Republika Hrvatska

Županijski sud u Bjelovaru

Bjelovar, Josipa Jelačića 1

Poslovni broj: Gž-992/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Bjelovaru kao drugostupanjski sud, po sutkinji toga suda Vesni Šuflaj Šestak kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Ponikve usluga d.o.o., Krk, Vršanska 14, OIB: 92143159456, zastupanog po punomoćniku Miljenku Mrakovčiću, odvjetniku u Rijeci, A. Medulića 5 protiv 1. tuženika VG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. tužene LG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje kao zakonskih nasljednika iza pokojne BG iz [adresa], radi isplate, odlučujući o žalbi 1. i 2. tuženika, oboje kao zakonskih nasljednika pokojne BG protiv presude Općinskog suda u Crikvenici, Stalna služba u Krku poslovni broj Povrv-105/2019-10 od 22. srpnja 2021., 3. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba 1. i 2. tuženika, oboje kao zakonskih nasljednika pokojne BG, odbija se kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda Crikvenici, Stalna služba u Krku poslovni broj Povrv-105/2019-10 od 22. srpnja 2021.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev 1. i 2. tuženika, oboje kao zakonskih nasljednika pokojne BG za naknadom troška sastava žalbe.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troška sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja citiranom u izreci, održano je na snazi rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-169/2017 od 22. studenoga 2017. doneseno po javnom bilježniku Miljenki Katunar Zrinski iz Krka, u dijelu u kojem predstavlja platni nalog (točka I. izreke pobijane presude), te je prednici 1. i 2. tuženika BG naloženo naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu 2.499,50 kn (točka II. izreke pobijane presude).

2. Protiv prvostupanjske presude pravovremenu žalbu podnijela je prednica 1. i 2. tuženika, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP) i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da drugostupanjski sud žalbu prihvati i pobijanu presudu preinači na način da u cijelosti odbije tužbeni zahtjev tužitelja, a da prednici 1. i 2. tuženika dosudi parnične troškove uvećane za trošak sastava žalbe.

2.1. Pravomoćnim rješenjem prvostupanjskog suda poslovni broj Povrv-105/2019-21 od 22. studenoga 2021. prekinut je parnični postupak u ovoj pravnoj stvari jer je BG preminula **.**.2021., koji postupak je pravomoćnim rješenjem istog suda poslovni broj Povrv-105/2019-24 od 8. studenoga 2024. nastavljen protiv njezinih zakonskih nasljednika prvog nasljednog reda i to 1. tuženika VG i 2. tužene LG.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj navode žalbe osporava, predlažu ju odbiti kao neosnovanu i traži trošak sastava odgovora na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi isplate iznosa od 1.226,89 kn zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućima od dospjeća svakog pojedinog neplaćenog računa pa do isplate, koji iznos je tužitelj potraživao od BG kao prednice 1. i 2. tuženika na ime komunalne usluge odvoza komunalnog otpada, pružene joj u razdoblju od prosinca 2016. pa do uključivo rujna 2017., za nekretninu u [adresa], na adresi [adresa].

6. U donošenju pobijane presude nisu počinjene bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., dalje: ZPP), na postojanje kojih ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju čl. 365. st. 2. ZPP-a.

7. Osnovani su žalbeni navodi 1. i 2. tuženika kao nasljednika pokojne BG u dijelu u kojem tvrde da je ostvarena bitna povreda parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, na koju povredu s obzirom na vrijeme pokretanja postupka ovaj drugostupanjski sud također pazi i po službenoj dužnosti, zato što presuda nema razloga o odlučnim činjenicama.

7.1. Iz stanja spisa i obrazloženja pobijane presude proizlazi da je prvostupanjski sud zaključio da obveza prednice 1. i 2. tuženika za plaćanje naknade za odvoz komunalnog otpada u utuženom razdoblju nije bila drugačija od obveze bilo kojeg drugog stanovnika s otoka Krka, da je obračun naknade za tu komunalnu uslugu identičan kao i prema bilo kojem drugom korisniku komunalnih usluga i nije suprotan Odluci o naplati komunalnih usluga ni zakonu. Međutim, za takvo utvrđenje prvostupanjski sud nije dao valjane razloge, niti se pozvao na bilo koju odredbu materijalnog prava s njezinim vremenskim važenjem, pa je osnovan žalbeni navod 1. i 2. tuženika kao nasljednika pokojne BG o počinjenoj bitnoj povredi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a da presuda nema razloga o odlučnim činjenicama.

