Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Kž-1/2025-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Ljiljane Kolenko, predsjednice vijeća, te Rajka Kipkea i Dejana Repića, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Hajdarović, u kaznenom predmetu protiv okrivljenih ČD i dr., zbog kaznenih djela iz čl. 229. st. 2. u svezi sa st. 1. t. 1. i čl. 228. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24., dalje: KZ/11) i dr., odlučujući o žalbama okrivljenih ČD, OD, KD i ED, protiv rješenja Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj: Kov-151/2024-7 od 10. prosinca 2024., u sjednici održanoj 3. siječnja 2025.,

r i j e š i o  j e

Odbijaju se kao neosnovane žalbe okrivljenih ČD, OD, KD i ED.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem Općinski sud u Koprivnici je na temelju čl. 123. st. 1. t. 3. u svezi s čl. 127. st. 4. i čl. 131. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24., dalje: ZKP/08) protiv okrivljenih ČD, OD, KD i ED produljen istražni zatvor. 2. Protiv tog rješenja su okrivljeni VD putem branitelja po službenoj dužnosti Damira Barišića, odvjetnika, OD osobno i putem braniteljice po službenoj dužnosti Martine Blažinčić Stručić, odvjetnice, okrivljeni KD putem branitelja po službenoj dužnosti Dejana Kuharića, odvjetnika, i okrivljeni ED putem braniteljice po službenoj dužnosti Anite Kovačić Lončarić, odvjetnice, pravovremeno podnijeli žalbe.

2.1. Okrivljeni VD u žalbi nije naveo žalbene osnove, a predlaže vijeću Županijskog suda u Varaždinu da pobijano rješenje ukine i okrivljenika pusti na slobodu, a podredno da prema njemu primijeni mjeru opreza zabrane napuštanja boravišta iz čl. 98. st. 2. t. 1. ZKP/08.

2.2. Okrivljeni OD žali se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te predlaže da Županijski sud u Varaždinu pobijano rješenje ukine u dijelu u kojem mu je produljen istražni zatvor, a podredno da se istražni zatvor zamijeni nekom blažom mjerom opreza.

2.3. Okrivljeni KD žali se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i „pogrešne primjene odredaba ZKP/08“, te predlaže da Županijski sud u Varaždinu preinači pobijano rješenje ili da ga ukine i vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

2.4. Okrivljenik ED žali se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te predlaže Županijskom sudu u Varaždinu da pobijano rješenje u odnosu na njega ukine, a podredno da mu istražni zatvor zamijeni blažom mjerom opreza.

3. U smislu čl. 495. u svezi s čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje, nakon čega je isti podneskom broj: KŽ-DO-1/2025 od 2. siječnja 2025. vraćen ovom sudu drugog stupnja.

4. Žalbe nisu osnovane.

5. Okrivljeni OD i KD smatraju da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. t. 11. ZKP/08 jer da nije dao jasne i valjane razloge zbog kojih drži da se svrha istražnog zatvora ne bi mogla ostvariti drugim blažim mjerama, dok okrivljeni ED smatra da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 3. ZKP/08 jer da je povrijedio odredbe čl. 95., 98. i 102. ZKP/08 koje se odnose na primjenu blažih zakonskih mjera kojima se može polučiti ista svrha zbog koje je određen ili produljen istražni zatvor.

6. Suprotno naprijed iznijetim žalbenim prigovorima sud prvog stupnja pobijanim rješenjem nije ostvario niti jednu od bitnih postupovnih povreda na koje se pozivaju okrivljeni OD, KD i ED. Naime, sagledavajući cjelokupni sadržaj osporenog rješenja može se s dovoljnom dozom određenosti i jasnoće utvrditi koji su razlozi rukovodili prvostupanjski sud kod ocjene o nužnosti primjene upravo ove najteže mjere procesne prisile prema svim okrivljenicima, a koji su ukratko sublimirani u točki 37. obrazloženja osporenog rješenja. S druge pak strane, sud prvog stupnja nije počinio ni bitnu postupovnu povredu iz čl. 468. st. 3. ZKP/08 jer je na temelju pravilno utvrđenih odlučnih činjenica, koje su obrazložene valjanom argumentacijom, posve opravdano zaključio o neophodnosti daljnje primjene istražnog zatvora nad imenovanim okrivljenicima, ocijenivši da blaže zakonske mjere u postojećoj situaciji nisu primjerene i svrhovite. Stoga žalbe naprijed spomenute trojice okrivljenika u ovim dijelovima koji se tiču žalbene osnove bitne povrede odredaba kaznenog postupka nisu prihvaćene.

