Republika Hrvatska
Općinski sud u Pazinu
Stalna služba u Poreču-Parenzo
Turistička ulica 2
52440 Poreč-Parenzo
Posl. br. P-575/2024-17
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo po sucu tog suda Alenu Barbiću kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja: 1. NIEVES MARIJE BIBULICH DE LA GROTERIJE, OIB [osobni identifikacijski broj], iz Argentine, [adresa] CP 1642, [adresa], 2. PAC, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], Tigre CP 1648, [adresa], 3. AAC, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] i 4. ŽAC, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanih p.p. Petri Ambrozić Babić, odvjetnici u Puli-Pola, protiv tuženika t.d. VALAMAR RIVIERA d.d., OIB 36201212847, iz Poreča-Parenzo, Stancija Kaligari 1, zastupanog p.p. odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Vukić i partneri d.o.o., iz Rijeke, radi predaje u suposjed i isplate, izvan ročišta
r i j e š i o j e
I Određuje se prekid postupka u ovom predmetu.
II Postupak će se nastaviti kad se pravomoćno završi upravni postupak koji se kod Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine vodi pod klasom: UP/I-940-01/21-06/88, ur.broj: 531-09-02-01/01-22-4.
Obrazloženje
1. Tužitelji u tužbi podnesenoj 16. svibnja 2024. tvrde da su suvlasnici nekretnine upisane u zemljišnim knjigama Zemljišnoknjižnog odjela Poreč, Općinskog suda u Pazinu kao k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i to tužiteljica PACUTB i tužitelj PA u 1/3 dijela, a tužiteljice UAC i LAC u 1/6 dijela. Tužitelji odnosno njihovi pravni prednici i tuženik sklopili da su 2011. godine Ugovor o zakupu nekretnine u vlasništvu tužitelja, na razdoblje od 12 godina. Ugovor da je istekao 31.12.2023. Temeljem gore navedenog Ugovora na nekretnini tužitelja uknjiženo da je pravo prvokupa u korist tuženika. Tužitelji da su se u mjesecu studenom 2023. obratili tuženiku sa prijedlogom da po isteku trajanja gore navedenog Ugovora sklopi novi Ugovor o zakupu odnosno kupi nekretninu od tužitelja. Tuženik da se na dopis tužitelja očitovao očitovanjem od 28.11.2023. i odbio da je otkupiti nekretninu od tužitelja kao i sklopiti novi Ugovor o zakupu. Tužitelji da su se potom ponovo obratili tuženiku dopisom od 2. siječnja 2024. i od istoga da su zatražili uređenje njihovih međusobnih odnosa, a ukoliko te odnose nije moguće urediti prema stavu tuženika, predaju nekretnine u posjed. Tuženik da se na dopis tužitelja nikada nije očitovao. Tuženik da bez ikakvog pravnog temelja od 1. siječnja 2024. pa do dana sastavljanja ove tužbe drži u posjedu nekretninu tužitelja, a pritom tužiteljima da za to ne plaća nikakvu naknadu. Slijedom navedenog, tužitelji da su primorani ustati ovom tužbom radi ostvarenja svojih suvlasničkih prava. Člankom 165. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima određeno da je kako nepošteni posjednik tuđe stvari mora predati vlasniku stvar koju posjeduje i nadoknaditi mu štetu koja je nastala na toj stvari kao i naknaditi mu sve koristi koje je od te stvari imao. Tuženik da je postao nepoštenim posjednikom odmah po isteku Ugovora o zakupu odnosno 1. siječnja 2024., a o čemu da je od strane tužitelja i obaviješten pisanim putem. Tuženik da je dakle tužiteljima dužan osim predati u posjed nekretninu i nadoknaditi štetu koja im je nastala postupanjem tuženika a koja da se sastoji od naknade za korištenje nekretnine nakon isteka sklopljenog Ugovora o zakupu odnosno od mjeseca siječnja 2024. pa nadalje sve do predaje nekretnine u suposjed tužiteljima. Tužitelji da su od sudskog vještaka za područje graditeljstva i procjenu nekretnina zatražili procjenu nekretnine u njihovom suvlasništvu kao i procjenu visine mjesečne zakupnine. Sudski vještak Mirjana Krsnik da je utvrdio kako godišnji zakup za nekretninu koja je predmet postupka iznosi 25.367,00 eura, odnosno mjesečno 2.113,91 eura. U trenutku podnošenja ove tužbe dospjelo da je ukupno 5 mjesečnih zakupnina u ukupnom iznosu od 10.569,55 eura. Tužitelji da imaju pravo na dio zakupnine razmjerno njihovim suvlasničkim udjelima i to tužiteljica PACUTB i tužitelj PA u 1/3 dijela, a tužiteljice UAC i LAC u 1/6 dijela. Iz postupanja tuženika razvidno da je kako isti ne namjerava tužiteljima nadoknaditi štetu odnosno isplatiti im naknadu za korištenje njihove nekretnine slijedom čega da tužitelji sukladno članku 86. C. Zakona o parničnom postupku postavljaju tužbeni zahtjev i za još nedospjelu tražbinu. Slijedom svega navedenog, tužitelji zahtijevaju donošenje presude sljedećeg sadržaja: "1. Nalaže se tuženiku VALAMAR RIVIERA d.d., Stancija Kaligari 1, Poreč, OIB: 36201212847 da tužiteljima NIEVES LAC BIBULICH DE LA GROTERIA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], PAC JOSE' BIBULICH, [adresa], Barrio [adresa], Tigre CP 1648, [adresa], Argentina, OIB: [osobni identifikacijski broj], UAC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i LAC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], preda u suposjed nekretninu označenu kao k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] slobodnu od osoba i stvari, sve u roku od 15 dana. 2. Nalaže se tuženiku VALAMAR RIVIERA d.d., Stancija Kaligari 1, Poreč, OIB: 36201212847 da tužiteljici IAC DE LA GROTERIA, [adresa] 1642, [adresa], Argentina, OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 3.523,18 eura, odnosno iznos kojeg će tužiteljica konačno odrediti nakon provedbe vještačenja po vještaku građevinske struke, sve zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a, a koje na iznos od 704,63 eura teku od 15.1.2024., na iznos od 704,63 eura teku od 15.2.2024., na iznos od 704,63 eura teku od 15.3.2024., na iznos od 704,63 eura teku od 15.4.2024., te na iznos od 704,63 eura teku od 15.5.2024, sve u roku od 15 dana.
