REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SESVETAMA

Industrijska cesta 15, Sesvete

Poslovni broj: Pn-74/2023-141

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sesvetama po sucu pojedincu Andrei Herendić u pravnoj stvari tužiteljice FU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] koju zastupa punomoćnik Blaženka Musulin, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Musulin i Suradnici, protiv tuženika Hrvatski ured za osiguranje iz Zagreba, Martićeva 71, OIB: 38922958547, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Lui, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Mađarić i Lui, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 19. studenoga 2024., u prisutnosti punomoćnika tužiteljice i punomoćnika tuženika, 2. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I

Nalaže se tuženiku Hrvatski ured za osiguranje s naslova naknade štete isplatiti tužiteljici FU iznos od 10.334,82 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na:

-iznos od 10.080,00 EUR od 15. rujna 2019.,

-iznos od 254,82 EUR od 10. travnja 2017.,

pa do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od petnaest dana.

II

Odbija se tužiteljica s dijelom tužbenog zahtjeva preko dosuđenih 10.334,82 EUR do zatraženih 15.474,03 EUR, odnosno za iznos od 5.139,21 EUR kao neosnovan.

III Nalaže se tuženiku da tužiteljici nadoknadi parnične troškove u iznosu od 7.797,47 EUR sa pripadajućom zateznom kamatom od 2. siječnja 2025. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je 11. kolovoza 2016. oko 10,00 sati u [adresa] na raskrižju ulica Seljine brigade i Ulice Augusta Šenoe stradala kao vozač vozila registarske oznake [registarska oznaka] na način da se je kretala prometnicom s prvenstvom prolaska, a sa sporedne prometnice je izletjelo vozilo stranih slovenskih registarskih oznaka [registarska oznaka] koje joj je oduzelo prvenstvo kretanja. Tužiteljica navodi da je u predmetnom štetnom događaju pretrpjela teške tjelesne ozljede opisane u priležećoj medicinskoj dokumentaciji a koje su joj narušile tjelesno i duševno stanje, te kao činjenice navodi da je trpjela bolove, strah, te su zaostale trajne posljedice. Također navodi da kako je u vrijeme štetnog događaja bila studentica Sveučilišta J. J. Strosmayer u Osijeku pa zbog posljedica štetnog događaja nije mogla polagati ispite što je također utjecalo na njezino duševno zdravlje. Navodi da joj je bila potrebna i tuđa pomoć i njega, te dodatna tuđa pomoć s obzirom da je majka dvoje djece, a kako se tužiteljica nije mogla brinuti o istima zbog posljedica štetnog događaja. Navodi da se 8. rujna 2016. odštetnim zahtjevom obratila tuženiku, a koji je obradu odštetnog zahtjeva sukladno čl. 34. Zakonu o obveznim osiguranjima u prometu povjerio na obradu Triglav osiguranju d.d. s obzirom da je polica automobilske odgovornosti zaključena u Triglav osiguranju u Sloveniji. Tužiteljica navodi da na odštetni zahtjev nije primila prihvatljivu ponudu. Ista je specificiranim tužbenim zahtjevom od tuženika potraživala naknadu imovinske i neimovinske štete za povredu prava osobnosti iz čl. 19. ZOO-a i to za povredu prava na tjelesno i duševno zdravlje potražuje naknadu sukladno čl. 1100. st. 2. ZOO-a i to: po osnovi fizičkih bolova iznos od 18.000,00 kuna, po osnovi pretrpljenog straha iznos od 18.000,00 kuna, s osnove duševnih bolova zbog smanjenja životne aktivnosti iznos od 60.000,00 kuna, po osnovi naruženja iznos od 8.000,00 kuna, te po osnovi tuđe pomoći i njege iznos od 6.750,00 kuna, odnosno ukupno 110.750,00 kuna, a kako je liječenje završeno 15. rujna 2019. potražuje i zakonske zatezne kamate na navedeni iznos od navedenog dana. Ista također zbog troškova liječenja, a prema računima koje je platila 10. travnja 2017. potražuje iznos od 2.400,00 kuna i to sa zakonskim zateznim kamatama od dana plaćanja 10. travnja 2017. do isplate. Tužiteljica je svojim podneskom od 9. rujna 2024. povisila tužbeni zahtjev pozivajući se na sjednicu građanskog odjela Vrhovnog suda RH od 5. ožujka 2020. pod brojem Su-IV-47/2020, na kojoj je zauzeto pravno shvaćanje kojim se mijenjaju Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete Vrhovnog suda RH od 29. studenoga 2002. broj Su-1331-VI/02 i 1372-11/02 na način da se tada prihvaćeni iznosi u novčanim iznosima povećavaju za 50 %, a iz obrazloženja pravnog shvaćanja proizlazi da se navedeni orijentacijski kriteriji primjenjuju na sve parnične postupke za naknadu neimovinske štete u svim stupnjevima suđenja, od dana prihvaćanja na sjednici, građanskog odjela, Vrhovnog suda RH od 5. ožujka 2020. Ista se također poziva na inflaciju u razdoblju od kolovoza 2020. do veljače 2024. od 24,9 %. Stoga tužiteljica potražuje naknadu