7.2. Međutim, kako je bitne činjenice moguće utvrditi na temelju isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu, to su u smislu čl. 373.a st. 1. i st. 3. ZPP-a ispunjene zakonske pretpostavke za potvrđivanje presude i uz postojanje bitne postupovne povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

8. Tužitelj je tužbeni zahtjev utemeljio na tvrdnjama:

- da je odredbama Zakona o održivom gospodarenju otpadom („Narodne novine“, broj: 94/13., 73/17., i 14/19., dalje: ZOGO) i to čl. 179. st. 5. do 8. propisano da su jedinice lokalne samouprave dužne donijeti odluke iz čl. 30. st. 7. tog zakona u roku od tri mjeseca od dana stupanja na snagu Uredbe iz čl. 29. st. 10. tog zakona, te u istom roku uskladiti poslovanje davatelja usluge zbrinjavanja komunalnog i biorazgradivog otpada sa odredbama tog zakona, kao i uskladiti odluke o komunalnom redu donesene na temelju Zakona o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“, broj: 36/95., 70/97., 128/99., 57/00., 129/00., 59/01., 26/03., 82/04., 110/04., 178/04., 38/09., 79/09., 153/09., 49/11., 84/11., 90/11., 144/12., 94/13., 153/13., 147/14. i 36/15., dalje: ZKG) s odredbama tog zakona i Uredbe iz čl. 29. st. 10. tog zakona, u dijelu koji se odnosi na sakupljanje, odvoz i postupanje sa sakupljenim komunalnim otpadom,

- da je odredbom iz čl. 187. st. 3. ZOGO-a propisano da cjenici za komunalne usluge doneseni na temelju ZKG-a u odnosu na komunalnu djelatnost održavanja čistoće, u dijelu koji se odnosi na skupljanje i odvoz komunalnog otpada na određena odlagališta i komunalnu djelatnost odlaganja komunalnog otpada, važe do primjene cjenika iz čl. 33. st. 5. toga zakona, s time da se, prema odredbi iz čl. 187. st. 5. ZOGO-a, odluke o obvezatnom korištenju komunalne usluge održavanja čistoće u dijelu koji se odnosi na skupljanje i odvoz komunalnog otpada, donesene na temelju ZKG-a, primjenjuju do donošenja odluka o načinu pružanja javnih usluga prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada iz čl. 30. st. 7. toga zakona,

- da je Uredba o gospodarenju komunalnim otpadom iz čl. 29. st. 10. ZOGO-a, donesena od strane Vlade Republike Hrvatske dana 26. svibnja 2017. te je stupila na snagu 1. studenog 2017., slijedom čega jedinice lokalne samouprave sve do 1. veljače 2018. nisu bile u obvezi donijeti odluku o načinu pružanja javne usluge skupljanja i odvoza komunalnog otpada iz čl. 30. st. 7. toga zakona, odnosno davatelji ove javne usluge nisu bili u obvezi donijeti cjenike sukladno čl. 33. st. 5. toga zakona, iz čega proizlazi da se naplata skupljenog i odvezenog komunalnog otpada mogla vršiti prema cjenicima za komunalnu uslugu donesenim temeljem ZKG-a, i odlukama o obveznom korištenju komunalnih usluga održavanja čistoće u dijelu koji se odnosi na sakupljanje i odvoz komunalnog otpada,

- da je tužitelj za utuženo razdoblje od prosinca 2016. do rujna 2017. primijenio svoj cjenik od 1. siječnja 2017. (list 51-54 spisa),

- da je iz cjenika od 1. siječnja 2017. vidljivo da se cijena komunalne usluge gospodarenja otpadom utvrđivala prema ukupnom pripadajućem volumenu posude izraženom u litrama i važećoj jediničnoj cijeni u odgovarajućoj kategoriji standarda,

- da je tužitelj utvrdio da je ukupna neto korisna površina objekta tužene 255,53 m2 što pomnoženo sa koeficijentom od 1,54 iznosi 393,52 litre, a što potom pomnoženo sa cijenom od 0,273 kn po litri iznosi 107,43 kn na koji se obračunava PDV (koliko i iznose računi za utuženo razdoblje).

9. U ovom sporu na ocjenu postojanja i visine obveze 1. i 2. tuženika kao nasljednika pokojne BG valja primijeniti odredbe ZOGO-a kojima su uređena prava i obveze davatelja i korisnika javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada, te odvoza i odlaganja tog otpada. Odredbom čl. 30. st. 1., 5. i 6. ZOGO-a propisano je da javna usluga prikupljanja miješanog komunalnog otpada i prikupljanja biorazgradivog komunalnog otpada podrazumijeva prikupljanje tog otpada na određenom području pružanja usluge putem spremnika od pojedinih korisnika i prijevoz tog otpada do ovlaštene osobe za obradu tog otpada, da je korisnik usluge vlasnik nekretnine na području pružanja te usluge, da je on dužan koristiti uslugu i predavati otpad te snositi troškove gospodarenja komunalnim otpadom razmjerno predanoj količini otpada, dok je odredbom čl. 33. st. 2. i 4. ZOGO-a propisano da je davatelj usluge dužan korisniku obračunati cijenu javne usluge razmjerno količini predanog otpada u obračunskom razdoblju, pri čemu je kriterij količine otpada u obračunskom razdoblju masa predanog otpada ili volumen spremnika otpada i broj pražnjenja sukladno odluci o načinu pružanja usluge iz čl. 30. st. 7. ZOGO-a koju donosi predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave.

