Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Trg. J.F. Kennedya 11, Zagreb

Posl. br. P-875/2024.

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu pojedincu Nadi Nekić Plevko u pravnoj stvari tužitelja: BŽ, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Marku Kallayu, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Kallay &partneri d.o.o., iz Zagreba Ilica 1ª/III, protiv tuženika: AGENCIJA ZA PODRŠKU INFORMACIJSKIM SUSTAVIMA I INFORMACIJSKIM TEHNOLOGIJAMA d.o.o., Zagreb, Paljetkova 18, OIB: 02994650199, zastupanog po punomoćniku Sanjinu Pavlaku, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Pavlak&partneri, iz Zagreba, Trg bana J. Jelačića 3, radi: isplate, dana 2. siječnja 2025. godine

r i j e š i o j e

I. Postupak se prekida do odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske u postupku koji se pred tim sudom vodi pod br. Revd 1732/2024. povodom prijedloga za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Pž- 260/2022. od 17. svibnja 2023. radi sljedećih pravnih pitanja:

-Postoji li ovlast drugostupanjskog suda da primjeni pravilo o teretu dokazivanja iz čl. 221.ZPP-a i da preinači prvostupansku presudu na temelju čl. 373. ili 373.a ZPP-a onda kad pred prvostupanjskim sudom nisu izvedeni svi dokazi predloženi na okolnost činjenice za koju drugostupanjski Sud smatra da se ne može smatrati kao utvrđenom na temelju dokaza koji jesu izvedeni pred prvostupanjskim sudom?

-Jesu li drugostupanjski sudovi prilikom donošenja odluke o žalbi, primjenom čl. 373. st. 1. ZPP-a ili čl. 373a ZPP-a odnosno prilikom donošenja odluke o preinaci prvostupanjske odluke kojom je usvojen tužbeni zahtjev na način da se tužbeni zahtjev odbije zbog toga što smatraju da odlučne pravnorelevantne činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev, protivno ocjeni prvostupanjskih sudova, primjenom pravila o teretu dokazivanja nisu utvrđene, na to, temeljem čl. 221.a i čl. 8. ZPP-a, ovlašteni i onda kad tijekom prvostupanjskog postupka nisu provedeni svi dokazi predloženi radi utvrđenja tih odlučnih činjenica?

- Ako prvostupanjski Sud odbije provođenje određenih dokaza kao nepotrebnih jer su ostali dokazi po njegovom uvjerenju dovoljni za utvrđenje odlučne činjenice, a drugostupanjski Sud zaključi da se primjenom pravila o teretu dokaza na temelju izvedenih dokaza ipak ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, ima li tad drugostupanjski Sud ovlast donijeti odluku o preinaci prvostupanjske odluke ili je dužan temeljem čl. 370. ZPP-a ukinuti presudu prvostupanjskog suda kako bi se radi pravilnog utvrđivanja činjeničnog stanja provela nova glavna rasprava i po potrebi donijela nova odluka o provođenju dokaza temeljem čl. 220. st. 2. ZPP-a?

ili do druge odluke suda

II. Ročište određeno za dan 17. siječnja 2025. u 10,00 sati neće se održati

Obrazloženje

1. U parničnom postupku tužitelja BŽ , iz [adresa] , OIB [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika AGENCIJA ZA PODRŠKU INFORMACIJSKIM SUSTAVIMA I INFORMACIJSKIM TEHNOLOGIJAMA d.o.o., iz Zagreba, Paljetkova 18, OIB 02994650199, radi isplate iznosa od 195.874,35 eur, rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-1244/24 od 23. travnja 2024. riješeno je :

" I. Ukida se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1802/2017 od 26. siječnja 2024. u dijelu točke I. izreke kojim je naloženo tuženiku u roku od petnaest dana platiti tužitelju iznos od 54.271,30 EUR sa zateznim kamatama koje teku na iznos od 12.714,88 EUR od 2. lipnja 2014. do isplate, na iznos od 14.442,74 EUR od 2. lipnja 2015. do isplate, na iznos od 12.831,78 EUR od 2. lipnja 2016. do isplate, na iznos od 14.281,90 EUR od 2. srpnja 2017. do isplate, te u točki III. izreke i predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci."