štete s osnove nastale neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti i naknadu za nastalu imovinsku štetu i to po osnovi povrede prava osobnosti i tuđe pomoći i njege iznos od 15.155,50 EUR sukladno sada važećoj valuti u Republici Hrvatskoj temeljem Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (NN 57/22, 88/22, dalje u tekstu: ZUE), a na navedeni iznos potražuje zakonske zatezne kamate počevši od 15. rujna 2019. do isplate. Navodi da navedeni iznos potražuje po kriteriju pretrpljenih fizičkih boli u iznosu od 2.400,00 EUR, po kriteriju pretrpljenog straha u iznosu od 2.400,00 EUR, po kriteriju pretrpljenih duševnih boli zbog smanjenja životne aktivnosti u iznosu od 8.000,00 EUR, po kriteriju zaostalog naruženja u iznosu od 1.100,00 EUR i za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 1.255,50 EUR. Također navodi da potražuje i iznos od 318,53 EUR odnosno ranije kunski iznos od 1.920,00 HRK koji se odnosi na troškove liječenja sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 10. travnja 2017. do isplate. Sud smatra da tužiteljica navedene iznose potražuje iz iste činjenične i pravne osnove, pa je sud temeljem čl. 190. st. 3. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP) dozvolio navedenu preinaku kao u rješenju suda od 19. studenoga 2024. bez obzira što se tuženik navedenome protivio, a imajući na umu da se radi o okolnostima nastalima nakon podnošenja tužbe. Tužiteljica potražuje naknadu troškova parničnog postupka, sve s pripadajućim zateznim kamatama od dana presuđenja.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu priznaje pasivnu legitimaciju s obzirom da je u predmetnoj prometnoj nesreći sudjelovalo vozilo inozemnih registarskih oznaka, te priznaje činjenicu nastanka štetnog događaja od 11. kolovoza 2016., ali osporava odgovornost za predmetni štetni događaj. Ističe da je po kaznenoj prijavi protiv CU Općinsko državno odvjetništvo u Velikoj Gorici vodilo postupak radi osnovane sumnje da je počinjeno kazneno djelo "izazivanje prometne nesreće u cestovnom prometu iz čl. 227. st. 1. i 2. KZ-a", međutim nakon provedenog prometnog vještačenja Općinsko državno odvjetništvo odbacilo je kaznenu prijavu protiv vozača vozila inozemnih registarskih oznaka. Prigovara visini potraživanja jer je ista neprimjerena karakteru zadobivenih ozljeda. Smatra da je neosnovano tužiteljičino potraživanje troškova liječenja s obzirom da svi troškovi liječenja i pregleda idu na teret HZZO-a, te je tužiteljica mogla sve pretrage obavljati redovnim putem, pa bi i trošak istih, ukoliko bi ih bilo, pali na teret HZZO-a. Smatra da je oštećena osoba dužna smanjiti štetu koristeći se kao osiguranik pravima koja joj pripadaju po osnovi zdravstvenog osiguranja, pa nekorištenjem prava na naknadu troškova liječenja po osnovi zdravstvenog osiguranja ne mogu imati za posljedicu obvezu tuženika da tužiteljici nadoknadi štetu nastalu propustom u ostvarivanju vlastitih prava. Prigovara tijeku zakonskih zateznih kamata, te u cijelosti osporava osnovanost i visinu tužbe i tužbenog zahtjeva. Tijekom postupka protivio se preinaci tužbenog zahtjeva tužiteljice iz podneska od 9. rujna 2024.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u zapisnik o očevidu (list 4-8), fotoelaborat (list 9-23), situacijski plan (list 24), medicinsku dokumentaciju tužiteljice (list 25-54, 116-117), potvrdnicu Sveučilišta J. J. Strosmayera u Osijeku (list 55), odštetni zahtjev (list 56-57), račun Poliklinike Sunce (list 58), potvrdu o narudžbi pacijenta KBC Sestre milosrdnice (list 59), presliku spisa MUP-a, PU zagrebačke, PP Velika Gorica (list 74-111), te je proveo očevid na licu mjesta uz sudjelovanje stalnog sudskog vještaka prometne struke dipl. ing. Berislava Šimunovića, te izvršio uvid u nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka prometne struke dipl. ing. Berislava Šimunovića (list 168-176), nalaz i mišljenje stalnih sudskih vještaka dr. Jakše Filipovića, kirurga i dr. GU, neurologa (list 199-200), presliku zdravstvenog kartona tužiteljice (list 226-259), očitovanje vještaka dr. Jakše Filipovića, kirurga i dr. GU, neurologa (list 268), te je saslušao svjedoke CU, SU, ĐU, BU, ŠU i DU, te tužiteljicu kao stranku u postupku, a saslušao je i stalne sudske vještake dipl. ing. Berislava Šimunovića i dr. Jakšu Filipovića, te dr. GU, te je izvršen uvid u spis Općinskog državnog odvjetništva u Velikoj Gorici broj K-DO-412/16. Sud je također u ponovljenom postupku nakon ukidne odluke Županijskog suda u Puli posl. br. Gž-123/2022-2 od 5. lipnja 2023., proveo novi očevid na licu mjesta uz sudjelovanje stalnog sudskog vještaka prometne struke dipl. ing. VU, te je izvršio uvid u nalaz i mišljenje istog vještaka (list 450-458).