10. Prema odredbama Odluke o načinu plaćanja i visini cijene komunalnih usluga („Službene novine Primorsko-goranske županije“, broj: 40/11. i 26/12 . ) obračun komunalne usluge gospodarenja otpadom u kućanstvu vrši se prema ukupnom pripadajućem volumenu posude izraženom u litrama i jediničnoj cijeni (čl. 8.), račun za uslugu gospodarenja otpadom u kućanstvu isporučitelj usluge ispostavlja mjesečno prema ukupnom pripadajućem volumenu izraženom u litrama i važećoj cijeni litre ukupnog pripadajućeg volumena u odgovarajućoj kategoriji komunalnog standarda (čl. 9.), time da je u utuženom razdoblju za naselje u kojem se nalazi objekt 1. i 2. tuženika cijena litre ukupnog pripadajućeg volumena iznosila 0,273 kn po litri i na tu cijenu se obračunava porez na dodanu vrijednost (čl.10.).

11. S obzirom da iz predmetnog spisa proizlazi da je tužitelj u utuženom razdoblju pružao prednici 1. i 2. tuženika usluge skupljanja i odvoza komunalnog otpada, te da je cijenu istih obračunavao sukladno tada važećem cjeniku, a da 1. i 2. tuženici nisu ni tvrdili ni dokazali da su oni ili njihova prednica tužitelju račune podmirili, pravilno je prvostupanjski sud postupio kada je, u smislu odredaba iz čl. 20. st. 5. u svezi čl. 20. st. 1. toč. 5. ZKG-a, čl. 8. do 10. citirane Odluke o načinu plaćanja i visini cijene komunalnih usluga u vezi čl. 187. st. 5. ZOGO-a, te čl. 9. u vezi čl. 29. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18., dalje: ZOO) odlučio kao u točki I. izreke pobijane presude.

12. Nisu osnovani ni žalbeni navodi u kojima se ističe da su zbog tužiteljevog načina obračuna usluga skupljanja i odvoza komunalnog otpada 1. i 2. tuženici kao zakonski nasljednici pokojne BG diskriminirani na temelju dobi, imovnog stanja i obiteljskog statusa u smislu odredbe iz čl. 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije („Narodne novine“ broj 85/08., 112/12., dalje: ZSD) jer je iz stanja spisa vidljivo da je tužitelj cijenu navedenih usluga obračunavao sukladno tada važećem cjeniku i Odlukama o načinu plaćanja i visini cijene komunalnih usluga, u svezi čl. 187. st. 3. i 5. ZOGO-a, a koje odredbe se primjenjuju na sve korisnike tužiteljevih usluga jednako, dakle neovisno o njihovoj dobi, obiteljskom statusu i sl., pa kako je tužiteljevo postupanje u potpunosti zakonito, tada ni tuženici nisu stavljeni u nepovoljniji položaj u odnosu na druge korisnike tužiteljevih usluga u smislu odredbe iz čl. 1. st. 2. ZSD-a. U odnosu na žalbene navode o primjeni načela „onečišćivač plaća“ (čl. 6. st. 1. toč. 1. u vezi čl. 30. st. 2., 4. i 6. i čl. 33. st. 2. i 3.. ZOGO-a), napominje se da u gospodarenju komunalnim otpadom u utuženom razdoblju nije bilo protivno navedenom načelu, cijenu javne usluge izračunavati na temelju procjene volumena otpada što su ga proizveli korisnici te usluge tj. prema volumenu zaduženog spremnika, a ne na temelju količine otpada koji je stvarno proizveden i predan radi odvoza.

13. Pravilna je i na čl. 154. st. 1. u vezi čl. 155. ZPP-a utemeljena odluka o troškovima parničnog postupka, a pravilnost koje 1. i 2. tuženici dovode u pitanje neosnovanim osporavanjem odluke o glavnoj stvari.

14. Iz svih naprijed iznesenih razloga, valjalo je kao u točki I. izreke ove presude žalbu 1. i 2. tuženika kao nasljednika pokojne BG odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu, primjenom čl. 373.a st. 1. i 3. ZPP-a.

15. S obzirom da 1. i 2. tuženici nisu uspjeli s žalbom podnesenom po njihovoj prednici, valjalo je u skladu s odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 166. st. 1. ZPP-a odbiti njihov zahtjev za naknadu troška sastava žalbe, te odlučiti kao u točki II. izreke ove presude.

16. Trošak sastava odgovora na žalbu nije bio potreban za vođenje postupka u smislu čl. 155. st. 1. ZPP-a, pa je i zahtjev tužitelja za naknadom troška sastava odgovora na žalbu odbijen kao neosnovan u točki III. izreke ove presude.

17. Iz navedenih razloga odlučeno je kao u izreci presude.

Bjelovar, 3. siječnja 2025.

Sutkinja

Vesna Šuflaj Šestak