Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Kž-2/2025-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Ljiljane Kolenko, predsjednice vijeća, te Rajka Kipkea i Dejana Repića, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Hajdarović, u kaznenom predmetu protiv optuženog PO, zbog kaznenih djela iz čl. 236. st. 2. u svezi sa st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24., dalje: KZ) i dr., odlučujući o žalbi optuženika protiv rješenja Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj: K-111/2023-62 od 13. prosinca 2024., u sjednici održanoj 3. siječnja 2025.,

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba optuženog PO.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem Općinski sud u Čakovcu je na temelju čl. 127. st. 4. u svezi s čl. 131. st. 3. i čl. 123. st. 1. t. 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24., dalje: ZKP) protiv optuženog PO produljen istražni zatvor, koji mu se računa od dana lišenja slobode, odnosno 5. listopada 2022. do 13. travnja 2023. i od 27. veljače 2024. pa nadalje.

2. Protiv tog rješenja je optuženi PO putem braniteljice Jadranke Sloković, odvjetnice, pravovremeno podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da vijeće Županijskog suda u Varaždinu ukine istražni zatvor, a podredno da predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. U smislu čl. 495. u svezi s čl. 474. st. 1. ZKP-a spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje, nakon čega je isti podneskom broj: KŽ-DO-2/2025 od 2. siječnja 2025. vraćen ovom sudu drugog stupnja.

4. Žalba nije osnovana.

5. Optuženik smatra da je pobijanim rješenjem prema njemu počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 2. ZKP-a, tj. da mu je teško povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, a koju povredu nalazi u činjenici da mu se u konkretnom slučaju istražni zatvor računa od dana lišenja slobode 5. listopada 2022. do 13. travnja 2023. i od 27. veljače 2024. pa nadalje, s time da je on 13. travnja 2023. bio na vlastiti zahtjev upućen na izdržavanje kazne zatvora, tako da je ukupno proveo u istražnom zatvoru i na izvršavanju kazne zatvora punih 27 mjeseci, od čega 17 mjeseci u istražnom zatvoru, što je po stavu žalitelja svakako imalo odvraćajući učinak na njega, koji je tako dugo lišen slobode, te je u tom razdoblju shvatio svu pogibeljnost i protupravnost svog ranijeg ponašanja.

6. Optuženik se u ovom kaznenom postupku osnovano sumnjiči za učin šest kaznenih djela od kojih je najteže ono iz čl. 247. st. 2. u svezi sa st. 1. KZ-a za koje je propisana kazna zatvora u trajanju od jedne do deset godina, što znači da u skladu s čl. 133. st. 1. t. 5. ZKP-a do donošenja presude suda prvoga stupnja istražni zatvor može trajati maksimalno dvije godine. S obzirom da je u predmetnom kaznenom postupku optuženik do sada proveo u istražnom zatvoru jednu godinu i četiri i pol mjeseca, dok se izdržavanje kazne zatvora u izloženom kontekstu ne računa, jasno je da ovdje još uvijek nije došlo do probijanja maksimalnog roka trajanja ove najteže mjere procesne prisile, koju žalitelj podvodi pod bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 2. ZKP-a.

7. U nastavu žalbe optuženik u bitnome ističe svoju spremnost da nastavi s liječenjem svoje ovisnosti o kockanju, odnosno da se podvrgne psihijatrijskom liječenju i ponovno vrati u komunu Cenacolo u kojoj je ranije proveo dvije i pol godine, zatim smatra da je prvostupanjski sud prenaglasio rezultat psihologijsko-psihijatrijskog vještačenja provedenog u Klinici za psihijatriju Vrapče, a na koju se poziva u osporenom rješenju, te upozorava na određene odluke Europskog suda za ljudska prava i Ustavnog suda Republike Hrvatske u kojima ti sudovi inzistiraju na primjeni tzv. dinamičkog pristupa prilikom ocjene opravdanosti produljenja istražnog zatvora zahtijevajući da razlozi za produljenje te mjere protekom vremena moraju postojati sve jači i uvjerljiviji, što konkretno, po ocjeni žalitelja, nije slučaj, jer se istražni zatvor protiv optuženika, kako naglašava, produljuje na temelju uvijek istih razloga. Naposljetku optuženik sugerira da mu se umjesto istražnog zatvora nalože mjere opreza i to one iz čl. 98. st. 2. t. 2., 3. i 11. ZKP-a te odlazak na psihijatrijsko liječenje.