3. Nalaže se tuženiku VALAMAR RIVIERA d.d., Stancija Kaligari 1, Poreč, OIB: 36201212847 da tužitelju PA, [adresa], Tigre CP 1648, [adresa], Argentina, OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 3.523,18 eura, odnosno iznos kojeg će tužitelj konačno odrediti nakon provedbe vještačenja po vještaku građevinske struke, sve zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a, a koje na iznos od 704,63 eura teku od 15.1.2024., na iznos od 704,63 eura teku od 15.2.2024., na iznos od 704,63 eura teku od 15.3.2024., te na iznos od 704,63 eura teku od 15.4.2024., te na iznos od 704,63 eura teku od 15.5.2024, sve u roku od 15 dana. 4. Nalaže se tuženiku VALAMAR RIVIERA d.d., Stancija Kaligari 1, Poreč, OIB: 36201212847 da tužiteljici BAC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 1.761,59 eura, odnosno iznos koji će tužitelj konačno odrediti nakon provedbe vještačenja po vještaku građevinske struke, sve zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a, a koje na iznos od 352,31 eura teku od 15.1.2024., na iznos od 352,31 eura teku od 15.2.2024., na iznos od 352,31 eura teku od 15.3.2024., na iznos od 352,31 eura teku od 15.4.2024., te na iznos od 352,31 eura teku od 15.5.2024., sve u roku od 15 dana.
5. Nalaže se tuženiku VALAMAR RIVIERA d.d., Stancija Kaligari 1, Poreč, OIB: 36201212847 da tužiteljici HAC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 1.761,59 eura, odnosno iznos kojeg će tužiteljica konačno odrediti nakon provedbe vještačenja po vještaku građevinske struke, sve zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a, a koje na iznos od 352,31 eura teku od 15.1.2024., na iznos od 352,31 eura teku od 15.2.2024., na iznos od 352,31 eura teku od 15.3.2024., na iznos od 352,31 eura teku od 15.4.2024., te na iznos od 352,31 eura teku od 15.5.2024., sve u roku od 15 dana. 6. Nalaže se tuženiku VALAMAR RIVIERA d.d., Stancija Kaligari 1, Poreč, OIB: 36201212847 da od 15.6.2024., pa sve do dana predaje nekretnine iz t. 1. u suposjed tužiteljima isplaćuje tužiteljici IAC DE LA GROTERIA, [adresa] 1642, [adresa], Argentina, OIB: [osobni identifikacijski broj], mjesečnu naknadu od 704,63 eura svakog 15-tog u mjesecu za tekući mjesec, odnosno iznos kojeg će tužiteljica konačno odrediti nakon provedbe vještačenja po vještaku građevinske struke, počevši od mjeseca lipnja 2024. pa do predaje nekretnine iz t. 1. u suposjed tužiteljima, a u slučaju kašnjenja dužan je platiti i zakonske zatezne kamate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a. 7. Nalaže se tuženiku VALAMAR RIVIERA d.d., Stancija Kaligari 1, Poreč, OIB: 36201212847 da od 15.6.2024 sve do dana predaje nekretnine iz t. 1. u suposjed tužiteljima isplaćuje tužitelju PA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], mjesečnu naknadu od 704,63 eura svakog 15-tog u mjesecu za tekući mjesec odnosno iznos kojeg će tužitelj konačno odrediti nakon provedbe vještačenja po vještaku građevinske struke, počevši od mjeseca lipnja 2024. pa do predaje nekretnine iz t. 1. u suposjed tužiteljima, a u slučaju kašnjenja dužan je platiti i zakonske zatezne kamate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a. 8. Nalaže se tuženiku VALAMAR RIVIERA d.d., Stancija Kaligari 1, Poreč, OIB: 36201212847 da od 15.6.2024. sve do dana predaje nekretnine iz t. 1. u suposjed tužiteljima isplaćuje tužiteljici BAC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], mjesečnu naknadu od 352,31 eura svakog 15-tog u mjesecu za tekući mjesec, odnosno iznos kojeg će tužiteljica konačno odrediti nakon provedbe vještačenja po vještaku građevinske struke, počevši od mjeseca lipnja 2024. pa do predaje nekretnine iz t. 1. u suposjed tužiteljima, a u slučaju kašnjenja dužan je platiti i zakonske zatezne kamate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a. 9. Nalaže se tuženiku VALAMAR RIVIERA d.d., Stancija Kaligari 1, Poreč, OIB: 36201212847 da od 15.6.2024. sve do dana predaje nekretnine iz t. 1. u suposjed tužiteljima isplaćuje tužiteljici HAC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], mjesečnu naknadu od 352,31 eura svakog 15-tog u mjesecu za tekući mjesec odnosno iznos kojeg će tužiteljica konačno odrediti nakon provedbe vještačenja po vještaku građevinske struke, počevši od mjeseca lipnja 2024. pa do predaje nekretnine iz t. 1. u suposjed tužiteljima, a u slučaju kašnjenja dužan je platiti i zakonske zatezne kamate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a."