2. U ponovljenom postupku na ročištu održanom dana 11. listopada 2024. a i uvidom u spis je utvrđeno utvrđeno je da je t. 12. obrazloženja navedenog rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske utvrđeno je da je u žalbenoj fazi postupka ostalo sporno ima li tužitelj pravo na stimulativnu nagradu temeljem Ugovora s obzirom na ( ne ) ispunjenje kriterija realizacije strateških projekata, dok je t. 16. obrazloženja određeno da je zaključak ( ovog ) suda u odnosu na ostvarenje kriterija realizacije strateških ciljeva ispunjenih za svaku promatranu godinu vezano za kriterij povećanja broja kupaca ispunjen za 2013. i 1015. no da nije ispunjen za 2014. i 2016. ( t. 14. obrazloženja), da je t. 16. obrazloženja navedeno kako takav zaključak ovog suda je nejasan i proturječan samom sebi posebno vezano za t. 15. obrazložen, ja te da je nejasno da li ovaj sud smatra da tužitelj svoje pravo na isplatu predmetnih nagrada ostvaruje samim time što je nadzorni odbor tuženika usvojio godišnja financijska izvješća ili je potrebno da se prvo ispune ugovoreni kriteriji a potom da nadzorni odbor usvoji godišnja financijska izvješća dok se t. 18. obrazloženja navodi kako tuženik osnovano u žalbi ističe ( u odnosu na obrazloženje ovosudne presude P- 1802/17 od 26. siječnja 2024.) kako je ocjenu o ispunjenu kriterija realizacije strateških ciljeva isključivo mogao dati prvostupanjski sud a ne vještak knjigovodstvene struke te da se radi o pravnom pitanju koje je među strankama ostao sporan i u žalbenoj fazi postupka. Nastavno t. 24. obrazloženja navedenog rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske navedeno je da budući su izostali razlozi iz kojih se može provjeriti na kojim utvrđenjima i uvjerenjima je prvostupanjski sud utemeljio svoju ocjenu o ispunjenju kriterija realizacije strateških ciljeva, da je valjalo prema odredbi čl. 369 st. 1 Zakona o parničnom postupku prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu ukinuti i predmet u tom dijelu vratiti provostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Na navedenom je ročištu utvrđeno da je za nesporni dio ovosudne presude P- 1802/17 od 26. siječnja 2024. izdana potvrda pravomoćnosti i ovršnosti dana 1. srpnja 2024. te na upit prisutnim punomoćnicima da li je tuženik i postupio prema navedenom pravomoćnom i ovršnom dijelu presude u odnosu na iznose tužiteljevog potraživanja na način da je tuženik iste isplatio, punomoćnici stranaka su naveli da je tuženik nesporno isplatio pravomoćno i ovršno utvrđeni iznos.

