Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Gž-1060/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu, po sutkinji dr. sc. Danieli Pivčević, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja EOS Matrix d.o.o., Horvatova 82, 10010 Zagreb, OIB 76674680107, zastupanog po punomoćnici Sonji Šoštar, odvjetnici u Samoboru, protiv tuženika UŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćnici Lovorki Vilenici, odvjetnici u Matuljima, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Crikvenici poslovni broj Povrv-327/2019 od 22. prosinca 2023., dana 3. siječnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Žalba tuženika se odbija kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Crikvenici poslovni broj Povrv-327/2019 od 22.prosinca 2023.
II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Borisa Zdunića iz Gospića, posl. br. OVRV - 530/19 od 16. travnja 2019., kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 4.452,18 kn/590,91 eura sa pripadajućom zateznom kamatom čiji tijek i stopa su specificirani u pobijanoj presudi (toč. I. izreke). Ujedno je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 882,59 eura/6.649,96 kuna s pripadajućom zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate (točka II. izreke).
2. Žali se tuženik pobijajući prvostupanjsku presudu zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 dalje: ZPP) s prijedlogom preinačiti pobijanu presudu i tužbeni zahtjev tužitelja odbiti kao neosnovan te obvezati tužitelja da tuženiku naknadi troškove ovog parničnog postupka, podredno, ukinuti pobijanu presudu i predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Tuženik je zatražio trošak žalbenog postupka.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba nije osnovana.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 590,91 eura na ime nepodmirenog dugovanja tuženika po računima za mobilne opcije te uređaj kojeg je tuženik kupio od Hrvatskog Telekoma d.d. Zagreb, a koji je svoje potraživanje prema tuženiku Ugovorom o cesiji broj F3-08/2015 od dana 20. listopada 2015., prenio na tužitelja.
6. Prvenstveno je za istaći kako se sukladno odredbi članka 467. ZPP-a, presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ovoga Zakona, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ovoga Zakona. U postupku u povodu žalbe u sporovima male vrijednosti ne primjenjuju se odredbe članka 370. ovoga Zakona.
7. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji je prethodio njezinu donošenju u granicama ispitivanja iz članka 365. stavka 2. ZPP-a, žalbeni sud ocjenjuje da u postupku nisu počinjene bitne povrede iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, a nije utvrđeno niti da je ostvaren žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava.
8. Sud prvog stupnja je odluku donio utvrdivši:
- da su tužitelj i Hrvatski Telekom d.d. sklopili Ugovor o prodaji i ustupu potraživanja broj F3-08/2015 od 20. listopada 2015., predmetom kojeg je bila i sporna tražbina koju je Hrvatski Telekom d.d. imao prema tuženiku, odnosno da su tužitelj i Hrvatski Telekom d.d. sklopili pravni posao na temelju članka 80. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23., dalje: ZOO);
- da je tuženik sa Hrvatskim Telekomom d.d. imao sklopljen ugovor o pružanju mobilnih usluga te je kupio mobitel, kojeg se obvezao platiti u ratama, a za isti dobio popust u iznosu od 1.914,00 kuna, dok je cijena uređaja bila 1.584,00 kuna; da tuženik u postupku ove činjenice i isprave nije osporio;
- da je tužitelj dokazao visinu duga prema računima i dokumentaciji (račun na iznos od 419,50 kuna od 31. srpnja 2018., račun od 333,68 kuna od 31. kolovoza 2018., račun na iznos od 265,00 kuna od 30. rujna 2018., račun na iznos od 256,00 kuna od 31. listopada 2018., račun na iznos od 265,00 kuna od 30. studenog 2018., račun na iznos od 1.980,00 kuna od 31. siječnja 2019. (naknada za prijevremeni raskid ugovora ) te račun na iznos od 1.584,00 kuna od 13. veljače 2018. (24 rata po 66,00 kuna), zahtjev za mobilnim uslugama Hrvatskog Telekoma, lista pretplatničkog broja te ugovor o kupnji uređaja i otplatni plan).
9. Slijedom gornjih utvrđenja, sud prvog stupnja je zaključio kako tužitelj od tuženika potražuje neplaćene mjesečne rate za pružene mobilne usluge, ali i iznos od 175,17 eura za rate mobitela, kao i iznos od 254,03 eura, koji iznos predstavlja popust od ukupne cijene ugovora pa je prihvaćajući račune kao vjerodostojne isprave izdane na temelju ugovornog odnosa tuženika i Hrvatskog Telekoma d.d., održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od ukupno 590,91 eura.