2. U odgovoru na tužbu tuženik osporava tužbeni zahtjev u cijelosti, kako osnovu tako i visinu tužbenog zahtjeva. Osporava se da su tužitelji stvarni suvlasnici nekretnine navedene u t. 1. tužbenog zahtjeva. Tužitelji da su upisani u zemljišnim knjigama kao suvlasnici predmetne nekretnine, no radi da se o zaostalom upisu koji da ne odražava stvarno stanje vlasništva. Radi da se o nekretninama u turističkom kampu Solaris Camping Resort u Općini Tar-Vabriga, kojim da upravlja tuženik. Ove nekretnine da su u neprekinutom posjedu tuženika i njegovih pravnih prednika, RIVIERA HOLDING d.d. i RIVIERA HOLDING p.o., od izgradnje kampa u 70-im godinama prošlog stoljeća do danas, a u tom razdoblju neprekidno tuženik da obavlja ugostiteljsko-turističku djelatnost u kampu Solaris. Predmetne nekretnine da se nesporno nalaze u turističkom kampu te da, sukladno Zakonu o neprocijenjenom građevinskom zemljištu (dalje: ZNGZ) te ranijem Zakonu o turističkom i ostalom građevinskom zemljištu neprocijenjenom u postupku pretvorbe i privatizacije (dalje: ZTZ), predstavljaju turističko zemljište u smislu tih zakona. Predmetne nekretnine da nisu procijenjene u temeljni kapital prednika tuženika u postupku pretvorbe i privatizacije. Kao što da je već iznijeto, predmetna nekretnina da je sastavni dio turističkog kampa Solaris, za koji kamp da je tuženik plaćao koncesijsku naknadu Republici Hrvatskoj, Ministarstvu turizma, sukladno ZTZ-u, odnosno u obvezi da je plaćati zakupninu sukladno čl. 21. ZNGZ-u, o čemu više kasnije. Kampovi da su prema ranije važećem ZTZ-u vlasništvo u neutvrđenim omjerima Republike Hrvatske i trgovačkog društva, u ovom slučaju tuženika, u idealnim dijelovima, razmjerno veličini procijenjenog i neprocijenjenog zemljišta i građevine. Sukladno važećem ZNGZ-u kamp da je poslovno-funkcionalna cjelina turističkog zemljišta i građevina odnosno složena građevina kojoj da je takva namjena utvrđena rješenjem ili drugim propisanim aktom upravnog tijela za poslove ugostiteljstva i turizma važećim na dan stupanja na snagu Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća (»Narodne novine«, br. 19/91., 83/92., 84/92., 94/93., 2/94., 9/95., 21/96. i 118/99.), koja je na dan stupanja na snagu ZTZ-a zatečena u prostoru i u pravilu ogradom ili sličnom preprekom odvojena od susjednih nekretnina i u kojemu je trgovačko društvo obavljalo turističko ugostiteljsku djelatnost. Sukladno odredbama iz čl. 16. ZNGZ-a, nositelj prava vlasništva na nekretninama u kampu da može biti trgovačko društvo kao vlasnik nekretnina ili građevina koje su procijenjene u vrijednost društvenog kapitala u postupku pretvorbe i koje su unesene u temeljni kapital trgovačkog društva u postupku privatizacije i zemljišta tlocrtne površine ispod građevina kojemu se pridodaje procijenjeno zemljište, ili Republika Hrvatska kao vlasnik nekretnina i građevina u kampu koji nisu procijenjeni u vrijednost društvenog kapitala u postupku pretvorbe i koji nisu uneseni u temeljni kapital trgovačkog društva u postupku privatizacije. Sukladno citiranom propisu, fizička osoba da ne može biti vlasnik turističkog zemljišta u kampu. Kako da predmetna nekretnina nije procijenjena u temeljni kapital u postupku pretvorbe i privatizacije trgovačkog društva RIVIERA HOLDING p.o. Poreč – pravnog prednika tuženika, stvarni vlasnik predmetne nekretnine da je Republika Hrvatska. S obzirom da tužitelji nisu stvarni vlasnici predmetne nekretnine, tuženik da im nije dužan predati nekretninu u posjed. Ministarstvo prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine da utvrđuje katastarske čestice koje su formirane na procijenjenim dijelovima kampa kao predmet prava vlasništva trgovačkog društva, katastarske čestice koje su formirane na neprocijenjenim dijelovima kampa kao predmet prava vlasništva Republike Hrvatske, potvrđuje da su trgovačko društvo i Republika Hrvatska stvarni vlasnici tih katastarskih čestica i daje nalog općinskom sudu nadležnom za postupanje u zemljišnoknjižnim predmetima za provedbu rješenja u zemljišnoj knjizi (čl. 20 ZNGZ-a). Ukoliko je na dan stupanja na snagu tog zakona na pojedinim katastarskim česticama u obuhvatu granica kampa kao vlasnik upisana treća osoba, Ministarstvo u ovom postupku utvrđuje činjenice, rješava sva druga prethodna pitanja bez čijeg rješavanja nije moguće riješiti predmetnu stvar te utvrđuje stvarnog vlasnika tih katastarskih čestica. Tuženik da je pred navedenim ministarstvom sukladno čl. 19. ZNGZ-a pokrenuo postupak radi donošenja rješenja o utvrđivanju vlasnika na nekretninama u predmetnom kampu Solaris iz čl. 20. ZNGZ-a. Taj da se postupak pred navedenim ministarstvom vodi pod brojem – klasa: UP/I-940-01/21-06/88. S obzirom da je pred upravnim tijelom koje je temeljem ZNGZ-a nadležno za odlučivanje o utvrđivanju stvarnog vlasnika na predmetnoj nekretnini, u tijeku postupak radi utvrđenja prava vlasništva na spornoj nekretnini, što da predstavlja prethodno pitanje za ovaj spor, tuženik predlaže da naslovni sud temeljem odredbe iz čl. 213. st. 1. t. 1. Zakona o parničnom postupku odredi prekid ovog postupka do pravomoćnog okončanja navedenog upravnog postupka. Predmetna nekretnina da se nalazi u nesmetanom