3. Na navedenom je ročištu tužitelj ostao kao u tužbi svim iznesenim navodima kao i dokaznim prijedlozima i naveo je da potražuje iznos od 54.271,30 eura sa zateznim kamatama koje teku na iznos 12.714,88 eura od 2. lipnja 2014. do isplate, na iznos 14.442,74 eura s kamatom od 02. lipnja 2015. do isplate , na iznos od 12.831,78 eura s kamatom od 2. lipnja 2016. te na iznos od 14.281,90 eura s kamatom od 02. srpnja 2017.g. do isplate. U odnosu na dokazanost ispunjenja kriterija 2. – realizacija strateških projekata; tužitelj je istaknuo e da je svjedokinja BŽA u svom iskazu od 21. siječnja 2020. izrijekom navela da društvo tuženika nije imalo poseban strateški plan, odnosno dokument u tom smislu, ali su se strateški projekti definirali u okviru godišnjih planova poslovanja. U skladu s tim je tužitelj naveo da su strateški projekti kao takvi bili definirani od strane vlade Republike Hrvatske koja je bila većinski član tuženika, a kod tuženika su poslovni projekti bili sadržani u poslovnim planovima. Stoga tužitelj smatra da je vještak pravilno postupio kada je analizirao realizaciju projekata sadržanu u dokumentima tuženika " realizacija plana poslovanja" po godinama i pravilno je donio zaključak da su u utuženom razdoblju strateški projekti realizirani a nesporno je da je nadzorni odbor za sve relevantne godine prihvatio Realizaciju plana poslovanja. Navodi tuženika da bi tek od 2017.g. društvo imalo takozvani strateški dokument a time i strateške ciljeve su netočni i proturječni iskazu BŽA tadašnje predsjednice nadzornog odbora tuženika i iskonstruirani su samo za potrebe ovog postupka i s ciljem izbjegavanja obveze prema tužitelju. Tužitelj je naveo da isto potvrđuje i činjenica da su za 2012.g. temeljem istih kriterija uključujući kriterij realizacije strateških projekata isplaćene nagrade članovima uprave a na sjednici nadzornog odbora od **.**.2014. BŽA je navela da su i odnosu na 2013.g. ostvareni kriteriji za isplatu, te da je nesporno je da su strateški projekti bili sadržani u godišnjim planovima poslovanja tuženika.Tužitelj je s tim u vezi dodatno ukazao da je u pravnom i činjeničnom identičnom postupku protiv ovdje tuženika a povodom tužbe člana uprave MŽ Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u odluci Pž-583/2021 od 4. svibnja 2022. zauzeo stav da usvajanjem financijskih izvješća tužitelj ima pravo na potraživanje i da je time ispunjen zadnji uvjet a izvješća su usvojena jer je tužitelj ispunio zadane kriterije za isplatu stimulativne nagrade te da je usvojenjem financijskih izvješća tuženik potvrdio da je tužitelj ispunio kriterije za isplatu. Slijedom svega iznesenog tužitelj smatra nespornim i dokazanim da su u relevantnom razdoblju strateški projekti realizirani i da je time ostvaren kriterij 2. za isplatu stimulativne nagrade.

4. Na navedenom je ročištu tuženik osporio navode tužitelja navodeći da je dio iskaza svjedoka BŽA je izvučen iz konteksta a nastavak njenog iskaza je glasio " da do realizacije većine tih planova poslovanja nije došlo makar su isti bili definirani a iz razloga jer uprava nije doprinijela svojim radom ostvarenju tih planova" i ukazao je da u odnosu na navode vezane uz nalaz vještaka a a vezano uz odluku Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-1244/2024. od 23. travnja 2024. kojom je obrazloženo da ocjenu o ispunjenju kriterija realizacije strateških ciljeva isključivo može dati sud a ne vještak knjigovodstvene struke. U odnosu na činjenicu postojanja strateškog dokumenta tek od 2017.g. tuženik je istaknuo kako tužitelj nije pružio dokaze kojima bi dokazao da bi takav dokument postojao i ranije od te godine odnosno vrijeme za koje potražuje nagradu za ostvarenje tih ciljeva. Tuženik je u tom kontekstu ukazao na odluku Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-260/22 od 17. svibnja 2023.g. kojom je utvrđeno da bivši član uprave tuženika ČŽ nije dokazao da su realizirani strateški projekti a posljedično tome niti ispunjeni kriteriji za isplatu stimulativne nagrade u i da u tom dijelu te da je teret dokaza na tužitelju. Na navedeno je tužitelj istaknuo da je sud u točki 20. obrazloženja naveo da je pravilno utvrđenje da je nadzorni odbor usvojio financijska izvješća za sve utužene godine te da usvajanjem financijskih izvješća tužitelj ima pravo na potraživanje u skladu s odlukom o kriterijima za isplatu stimulativne nagrade predsjedniku i članovima uprave tuženika. U odnosu na navod da su po istim kriterijima isplaćivane stimulativne nagrade a kojima bi bilo obuhvaćena i realizacija strateških projekata za 2012.g. tužitelj je ukazao da je to nesporno utvrđeno dokumentacijom koju je dostavio tuženik uz podnesak od 3. travnja 2023.g. i to odlukom nadzornog odbora tuženika Klasa 120-40/13-01/5 od 27. lipnja 2013.g., koja je odluka potpisana od strane predsjednice nadzornog odbora BŽA. Na navedenom je ročištu doneseno procesno rješenje te je utvrđeno da će se izvršit cjeloviti uvid u ovosudne spise P -2999/2018 ( tužitelj ČŽ, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] a tuženik AGENCIJA ZA PODRŠKU INFORMACIJSKIM SUSTAVIMA I INFORMACIJSKIM TEHNOLOGIJAMA d.o.o., Zagreb, Paljetkova 18, OIB: 02994650199 ) i P-1803/2017 ( tužitelj MŽ , iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] a tuženik AGENCIJA ZA PODRŠKU INFORMACIJSKIM SUSTAVIMA I INFORMACIJSKIM TEHNOLOGIJAMA d.o.o., Zagreb, Paljetkova 18, OIB: 02994650199 ) .

