Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Savska cesta 62
Poslovni broj: II Kž-591/2024-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja dr.sc. Lane Petö Kujundžić, predsjednice vijeća te mr.sc. Ljiljane Stipišić i Snježane Hrupek- Šabijan, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Martine Janković, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog CZ, zbog kaznenog djela iz članka 227. stavka 4. u vezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22. i 114/23. dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Karlovcu broj K-8/2024-59 od 21. studenoga 2024. o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 2. siječnja 2025.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba optuženog CZ kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Pobijanim prvostupanjskim rješenjem u tijeku postupka nakon podignute i potvrđene optužnice protiv optuženog CZ, zbog kaznenog djela izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometu iz članka 227. stavka 4. u vezi sa stavkom 1. KZ/11. i kaznenog djela nepružanja pomoći iz članka 123. stavka 2. KZ/11., pod točkom I izreke rješenja na temelju članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24. , dalje: ZKP/08.) produljen je istražni zatvor protiv optuženika iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Pod točkom II izreke rješenja na temelju članka 124. stavka 2. točke 4. ZKP/08. optuženiku je u istražni zatvor uračunato vrijeme lišenja slobode od 26. listopada 2023. pa nadalje.
2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi CZ po branitelju odvjetniku Davoru Ukaloviću, "iz svih žalbenih razloga", s prijedlogom Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske da prihvati žalbu i preinači pobijano rješenje na način da ukine istražni zatvor optuženiku te isti zamijeni mjerama opreza.
3. Prije održavanja sjednice vijeća spis je, u skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
4. Žalba nije osnovana.
5. Prema ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio kako i nadalje postoje uvjeti za primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Jednako tako, u pravu je prvostupanjski sud da se svrha istražnog zatvora u konkretnom slučaju ne može ostvariti mjerama opreza.
6. Protivno žalbenim navodima optuženika kojima nastoji osporiti postojanje osnovane sumnje za počinjenje kaznenih djela koja mu se stavljaju na teret, upirući na rezultate provedenih vještačenja, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio kako osnovana sumnja proizlazi iz dokaza na kojima se temelji potvrđena optužnica. Činjenica da je potvrđena optužnica upućuje na dostatan stupanj izvjesnosti da je optuženik počinio kaznena djela za koja se tereti pa je ispunjena opća pretpostavka iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora, dok je ocjena i analiza svih provedenih dokaza kao i odluka o kaznenopravnoj odgovornosti optuženika te o stupnju njegove krivnje u ovlasti raspravnog vijeća i to tek na završetku dokaznog postupka. Jednako tako, optuženiku nije povrijeđena pretpostavka nedužnosti jer je iz pobijanog rješenja razvidno da je prvostupanjski sud postojanje istražnozatvorske osnove iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. utemeljio na načinu počinjenja kaznenih djela za koja postoji osnovana sumnja, pri čemu utvrđenje postojanja osnovane sumnje ne predstavlja utvrđenje krivnje.
7. Nadalje, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio kako na strani optuženika i nadalje postoje one osobite okolnosti koje upućuju na opasnost od ponavljanja kaznenih djela. Zaključak o toj opasnosti prvostupanjski sud pravilno izvodi na temelju načina i okolnosti počinjenja kaznenih djela prema činjeničnom opisu optužnice, na način da je optuženik kao mlada osoba bez vozačkog iskustva i vozačke dozvole neprilagođenom brzinom upravljao teretnim automobilom u noćnim te vremenski nepovoljnim uvjetima po mokrom i klizavom kolniku, čime je posljedično izazvao prometnu nesreću kojom je prouzročena smrt dvije osobe, a osnovano je sumnjiv da je potom napustio mjesto prometne nesreće bez da je pružio pomoć žrtvama, iako je to mogao učiniti bez veće opasnosti. Uslijed navedenog, optuženik je iskazao značajan stupanj bezobzirnosti u protupravnom postupanju, a kada se tome pridoda njegova ranija osuđivanost zbog jednog imovinskog kaznenog djela, jedan kazneni postupak koji je u tijeku zbog kaznenog djela iz članka 222. u vezi s člankom 215. stavkom 1. KZ/11. te prekršajna osuđivanost zbog prometnih prekršaja, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio kako navedene okolnosti upućuju na postojanje opasnosti iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. na strani optuženika.
7.1. Na pravilnost pobijanog rješenja nisu od utjecaja žalbeni navodi optuženika da je pobijana odluka protivna stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske jer optuženik nije osuđen za istovrsno kazneno djelo za koje se u ovome postupku tereti, kao i da se prekršajna osuđivanost ne može uzeti u obzir kod procjene opasnosti od ponavljanja kaznenih djela. Naime, prekršajna i kaznena osuđivanost ukazuju da ponašanje optuženika od ranije nije u skladu s pravnim propisima zbog čega je opravdan zaključak da bi mogao nastaviti s protupravnim ponašanjem, osobito imajući u vidu da je optuženik ranije osuđivan zbog prometnih prekršaja, a sada se tereti za počinjenje kaznenog djela na način da je prekršio propise o sigurnosti prometa, što upućuje na njegovo kršenje zakona napreduje prema sve težim oblicima.
7.2. Jednako tako, na pravilnost pobijanog rješenja nije od utjecaja žalbeni navod kako je prvostupanjski sud kontradiktoran sam sebi jer prvo zaključuje da optuženik nema vozačkog iskustva, a zatim navodi da je optuženik ranije osuđivan zbog prometnih prekršaja, jer okolnost njegovog vozačkog neiskustva proizlazi iz činjeničnih navoda optužnice te je utemeljena na rezultatima provedenih vještačenja.
8. Slijedom navedenog, i po ocjeni drugostupanjskog suda kvaliteta i značaj iznesenih okolnosti upućuju na postojanje opasnosti iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. koja se ne može otkloniti blažim mjerama kako to predlaže optuženik u žalbi.
9. Protivno navodima žalitelja, prvostupanjski sud nije pristupio procjeni postojanja istražnozatvorske osnove iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. na način koji bi predstavljao kršenje ustavnih i konvencijskih prava optuženika niti povredu tzv. dinamičkog pristupa jer je zaključak o postojanju osnovane sumnje kao i opasnosti od ponavljanja kaznenih djela, utemeljio na konkretnim okolnostima koje su vezane isključivo za optuženika te koje opravdavaju činjeničnu i pravnu osnovu daljnje primjene mjere istražnog zatvora. Pri tome, razlozi izneseni u pobijanom rješenju nisu izgubili na važnosti zbog proteka vremena od uhićenja. Stoga je produljenje istražnog zatvora razmjerno postizanju opravdanog cilja, pri čemu zahtjevi javnog interesa i očuvanja sigurnosti pretežu nad pravom optuženika na slobodu.
10. Žalitelju se također napominje da nije povrijeđeno načelo razmjernosti iz članka 122. stavka 2. ZKP/08. jer kada se uzme u obzir razmjer između težine kaznenih djela za koja je optuženik osnovano sumnjiv, kazne koja se, prema podacima kojima raspolaže sud, može očekivati u postupku u slučaju osuđujuće presude i potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora, načelo razmjernosti nije dovedeno u pitanje te ne prijeti ni iscrpljivanje rokova trajanja istražnog zatvora iz članka 133. ZKP/08.
11. Kako žalba nije osnovana, a ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.
Zagreb, 2. siječnja 2025.
Predsjednica vijeća:
dr.sc. Lana Petö Kujundžić
