Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Savska cesta 62
Poslovni broj: II Kž-589/2024-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja dr.sc. Lane Petö Kujundžić, predsjednice vijeća te mr.sc. Ljiljane Stipišić i Snježane Hrupek - Šabijan, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Nevene Popović, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog ZC, zbog kaznenog djela iz članka 230. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. i člankom 34. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11.,144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku broj Kov-31/2024- 12 od 10. prosinca 2024. o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 2. siječnja 2025.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba okrivljenog ZC kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Osijeku broj Kov-31/2024-12 od 10. prosinca 2024., nakon podignute optužnice protiv okrivljenog ZC zbog kaznenog djela iz članka 230. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. i člankom 34. KZ/11., na temelju članka 127. stavka 4. u vezi s člankom 131. stavkom 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. -Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24., dalje: ZKP/08.) produljen je istražni zatvor protiv okrivljenika iz zakonske osnove iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. te mu je u istražni zatvor uračunato vrijeme lišenja slobode od 24. srpnja 2024. pa nadalje.
2. Žalbu protiv tog rješenja podnio je okrivljeni ZC po branitelju, odvjetniku Dragi Aćimoviću, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. i stavka 2. i 3. ZKP/08., pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede kaznenog zakona, s prijedlogom Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske da pobijano rješenje preinači na način da ukine istražni zatvor, podredno da istražni zatvor zamijeni mjerom opreza ili da pobijano rješenje ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.
3. Prije održavanja sjednice vijeća spis je, u skladu s člankom 495. u vezi sa člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na uvid.
4. Žalba nije osnovana.
5. Prema ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio sve činjenice koje su odlučne za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenog ZC iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Također je za svoju odluku dao jasne, određene i dostatne razloge i to, kako one koji se odnose na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. za primjenu mjere istražnog zatvora, tako i one koji se odnose na postojanje posebne pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika te neprikladnosti njegove zamjene blažim mjerama, a koje razloge u cijelosti prihvaća i ovaj sud drugog stupnja. Stoga nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. na koju upire žalitelj kada tvrdi da u pobijanom rješenju nisu navedeni razlozi o svim odlučnim činjenicama.
5.1. Nadalje, okrivljenik u žalbi opetovano ističe da je prvostupanjski sud počinio i bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 2. i 3. ZKP/08., no iste u žalbi konkretno ne obrazlaže, a drugostupanjski sud na navedene povrede sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08. ne pazi po službenoj dužnosti pa se ovaj drugostupanjski sud u ispitivanju pobijanog rješenja ograničio samo na povrede na koje je dužan paziti po službenoj dužnosti, a kojih povreda u pobijanom rješenju nije našao. Osim toga, iz sadržaja žalbe proizlazi da žalitelj iznosi neslaganje sa zaključcima prvostupanjskog suda, a time u biti isključivo osporava pravilnost činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda.
6. Osnovana sumnja da je okrivljeni ZC počinio kazneno djelo iz članka 230. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. i člankom 34. KZ/11., proizlazi iz dokaza na kojima se podignuta optužnica temelji i to, kako materijalnih, tako i personalnih dokaza koje je prvostupanjski sud detaljno naveo u pobijanom rješenju i nije s uspjehom dovedena u pitanje niti isticanjem žalbenog navoda okrivljenika kako ni nakon dopunjene istrage nije ispunjen opći uvjet za produljenje istražnog zatvora, odnosno kako ne postoji osnovana sumnja. Jednako tako, žalitelju se napominje da prilikom odlučivanja o daljnjoj primjeni mjere istražnog zatvora, sudovi nisu ovlašteni ulaziti u ocjenu vjerodostojnosti i prihvatljivosti dokazne snage predloženih dokaza. To je, naime, kao i utvrđivanje pravne oznake kaznenog djela prilikom donošenja prvostupanjske presude, a nakon provedene rasprave, ovlast i zadatak raspravnog suda, u slučaju da optužnica bude potvrđena. Stoga žalbeni navodi kojima okrivljeni ZC tumači i ocjenjuje vjerodostojnost pojedinih dokaza nisu od značaja.
7. Nadalje, postojanje konkretne i razborito predvidive bojazni od ponavljanja kaznenog djela na strani okrivljenika, kao posebne pretpostavke, prvostupanjski sud pravilno temelji na činjenici da se okrivljenik pojavljuje kao osnovano sumnjiv za počinjenje kaznenog djela razbojništva u pokušaju iz članka 230. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. i u vezi s člankom 34. KZ/11., da je ranije višestruko osuđivan zbog različitih kaznenih djela i to većinom zbog istovrsnih kaznenih djela, kao i zbog kaznenih djela s elementima nasilja, što ukazuje na visok stupanj kriminalne volje. Povrh navedenog, iz rezultata psihijatrijskog vještačenja proizlazi da je riječ o osobi okrivljenika s poremećajem ličnosti disocijalnog tipa karakteriziranom nepoštivanjem socijalnih normi i ponavljanim ponašanjima koja mogu dovesti do uhićenja s odsutnošću osjećaja krivnje, slabo razvijenim moralno etičkim kodeksom i niskim empatijskim kapacitetima. Stoga je pravilno prvostupanjski sud utvrdio da ove okolnosti, u međusobnoj povezanosti, upućuju na zaključak o opasnosti iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08.
8. Kraj takvog stanja stvari i zbog visoke razine iteracijske opasnosti, za sada se, u žalbi predložene mjere opreza ne ukazuju kao adekvatan supstitut lišenju slobode okrivljenika.
9. U odnosu na žalbene navode kojima se ističe kako nalaz i mišljenje vještaka psihijatra nije dovoljan za zaključak o opasnosti od ponavljanja djela u konkretnoj situaciji, valja odgovoriti da je nalaz i mišljenje vještaka psihijatra samo jedna od okolnosti koje sud cijeni prilikom odlučivanja o primjeni istražnog zatvora po osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08., ali ne i odlučna.
10. Isto tako, nije od utjecaja na pravilnost odluke prvostupanjskog suda niti žalbeni navod okrivljenika kojim ističe da trenutno protiv njega nije u tijeku niti jedan drugi kazneni postupak, jer navedeno ne umanjuje opasnost od ponavljanja kaznenog djela.
11. Žalitelju se također ističe da predmetnim produljenjem mjere istražnog zatvora nije došlo do povrede načela razmjernosti te da je sukladno članku 122. stavka 2. ZKP/08. prvostupanjski sud vodio računa o razmjeru između težine počinjenih kaznenih djela i kazne koja se, prema podacima kojima raspolaže sud, može očekivati u postupku u slučaju potvrđivanja optužnice i utvrđenja krivnje i potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora, pri čemu ne prijeti ni iscrpljivanje rokova trajanja istražnog zatvora iz članka 133. ZKP/08.
12. Budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.
Zagreb, 2. siječnja 2025.
Predsjednica vijeća:
dr.sc. Lana Petö Kujundžić
