Republika Hrvatska

Općinski sud u Pazinu

Stalna služba u Poreču-Parenzo

Turistička ulica 2

52440 Poreč-Parenzo

Posl. br. P-307/2024-16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo po sucu tog suda Alenu Barbiću kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice PĐ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane p.p. Nives Grgić Bažon, odvjetnici u Puli-Pola, protiv tuženice OĐ (ranije KĐ), OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane p.p. Goranu Pajiću i dr., odvjetnicima u Puli-Pola, radi raskida ugovora o doživotnom uzdržavanju, nakon glavne rasprave zaključene dana 19. studenog 2024. u prisutnosti zamjenika punomoćnika stranaka, dana 02. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

IOdbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Raskida se ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopljen između tužiteljice PĐ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i tuženice KĐ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kod javnog bilježnika Mirne Pliško iz Pule, ovjeren pod brojem OV-2506/2022 dana 04.06.2022., te isti ne proizvodi pravne učinke."

IIOdbija se tužiteljičin zahtjev za naknadu parničnih troškova.

IIINalaže se tužiteljici da tuženici naknadi parnične troškove u iznosu od 1.500,00 eur, u roku od 15 dana.

Odbija se tuženičin zahtjev za naknadu parničnih troškova u dijelu iznad dosuđenog.

Obrazloženje

1. U tužbi podnesenoj 08. kolovoza 2023. tužiteljica tvrdi da je zaključila ugovor o doživotnom uzdržavanju, ovjerovljen kod javnog bilježnika Mirne Pliško iz [adresa] br. OV-2506/2020 od 04. lipnja 2020. Predmetnim ugovorom tuženica da se kao davatelj uzdržavanja obvezala prema tužiteljici kao primateljici uzdržavanja "do kraja njezina života brinuti se o njenoj higijeni i prehrani, lijekovima i liječenju za slučaj potrebe, te sahraniti ju prema mjesnim običajima." Tuženica da nakon zaključenog ugovora nije ispunjavala preuzete obveze prema tužiteljici, tako da je cjelokupnu brigu i skrb o tužiteljici preuzela njezina kćer NĐ. Zbog navedenog da tužiteljica podnosi ovo tužbu. Navodi i da unuka više ne brine o njoj od kada je slomila kuk. Tada da je i kćer doselila u njen stan i sada da je sa njom. Unuka da je i prije brinula onoliko koliko je mogla i koliko je bilo potrebe, a njoj pomoć da treba i sada. Tužiteljica zahtijeva donošenje presude sljedećeg sadržaja: "Raskida se ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopljen između tužiteljice PĐ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i tuženice KĐ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kod javnog bilježnika Mirne Pliško iz [adresa], ovjeren pod brojem OV-2506/2022 dana 04.06.2022., te isti ne proizvodi pravne učinke"

2.U odgovoru na tužbu, prije svega, tuženica se protivi naznačenoj vrijednosti predmeta spora u iznosu od 3.000,00 Eura. Naime, parnične stranke da su u čl. 5. st. 2. Ugovora o uzdržavanju čiji da raskid tužiteljica traži u ovom postupku, utvrdile vrijednost toga pravnog posla u iznosu od 320.000,00 kuna ili 42.471,30 Eura, pa stoga tuženica predlaže sudu da se taj iznos odredi kao vrijednost predmeta ovoga spora. Tuženica u cijelosti osporava navode iz tužbe i postavljeni tužbeni zahtjev i predlaže sudu njegovo odbijanje, a o navodima iz tužbe očituju se kako slijedi. Tuženica ne spori da je sa tužiteljicom dana 04.06.2020. godine kod Javnog bilježnika Mirne Pliško pod brojem OV-2506/2020 sklopila Ugovor o doživotnom uzdržavanju. Predmetnim ugovorom tuženica da se obvezala doživotno uzdržavati tužiteljicu kao primatelja uzdržavanja, brinuti se o njenoj higijeni i prehrani, lijekovima i liječenju za slučaj potrebe, te sahraniti ju prema mjesnim običajima, a tužiteljica da se obvezala tuženici ostaviti nakon svoje smrti nekretninu u svom suvlasništvu i to onu upisanu u z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica]/ZGR kuća i dvorište, [adresa], ukupne površine 549 m2 i to 7. suvlasnički dio ¼ ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-7), s kojim da je povezano pravo vlasništva na stan na I. katu koji da se sastoji od tri sobe, kuhinje, kupaonice, predsoblja i ½ dijela hodnika, ukupne površine 82,31 m2, sve u ½ dijela. Apsolutno da je netočan navod tužiteljice da tuženica nije prema njoj ispunjavala preuzete obveze. Vezano za spominjanje kćeri tužiteljice NĐ, inače majke tuženice, tuženica ističe da joj je jako dobro poznato da je njena majka NĐ saznavši za postojanje Ugovora o doživotnom uzdržavanju vršila teror na tužiteljicu i zahtijevala od nje da raskine ovaj ugovor sa tuženicom. Tuženica da je sigurna da je za postojanje ovog spora zaslužna NĐ i to da nije prava i iskrena volja tužiteljice. Tuženica navodi da je već u članku 1. predmetnog Ugovora o doživotnom uzdržavanju tužiteljica izričito izjavila da sa svojom unukom (ovdje tuženicom), ima skladan odnos i koja se „o meni već duže vrijeme brine“. I doista, tuženica da već više godina nesebično brine o svojoj baki i upravo da je želja njene bake (ovdje tužiteljice) bila da sa tuženicom sklopi ovakav pravni posao. Tuženica da je naravno i nakon sklapanja ugovora o doživotnom uzdržavanju nastavila na svaki mogući način brinuti o tužiteljici i to sve negdje do 07. mjeseca 2023. godine kada da je tužiteljica pala i slomila kuk. Saznavši za taj nemili događaj tuženica da je obišla tužiteljicu u bolnici, odnijela joj raznih potrebitih stvari, uzela njenu robu i odnijela je svojoj kući oprati. Međutim u tom trenutku u njihovim životima iznenada da se pojavljuje NĐ i zabranjuje tuženici svaki kontakt sa tužiteljicom. U to vrijeme NĐ useljava da se u stan tužiteljice i strogo brine o tome da kontrolira i spriječi svaki mogući kontakt tužiteljice i tuženice. Tuženica da je bez obzira na te zabrane znajući kada NĐ nije u stanu obišla tužiteljicu okupala je i na brzinu obavila ono najnužnije. O liku NĐ najbolje da govori činjenica da je ona pored tuženice i majka još šestero djece (IĐ, P, O, K, N i I) koji da su joj zbog njenog maltretiranja, fizičkog nasilja i zanemarivanja svi oduzeti i odrasli u domovima ili udomiteljskim obiteljima. Osim sa sinom IĐ koji da se isto tako uselio u tužiteljičin stan, izgubila da je svaki kontakt. Tuženici da je neobično žao da je njena baka uslijed straha od NĐ bila prisiljena potpisati ovu tužbu i pokrenuti spor, kao i zbog spoznaje da se tužiteljica nalazi u njenoj nemilosti. Tuženica da silno želi nastaviti brinuti o svoj baki, a što da je u ovom trenutku, čvrsto da vjeruje, samo privremeno spriječena. Slijedom navedenog, ukazuje se da su tužba i postavljeni tužbeni zahtjev neosnovani, pa tužena predlaže odbijanje postavljenog tužbenog zahtjeva.