posjedu tuženika i njegovih pravnih prednika od izgradnje kampa u 1970-im godinama do danas, čiju predaju u posjed da nitko nije tražio u roku 5 odnosno 10 godina, stoga da je ista nekretnina primjenom čl 268 Zakona o udruženom radu (Službeni list SFRJ 53/76, 57/83, 85/87, 6/88, 11/88, 38/88) postala korisništvo društvenog poduzeća. Nadalje, Osnovnim zakonom o izgradnji investicionih objekata (Službeni list SFRJ 20/67) propisano da je bilo da je investitor koji traži odobrenje za građenje dužan podnijeti dokaz o pravu korištenja na zemljištu na kome će se graditi investicioni objekt. Pravnom predniku tuženika, pored činjenice faktičnog mirnog posjeda, odobreno da je i građenje i upotreba autokampa Solaris, iz čega da proizlazi da je isto poduzeće bilo nositeljem prava korištenja predmetnog zemljišta. Nekretnine iz režima društvenog vlasništva čiji je korisnik bilo društveno poduzeće, koje poduzeće nekretninu nije unijelo u temeljni kapital u postupku pretvorbe, a čine sastavnice autokampa, da su primjenom čl. 20. ZGZN-a postale ex lege vlasništvo Republike Hrvatske. S time u vezi ukazuje se na sudsku praksu Visokog trgovačkog suda posl. br. Pž-7080/15 o stjecanju prava korištenja primjenom Osnovnog zakona o izgradnji investicionih objekata, te odluke o primjeni čl. 268 Zakona o udruženom radu te građenjem stečenog prava korištenja: Vrhovni sud Republike Hrvatske Rev-323/12, Županijski sud u Rijeci Gž-953/19, Županijski sud u Slavonskom brodu, Stalna služba u Požegi Gž-381/19, Županijski sud u Sisku Gž-832/18, Županijski sud u Zagrebu Gž-1256/18, Županijski sud u Splitu Gž-2085/17, Županijski sud u Puli Gž-1788/15, Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi Gž-744/18, Županijski sud u Šibeniku Gž-735/18, Županijski sud u Zadru Gž-654/19. Navedenim da je presudama utvrđeno pravo vlasništva Republike Hrvatske, temeljem dugogodišnjeg posjeda od strane društvenog poduzeća na nekretninama sastavnicama autokampa, koje nisu unesene u temeljni kapital u postupku pretvorbe. Tuženik da je temeljem ranije važećeg Zakona o turističkom i ostalom građevinskom zemljištu neprocijenjenom u postupku pretvorbe i privatizacije, dana 28.01.2011.g. podnio Ministarstvu turizma RH zahtjev za dodjelu koncesije na suvlasničkom dijelu Republike Hrvatske u kampu Solaris, tj. na svim nekretninama u kampu koje nisu procijenjene u temeljni kapital društva u postupku pretvorbe. Zahtjevom za koncesiju obuhvaćena da je i predmetna nekretnina, iako da je u zahtjevu naznačeno da je u odnosu na istu sklopljen i ugovor o zakupu s upisanim vlasnicima. Temeljem navedenog zahtjeva tuženik da je od 2012.g. do 2019.g. plaćao Republici Hrvatskoj koncesijsku naknadu za sve nekretnine u kampu koje nisu u njegovom vlasništvu, uključujući i spornu nekretninu. Sukladno odredbama iz čl. 21. st. 1. i. 2. ZNGZ-a, na dan stupanja na snagu toga zakona tuženik da ima pravni položaj zakupnika dijelova kampa u vlasništvu Republike Hrvatske te da je dužan u kampu obavljati ugostiteljsko - turističku djelatnost u skladu s posebnim zakonom (a to da je Zakon o ugostiteljskoj djelatnosti). Nakon stupanja na snagu ZNGZ-a tuženik da Republici Hrvatskoj plaća naknadu za korištenje predmetne nekretnine. Pored navedenih naknada, tuženik da je za vrijeme trajanja ugovora o zakupu ranije plaćao i zakupninu tužiteljima, čime da je plaćao dvostruku naknadu za korištenje predmetne nekretnine. Nakon isteka navedenog ugovora o zakupu s tužiteljima, tuženik da s njima nije sklopio novi ugovor s obzirom da je prema važećim propisima vlasnik predmetne nekretnine Republika Hrvatska, a taj da je stav utemeljen i na mišljenju Državnog odvjetništva Republike Hrvatske izraženom u dopisu broj R-DO-317/2023-2 od 29.05.2023.g., koji da je izdan u svezi rješavanja imovinskih odnosa u drugom kampu kojim da upravlja tuženik. Iz gore iznijetog razvidno da je da su neosnovani navodi tužitelja da tuženik predmetnu nekretninu drži u posjedu bez ikakve osnove. Tuženik da nekretninu koristi sukladno zakonu i na njoj da obavlja ugostiteljsko-turističku djelatnost. Dakle, tuženik da ima zakonsko pravo zakupa na nekretnini čiji posjed u ovoj parnici potražuju tužitelji te da stoga nije dužan predati nekretninu u posjed tužiteljima. K tome, tužitelji da nisu stvarni vlasnici tih nekretnina i da nisu ovlašteni postaviti zahtjev za predaju nekretnine u posjed. Usvajanjem tužbenog zahtjeva radi naknade štete tuženik da bi ostao u pravno neodrživom statusu u kojem bi bio u obvezi plaćati dvostruku naknadu za korištenje nekretnine različitim osobama koje da se legitimiraju kao vlasnici iste. Neovisno o navedenom, tužitelji da nemaju pravo na naknadu štete koju trpe uslijed činjenice da tuženik koristi predmetnu nekretninu u obavljanju svoje djelatnosti, a posebno ne štete u obliku izmakle dobiti na ime zakupa koju potražuju u ovom postupku. Tužitelji, čak i da su vlasnici predmetnih nekretnina, iste da ne bi mogli dati u zakup trećim osobama kao dio turističkog kampa, iz jednostavnog razloga što da je tuženik jedina osoba koja upravlja kampom Solaris u okviru kojeg da se nalazi predmetna nekretnina te niti tužitelji niti bilo koja druga osoba, s obzirom na odredbe Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti i podzakonskih propisa, na predmetnoj nekretnini ne bi mogli registrirati kamp niti pribaviti rješenje o ispunjavanju minimalnih uvjeta za ugostiteljski objekt iz skupine „Kampovi“. Stoga da se ista nekretnina ne može dati u zakup s ugovorenom visinom zakupnine koja se odnosi na zemljište u kampu (kakvu zakupninu da je utvrdio vještak kojeg da su angažirali tužitelji) bilo kojoj drugoj osobi osim tuženiku jer da nitko drugi na istoj nekretnini ne bi mogao obavljati ugostiteljsku djelatnost koju obavlja tuženik i ostvarivati dobit iz te djelatnosti. Tuženik smatra da je visina iznosa zakupnine koja je utvrđena nalazom i mišljenjem vještaka kojeg su angažirali tužitelji u svakom slučaju previsoko određena. Tuženik predlaže naslovnom sudu da po provedenom postupku presudom odbije sve tužbene zahtjeve u cijelosti.
3. U svojoj replici tužitelji navode da tuženik u tužbi osporava činjenicu da su tužitelji stvarni suvlasnici nekretnine koja je predmet postupka, paušalno citirajući različite odredbe različitih zakona. Međutim, navodi tuženika da su potpuno bespredmetni i paušalni. Naime, tuženik da ne tvrdi da bi isti iz nekog razloga bio vlasnik nekretnine koja je predmet postupka već da bi vlasnik nekretnine bila Republika Hrvatska, pritom da ne dostavlja niti jedan dokaz da bi Republika Hrvatska po bilo kojoj osnovi protiv tužitelja pokrenula ikakav postupak u kojem bi Republika Hrvatska tražila da se utvrdi njezino pravo vlasništva sporne nekretnine, a kamoli dokaz da bi taj postupak bio pravomoćno okončan. U tom smislu tužitelji se protive predloženom prekidu postupka. U ovom postupku tuženik da potpuno neosnovano pokušava raspravljati o pravu vlasništva sporne nekretnine. Naime, u konkretnom postupku sud da može utvrđivati tko je vlasnik nekretnine prema zemljišnoknjižnom stanju i tko tu nekretninu drži u posjedu, shodno tome treba li tu nekretninu posjednik predati u posjed vlasniku, je li posjednik pošten ili nepošten i shodno tome je li posjednik dužan platiti vlasniku naknadu za korištenje nekretnine. O pravu vlasništva nekretnine koja je predmet postupka pored jasnog i nedvojbenog zemljišnoknjižnog stanja sud da nema razloga raspravljati, posebno imajući u vidu da tuženik ni ne tvrdi da je on vlasnik nekretnine već treća osoba. Također, potpuno da je irelevantna činjenica za ovaj postupak što tuženik plaća, pod uvjetom da plaća, Republici Hrvatskoj koncesijsku naknadu u koju je uključena i naknada za nekretninu koja je predmet postupka, to da je stvar tuženika i Republike Hrvatske o kojoj da u ovom postupku sud ne može raspravljati. Nadalje, tuženik da nekoliko puta u svom odgovoru na tužbu navodi kako je u posjedu nekretnine koja je predmet postupka dugi niz godina. Međutim, tuženik, da vjerojatno namjerno, propušta navesti kako je barem od 2011., a i ranije, u posjedu nekretnine isključivo na temelju dozvole tužitelja, a što da proizlazi iz ugovora o zakupu kojeg da su tužitelji dostavili uz tužbu kao i iz zabilježbe predmetnog ugovora u zemljišnim knjigama. Dakle, tuženik da nije nekretninu posjedovao kao vlasnik već kao zakupnik do 31.12.2023. Po isteku Ugovora o zakupu 31.12.2023. tuženik da je postao nepošteni posjednik nekretnine zbog čega da je dužan nekretninu predati tužiteljima u posjed i platiti naknadu za korištenje nekretnine od tog dana. Potpuno da su bespredmetni i neosnovani navodi tuženika da tužitelji ne bi imali pravo na zatraženu naknadu za korištenje nekretnine a radi utvrđivanja visine naknade predložena da su odgovarajuća vještačenja. Tužitelji da nisu zatražili da im sud dosudi naknadu za obavljanje djelatnosti turističkog kampa pa da su u tom smjeru prigovori tuženika neosnovani. Člankom 165. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima određeno da je kako nepošteni posjednik tuđe stvari mora predati vlasniku stvar koju posjeduje i nadoknaditi mu štetu koja je nastala na toj stvari kao i naknaditi mu sve koristi koje je od te stvari imao. Tuženik da je postao nepoštenim posjednikom nekretnine istekom Ugovora o zakupu odnosno 31.12.2023. Slijedom navedenog, vlasnik nekretnine da ima pravo zahtijevati od nepoštenog posjednika isplatu naknade za korištenje nekretnine u visini mjesečne zakupnine do predaje nekretnine u posjed. Dakle, tužitelji da su: suvlasnici nekretnine koja je predmet postupka, zatražili predaju u posjed nekretnine koja je predmet postupka. Tuženik da je: odbio predaju nekretnine u posjed i nepošten da je posjednik nekretnine od 31.12.2023., dužan tužiteljima isplatiti naknadu za korištenje nekretnine u vidu zakupnine nekretnine od 31.12.2023. pa do predaje u posjed. Tužitelji se protive provođenju svih dokaza predloženih po tuženiku osim provođenju dokaza identifikacije nekretnine po vještaku geodetske struke koji dokaz da su predložili i tužitelji, svi ostali materijalni i personalni dokazi da su u ovom postupku irelevantni jer da tim dokazima tuženik pokušava dokazati drugačije vlasništvo nekretnine od onog upisanog u zemljišnim knjigama bez da za to pokrene odgovarajući postupak. Tužitelji predlažu po provedenom postupku usvojiti tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja.
4. U svojoj replici tuženik navodi da ustraje kod svih navoda i prigovora iz odgovora na tužbu, te da dostavlja dodatne dokaze i sudsku praksu. Tuženik da dostavlja dokumentaciju iz upravnog postupka koji da se radi utvrđenja prava vlasništva na predmetnoj i drugim nekretninama u kampu Solaris kojim da upravlja tuženik, vodi pred Ministarstvom prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, pod klasom: UP/I-940-01/21-06/88. Tuženik da je zatražio prekid ovog postupka do pravomoćnog okončanja navedenog upravnog postupka s obzirom da se u tom postupku sukladno odredbama iz čl. 20. Zakona o neprocijenjenom građevinskom zemljištu (dalje: ZNGZ) utvrđuje pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini, što da predstavlja prethodno pitanje za odlučivanje u ovom postupku. U tom postupku da još nije doneseno prvostupanjsko rješenje. Tuženik također da prilaže zahtjeve za potvrdu usklađenosti geodetskog elaborata za predmetni kamp Solaris koji da su temeljem odredbi iz čl. 18. st. 4. i 5. ZNGZ-a dostavljeni navedenom Ministarstvu i Centru za restrukturiranje i prodaju (CERP). Tuženik da nadalje dostavlja rješenje naslovnog suda u predmetu P-714/2022 od 19.05.2023.g. u kojem da je sud odredio prekid postupka do pravomoćnog okončanja upravnog postupka pred nadležnim Ministarstvom, u činjenično i pravno gotovo identičnom sporu koji da se vodi radi predaje nekretnina u posjed upisanim vlasnicima u kampu Orsera u Vrsaru kojim da također upravlja tuženik. Tuženik da nadalje dostavlja u spis sudsku praksu (pored one na koju da se pozvao u odgovoru na tužbu) u sličnim predmetima koji da su se vodili pred naslovnim sudom (P-1100/2023) i drugim sudovima, a u kojim da su predmetima sudovi utvrdili da su nekretnine prešle u društveno vlasništvo temeljem odredbi iz čl. 268. Zakona o udruženom radu, a kasnije temeljem Zakona o turističkom i ostalom građevinskom zemljištu neprocijenjenom u postupku pretvorbe i privatizacije (dalje: ZTZ) i ZNGZ-a postale vlasništvo Republike Hrvatske. Sklapanjem ugovora o zakupu s prednicima tužitelja da se nisu mogle derogirati zakonske norme o prijelazu nekretnina u društveno vlasništvo i kasnije u vlasništvo Republike Hrvatske. Sukladno odredbama iz čl. 21. st. 1. i. 2. ZNGZ-a, na dan stupanja na snagu toga zakona tuženik da ima pravni položaj zakupnika dijelova kampa u vlasništvu Republike Hrvatske. Iz navedenog da slijedi da tuženik nije nepošteni posjednik, već naprotiv, da ima jače pravo na posjed predmetne nekretnine od tužitelja. Kao pošteni posjednik, tuženik da u svakom slučaju nije u obvezi platiti tužiteljima naknadu za korištenje nekretnine, sukladno odredbama iz čl. 164. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Tuženik predlaže sudu da po provedenom postupku presudom odbije sve tužbene zahtjeve u cijelosti.
5. U svojoj replici tužitelji navode da tuženik ponovo u spis dostavlja veliki broj stranica potpuno irelevantne dokumentacije pokušavajući valjda odvratiti pozornost suda sa biti ovog postupka. Naime, tuženik da u spis dostavlja podnesak kojeg da je navodno dostavio Centru za restrukturiranje a radi da se o zahtjevu za davanje potvrde za usklađenost geodetskog elaborata za nekretnine koje su procijenjene u vrijednost društvenog kapitala trgovačkog društva RIVIERA HOLDING d.o.o. Poreč. Takav zahtjev da nema baš nikakve veze sa predmetom ovoga postupka jer da je nekretnina koja je predmet postupka oduvijek bila vlasništvo tužitelja i njihovih pravnih prednika i da nije mogla ući u vrijednost društvenog kapitala društva RIVIERA HOLDING d.o.o. Uostalom iz tog zahtjeva da uopće ne proizlazi na koje se nekretnine taj zahtjev odnosi. Treba da napomenuti i kako dostavljeni zahtjev datira iz 2021. godine pa da je bespredmetno pozivati se na taj zahtjev 4 godine nakon podnošenja jer da se očito sa tim zahtjevom ništa nije dogodilo inače da bi to tuženik sigurno priložio. Tuženik da dostavlja u spis i podnesak kojeg da je navodno dostavio Ministarstvu prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine (u daljnjem tekstu Ministarstvo) a radi da se o zahtjevu za donošenje rješenja o identifikaciji obuhvata kampa utvrđivanja nositelja prava vlasništva, taj podnesak da također datira iz 2021. godine odnosno 4 godine prije pokretanja ovoga postupka. Međutim, i u ovom slučaju tuženik da ne dokazuje da je taj zahtjev podnio i za nekretninu koja je predmet postupka, tim više što da je za vrijeme podnošenja tog zahtjeva i dalje bio na snazi Ugovor o zakupu nekretnine kojeg da je pravni prednik tuženika sklopio sa tužiteljima i temeljem kojeg da je tuženik tužiteljima plaćao zakupninu sve do kraja 2023. godine. Osim toga, nakon dostave navedenog zahtjeva tuženik da je zaprimio prema svojim tvrdnjama zaključak ministarstva iz 2022. iz kojeg da proizlazi kako je ovdje tuženik pozvan da u roku od 60 dana dostavi geodetski elaborat sa popisom katastarskih čestica koje bi imale biti u obuhvatu Kampa Solaris a u slučaju proteka roka da će se zahtjev odbaciti. Iz dopisa ovdje tuženika kojeg da je dostavio u spis a kojim da se očitovao na zaključak ministarstva da proizlazi kako je 2022. godine dostavio ministarstvu dopis u kojem da navodi kako geodetski elaborat nije spreman zbog mjera izazvanih virusom Covid 19 i prezauzetosti geodetskog ureda kojem da je povjeren posao temeljem sklopljenog ugovora sa geodetskim uredom. Od navedenog dopisivanja između ministarstva i ovdje tuženika proteklo da je 3 godine a pritom tuženik da nije izradio geodetski elaborat niti dostavio popis katastarskih čestica za koje bi se eventualno imao pokrenuti postupak, slijedom čega da se zahtjev ovdje tuženika upućen ministarstvu ima svakako odbaciti, kako da uostalom proizlazi iz dostavljenog zaključka. Međutim, čak i da tome nije tako ovdje tuženik da ničime ne dokazuje da je navedeni zahtjev podnesen za nekretninu koja je predmet ovog postupka niti da se u upravnom postupku na bilo koji način utvrđuje vlasništvo Republike Hrvatske nad nekretninom u vlasništvu tužitelja, tim više što da Republika Hrvatska uopće nije stranka upravnog postupka na kojeg da tuženik ovdje upire a što da proizlazi iz dostavljene dokumentacije. Nadalje, sudska praksa koju da tuženik dostavlja u spis da je potpuno bespredmetna za ovaj postupak. Naime, u ovom postupku da ne postoje uvjeti za prekid postupka jer da tuženik ničime ne dokazuje da se vezano za nekretninu koja je predmet ovog postupka vodi bilo kakav postupak u kojem se utvrđuje vlasništvo sporne nekretnine niti na bilo koji način dokazuje da bi vlasništvo nekretnine bilo sporno, a čak i da se vlasništvo nekretnine u jednom trenutku utvrdi spornim tuženik da će imati na raspolaganju pravna sredstva radi eventualnog ostvarenja povrata isplaćene zakupnine. Situacija koju da tuženik pokušava inscenirati prekidom ovoga postupka da je za istoga i više nego povoljna. Naime, tuženik da koristi nekretninu koja da ima itekako znatnu tržišnu vrijednost i od koje da ostvaruje dobit bez da za tu nekretninu plaća bilo kakvu naknadu ni tužiteljima kao vlasnicima ni Republici Hrvatskoj s opravdanjem kako čeka da netko riješi neki očito nepostojeći postupak a pritom da su tužitelji onemogućeni da na bilo koji način koriste nekretninu koja je u njihovom vlasništvu iako da je pravo vlasništva jedno od osnovnih vrednota zaštićenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda. Dakle, puno da bi veća šteta nastala tužiteljima u slučaju prekida ovog postupka nego tuženiku u slučaju da bi tužiteljima eventualno morao plaćati zakupninu kao što da je to uostalom činio i do kraja 2023. godine temeljem valjanog Ugovora zakupu, a pritom da nije pokrenuo nikakav postupak radi povrata te zakupnine. Ostale odluke koje da je tuženik dostavio u spis da se odnose na predmete u kojima su se utvrđivale drugačije činjenice, te da ih sud nema razloga uzeti u obzir kod donošenja odluke u ovom predmetu. Naime, za razliku od odluke u predmetu posl. br. Gž-1755/24 tuženik da je sa tužiteljima do kraja 2023. godine imao sklopljen Ugovor o zakupu i nedvojbeno da je znao da nekretnina koja je predmet ovog postupka predstavlja vlasništvo tužitelja, zabilježba postojanja Ugovora o zakupu te prava prvokupa da je i dalje postojeća u zemljišnim knjigama. Za razliku od odluke u predmetu posl. br. Rev-x- 1131/2017 nekretnina koja da je predmet postupka da nikada nije nacionalizirana, a tuženik da je u posjedu te nekretnine bio temeljem valjanog ugovora o zakupu. Za razliku od odluke u predmetu posl. br. Rev-523/2012 nekretnina koja je predmet postupka da nikada nije bila društveno vlasništvo. Za razliku od Presude posl. br. Pž-7080/2015 Republika Hrvatska da nije protiv tužitelja pokrenula postupak radi utvrđenja prava vlasništva nekretnine. Slijedom svega navedenog, tužitelji smatraju kako su svi pokušaji tuženika da zatraže prekid ovog postupka i da ukažu sudu da je u konkretnom slučaju pravo vlasništva nekretnine koja je predmet postupka sporno, bespredmetni i neosnovani i usmjereni ka postizanju ekonomske koristi tuženika.
6. Prema čl. 18. st. 1. Zakona o neprocijenjenom građevinskom zemljištu (NN 50/20, dalje: ZNGZ) u svrhu utvrđivanja obuhvata kampa, procijenjenih i neprocijenjenih dijelova kampa te u svrhu razvrgnuća suvlasništva s Republikom Hrvatskom na kampu, trgovačko društvo, putem osobe koja je posebnim zakonom ovlaštena za obavljanje stručnih geodetskih poslova, izrađuje geodetski elaborat.
Prema čl. 17. st. 1. ZNGZ-a obuhvat kampa, procijenjenih i neprocijenjenih dijelovi kampa i vlasnici u kampu utvrđuju se rješenjem. Prema st. 2. istog članka rješenje iz st. 1. ovog članka donosi Ministarstvo.
Prema čl. 20. st. 1. ZNGZ-a rješenjem iz čl. 17. ovog zakona utvrđuju se katastarske čestice koje su formirane na procijenjenim dijelovima kampa kao predmet prava vlasništva trgovačkog društva, katastarske čestice koje su formirane na neprocijenjenim dijelovima kampa kao predmet vlasništva Republike Hrvatske, potvrđuje se da su trgovačko društvo i Republika Hrvatska stvarni vlasnici tih katastarskih čestica i daje nalog općinskom sudu nadležnom za postupanje u zemljišnoknjižnim predmetima za provedbu rješenja u zemljišnoj knjizi. Prema st. 2. istog članka, ako je na dan stupanja na snagu ovog zakona na pojedinim katastarskim česticama u obuhvatu granica kampa kao vlasnik upisana treća osoba, Ministarstvo u ovom postupku utvrđuje činjenice, rješava sva druga prethodna pitanja, bez čijeg rješavanja nije moguće riješiti predmetnu stvar, osim utvrđivanja granice pomorskog dobra, te utvrđuje stvarnog vlasnika tih katastarskih čestica.
7. Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige (19-20) utvrđeno je da su tužitelji uknjiženi kao suvlasnici k. č. br. [katastarska čestica], označene kao livada s površinom od 6950 m2, iz z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to tužiteljica ad1 u 1/3, tužitelj ad2 u 1/3, tužiteljica ad3 u 1/6 i tužiteljica ad4 u 1/6 dijela.
Uvidom u procjembeni elaborat od 27. rujna 2023. (21-48) utvrđeno je da se predmetna nekretnina nalazi unutar prostorne cjeline C i prostorne jedinice 13 kampa Solaris.
Među strankama je nesporno da se predmetna nekretnina nalazi unutar Solaris Camping Resorta.
Uvidom u zahtjev za donošenjem rješenja o identifikaciji obuhvata kampa i utvrđivanju prava vlasništva – Solaris Camping Resort od 26. travnja 2021. (141- 143), utvrđeno je da tim zahtjevom tuženik od Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine zahtijeva donošenje rješenja o identifikaciji obuhvata kampa i utvrđivanju nositelja prava vlasništva za Solaris Camping Resort. Nesporno je da je tuženik ovaj zahtjev podnio navedenom ministarstvu.
Uvidom u Zaključak Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske klasa: UP/I-940-01/21-06/88, ur.broj: 531- 09-02-01/01-22-4 od 25. siječnja 2022. (265-268) i dopunu zahtjeva za donošenjem rješenja o identifikaciji obuhvata kampa i utvrđivanju nositelja prava vlasništva – Solaris Camping Resort od 11. travnja 2022. (269-270) utvrđeno je da se kod navedenog ministarstva postupak po tuženikovom zahtjevu za donošenjem rješenja o identifikaciji obuhvata kampa i utvrđivanju nositelja prava vlasništva – Solaris Camping Resort vodi pod navedenom klasom i brojem.
8. Budući da se predmetna nekretnina nalazi unutar kampa Solaris Camping Resorta, to se pokrenuti upravni postupak odnosi i na predmetnu nekretninu, na kojoj su tužitelji uknjiženi kao suvlasnici. U tom postupku i stranke ovog postupka imaju položaj stranke, a protiv rješenja donesenog u tom postupku stranke će moći pokrenuti upravni spor.
9. Budući da odluka suda u ovom predmetu ovisi o prethodnom rješenju pitanja tko je vlasnik predmetne nekretnine na kojoj su uknjiženi kao suvlasnici tužitelji, ovaj sud je, s obzirom da se vodi upravni postupak o tom pitanju, odlučio da sam ne rješava to prethodno pitanje (čl. 12. ZPP-a).
10. Slijedom iznijetog, temeljem čl. 213. st. 1. t. 1. i čl. 215. st. 4. ZPP-a, odlučeno je kao u dispozitivu ovog rješenja. U tom pravcu ide i recentna sudska praksa (npr. ŽS u Splitu, Gž-3061/2024-2 od 15. studenog 2024.).
U Poreču-Parenzo, 02. siječnja 2025.
S u d a c:
Alen Barbić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave ovog rješenja.
DNA:
1. tužiteljima p.p.,
2. tuženiku p.p.,
3. Republici Hrvatskoj, po ODO-u u Pazinu.
S u d a c:
