade za troškove prijevoza proizlazi iz Odredbi samog ugovora o službi u pričuvnom sastavu policije zaključenog s tuženicom kao i iz ostalih materijalnopravnih propisa iz ove drugostupanjske odluke te je prvostupanjski sud donoseći pobijanu presudu pravilno primijenio materijalno pravo dok su žalbeni navodi tuženice u cijelosti neosnovani.

12.6. Tuženica u žalbi izrijekom ne prigovara načinu obračuna te broju i vrstama radnji za koje je dosuđen parnični trošak, a ovaj sud po službenoj dužnosti, sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a na pravilnost iste ne pazi po službenoj dužnosti.

13. Dakle ne postoje žalbeni razlozi, a niti oni na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti pa je odlučeno kao pod točkom I. izreke ove odluke.

14. Tužitelju nije dosuđen trošak odgovora na žalbu jer ta pravna radnja nije bila potrebna za rješenje ove pravne stvari (čl. 155. st. 1. ZPP-a) pa je odlučeno kao pod točkom II. izreke ove drugostupanjske odluke.

U Zagrebu 3. siječnja 2025.

Sutkinja:

Vlatka Fresl Tomašević