4. Sud je odbio dokazni prijedlog tuženika za provođenjem kombiniranog prometno-sudsko-medicinskog vještačenja na okolnost utvrđivanja uzročno posljedične veze, s obzirom da smatra da je činjenično stanje u dovoljnom mjeri utvrđeno te je posljedična veza utvrđena u ovom postupku vještačenjem po stalnim sudskim vještacima medicinske struke dr. Jakši Filipoviću i dr. GU.

5. Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka i utvrđenog činjeničnog stanja, sud smatra da je tužbeni zahtjev tužiteljice djelomično osnovan.

6. Kako nije sporna pasivna legitimacija i nastanak štetnog događaja, to sud na ove okolnosti nije provodio posebne dokaze.

7. Međutim, sporna je dinamika nastanka štetnog događaja, te odgovornost vozača stranih registarskih oznaka za nastanak štetnog događaja, te osnovanost i visina tužbenog zahtjeva.

8. Uvidom u spis Općinskog državnog odvjetništva u Velikoj Gorici broj K- DO-412/16 utvrđeno je da je protiv CU (koji je u ovom postupku saslušan kao svjedok) temeljem kaznene prijave MUP-a, PU zagrebačke, PP Velika Gorica od 1. rujna 2016. pokrenut kazneni postupak pred Općinskim državnim odvjetništvom u Velikoj Gorici radi kaznenog djela izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometu iz čl. 227. st. 1. i 2. Kaznenog zakona, na štetu ZU (ovdje tužiteljice), a preslika kaznene prijave se nalazi i u ovom spisu (list 81-82). Uvidom je također utvrđeno da je navedeno Općinsko državno odvjetništvo u Velikoj Gorici dana 23. svibnja 2017. donijelo rješenjem kojim je temeljem odredbe čl. 206. st. 1. t. 4. Zakona o kaznenom postupku odbačena kaznena prijava PU zagrebačke, PP Sesvete broj K- 343/16 protiv CU zbog kaznenog djela izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometu iz čl. 227. st. 1. i 2. Kaznenog zakona, a preslika navedenog rješenja se nalazi i u ovom spisu (list 76-80).

9. Da bi utvrdio odgovornost za nastanak predmetnog štetnog događaja, sud je saslušao svjedoke CU, SU, ĐU, BU, ŠU i DU, te tužiteljicu kao stranku u postupku, te je proveo novi očevid na licu mjesta uz sudjelovanje stalnog sudskog vještaka prometne struke dipl. ing. VU, te je izvršio uvid u nalaz i mišljenje istog vještaka (list 450- 458), nakon što je u pitanje doveden nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka dipl. ing. Berislava Šimunovića.

10. Svjedok NU prilikom saslušanja naveo je da se vozio svojim automobilom marke Hyndai Getz Ulicom Augusta Šenoe, te sam došao do druge ulice koja se zove F i stao je na znak STOP i to točno kod znaka STOP. S obzirom da je njegova ulica imala znak STOP pogledao je lijevo i desno jer je želio nastaviti kretanje ravno. Desna strana mu je bila pregledna, a lijeva nije bila pregledna zbog kontejnera za smeće i žbunja, pa je krenuo od znaka STOP i istegnuo glavu da vidi kud vozi, te se je pomaknuo od znaka STOP možda jedno metar i pol da vidi izaći iz ulice i stao je. Vidio je da s lijeve strane dolazi auto marke BMW, misli da je bio srebrne boje, te je i dalje stajao sa svojim automobilom, a taj automobil je prošao ispred njegovog automobila na udaljenosti negdje metar do metar i pol, te se nakon toga zabio u ogradu s lijeve strane ceste i prevrnuo na desni bok. Naveo je da je mjesto gdje se to vozilo zabilo u ogradu bilo udaljeno od mjesta gdje se on nalazio sa svojim vozilom 34 do 40 metara. Naveo je da su s njim u vozilu bili supruga SU i sestra ŠU. Ističe da između njegovog vozila i tog vozila marke BMW nije bilo nikakvog kontakta. Skupilo se dosta ljudi, te je došla policija, te su mu dali puhati za alkohol, a s njegove strane puhanje je pokazalo 0,0 alkohola u krvi, a misli da je tako bilo i kod gospođe koja je upravljala tim vozilom. Misli da je vozilom marke BMW upravljala ovdje prisutna tužiteljica na ročištu radi saslušanja svjedoka, ali nije sto posto siguran zbog proteka vremena. Sjeća se da je došla hitna pomoć i da je istu odvezla. Navodi da je svoje vozilo pomaknuo jedno 40 cm u rikverc, te je to već rekao na sudu u [adresa], a auto je već bio pomaknut u trenutku kada je došla policija. To drugo vozilo se kretalo velikom brzinom, a ne može reći koliko je ta brzina bila. Naveo je da nije razgovarao s gospođom koja je vozila to drugo vozilo jer je ista bila odvezena kolima hitne pomoći. Policiju su zvali susjedi.