5. Predmet ovog spora je tužiteljev zahtjev za isplatu stimulativne nagrade za 2013., 2014., 2015. i 2016. godinu i posebne stimulativne nagrade sukladno odredbama Ugovora o međusobnim pravima i obvezama člana uprave i društva od 15. ožujka 2013.Među strankama nije sporno da su sklopile navedeni Ugovor, da je tužitelj imenovan članom uprave odlukom nadzornog odbora tuženika od 19. prosinca 2012. na razdoblje od četiri godine, kao i da mu je mandat člana uprave prestao 2. prosinca 2016., a radni odnos kod tuženika 3. veljače 2017. Međutim u žalbenoj fazi postupka ostalo je sporno ima li tužitelj pravo na stimulativnu nagradu temeljem Ugovora s obzirom na (ne)ispunjenje kriterija realizacije strateških projekata. Tuženik je naime u žalbi protiv presude ovog suda P-1802/2017. od 26. siječnja 2024. istaknuo kako je ocjenu o ispunjenju kriterija realizacije strateških ciljeva isključivo mogao dati prvostupanjski sud, a ne vještak knjigovodstvene struke te se prema ocjeni Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske radi se o pravnom pitanju, koje je među strankama ostalo sporno i u toj žalbenoj fazi postupka, a navedeno je i da da se prvostupanjski sud uopće nije upuštao u ocjenu ispunjenja kriterija realizacije strateških ciljeva, već je rješenjem dao u zadatak vještaku da se očituje o navedenom pravnom pitanju, da je prvostupanjski sud počinio daljnju bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku jer presuda ne sadrži razloge o odlučnoj činjenici ispunjenja kriterija realizacije strateških ciljeva te je t. 24. određeno da budući su izostali razlozi iz kojih se može provjeriti na kojim utvrđenjima i uvjerenjima je prvostupanjski sud utemeljio svoju ocjenu o ispunjenju kriterija realizacije strateških ciljeva, primjenom odredbe čl. 369. st. 1. ZPP-a navedena je prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu ukinuta i predmet je u tom dijelu vraćen ovom sudu na ponovno suđenje.

6. Uvidom u ovosudnu presudu pos. br. P-1803/2017. utvrđeno je da je dana 16. studenog 2021. donesena presuda kojim je u cijelosti odbijen tužbeni zahtjev tužitelja MŽ koji je bio član uprave društva tuženika od srpnja 2012. u u odnosu na tuženika AGENCIJA ZA PODRŠKU INFORMACIJSKIM SUSTAVIMA I INFORMACIJSKIM TEHNOLOGIJAMA d.o.o., a kojim je tužbenim zahtjevom tužitelj tržio isplatu i stimulativne nagrade za isti period kao i tužitelj BŽ u ovom sporu. Povodom žalbe tužitelja MŽ Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je u izreci svoje presude posl. br. Pž-5830/2021. od 4. svibnja 2022. naveo je:

" I. Odbija se djelomično tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1803/2017 od 16. studenog 2021. u točki I. njene izreke u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati iznos od 175.936,80 kn sa zakonskom zateznom kamatom.

II. Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1803/2017 od 16. studenog 2021. u točki III. njezine izreke.

III. Preinačuje se djelomično presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1803/2017 od 16. studenog 2021. u točkama I. i II. njene izreke i sudi:

Nalaže se tuženiku Agenciji za podršku informacijskim sustavima i informacijskim tehnologijama d.o.o. iz Zagreba, Paljetkova 18, isplatiti tužitelju MŽ iz [adresa], iznos od 1.094.768,80 kn (milijun- devedesetčetiritisućesedamstošezdesetosam kuna i osamdeset lipa), uvećan za zakonsku zateznu kamatu na iznos od 52.547,70 kn tekuću od 2. lipnja 2013. pa do isplate, na iznos od 305.974,70 kn tekuću od 2. lipnja 2014. pa do isplate, na iznos od 242.839,20 kn tekuću od 2. lipnja 2015. pa do isplate, na iznos od 172.839,83 kn tekuću od 2. lipnja 2016. pa do isplate, na iznos od 320.567,89 kn tekuću od 2. lipnja 2016. pa do isplate, po stopi za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena. U obrazloženju navedene presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske u t. 20. do 23. je navedeno " Nadalje, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio da je Nadzorni odbor usvojio financijska izvješća za sve utužene godine. Usvajanjem financijskih izvješća tužitelj ima pravo na potraživanje. Usvajanjem financijskih izvješća ispunjen je zadnji uvjet, a financijska izvješća su usvojena jer je tužitelj ispunio zadane kriterije za isplatu stimulativnih nagrada. Usvajanjem financijskih izvješća tuženik je potvrdio da je tužitelj ispunio kriterije za isplatu stimulativnih nagrada. S obzirom na navedeno, prema ocjeni ovog suda, ispunjeni su svi kriteriji za isplatu stimulativne nagrade i posebne stimulativne nagrade koje je utvrdio Nadzorni odbor tuženika, a koji su navedeni u čl. 7. st. 4. Ugovora te su se stekli svi uvjeti da tuženik izvrši obvezu prema tužitelju i isplati iznos Stimulativne nagrade u punom iznosu, a sve temeljem čl. 7. Ugovora o međusobnim pravima i obvezama člana Uprave i Društva. Vještak je u svom nalazu i mišljenju izračunao visinu stimulativne nagrade tužitelja sukladno čl. 6. i 7. st. 1. i st. 8. Ugovora o međusobnim pravima i obvezama člana uprave i društva u razdoblju od 8/2012 – 12/2015 te utvrdio da je ispunjen uvjet iz čl. 7. st. 4. navedenog Ugovora za navedeno razdoblje. Nalaz i mišljenje ovaj sud prihvaća u cijelosti jer je izrađen objektivno i stručno a na primjedbe stranaka je dao argumentirane odgovore. " U odnosu na navedenu presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž- 5830/21. od 4. svibnja 2022. tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije koji je odbačen rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Revd 2967/22. od 1. ožujka 2023.