3.Vrijednost predmeta spora naznačena u tužbi ne mora nužno odgovarati u pravnom poslu utvrđenoj vrijednosti pravnog posla čiji se raskid zahtijeva. Zato je na ročištu odbijen tuženičin prigovor suviše nisko naznačene vrijednosti predmeta spora.

4.Sud sudi na temelju činjenične osnove na koju se tužitelj poziva, jer u protivnom prekoračuje tužbeni zahtjev (tako i VS, Rev 2790/91 od 11. ožujka 1992.).

U parničnom postupku se činjenice utvrđuju sa stupnjem izvjesnosti, u smislu da uvjerenje suda o njima mora biti takvo da isključuje svaku razumnu sumnju u njegovu pravilnost i istinitost.

5. U dokaznom postupku je izvršen uvid u: izvadak iz zemljišne knjige (3) i ugovor o doživotnom uzdržavanju od 04. lipnja 2020. (16-22). Saslušani su svjedoci SĐ i IĐ, predloženi po tužiteljici, MĐ i HĐ, predloženici po tuženici, te NĐ, predložena po obje stranke. Saslušane su parnične stranke.

6. Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige utvrđeno je da je u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] upisana k. č. br. [katastarska čestica]/zgr., označena kao kuća i dvorište, [adresa], s površinom od 549 m2. Na suvlasničkom dijelu: 1/14 etažno vlasništvo (E-7) s kojim je povezano pravo vlasništva na I. stanu koji se sastoji od tri sobe, kuhinje, kupaonice, predsoblje i ½ dijela hodnika, ukupne površine 82/31 m2, uknjiženi su kao vlasnici SĐ i tužiteljica, svaki u ½ dijela. Na tom suvlasničkom dijelu je zabilježeno postojanje ugovora o doživotnom uzdržavanju (javni bilježnik Mirna Pliško, broj: OV-2506/2020) od dana 04. lipnja 2020. sklopljenog između tužiteljice, kao primatelja uzdržavanja i tuženice, kao davatelja uzdržavanja.

Uvidom u ugovor o doživotnom uzdržavanju utvrđeno je da je tužiteljica s tuženicom zaključila ugovor o doživotnom uzdržavanju ovjerovljen kod javnog bilježnika Mirne Pliško iz [adresa] br. OV-2506/2020 od 04. lipnja 2020. To je među strankama i nesporno.

Neosporno je da se predmetnim ugovorom tuženica, kao davatelj uzdržavanja, obvezala prema tužiteljici, kao primateljici uzdržavanja "do kraja njezina života brinuti o njenoj higijeni i prehrani, lijekovima i liječenju za slučaj potrebe, te sahraniti ju prema mjesnim običajima", a da se tužiteljica obvezala tuženici ostaviti nakon svoje smrti nekretninu u svom suvlasništvu, i to onu upisanu u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica]/zgr. kuća i dvorište, [adresa], ukupne površine 549 m2, i to 7. suvlasnički dio ¼ etažno vlasništvo (E-7), s kojim je povezano pravo vlasništva na stanu na I. katu koji se sastoji od 3 sobe, kuhinje, kupaonice, predsoblja i ½ dijela hodnika, ukupne površine 82,31 m2, sve u ½ dijela.