7. Temeljnu zakonsku pretpostavku za produljenje istražnog zatvora – osnovanu sumnju da je počinio inkriminirano kazneno djelo za koje se tereti u žalbi osporava jedino okrivljeni OD, međutim valja mu odgovoriti da je na temelju činjenica i dokaza, koji su sadržajno sustavno i detaljno izneseni i analizirani u točkama 13. -28. obrazloženja pobijanog rješenja, sud prvog stupnja s pravom utvrdio ovu odlučnu činjenicu, dok žalitelju na ovom mjestu treba skrenuti pažnju da se sudovi kod odlučivanja o istražnom zatvoru nisu ovlašteni upuštati u preispitivanje činjeničnih utvrđenja i kaznene odgovornosti okrivljenika, odnosno baviti se ocjenom vjerodostojnosti prikupljenih dokaza, jer to spada u isključivu ingerenciju raspravnog suda. Također na ovome mjestu treba odgovoriti okrivljenom OD da u postojećoj procesno-pravnoj situaciji sud drugog stupnja nema ovlasti odlučivati o „ukidanju optužnice“ niti o razdvajanju kaznenog postupka.

8. Svi okrivljenici u žalbama osporavaju postojanje istražno-zatvorske osnove iz čl. 123. st. 1. t. 3. ZKP/08 u vidu tzv. iteracijske opasnosti i smatraju da se svrha produljenja istražnog zatvora u njihovom slučaju može realizirati primjenom blažih zakonskih mjera.

9. Ponajprije treba reći da se nipošto ne može prihvatiti žalbeno stajalište svih okrivljenika da ranija njihova kaznena osuđivanost nije dostatan razlog za utvrđivanje opasnosti od ponavljanja istog ili istovrsnog kaznenog djela u smislu čl. 123. st. 1. t. 3. ZKP/08. Naprotiv, prijašnja kaznena osuđivanost okrivljenika može se i mora uzeti u obzir kod procjene tzv. iteracijske opasnosti, jer ona ukazuje na njihov prijašnji život i usklađenost ponašanja sa zakonom, otkriva njihove sklonosti u kriminalnom postupanju i govori u prilog društvene neprilagođenosti okrivljenika, a što je važno kod ocjene i prognoze o njihovom budućem ponašanju. Svi žalitelji su u svojstvu multirecidivista. Oni su višestruki opći i posebni kazneni povratnici s mnogobrojnim osudama koje očito nisu dale apsolutno nikakav pozitivan rezultat u smislu njihove resocijalizacije i upravo ta ogromna količina pravomoćnih kaznenih presuda neupitno i nedvosmisleno ukazuje na izrazito visoki stupanj kriminalne volje, upornosti i odlučnosti u kriminalnom postupanju koje kontinuirano traje i na taj način istovremeno upućuje na sklonost svih žalitelja prema društveno neprihvatljivom i kažnjivom ponašanju i to unatoč zaista brojnim kaznenim sankcijama, uključujući i kazne zatvora u duljem trajanju. Prema tome sud prvog stupnja je posve u pravu kada na tim okolnostima gradi svoj zaključak o objektivnoj, stvarnoj i razumno predvidivoj opasnosti od ponavljanja istih ili sličnih kaznenih djela na strani svakog od okrivljenika ponaosob, a koja opasnost se u danoj situaciji realno zaista ne može prevenirati blažim zakonskim mjerama. Naime, kada okrivljenike od ponavljanja različitih delikata, među kojima dominiraju oni imovinski, nisu uspjele odvratiti zaista mnogobrojne kaznene sankcije, tada je iluzorno očekivati da će ih od toga odgovoriti mjere opreza iz čl. 98. ZKP/08 ili istražni zatvor u domu, dok institut jamstva u konkretnom slučaju nije zakonom predviđena opcija. Naposljetku ne treba izgubiti iz vida niti kriminalnu količinu za koju se okrivljenici u ovom slučaju osnovano sumnjiče da su je poduzeli u sklopu ukupne inkriminacije, a koja je takvog intenziteta, značaja i kvalitete da opravdava elemente neophodne za isključivu primjenu istražno-zatvorske osnove iz čl. 123. st. 1. t. 3. ZKP/08.

10. Slijedom iznijetih razloga valjalo je na temelju čl. 494. st. 3. t. 2. ZKP/08 odlučiti kao u izreci ovoga rješenja, s time da je pobijano rješenje ispitano i u skladu s obvezom iz čl. 494. st. 4. ZKP/08, pri čemu nisu uočene povrede zakona na koje se u žalbenom postupku protiv rješenja pazi po službenoj dužnosti.

U Varaždinu 3. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća

Ljiljana Kolenko