11. Svjedok SU prilikom saslušanja navela je da su ona, njen suprug NU, te muževa sestra ŠU išli do druge muževe sestre PU u [adresa] automobilom, a ona je sjedila naprijed pored svojeg supruga na suvozačkom mjestu. Bila je kišica i njihova cesta je bila ravna, te tu postoji znak STOP za stati i njezin muž je stao na taj znak, te je pogledao lijevo i desno i nikoga nije bilo, a to je i ona vidjela. Pogledao je još jednom, te je zaverglao s autom, te su se kotači okrenuli, međutim nigdje se nije pomaknuo, te zna da je stao na kočnici, a ona je odjednom vidjela s njihove lijeve strane taj auto marke BMW srebrne boje. Navodi da je taj auto prošao ispred njih na način da bi ispred njih prošao i još jedan auto, a radi se o velikom raskrižju. Ističe da ih taj automobil još nije niti prošao, a već je kočio i lupio je u ogradu s lijeve strane ceste kada se gleda smjer s kojeg je ona gledala i prevrnuo se na vozačku stranu. Zbog proteka vremena se više ne sjeća osobe koja je vozila taj auto, samo zna da je bila mlada ženska osoba, crne kose, ali ne može reći da je to ovdje prisutna tužiteljica na ročištu radi saslušanja svjedoka. Gospodična je izišla iz auta na bok jer drugačije nije mogla s obzirom da se je vozilo prevrnulo. Ona ne zna koliko je mjesto gdje se to vozilo prevrnulo daleko od njihovog vozila, ali čini joj se da je dosta daleko, a policija koja je došla na lice mjesta je valjda izmjerila. Na pitanje da li se vozilo njezinog supruga pomicalo nakon što je isti stao na znak STOP svjedok ponovno navodi da je njezin suprug zaverglao vozilo, te je ona čula kao da se pomiču kotači, ali nije sigurna da li se vozilo uopće pomaknulo ili ne, a tada zna da je stao na kočnicu. Navodi da je njezin suprug pomicao vozilo nakon dolaska policije jer mu je to rekao policajac, a prije dolaska policije vozilo nije pomicao, a policajac je prije toga pomicanja vozila sve izmjerio, a suprug je pomaknuo vozilo na zahtjev policajca možda jedan metar. Na pitanje da li su vozila nakon same nesreće, a prije pomicanja vozila njezinog supruga, mogla prolaziti pored vozila njezinog supruga svjedok navodi da su vozila pored vozila njezinog supruga mogla prolaziti, s time da su morali malo zaokružiti, a morali su zaokružiti i tamo kod tog drugog vozila koje je imalo nesreću. Navodi da nije vidjela kojom brzinom se kretalo to vozilo marke BMW. Navodi da njezin suprug još uvijek ima vozačku dozvolu, ali ne zna do kada ista vrijedi, ali misli da do njegove 80. godine života.

12. Svjedok RU prilikom saslušanja naveo je da je dostavljao za HP express u [adresa], te se nalazio izvan svojeg kombija, a išao je po paket u kombi koji je bio parkiran pored ograde u ulici u kojoj je imao dostavu paketa, a ulica se zove Seljine brigade. Naveo je da je hodao ispred svojeg vozila po paket koji je trebao izvaditi, jer prvo ljudima uvijek vikne da je pošta, a poslije nakon toga vadi pakete. Vidio je da je pored njega prošlo vozilo marke BMW 3 koliko se sjeća, a ne može procijeniti kojom brzinom. Nakon toga je odjednom čuo udarac i pogledao je prema raskrižju od kuda je došao udarac i vidio je BMW na desnom boku, odnosno na suvozačkim vratima. Naveo je da je BMW bio u lijevoj prometnoj traci na boku, a kada je to vozilo prošlo pored njega kretalo se je po desnoj prometnoj traci za svoj smjer kretanja, pa je završilo u suprotnoj traci od one po kojoj se kretalo. Napominje da je to raskrižje od mjesta gdje se on nalazio udaljeno možda 100 do 150 m po njegovoj procjeni, ali ne može točno iskazati. Vozilo BMW koje je opisao da je bilo na boku se nije nalazilo u samom raskrižju već iza raskrižja nekoliko metara, ali on sad ne može uopće procijeniti o kojoj se to udaljenosti radi, s time da sigurno nije bilo 50 ili 100 m. Naveo je da je u raskrižju vidio drugo vozilo koje je dolazilo iz Ulice Augusta Šenoe, te se isto nalazilo u raskrižju na toj desnoj prometnoj traci. Po njegovoj procjeni to vozilo je bilo u raskrižju skoro cijelom dužinom vozila, odnosno ne može reći da li je to bilo metar ili dva jer detalje nije gledao, ali misli da se radi o vozilu marke Hyndai Getz. Naveo je da su se ljudi počeli okupljati na mjestu događaja, a kako je njemu bio prvi tjedan na radnom mjestu on je otišao prije policije, jer mu se žurilo. Naveo je da je kasnije negdje prošle godine u ljeto kod robne kuće u [adresa] vidio obavijest da se jave očevici navedene prometne nesreće, te se on javio na broj telefona koji je bio ostavljen. Javila mu se gospođa koja ga je pitala da li želi biti svjedok, te je rekao da će posvjedočiti ono što je vidio. Naveo je da je iz smjera kretanja od kuda je dolazila tužiteljica njoj to bio desni zavoj, a radi se o dužem zavoju i ta cesta je praktički u jednom dugom zavoju, a ne radi se o oštrom zavoju. Prvi puta je vidio to vozilo BMW kada je isto prošlo pored njega, te ponavlja da nije bio u svojem vozilu. Naveo je da on nije vidio sam štetni događaj, odnosno razlog zbog čega je došlo do istoga, jer je imao svojeg posla. Naveo je da je obratio pažnju na to vozilo marke BMW samo zato jer je bio izvan vozila, te je pazio da ga netko ne lupi, a dalje je išao svojim poslom i nije uopće gledao u tom smjeru u kojem je otišlo vozilo marke BMW već je tek nakon udara pogledao što se je desilo. Naveo je da se nikada vezano za navedeni štetni događaj nije javio policiji, a čitao je o navedenoj nesreći po Velikogoričkim portalima, a svojim prijateljima je pričao da je on vidio tu nesreću.