7. Uvidom u ovosudni predmet posl. br. P-2999/18. u kojem je tužitelj ČŽ koji je bio predsjednik uprave tuženika od od kolovoza 2012. do ožujka 2016. a tuženik AGENCIJA ZA PODRŠKU INFORMACIJSKIM SUSTAVIMA I INFORMACIJSKIM d.o.o. sud je usvojio tužbeni zahtjev tužitelja pa i za dio koji se odnosi na stimulativnu nagradu navodeći između ostalog da tuženik nije ničime dokazao koji su to određeni kriteriji prema kojima bi se moglo utvrditi koji su projekti strateški projekti a u navedenoj je presudi navedeno da tuženik i ne naznačuje koji koji bi projekti bili bio strateški za godine 2012. do 2015. te da nije ispunjen uvjet za isplatu stimulativne nagrade u visini od 40% od maksimalnog iznosa za pojedinu godinu po kriteriju realizacije strateških projekata. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl, br. Pž-260/2022. od 17. svibnja 2023. izrekom iste određeno je :

" I. Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2999/18 od 23. studenog 2021. u dijelu točke I. izreke u kojoj je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 125.499,19 EUR / 945.573,69 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznos od:

- 25.160,87 EUR / 189.574,59 kn od 2. lipnja 2014.,

- 24.719,88 EUR / 186.251,99 kn od 2. lipnja 2015.,

- 23.336,55 EUR / 175.829,27 kn i od 2. lipnja 2016.,

- 52.281,88 EUR / 393.917,84 kn od 2. lipnja 2017., po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena u roku od osam dana i u dijelu točke II. izreke u kojoj je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 15.248,52 EUR / 114.890,00 kn, sa zateznom kamatom od 23. studenog 2021. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

II. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2999/18 od 23. studenog 2021. u točki I. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 48.811,67 EUR / 367.771,57 kn i u dijelu točke II. izreke u kojoj je naloženo tuženiku naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 12.430 EUR / 93.660,00 kn i sudi:

1. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 48.811,67 EUR / 367.771,57 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznose od

- 16.773,91 EUR / 126.383,06 kn od 2. lipnja 2014.,

- 16.479,92 EUR / 124.167,99 kn od 2. lipnja 2015.,

- 15.557,84 EUR / 117.220,52 kn i od 2. lipnja 2016., po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena." Na navedenu je presudu tuženik podnio žalbu te je povodom nje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske dana 17. svibnja 2023. donio navedenu presudu. U obrazloženju navedene presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl, br. Pž-260/2022. od 17. svibnja 2023. u t 20. je navedeno " Prvostupanjski je sud pravilno utvrdio da je Nadzorni odbor usvojio financijska izvješća za sve utužene godine. Usvajanjem financijskih izvješća tužitelj ima pravo na potraživanje u skladu s Odlukom o kriterijima za isplatu stimulativne nagrade predsjedniku i članovima uprave tuženika (str. 10. spisa) u kojoj odluci su utvrđeni kriteriji za isplatu stimulativne nagrade predsjedniku i članovima uprave APIS- IT iz čl. 7. st. 4. Ugovora o međusobnim pravima i obvezama predsjednika uprave i društva, a to su poslovanje društva s planiranom dobiti, realizacija strateških projekata i povećanje broja klijenata u odnosu na prethodnu godinu. dok je t. 28. obrazloženja navedeno " Međutim, u pravu je žalitelj kada u odnosu na strateške projekte navodi da se ne može sigurnošću utvrditi da su tijekom predmetnih godina realizirani strateški projekti, a što posljedično znači i da je nemoguće utvrditi ispunjenje kriterija za isplatu stimulativne nagrade u tom dijelu. I sam vještak se u svom nalazu i dopunskom nalazu nije mogao nedvojbeno izjasniti koji su projekti bili strateški projekti pa posljedično niti da li su ispunjen uvjet za isplatu stimulativne nagrade temeljem ispunjenja tog uvjeta /kriterija. Činjenica da je tuženik izjavio da je nadzorni odbor tuženika prihvatio izvješće o realizaciji plana poslovanja sama po sebi ne znači i da je prihvatio i realizaciju strateških projekata. S obzirom na to da je vještak prilikom izrade nalaza i mišljenja pozivao stranke da se izjasne koji se projekti smatraju strateškim, o čemu se tuženik pravilno izjasnio da je na tužitelju teret dokaza. Naime, pravilo o teretu dokazivanja obvezuje sud da uzme za nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka koja se na tu činjenicu poziva u svoju korist, nije bila u stanju pružiti sudu dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava. Dužnost je stranaka u parnici iznijeti činjenice na kojima zasnivaju svoje zahtjeve i predložiti dokaze na kojima se te činjenice mogu utvrditi. Njihova je dužnost također iznijeti činjenice i predložiti dokazna sredstva prikladna za stjecanje uvjerenja suda u istinitost tvrdnji od kojih zavisi osnovanost i visina zahtjeva stranke. Ako stranka u tome ne uspije, sud će izvesti zaključak o nedokazanosti, odnosno o neistinitosti njene tvrdnje pa će njen zahtjev odbiti kao neosnovan. S obzirom na to da tužitelj nije predložio odgovarajuće dokazne prijedloge, odnosno nije dokazao koji su to strateški projekti realizirani u 2013., 2014. i 2015. godini, pravilnom primjenom pravila o teretu dokazivanja iz čl. 219. i čl. 221.a ZPP-a, valjalo je u odnosu na dosuđeni iznos za strateške projekte preinačiti odluku suda i odbiti kao neosnovan tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 48.811,67 EUR / 367.771,57 kn."