8. Sud prvog stupnja je, pored nesporne temeljene zakonske pretpostavke za produljenje istražnog zatvora – osnovane sumnje da je optuženik počinio predmetna kaznena djela za koja se tereti, isto tako pravilno utvrdio drugu odlučnu činjenicu – istražno-zatvorsku osnovu iz čl. 123. st. 1. t. 3. ZKP-a u vidu tzv. iteracijske opasnosti, koja se u konkretnom slučaju ne može prevenirati drugačije doli daljnjom primjenom upravo istražnog zatvora. Opsežnu valjanu i uvjerljivu argumentaciju za takve zaključke sud prvog stupnja iznio je u točki 10. obrazloženja pobijanog rješenja i budući da je u cijelosti prihvaća ovaj je žalbeni sud na ovome mjestu neće ponavljati, već žalitelja upućuje na taj dio osporenog rješenja. Na ovome mjestu treba tek posebno ponoviti žalitelju da je on unatoč ranijem dragovoljnom boravku u komuni Cenacolo na razini osnovane sumnje nastavio s činjenjem brojnih kaznenih djela zbog kojih se sada protiv njega vodi ovaj kazneni postupak, tako da njegovo verbaliziranje oko nastavka liječenja od ovisnosti o kockanju ne pruža dovoljno sigurno jamstvo u prevenciji tzv. iteracijske opasnosti koju je prvostupanjski sud u predmetnom slučaju posve osnovano utvrdio i valjano obrazložio.

8.1. Što pak se tiče dinamičkog pristupa kod ocjene opravdanosti daljnje primjene istražnog zatvora, valja odgovoriti da brojne objektivne i konkretne okolnosti na koje se prvostupanjski sud poziva u točki 10. obrazloženja pobijanog rješenja i koje ukazuju da je rizik od optuženikova ponavljanja istih ili istovrsnih kaznenih djela doista stvaran i razumno predvidiv takvog su intenziteta, značaja i kvalitete da opravdavaju elemente neophodne za produljenje istražnog zatvora iz osnove propisane u čl. 123. st. 1. t. 3. ZKP-a i stoga za to ne treba još jači i uvjerljiviji razlog, neovisno o proteku vremena. Nadalje, kada se sve te okolnosti sagledaju u svojoj ukupnosti i uzajamnoj relevantnoj povezanosti, tada se nameće ispravan zaključak suda prvog stupnja da se svrha primjene istražnog zatvora u optuženikovom slučaju ne može otkloniti blažim zakonskim mjerama, jer one u danoj situaciji nisu u izloženom smislu pouzdana garancija u prevenciji tzv. iteracijske opasnosti, posebno ne u svjetlu bitnih činjenica da je optuženik višestruki specijalni kazneni povratnik, ovisnik o kocki i da se osnovano sumnjiči za brojne inkriminacije počinjene u duljem razdoblju (od 3. rujna 2019. do 27. rujna 2022.).

9. Slijedom iznijetih razloga valjalo je na temelju čl. 494. st. 3. t. 2. ZKP-a odlučiti kao u izreci ovoga rješenja, s time da je pobijano rješenje ispitano i u skladu s obvezom iz čl. 494. st. 4. ZKP-a, pri čemu nisu uočene povrede zakona na koje se u žalbenom postupku protiv rješenja pazi po službenoj dužnosti.

U Varaždinu 3. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća

Ljiljana Kolenko