13. Svjedok BU prilikom saslušanja navela je da je izašla iz knjižare KEKO koja se nalazi na kraju ulice kojom se kretala. Navela je da se radi o jednoj dugoj ulici, te ista prolazi više raskrižja do Ulice Seljine brigade, a zna da se na raskrižju s Ulicom Seljine brigade zove Šenoina, ali nije sigurna da li je to cijelom dužinom. Ona je išla pješice na autobus, te je pored nje prošlo jedno vozilo marke Hyndai. Ulica po kojoj se kretala nema nogostupa, već ako nailazi vozilo moraš se pomaknuti na stranu u travu, a ona se kretala s lijeve strane ceste za njezin smjer kretanja prema Ulici Seljine brigade. U istom smjeru kuda se je ona kretala pored nje je prošlo vozilo marke Hyndai, te misli da je vozač gledao više sa strane nego naprijed i imala je dojam da nešto traži s obzirom da je krenuo pa stao. Kada je isti došao do znaka STOP na raskrižju Ulice Seljine brigade to vozilo uopće nije stalo, te je ušao u prometnu traku s Ulicom Seljine brigade. Navela je da je to vozilo marke Hyndai ušlo u prometnu traku jedno dva metra po njenoj procjeni. Od toga raskrižja bila je udaljena jedno 100 metara, odnosno nije više od 100 metara, a ona nije gledala u njega dok nije začula udarac. Vidjela je da on nije stao na taj znak STOP nego je ušao u to raskrižje, kako je već rekla, a nakon toga je začula udarac. Ona nije išla vidjeti što se dešava, jer ne traži baš gledati prometne nezgode, međutim vidjela je sa njezine lijeve strane, odnosno s lijeve strane u odnosu na vozilo marke Hyndai, naišlo vozilo marke BMW sivo-bijele boje, a kada je čula udarac vozilo marke BMW je bilo na boku na svojoj desnoj strani. Pretpostavlja da je to vozilo izbjegavalo udarac u vozilo marke Hyndai, te se to vozilo marke BMW nije kretalo brže od 50 km/h, a misli da može procijeniti brzinu kretanja vozila. Navela je da je vidjela da je vozač vozila marke Hyndai pomaknuo svoje vozilo unazad iza znaka STOP kada je vidio što se je dogodilo. Ona nije došla do tog raskrižja gdje je bila nezgoda već je ulicu ranije skrenula na autobus. Navela je da je vidjela oglas na autobusnoj stanici na autobusnom kolodvoru u [adresa] da se traže očevici navedene prometne nezgode. Ona sije neko vrijeme razmišljala da li da se javi kao očevidac, s obzirom da ne voli ići baš po sudu kao očevidac prometnih nezgoda jer ih je već više vidjela, ali ju je taj oglas ponukao da se javi osobi koja je stavila oglas, te je onda razgovarala s gospođom da će svjedočiti o toj prometnoj nezgodi. Navela je da se nije javila policiji kao svjedok u ovom slučaju, te ne zna zašto se nije javila policiji, a i prošlo je već dugo vremena. Navela je da je oglas vidjela negdje prošle godine te se nakon toga javila tužiteljici. Ističe da ona nije vidjela razlog skretanja BMW-a.