Nesporno je da je u srpnju 2023. tužiteljica pala i slomila kuk, otišla u bolnicu i u bolnici bila tjedan dana.

Prema iskazu svjedoka ZĐ (supruga tužiteljice i djeda tuženice), u bitnom, tuženica se odselila prije šest, sedam ili osam godina i otišla u podstanarstvo. Dolazila bi kod tužiteljice i svjedoka u posjed, oni je nikada nisu izbacili iz stana, ona je svojevoljno otišla. Tuženica je pomagala kako je mogla, makar malo. Nakon što je tužiteljica pala, slomila kuk, hitna je odvezla u bolnicu, išla na operaciju, a nakon operacije bila na terapijama, tuženica se brinula za nju. Pomogla je spremiti kuću, pomesti, oprati, oprati stepenice. Tuženica nije baš kuhala, ali je pomagala koliko je mogla. Tuženica je nekoliko puta išla kod tužiteljičine doktorice, kako bi se konzultirala o njenom zdravlju. Svjedok se ne sjeća da li je NĐ izbacila tuženicu iz stana i misli da se nisu svađale. Svjedok se ne sjeća da je tužiteljica potpisala neku tužbu kojom bi tužila tuženicu. Svjedok se ne sjeća da je tuženica tražila od svjedoka da sklopi s njom neki ugovor, niti je na njega radila pritisak. Tužiteljica i tuženica se nikada nisu svađale. Tužiteljica je jako voljela tuženicu. Tuženica je kod tužiteljice i svjedoka bila oduvijek, otkad se rodila i oni su je odgojili.

Prema iskazu svjedoka IĐ (unuka tužiteljice i polubrata tuženice), u bitnom, tuženica je znala dolaziti kod tužiteljice na ručak i na kavu. Nije baš pomagala, nije čistila, nije prala WC, nije usisavala, nije kuhala. Kada bi došla, tuženica je više slagala po stanu da bi izgledalo da nešto radi. Većinom čisti svjedokova majka NĐ. Dok je živjela sa tužiteljicom, tuženica se brinula o stanu. Znala je očistiti, prati, brisati i usisavati, ali nakon što je iselila takvu vrstu kućanskih poslova nije radila, jer nije bila tamo. Tada je svjedokova majka čistila, prala. Svjedok nije siguran je li tuženica tužiteljicu vodila kod doktora, u zadnje vrijeme nije. Većinom svjedokova majka plaća put za tužiteljičin odlazak kod doktora. Svjedok ne zna je li tuženica odlazila po lijekove u apoteku za tužiteljicu. Svjedok je prvi put došao u stan tužiteljice i djeda u 7. razredu osnovne škole, pa je otišao u dječji dom. Godine 2019. ili 2020. svjedok se ponovno vratio u stan, kada je tamo živjela njegova majka , a tuženice tamo više nije bilo. U razdoblju od 20. siječnja do lipnja ili srpnja 2020. svjedok je bio kod brata u Zagrebu da vidi da li bi možda tamo živio, ali u lipnju ili srpnju 2020. se ipak vratio i od tada živi u stanu sa tužiteljicom, djedom i majkom. Nakon što je tužiteljica pala o njoj se brinula svjedokova majka. Majka je svjedoku bila rekla da je tuženicu vidjela u bolnici kod tužiteljice. Misli da nakon toga tuženica više nije dolazila u stan tužiteljice, ali svjedok u to nije siguran, jer je većinu vremena na poslu. U nabavku potrepština ide svjedokova majka, tuženica je možda nekad donijela paštu, kavu. Trenutni odnosi parničnih stranaka su takvi da se više ne čuju. Svjedok zna da su se parnične stranke prije čule putem mobitela, jer je tuženica bila tužiteljici i djedu kupila mobitel kako bi se mogli čuti. Odnos između tuženice njene majke je loš. Majka je izbacila tuženicu iz stana, jer je ova radila nepodobštine (npr. izlazila van, vraćala se kasno). Majka loše govori o tuženici, ali i obrnuto. Vezano za tužbu, svjedok ne zna nikakve pojedinosti, zna da mu je rečeno da će biti svjedok. Kada je tužiteljica pala na stepenicama, svjedok ju je našao, išao je zvati majku jer je ona spavala, te su nakon toga zvali hitnu. Svjedok sa tuženicom ne priča, jer je dosadna i nakon ovog ju je definitivno blokirao. Niti ostala braća ne pričaju s tuženicom. Svjedok s ostalom braćom ima dobar odnos. Odnos između svjedokove majke i tužiteljice je u redu, svjedok ne vidi nikakav problem.