10. Utvrđenja i zaključci prvostupanjskog suda svoju osnovu imaju u sadržaju provedenih dokaza u postupku, koje je prvostupanjski sud ispravno ocijenio, a koje prihvaća i ovaj sud.
11. Odredbom članka 9. ZOO-a propisano je da su sudionici u obveznom odnosu dužni izvršavati svoje obveze i odgovorni su za njezino ispunjenje, dok je odredbom članka 65. stavak 1. istoga zakona propisano da je na temelju obveze vjerovnik ovlašten zahtijevati od dužnika njezino ispunjenje, a dužnik je dužan, u cijelosti ispuniti je.
12. Kako je u postupku utvrđeno da su tužitelj i Hrvatski Telekom d.d. sklopili pravni posao na temelju članka 80. ZOO kojim je Hrvatski Telekom d.d. prenio na tužitelja svoju tražbinu, koja proizlazi iz isprava koje prilože spisu i sklopljenog ugovora između prednika tužitelja i tuženika, njegova raskida i pružanja usluga prema računima, to je prvostupanjski sud pravilnom primjenom odredbe članka 9. ZOO održao na snazi izdani platni nalog za iznos od 590,91 eura.
13. Navedenim, neosnovano u žalbi tuženik prigovara kako se iz dostavljenih računa ne može utvrditi točan iznos duga i osnova, jer se u konkretnom slučaju radi o dugovanju po nepodmirenim računima za mobilne usluge, dodatne opcije i uređaj koje je tuženik imao prema društvu Hrvatski Telekom d.d., a koje je tužitelj otkupio temeljem citiranog Ugovora o cesiji. Suprotno stavu tuženika, pravilno je sud prvog stupnja cijenio predmetne račune kao vjerodostojne isprave sukladno odredbi članka 31. Ovršnog zakona ("Narodne novine" br. 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22., 6/24.), koji računi su izdani od strane Hrvatskog Telekoma na ime tuženika kao pretplatnika i u kojima je specificirano o kojim se naknadama i dodatnim uslugama radi kao i datum dospijeća tražbina.
14. Međutim, prvostupanjski sud u odluci nije dao jasne razloge o prigovoru zastare kojeg je tuženik istakao u odgovoru na tužbu te kod kojega ostaje u žalbi, čime je u tome dijelu počinjena bitna povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju opisno ukazuje žalitelj.
15. No, unatoč tome, ostvareni su zakonski uvjeti za primjenu članka 373.a ZPP-a jer je navedene odlučne činjenice bilo moguće utvrditi na temelju isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu. Kako je tražbina tužitelja po najstarijem računu dospjela 17. kolovoza 2018., a ovršni prijedlog na temelju vjerodostojne isprave je tužitelj podnio 15. travnja 2019., to nije nastupila zastara potraživanja tužitelja jer je zastara utužene tražbine prekinuta prije isteka zastarnog roka od godinu dana (članak 232. stavak 1. točka 3. ZOO-a), odnosno u dijelu potraživanja koji se odnosi na prodaju mobitela roka od pet godina (članak 225. ZOO-a) pa je valjalo odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.
16. U odnosu na daljnje navode žalbe kako je sud prvog stupnja propustio u potpunosti i pravilno utvrditi činjenično stanje, za navesti je da u sporovima male vrijednosti stranke nisu ovlaštene pobijati prvostupanjsku presudu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odnosno stranke ne mogu pobijati činjeničnu osnovu na kojoj prvostupanjski sud temelji presudu.
17. Odluka o trošku postupka je pravilno utemeljena na odredbi članka 154. stavka 1. i članka 155. ZPP-a uz pravilnu primjenu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 138/23) te je ista valjano obrazložena i nije dovedena u sumnju žalbenim navodima.
18. Tuženik je odbijen sa zahtjevom za naknadu troška žalbenog postupka jer sa žalbom nije uspio (članak 166. u vezi sa člankom 154. stavak 1. ZPP-a).
U Splitu 3. siječnja 2025.
Sutkinja:
dr. sc. Daniela Pivčević