8. U odnosu na t. II presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-260/2022. od 17. svibnja 2023. kojom je preinačena t. I izreke presude ovog suda P-2999/18. od 23. studenog 2023. tužitelj ČŽ je podnio prijedlog za dopuštenje revizije s naznačenih pet pitanja od kojih 3., 4. i 5 glase kako je navedeno u izreci ovog rješenja :

U obrazloženju u odnosu na navedena pitanja tužitelj ČŽ je istaknuo: " Iz točke čl. 28. pobijane drugostupanjske odluke vidljivo je da je drugostupanjski Sud dao razloge zašto sporni dio tužbenog zahtjeva smatra neosnovanim - jer sama činjenica prihvaćanja izvješća o realiziranim planovima poslovanja (što po logici stvari nedvojbeno podrazumijeva ostvarenje svih zadanih projekata iz jednostavnog razloga što su oni - ostvareni) navodno nije dovoljan dokaz na okolnost realizacije strateških projekata kao uvjeta isplate posebne stimulativne nagrade, a, sukladno pravilima o teretu dokazivanja, teret dokaza je na tužitelju. Prvostupanjski Sud nije smatrao shodnim provesti te dokaze jer je (ispravno) zaključio da su usvojena izvješća o ostvarenim planovima poslovanja dovoljan dokaz na okolnost da su ostvareni svi strateški projekti jer ako su planovi poslovanja ostvareni, a planovi poslovanja obuhvaćaju strateške projekte, onda to znači i da su ostvareni svi strateški projekti. Naravno, sukladno tome i okolnosti da je tužbeni zahtjev usvojen u cijelosti, tužitelj nije morao niti uopće mogao inzistirati na daljnjem izvođenju spomenutih dokaza. Nepoznato je zašto je drugostupanjski Sud navedene dokaze smatrao nebitnim - ako tome jest tako, a nepoznato je jer drugostupanjski Sud nije te dokazne prijedloge ni spomenuo. Nejasno je i otkud drugostupanjskom Sudu zakonska ovlast za preinaku odluke i donošenje zaključka o tome da je nešto nedokazano, ako nisu izvedeni svi predloženi dokazi na okolnost tih odlučnih činjenica."

9. Odredbom čl. 12 st. 1 Zakona o parničnom postupku određeno je kad odluka suda ovisi o prethodnom rješenju pitanja postoji li neko pravo ili pravni odnos, a o tom pitanju još nije donio odluku sud ili drugi nadležni organ (prethodno pitanje), sud može sam riješiti to pitanje ako posebnim propisima nije drugačije određeno, dok je odredbom čl. 213 Zakona o parničnom postupku određeno da . Sud će prekid postupka odrediti i ako je: 1) odlučio da sam ne rješava o prethodnom pitanju (članak 12.), dok je čl. 12 st. 1 t. 1 određeno da će sud prekid postupka odrediti i ako je odlučio da sam ne rješava o prethodnom pitanju (članak 12.).