14. Svjedok ŠU prilikom saslušanja je prvo prilikom davanja osobnih podataka navela da ne zna reći točan datum svojeg rođenja, već samo zna reći godinu, te se navedeni podatak saznaje od prisutnog brata svjedoka CU, a također kada je se pita gdje živi ista navodi da je mjesto u kojem živi [adresa], odnosno na pitanje da li je to ulica ili mjesto ista prvo navodi da je mjesto, pa da je ulica, a iz podataka o svjedoku se utvrđuje da se radi o mjestu Ribnica u Republici Sloveniji, ulica Lepovče 8. Nakon toga navodi da se ne sjeća da je sudjelovala u prometnoj nezgodi od 11. kolovoza 2016. Na dodatna pitanja navodi da se ipak sjeća da je sa svojim bratom i snahom bila u Hrvatskoj kada je išla po svoju ličnu kartu, a ona je bila u vozilu sa svojim bratom i snahom, te je sjedila odozada. Navela je da je jedna žena naletjela velikom brzinom velikim autom, a ne sjeća se koje je boje bilo to vozilo, te ne zna o kojoj se marki vozila radi. To vozilo je prošlo pored njih, pa je prvo sjela pa je uzela auto i udarila u stupove od jednog dvorišta od neke žene. Navela je da je njezin brat parkirao vozilo uz cestu. Ističe da nije bilo kontakta između vozila u kojem se ona nalazila s tim drugi vozilom, te oni nisu smetali njoj, niti ona njima. Na pitanje da li je vozilo u kojem se ona nalazila bilo na glavnoj ili sporednoj cesti, svjedok navodi da ona o tome slabo zna s obzirom da ona ne vozi automobil niti ima auto.

15. Svjedok DU prilikom saslušanja naveo je da je u vrijeme štetnog događaja, kao i prilikom saslušanja radio u PP Velika Gorica. Zajedno s kolegom je došao na lice mjesta, možda par minuta nakon dojave za prometnu nezgodu. Prisutna tužiteljica kada je došao na lice mjesta je već izašla iz svojeg automobila, a njezin automobil je i dalje bio na licu mjesta kako je bio ostao nakon prometne nezgode. Na licu mjesta se nalazio i drugi automobil koji je dolazio iz sporedne Ulice Augusta Šenoe, te je vozač istoga na licu mjesta rekao da je sa svojim vozilom izašao možda jedno metar u glavnu ulicu, kada se gleda rub kolnika, te je rekao da je svoje vozilo pomaknuo unatrag prije dolaska policije. Sjeća se da je isti bio dosta pomaknut unazad, ali točan položaj sada više ne može pokazati, ali su to ucrtali u skicu lica mjesta, te fotografirali. Naveo je da su napravili fotoelaborat i skicu mjesta događaja. Koliko se sjeća uzete su i izjave od oba vozača.