Prema iskazu svjedokinje MĐ, susjede parničnih stranaka, u bitnom, ista je 1981. doselila u zgradu u kojoj živi tužiteljici i od tad je poznaje, a tuženicu poznaje od njenog rođenja, budući da je ista cijeli život živjela s tužiteljicom. Tuženičina majka nije bila prisutna u životu tuženice, možda nešto u početku, ali nakon što se upoznala sa svojim drugim partnerom ostavila je tuženicu kod tužiteljice, odnosno, tuženica je ostala u stanu kod tužiteljice u kojem je jedno vrijeme s njima živjela i tuženičina majka. Nakon što je tuženičina majka otišla o tuženici su se brinuli tužiteljica i njen suprug. Nakon što je tuženica odrasla ona se počela brinuti o tužiteljici i svom djedu. Pomagala im je u kući, s tužiteljicom je odlazila u šetnju i vodila je kod doktora i činila ostalo što je bilo potrebno. Svjedokinja ne zna sa sigurnošću pred koliko točno godina je majka izbacila tuženicu iz stana, ali se sjeća okolnosti tog događaja. Tuženica je čistila šupu koja pripada stanu, što je njenoj majci bio povod da tuženicu izbaci iz stana, te je ista tuženici zaključala stan i više je nije puštala unutra. Tuženica je istog dana došla do svjedokinje i to joj je ispričala i rekla da ne zna što dalje, te je tada otišla živjeti kod svog dečka. Tuženica se unatoč tome što se prisilno morala odseliti nastavila brinuti o tužiteljici i djedu. Vodila ih je doktoru, čistila stan, donosila namirnice. Budući da je tuženičin djed alkoholičar tuženica mu je nekoliko puta riješila dokumente da se liječi od alkohola te ga posjećivala kada je bio u bolnici. Tuženica je dolazila u stan kod tužiteljice i djeda i u trenucima kada je tamo bila njena majka, budući da su privremeno bile regulirale svoj odnos. Svjedokinja je bila zatekla tužiteljicu kako leži na stepenicama i upitala što se dogodilo, budući da su pored tužiteljice bili njen suprug, tuženičina majka i IĐ, koji je povremeno stanovao kod tužiteljice i sada živi s njom i djedom. Netko je tada svjedokinji odgovorio da je tužiteljica pala po stepenicama. Budući da je tamo bila hitna pomoć, svjedokinja je otišla i nazvala tuženicu. Tuženica joj je rekla da joj nitko ništa nije javio, da je već neko vrijeme pokušavala stupiti u kontakt s tužiteljicom i djedom, ali da joj se nitko nije javljao na telefon, da će nazvati prijatelja u bolnici da provjeri gdje je tužiteljica i da je ide vidjeti. Tuženica je potom nazvala svjedokinju, rekla joj da je posjetila tužiteljicu u bolnici, da je tužiteljica slomila kuk i da su joj isti dan operirali kuk. Tuženica je poslije toga dolazila kod tužiteljice jednom ili dva put tjedno kad tuženičine majke nije bilo u stanu. Tuženica je tužiteljici donosila hranu, jabuke i ostalo voće. Nakon podnošenja tužbe protiv tuženice, tuženica je svjedokinji rekla da je raskinula obiteljske odnose i s tužiteljicom i s djedom i s majkom, jer da se veoma razočarala budući da je cijeli život pomagala tužiteljici, te da nakon toga više nije dolazila kod tužiteljice. Svjedokinja misli da je tužiteljica pod nekakvim pritiskom. Kad je sretne u hodniku zgrade osjeti kao da je tužiteljica u nekakvom strahu, budući da samo u prolazu pozdravi i više ne razgovaraju kao prije. Svjedokinja je bila u stanu tužiteljice unatrag 3 ili 4 godine i stan je bio neuredan i natrpan, ali ne i prljav, a tada je u stanu živjela tuženičina majka. Svjedokinja je znala za ugovor o doživotnom uzdržavanju, jer joj je tuženica bila ispričala da su ona i tužiteljica bile kod javnog bilježnika radi tog ugovora. Svjedokinja je sigurna da je tuženičina majka umiješana u pokretanje ovog postupka, jer da ista želi stan. Parnične stranke su uvijek dobro funkcionirale i svjedokinja nikada nije uočila da između njih nešto nije bilo u redu.

Prema iskazu svjedokinje VĐ, u bitnom, ista je dugogodišnja tuženičina prijateljica. Svakodnevno se čuje s tuženicom, pa itekako dobro poznaje njenu obiteljsku situaciju. Tužiteljica i tuženičin djed su se brinuli o tuženici, jer tuženičina majka nije s tuženicom bila u kontaktu. Tuženičina majka je živjela s ljubavnikom, pa je tuženica živjela kod tužiteljice i djeda. Tuženica ima petero ili šestero polubraće po majci. Ta polubraća su uvijek bila u domovima i nisu bili u kontaktu s majkom. Tužiteljica je odgojila tuženicu i tuženica joj je to uzvratila svojom brigom za nju. Tuženičina majka nije skrbila o tužiteljici, tu ulogu je preuzela tuženica. Tuženica je vodila tužiteljicu kod doktora, odlazila u kupnju svih potrebnih namirnica i brinula o svemu što je bilo potrebno. Pred sedam godina tuženica je preselila u iznajmljeni stan, a povodom jednog incidenta. Tuženica je htjela pomoći tužiteljici očistiti šupu i odjednom ju je majka napala i gurnula je. Tuženica je tada čak svjedokinji pokazala masnicu koju je tom prilikom zadobila. Tuženica je tada shvatila da je najbolje da odseli, jer s majkom koja je povremeno boravila u stanu ne može funkcionirati. I u tom razdoblju dok je živjela u iznajmljenom stanu, tuženica je dolazila kod tužiteljice, kako bi je spremila i odvela kod doktora i skrbila o njoj koliko može. Dakle, tuženica se brinula o tužiteljici i prije i nakon selidbe. Tuženica je osjećala obvezu prema tužiteljici, a 2020. su sklopile i sporni ugovor, po kojem je tuženica trebala dobiti polovicu stana uz obvezu da skrbi o tužiteljici, pa je tuženica i izvršavala svoje obveze sukladno tom ugovoru. Nakon što je tužiteljica bila pala i slomila kuk tuženica je prilikom dolaska u posjet tužiteljici uočila da je promijenjena brava te da više nema pristup stanu. Tuženici je to bilo čudno, ali je odmah posumnjala da je to djelo tuženičine majke, jer nije vjerovala da je tužiteljica to učinila. Svjedokinja je često dolazila u goste tuženici u stan u kojem je tuženica živjela s tužiteljicom i vidjela da je odnos parničnih stranaka bio dosta dobar. Tužiteljica je malo pričala i često je bila u kuhinji i sobi, ponašala se uobičajeno za osobe starije dobi. Tuženica se nikada nije svjedokinji žalila da je briga o tužiteljici stvar nekakve komplikacije, uvijek je osjećala veliku zahvalnost prema tužiteljici, jer joj je tužiteljica, zapravo, bila skrbnik, pa joj je to htjela uzvratiti. Tuženica se uvijek brinula da tužiteljica ima sve lijekove, spremala ju je u bolnicu, pomagala joj je oko svega što je bilo potrebno. O događaju kada je tužiteljica pala na stepenicama, tuženicu je obavijestila susjeda, te je tuženica došla u stan, kad tuženičine majke nije bilo, te spremila stvari za tužiteljicu koje joj je odnijela u bolnicu. Tuženica je bila uznemirena i zabrinuta zbog tužiteljičine ozljede. Svjedokinja nikada nije osobno vidjela da tuženica vodi tužiteljicu kod doktora, već joj je to tuženica pričala kada bi se čule. Svjedokinja je osobno vidjela da tuženica aktivno pomaže tužiteljici u kućanskim poslovima, na način da pere suđe, briše prašinu, usisava, slaže stvari po stanu, itd. Svjedokinja je dolazila u stan parničnih stranaka, nekad u razmaku od dva tjedna, a nekad u razmaku od par mjeseci, pri čemu bi se zadržala pola sata ili sat vremena, pri čemu bi pričale. Istovremeno dok su pričale, tuženica je prala suđe i obavljala druge kućanske poslove. U periodu od 2020. do 2023. tuženica je također brinula o tužiteljici. Tuženica je često dolazila u zgradu i najprije pozvonila na parlafon kako bi provjerila je li tuženičina majka u stanu, pa ako je ne bi bilo, tuženica bi otišla u stan, a ako je tuženičina majka bila prisutna u stanu, tada bi tuženica preko parlafona komunicirala sa djedom i pitala ga kako je tužiteljica. Tuženica je djedu kupila mobitel kako bi mogla s njim komunicirati. Tuženica je jednom prilikom ispričala svjedokinji da je u trenutku dok je razgovarala s djedom, tuženičina majka uzela djedu telefon i prekinula razgovor. Tuženica je zvala djeda, jer tužiteljica i djed najčešće koriste fiksni telefon, na koji tuženica nije htjela zvati kako se ne bi javila tuženičina majka s kojom je u konfliktu. Tuženica je uvjerena da je tužiteljica pod utjecajem tuženičine majke, da tuženičina majka upravlja s tužiteljicom, jer želi da cijeli stan pripadne njoj i ne pristaje da polovica stana pripadne tuženici, budući da njih dvije nikada nisu imale odnos majke i kćeri.

Prema iskazu svjedokinje NĐ (kćerke tužiteljice i majke tuženice), u bitnom, ista je slučajno saznala za sporni ugovor. Kada je išla provjeravati vlasnički list za predmetni stan, jedna osoba joj je napomenula da je zabilježen sporni ugovor. Svjedokinja je tada ostala šokirana. Tužiteljica je pred sedam godina imala operaciju srca, a često prije toga je padala. Svjedokinja je stalno tužiteljicu upozoravala da zdravstveno nešto nije u redu, te je na njenu inicijativu tužiteljica išla u bolnicu, odnosno, svjedokinja je oca poslala da je ide zapisati kod doktorice. Nakon operacije, svjedokinja sve pomaže tužiteljici, zapravo, i prije joj je uvijek pomagala. Odlazila je po nju, organizirala prijevoz, sve što je trebalo, kupuje joj hranu, nabavlja lijekove, vozi je u bolnicu, vodi svu brigu o njoj, čak joj morala davati tablete i injekcije. Tuženica nikada nije pomagala tužiteljici, već upravo suprotno, tuženica je ta koja je uvijek dolazila kod tužiteljice na ručkove i kavu. Nakon što je saznala da postoji sporni ugovor, svjedokinja je otišla sa tužiteljicom i ocem kod javne bilježnice koja je ovjerila ugovor da sazna što se dogodilo. Tužiteljica nije znala što potpisuje, čak je jednom i rekla svjedokinji da se pomalo bojala tuženice. Svjedokinja je jedno jutro zatekla tužiteljicu s plavom kuvertom u ruci u kojoj se nalazio poziv sa suda da majka pristupi sklapanju ugovora o doživotnom uzdržavanju. Na to ročište je svjedokinja otišla s tužiteljicom i ocem. Ovaj događaj se zbio dosta prije nego što je svjedokinja iz vlasničkog lista saznala za postojanje tog ugovora. Tuženica se odselila godinu ili dvije prije sklapanja ugovora. Zapravo, svjedokinja ju je izbacila u dogovoru s tužiteljicom i ocem, jer više nisu mogli trpjeti tuženičino ponašanje. Po nalogu svjedokinje je promijenjena brava, jer je tuženica htjela ulaziti na silu. Tužiteljica je jednom bila prijavila tuženicu da ju uznemirava i maltretira, a ta prijava je bila odbačena kao neosnovana. Drugi put je prijava bila u razdoblju od 2016. do 2017., a tuženicu su išle prijaviti svjedokinja i tužiteljica, pri čemu je inspektorica rekla svjedokinji da promjeni brave. Godine 2020. tuženica je živjela sa svojim dečkom u Voltićevoj ulici, a svjedokinja je tada živjela u stanu sa tužiteljicom i ocem. Te 2020. i sve do nedavno tuženica je dolazila kod tužiteljice na kavu i pojesti ručak, te da se malo ispričaju, sve dok svjedokinja nije rekla da je toga dosta. Tuženica je tužiteljici i djedu dala mobitele kako bi mogla provjeravati kada su u kući. Svjedokinja je primijetila da tuženica ne želi doći kada je svjedokinja u stanu. Tužiteljica sebi pere robu. Tuženica nikada nije vozila tužiteljicu kod doktora. Tuženica je samo nekoliko puta zvala medicinsku sestru tužiteljičine doktorice da joj pošalje lijekove u ljekarnu. Tuženica nikada nije spremala niti održavala stan, niti kuhala, niti je prala, možda je jednom okupala tužiteljicu. Te kućanske poslove rade svjedokinja ili njen sin, tužiteljica ponešto, koliko može. Tuženica se jednom ponudila da dođe promijeniti zavjese, ali je tužiteljica odgovorila da ne treba. Svjedokinji je poznato da je tužbu napisao odvjetnik. Nakon što je saznala o postojanju ugovora, svjedokinja je otišla kod odvjetnika, u dogovoru s tužiteljicom, koja je tada bila nepokretna, objasnila odvjetniku situaciju i rekla mu da ne zna što da radi. Odvjetnik je napisao tužbu i rekao svjedokinji da objasni tužiteljici, te da joj, ako se ona s tim slaže, da tužbu na potpis i da joj je pročita. Svjedokinja je pročitala tužbu tužiteljici, dala joj je na potpis i vratila tužbu odvjetniku. Tužiteljica nije vidjela odvjetnika, jer ga nije mogla vidjeti budući je bila nepokretna.

Prema iskazu tužiteljice, u bitnom, tuženica joj nakon sklapanja ugovora nije spremala niti održavala stan. Nije joj ni kuhala ni prala. Nije joj osiguravala njegu niti pomoć oko njenih osobnih potreba, to tada ni nije bilo potrebno. Tužiteljica se ne sjeća da je, kada je bila bolesna, konzultirala liječnike. Što se tiče nabavke lijekova, tuženica je to možda učinila koji put. Nakon sklapanja ugovora tužiteljičina kći nije vršila pritisak na tužiteljicu da raskine ugovor. Za ovu tužbu se tužiteljica odlučila, jer je nakon sklapanja ugovora tuženica oko toga napravila "dosta cirkusa". Ideja da se sklopi sporni ugovor bila je tuženičina. Prije sklapanja ugovora, tuženica je 25 godina živjela s tužiteljicom i imale su lijep odnos. Nije točno da se baš tuženica brinula o tužiteljici prije sklapanja ugovora, više je tužiteljica brinula o tuženici. Tužiteljica se ne sjeća da joj je tuženica prije sklapanja ugovora objasnila što taj ugovor znači. Sjeća se da su ugovor potpisali kod nekog javnog bilježnika. Ne sjeća se da li joj je bilježnik pročitao i rastumačio ugovor. Ne sjeća se tko je napisao tužbu, niti tko joj je tužbu donio na potpis. Potpis na tužbi je njen. Nakon što joj je predočeno da je na prvom ročištu rekla "unuka je i prije brinula onoliko koliko je mogla i koliko je bilo potrebe", tužiteljica iskazala da se ne sjeća što je tada rekla. Tužiteljičina kći je došla živjeti kod tužiteljice pred više od pet, a manje od deset godina. Za sklapanje ugovora tužiteljica nije rekla svojoj kćerci, ova je to saznala po drugima i malo se ljutila. Tužiteljica ne zna zašto kćerci nije rekla za sklapanje ugovora, bila je povezana s tuženicom. Kada je tužiteljica slomila kuk, njena kći je zvala hitnu pomoć, koja je došla po tužiteljicu, a kasnije je tužiteljičina kći tužiteljicu iz bolnice vratila kući.

Prema iskazu tuženice, u bitnom, nakon sklapanja ugovora tuženica je tužiteljici spremala i održavala stan, kuhala i prala, osiguravala svu potrebnu njegu i pomoć oko osobnih potreba. Kada je tužiteljica bila bolesna, tuženica je kontaktirala liječnike i pomagala joj kod liječnika, pribavljala lijekove. Dan prije 16. srpnja 2023. kada je tužiteljica pala i slomila kuk, tuženica je bila kod nje i okupala ju, te joj rekla, budući da je tih dana bilo toplo, da ništa ne radi, međutim tužiteljica je ipak kuhala i pala. Tuženica ju je tog dana zvala telefonom, ali joj se tužiteljica nije javljala i tuženica je znala da se tužiteljici nešto desilo. U trenutku kada je tužiteljica pala, tuženičina majka nije bila kod kuće, pa je tužiteljicu na podu našao tuženičin polubrat. Da je tužiteljica pala, tuženica je saznala od susjede MĐ, koja ju je nazvala. Tuženica je nakon toga otišla u bolnicu, razgovarala s doktorima, uzela tužiteljičinu odjeću i oprala je. Tužiteljica se vratila iz bolnice nakon otprilike deset dana, nakon čega je tuženica za nju radila sve ono što je za nju radila prije nego što je tužiteljica pala i završila u bolnici. To je radila još otprilike dvadeset dana do dana kada je došla kod tužiteljice i djed joj je rekao da joj ne može otvoriti, uz riječi "tebi je ulaz zabranjen" i "to je rekla PĐ". Tu je nekako prestao tuženičin odnos sa tužiteljicom. Tuženicu su roditelji ostavili kada je bila djevojčica, odrasla je s tužiteljicom i djedom. Pred devet godina tuženičina majka se vratila živjeti kod tužiteljice i djeda, stalno je vršila teror, te se tuženica iselila. Otprilike godinu dana nakon toga tužiteljica je kontaktirala tuženicu, tuženica je nastavila dolaziti kod tužiteljice, a tužiteljica je računala da je tuženica ta koja će joj pomoći, jer je znala da na tuženičinu majku ne može računati. Jednom prilikom tužiteljica je rekla tuženici da bi joj htjela ostaviti dio stana, tuženica je tada otišla do najbliže javne bilježnice koja joj je objasnila kakav ugovor bi trebalo sačiniti. Nakon toga su parnične stranke otišle kod javne bilježnice i ona je tužiteljici objasnila kakav ugovor sastaviti i što taj ugovor znači. Ubrzo nakon toga, parnične stranke su otišle kod te javne bilježnice i sklopile ugovor. Nakon što je saznala za sklapanje ugovora, tuženičina majka konstantno maltretira tužiteljicu. To je tuženici rekla tužiteljica kada tuženičina majka nije bila prisutna. Tuženica je dolazila kod tužiteljice samo kada tuženičine majke nije bilo u stanu, a to je saznavala od tužiteljice preko mobitela. Da je tuženica brinula o tužiteljici znaju susjedi, koji su je viđali da kod nje dolazi. Nakon što ju djed nije pustio u stan, tuženica je više puta pokušavala dobiti tužiteljicu na mobitel, ali nije uspjela, svaki put se javio automat "mobilni telefon je isključen". Tuženica i dalje poštuje i voli tužiteljicu, te je voljna i dalje ispunjavati svoje obveze iz spornog ugovora.

Prema čl. 583. st. 3. Zakona o obveznim odnosima svaka strana može zahtijevati raskid ugovora ako druga strana ne ispunjava svoje obveze.

Iz naprijed izloženog je vidljivo da iz iskaza svjedoka IĐ i NĐ proizlazi da tuženica nije ispunjavala svoje obveze iz predmetnog ugovora. Iz iskaza svjedoka IĐ je vidljiv njegov animozitet prema tuženici (dosadna mu je i ne priča s njom). U iskazu svjedokinje NĐ ima kontradiktornosti (najprije je iskazala da je za sporni ugovor saznala slučajno kada je išla provjeravati vlasnički list za predmetni stan, da bi potom iskazala da je tužiteljicu zatekla s pozivom sa suda za sklapanje predmetnog ugovora, da je na to ročište otišla sa tužiteljicom i ocem, te da se ovaj događaj zbio dosta prije nego što je iz vlasničko lista saznala za postojanje tog ugovora).

Iz iskaza ZĐ se ne može sa sigurnošću utvrditi da tuženica nije ispunjavala svoje obveze iz predmetnog ugovora.

Prema iskazu tužiteljice tuženica nije ispunjavala svoje obveze iz predmetnog ugovora. No, tužiteljičin iskaz je u suprotnosti s navodom same tužiteljice (iznijetom na prvom ročištu) da je tuženica "... brinula onoliko koliko je mogla i koliko je bilo potrebe ..." Nadalje, tužiteljičin iskaz, djelomično demantira sam navod tužiteljice (također iznesen na prvom ročištu), da "unuka više ne brine o njoj od kada je slomila kuk", što implicira da je do tada brinula o njoj.