10. Kod donošenja ove odluke sud je polazio od činjenice da je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-1244/24. od 23. travnja 2024. ukinuta u ovom parničnom postupku presuda posl. br. P-1892/2017. od 26. siječnja 2024. u dijelu koji se odnosi na ispunjavanje kriterija realizacije strateških ciljeva i s tim povezano pravo na isplatu stimulativne nagrade, te je imao u vidu da je ovaj sud u presudi P-1802/2017. od 26. siječnja 2024. naveo kako smatra da su kriteriji za tu isplatu ispunjeni polazeći od činjenice da je nadzorni odbor tuženika usvojio godišnja financijska izvješća za navedena razdoblja, a da je Visoki trgovački sud u t. 16. obrazloženja rješenja P-1244/2024. od 23. travnja 2024. naveo da je zaključak ovog suda u tom dijelu nejasan i proturječan samome sebi te da je nejasno da li ovaj sud smatra da tužitelj svoje pravo na isplatu predmetnih nagrada ostvaruje samim time što je nadzorni odbor tuženika usvojio godišnja financijska izvješća ili je potrebno da se prvo ispune ugovoreni kriteriji, a potom da nadzorni odbor usvoji godišnja financijska izvješća. Imajući u vidu nastavno postupanje suda u ovom predmetu ( u odnosu na dio koji je ovom sudu vraćen na ponovno suđenje ), ovaj sud smatra ( nakon provedenog uvida u predmete P-1803/2017. i P-2999/2018 ) da su u odnosu na navedene okolnosti kontekstualno i posljedično na suđenje u ovom predmetu odražavaju i odluke ovog suda kao i Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske u navedenim predmetima posl. br. P-1803/2017. vezano za odluku posl. br. Pž- 5830/2021. ( tužitelja MŽ a tuženika AGENCIJA ZA PODRŠKU INFORMACIJSKIM SUSTAVIMA I INFORMACIJSKIM d.o.o. ) te posl. br. P- 2999/18. vezano za odluku posl. br. Pž-260/2022 ( tužitelja ČŽ i tuženika AGENCIJA ZA PODRŠKU INFORMACIJSKIM SUSTAVIMA I INFORMACIJSKIM d.o.o. ) . Odnosno ovaj sud smatra da su navedena tri pitanja tužitelja ČŽ iz prijedloga za dopuštenje revizije koji se predmet pred Vrhovnim sudom Republike Hrvatske vodi pod br. Revd 2761/20. i koja se pitanja odnose na način dokazivanja ispunjavanja kriterija za isplatu stimulativne i posebne stimulativne nagrade u odnosu na utvrđenja realizacije strateških projekata i činjenicu da su od strane nadzornog odbora usvojena financijska izvješća tuženika za razdoblja za koja tužitelji BŽ , MŽ te ČŽ potražuju iznose s naslova stimulativnih nagrada za u većem dijelu za iste periode, te da je pitanje realizacija strateških ciljeva i način utvrđivanja te činjenice i kojim dokaznim sredstvima, vezano uz prihvaćanje financijskih izvješća nadzornog odbora tuženika ( i da li u tom smislu isto predstavlja pravno pitanje) prethodno pitanje pitanje u ovom parničnom postupku u smislu smislu čl. 12. Zakona o parničnom postupku, slijedom čega je temeljem odredbe čl. 213. st. 1. Zakona o parničnom postupku odlučio kao u izreci rješenja.

U Zagrebu, 2. siječnja 2025. g.

Sudac:

Nada Nekić Plevko

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv t. I. izreke izreke ovog rješenja može se podnijeti žalba u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa rješenja. Žalba se podnosi Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske putem ovog suda u tri primjerka. Žalba protiv t. II. izreke rješenja nije dopuštena

Dna.

1. tužitelju po pun.

2. tuženiku po pun.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte