Republika Hrvatska

Županijski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: Gž-769/2024-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Sisku, u vijeću sastavljenom od sudaca Ljiljane Milina, predsjednice vijeća, mr. sc. Ane Beloglavec, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Predraga Jovanića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupanog po Općinskom državnom odvjetništvu u Bjelovaru, protiv tuženika ZI, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojega zastupa punomoćnik Dejan Đerić, odvjetnik u Bjelovaru, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Virovitici, poslovni broj: P-89/2024-26 od 23. svibnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 3. siječnja 2025.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Virovitici, poslovni broj: P-89/2024-26 od 23. svibnja 2024. i predmet se vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima žalbenog postupka odlučit će se konačnom odlukom.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I. Usvaja se u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Nalaže se tuženiku ZI iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj] , da tužitelju Republici Hrvatskoj, OIB 52634238587 isplati tražbinu u iznosu od 20.366,72 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 25. ožujka 2017. do 31. prosinca 2022. prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanju kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dana 1. srpnja te godine pa do isplate, sve u roku od 15 dana."

II. Odbija se prijebojni zahtjev tuženika koji glasi: "1. Utvrđuje se da postoji potraživanje tužitelja Republike Hrvatske prema tuženiku ZI, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] u iznosu od 23.156,66.- EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena tekućom od 12.10.2020.g. prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena pa do 31.12.2023.g. a od 01.01.2024.g. prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena , pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 01.01. a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 01.07. te godine pa do isplate.

2. Utvrđuje se da postoji potraživanje tuženika ZI, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] prema tužitelju Republici Hrvatskoj, u iznosu od 10.936,97. -EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena tekućom od 12.10.2020.g. prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena pa do 31.12.2023.g. a od 01.01.2024.g. prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena , pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 01.01. a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 01.07. te godine pa do isplate.

3. Prebijaju se utvrđene tražbine tužitelja i tuženika te se tužbeni zahtjev tužitelja preko iznosa od 12.219,69. -EUR, koji se tuženiku nalaže platiti tužitelju zajedno sa zakonskom zateznom kamatom prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena tekućom od 12.10.2020.g. prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena pa do 31.12.2023.g. a od 01.01.2024.g. prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena , pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 01.01. a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 01.07. te godine pa do isplate, odbija kao neosnovan."

III. Nalaže se tuženiku ZI, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] da tužitelju Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587 naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 7.500,00 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude 23. svibnja 2024. pa do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve to u roku od 15 dana."

2. Protiv presude žalbu je pravovremeno podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, tj. iz svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. točaka 1. do 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 23/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 155/23., dalje: ZPP). Tuženik ističe da su razlozi presude protivni ne samo izvedenim dokazima, već je presuda proturječna sama sebi. Smatra da nije dužan vratiti iznos koji je primio po osnovi pravomoćne i ovršne sudske presude, koja je naknadno ukinuta od strane Vrhovnog suda Republike Hrvatske i predmet je vraćen na ponovno suđenje, s pozivom na sudsku praksu u istovrsnim predmetima. Pobija odluku o troškovima postupka i predlaže ukidanje presude i vraćanje predmeta na ponovno suđenje ili preinačiti istu i odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan, uz naknadu tuženiku troškova postupka i troška žalbe (koji nije određen u skladu sa člankom 164. ZPP).

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je osnovana.

5. Prvostupanjski sud nije utvrdio sve odlučne činjenice za donošenje pravilne i zakonite odluke o osnovanosti tužbenog zahtjeva, za svoju odluku nije dao jasne razloge i presuda se ne može ispitati, čime je počinjena bitna povreda odredaba postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP, na koju ovaj sud pazi i po službenoj dužnosti, po osnovi članka 365. stavka 2. ZPP (s obzirom da je postupak pokrenut 2017.). Slijedom toga, za sada je upitna i pravilna primjena materijalnog prava.

6. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio tijek postupka u predmetu Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj: P-550/2011, u kojem je donesena presuda temeljem koje je tuženik, tamo kao tužitelj, naplatio 14. travnja 2014. od tuženice Republike Hrvatske svoje potraživanje, u ovršnom postupku, u ukupnom iznosu od tadašnjih 225.767,53 kn (na ime glavnice bruto plaće iznos od 126.697,17 kn, sa zateznim kamatama i troškovima postupka), kao i tijek ponovnog postupka, nakon što je Vrhovni sud Republike Hrvatske ukinuo prvostupanjsku i drugostupanjsku presudu i predmet vratio na ponovno suđenje, vođen pod brojem: Pr-23/2017, sve do donošenja presude u tom predmetu (točka 14. obrazloženja pobijane presude).

7. U obrazloženju presude prvostupanjski sud navodi da je tuženik stavio prijedlog za prijeboj potraživanja podneskom od 28. veljače 2024. (stranice 127-128 spisa), te da je tužiteljica predložila sklapanje nagodbe, podneskom od 17. svibnja 2024. (stranice 183-184 spisa).

8. Međutim, osnovan je žalbeni prigovor da je prvostupanjski sud u točki 16. obrazloženja naveo da je dosuđeni iznos od 20.366,72 eur dobiven nakon prijeboja potraživanja koje ima tužiteljica prema tuženiku temeljem presude predmetu Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj: P-550/2011 i potraživanja tuženika koje ima prema tužiteljici temeljem presude istog suda poslovni broj: Pr-23/2017, dok je u točki 17. obrazloženja navedeno da je prijebojni zahtjev tuženika odbijen u cijelosti i u cijelosti usvojen tužbeni zahtjev tužiteljice, što je proturječno i protivno izvedenim dokazima, odnosno nije jasno na što se odnosi iznos od 20.366,72 eura i temeljem čega je tuženiku naloženo platiti tužiteljici upravo taj iznos. U tom dijelu prvostupanjska presuda nema jasnih razloga i ne može se ispitati, čime je počinjena bitna povreda odredaba postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP.

8.1. Pri tome se napominje da, prema stanju spisa i obrazloženju pobijane presude, tuženik nije u matematičkom smislu osporavao dostavljeni obračun tužiteljice glede visine njene tražbine, nakon prijeboja međusobnih potraživanja tužiteljice i tuženika. Međutim, visina iznosa koji bi tuženik bio dužan isplatiti tužiteljici, nakon izvršenog prijeboja, znatno se razlikuje prema konačno određenom tužbenom zahtjevu, podneskom tužiteljice od 17. svibnja 2024. i prijedlogu za prijeboj tuženika od 28. veljače 2024., što upućuje na zaključak da bi u ovoj pravnoj stvari bilo svrsishodno provesti dokaz financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem.

9. Nije osnovan prigovor tuženika da nije dužan vratiti tužiteljici iznos koji mu je isplaćen temeljem pravomoćne i ovršne sudske presude Općinskog suda u Bjelovaru, poslovni broj: P-550/2011 od 29. studenog 2012.

10. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je tužitelj dužan vratiti neto iznos, s obračunatim zakonskim zateznim kamatama na taj iznos, koji mu je bio isplaćen u postupku prisilne naplate po presudi koja je ukinuta od strane Vrhovnog suda Republike Hrvatske, dakle, po osnovi koja je kasnije otpala, u skladu sa pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetom u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev 1427/2021-3 od 7. ožujka 2023., a kako je to pobliže opisano u točkama 14. i 15. obrazloženja prvostupanjske presude.

10.1. Nije sporno da odluke ESLJP obvezuju i Republiku Hrvatsku, kao poslodavca. Međutim, u svakom konkretnom predmetu sud treba cijeniti odlučne okolnosti pojedinog predmeta, u kontekstu pravnih shvaćanja ESLJP, te pri tome utvrditi razmjernost između prava tužitelja na mirno uživanje vlasništva i primjene važećih odredaba nacionalnog prava. U protivnom, postupak pred višim sudovima, u ovom slučaju, revizijski postupak, izgubio bi svoju svrhu.

10.2. U konkretnom slučaju, predmetnom presudom, temeljem koje je tužitelju isplaćen viši iznos na ime razlike plaće (u odnosu na iznos koji je dosuđen tužitelju u ponovnom postupku), bilo je tužitelju priznato pravo na prekovremeni rad i za vrijeme koje stvarno nije radio, već se odmarao (slobodno vrijeme), unatoč obveznoj prisutnosti na mjestu rada, pa je već samim time upitno da li je tako dosuđeni iznos (kao da je tužitelj radio 24 sata dnevno) predstavljao opravdano očekivanje tužitelja, odnosno da bi tako postavljeni tužbeni zahtjev bio osnovan u cijelosti.

10.3. Cijeneći navedeno, po ocjeni ovog suda, utvrđenje obveze tuženika na povrat iznosa isplaćenog tužitelju temeljem pravne osnove koja je kasnije otpala nije protivno sudskoj praksi na koju se tuženik poziva u prilog svojih navoda da bi povratom isplaćenog iznosa došlo do povrede prava tužitelja na mirno uživanje vlasništva.

11. Stoga je uvažena žalba tuženika, ukinuta je pobijana presuda i predmet je vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, u kojem će sud otkloniti uočene nedostatke, utvrditi odlučne činjenice i uz pravilnu primjenu pravila o teretu dokazivanja (članak 221.a ZPP) i pravilnu primjenu materijalnog prava ponovno odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva i za svoju odluku dati jasne razloge (članak 369. stavak 1. ZPP).

12. U ponovnom postupku sud će odlučiti i o troškovima postupka, uključujući i trošak žalbe (članak 166. ZPP).

Sisak, 3. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća

Ljiljana Milina