Prema iskazima svjedokinja MĐ i VĐ, te tužiteljice, tužiteljica je ispunjavala svoje obveze iz predmetnog ugovora sve dok tužiteljica u srpnju 2023. nije pala, slomila kuk i završili u bolnici (nakon čega se vratila kući). Ove osobe su pred sudom dale u bitnom sukladne iskaze.

Tuženica je pred sudom iskazivala sigurnije i neposredno uvjerljivije od tužiteljice.

Tužiteljica je bila ta koja je trebala dokazati činjenice na kojima temelji tužbeni zahtjev, pa tako i činjenice da tuženica ne ispunjava svoje obveze iz predmetnog ugovora.

Kod iznesenog stanja stvari, gdje prema iskazu svjedoka IĐ i NĐ i tužiteljice, tuženica nije ispunjavala svoje obveze iz predmetnog ugovora, gdje se prema iskazu svjedoka ZĐ to ne može utvrditi, te gdje prema iskazu svjedokinja MĐ i VĐ i tuženice, do pada tužiteljice, loma kuka i odlaska u bolnicu tuženica je ispunjavala te svoje obveze, te karakteristike tih iskaza, sud nije mogao sa stupnjem izvjesnosti (o čemu je ranije bilo govora) formirati uvjerenje o toj činjenici, pa je o njenom postojanju, temeljem čl. 221.a ZPP-a, zaključeno primjenom pravila o teretu dokazivanja. U svjetlu ovog instituta sud je mišljenja kako tužiteljica nije dokazala da do njenog pada, loma kuka i odlaska u bolnicu tuženica nije ispunjavala svoje obveze iz predmetnog ugovora.

Što se tiče perioda nakon povratka tužiteljice kući iz bolnice, iz iskaza saslušanih osoba proizlazi da je tuženici onemogućen dolazak u stan u kojem tužiteljica živi (prema iskazu svjedokinje VĐ brava stana je promijenjena, te tuženica više nema pristup stanu; prema iskazu svjedokinje RĐ, po njenom nalogu je na stanu promijenjena brava; prema iskazu tuženice, djed joj je rekao da joj je u stan "ulaz zabranjen" i da je to rekla tužiteljica), pa onda i tuženičino ispunjavanje obveza iz predmetnog ugovora. Iz iskaza saslušanih osoba se ne može, s obzirom na različitost njihovog sadržaja, sa stupnjem izvjesnosti, utvrditi da je tuženici dolazak u stan u kojem tužiteljica živi onemogućen zbog razloga na strani tuženice.

Kako je, vezano za period nakon povratka tužiteljice iz bolnice, tuženici onemogućeno ispunjavanje ugovornih obveza iz predmetnog ugovora, jer joj je onemogućen dolazak u stan u kojem tužiteljica živi (pri čemu nije utvrđeno da je razlog tome na strani tuženice), to u konkretnom slučaju nije nastao razlog za raskid predmetnog ugovora zbog neispunjenja tuženičinih ugovornih obveza.

Slijedom svega iznijetog, odlučeno je kao u t. I dispozitiva presude.

7.Obje su stranke zatražile naknadu parničnih troškova.

Prema čl. 154. st. 1. ZPP-a stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka.

Tuženica nije izgubila ovu parnicu, pa nije dužna naknaditi tužiteljici parnične troškove. Zato je odlučeno kao u t. II dispozitiva.

Tužiteljica je izgubila ovu parnicu, pa je dužna naknaditi tuženici parnične troškove.

Tuženici su priznati sljedeći parnični troškovi: za sastav odgovora na tužbu 200,00 eur (Tbr. 8. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika), za zastupanje na ročištu 25. siječnja 2024. 200,00 eur (Tbr.9. t. 1.), za zastupanje na ročištu 22. travnja 2024. 200,00 eur (Tbr. 9. t. 1.), za zastupanje na ročištu kod zamoljenog suda 09. svibnja 2024. 200,00 eur (Tbr. 9. t. 1.), za zastupanje na ročištu kod zamoljenog suda 03. lipnja 2024. 200,00 eur (Tbr. 9. t. 1.), za zastupanje na ročištu 19. studenog 2024. 200,00 eur (Tbr. 9. t. 1.) i za PDV na ove radnje 300,00 eur (Tbr. 46.), ili ukupno 1.500,00 eur.

Tuženici nisu priznati troškovi sastava podneska datiranog sa 15. studenog 2024., podnesenog 17. studenog 2024., jer ti troškovi nisu bili potrebni za vođenje ove parnice, budući da je sadržaj tog podneska mogla iznijeti usmeno na ročištu za koje su joj priznati troškovi zastupanja.

Slijedom iznijetog, odlučeno je kao u t. III dispozitiva.

U Poreču-Parenzo, 02. siječnja 2025.

S u d a c:

Alen Barbić, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranu, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud, kao drugostupanjski sud.

DNA:

1. tužiteljici p.p.

2. tuženici p.p.

S u d a c: v.r.