16. Tužiteljica prilikom saslušanja navela je da je navedenog dana 11. kolovoza 2016. išla sa svojim automobilom marke BMW 3 po [adresa] u [adresa], s obzirom da su u blizini te ulice kupili kuću, te se trebala naći s geodetom negdje oko 12 sati. Vozila se brzinom od cca 50 km/h, a ta ulica je glavna u odnosu na druge ulice s kojima se križa. Odjednom je sa sporedne ceste i to ulice C izletio jedan gospodin s automobilom svjetlo sive boje, a mislim da se radi o nekom manjem Hyunadiu. Navela je da je bila na udaljenosti negdje 5 do 6 m kada je vidjela to vozilo, a je bio skroz na njenoj traci, odnosno zauzimao je cijelu njenu traku. Navela je da je u tom momentu naglo okrenula volan skroz u lijevo da ga ne udari u vrata, te je još stisnula gas jer je mislila da će uspjeti pobjeći. Krenula je prema ogradi i mislila je da će se uspjeti vratiti, ali nije bilo šanse i u idućem momentu je njen automobil bio na desnom boku. Izašla je van kroz prozor vozačkih vrata, te je sjela na prozor i pogledala prema tom vozilu, pa je vidjela da se to vozilo vratilo u rikverc u ulicu iz koje je došlo. Navela je da je skočila dolje s auta i počela vikati da se zove policija. U prvom momentu nije dala da se zove hitna pomoć jer sam se dobro osjećala, valjda zbog šoka. U međuvremenu su je počeli boljeti donji i srednji dio leđa, pa je rekla da se zove hitna. Policija je razgovarala s njom, a ona je zvala supruga. Gospodin koji je vozio taj auto je rekao da se vratio u rikverc, a njegova supruga je rekla da joj je žao. Nju je hitna pomoć vrlo brzo nakon same nezgode odvezla prvo u dom zdravlja u [adresa] gdje su ju cijelu imobilizirali, te je odmah nakon toga odvezena u Traumatološku bolnicu u Zagrebu. Tamo je zadržana te su ustanovili da ima prijelom T11 i L1 kralješaka, a u bolnici je bila dva dana. U bolnici je dobila tzv. Jewetti ortozu, te su je pustili iz bolnice, a navedenu ortrozu je morala nositi tri mjeseca. Kako je morala mirovati tih prvi mjesec dana nije mogla hodati i bila je prisiljena preseliti se s djecom kod majke s obzirom da njezin suprug radi na terenu. O njoj se u cijelosti brinula njena majka, pomagala joj je u svemu s obzirom da se tih prvi mjesec dana nije mogla ustati iz kreveta, osim do WC-a, a i za to je trebala pomoć, jer se nije mogla sama ustati. Kod majke je bila ukupno tri mjeseca, te se ista cijelo vrijeme brinula i o njoj i o djeci. Napominje da su njezina djeca tada bila stara 7 i 4 godine. Nakon toga je krenula na fizikalne terapije, a kada se počela kretati nakon mirovanja, počela je osjećati bolove u vratu. Napominje da dok je morala mirovati sve ju je boljelo, ali su se ti bolovi u vratu pogoršali nakon što se počela kretati. S obzirom da joj nije bilo dobro privatno je otišla na magnetsku rezonancu jer nije mogla dočekati da dođe na red na teret HZZO-a, jer ju je stvarno boljelo. Te nalaze je odnijela kirurgu koji ju je vodio od početka ozljeđivanja, te su ustanovili da joj je disk progresivan i da izlazi van, te joj je predložena operacija. Na operaciji je bila 3. srpnja 2017., a u bolnici je bila negdje tjedan dana. Kada se vratila iz bolnice ponovno se preselila kod majke koja joj je opet pomagala u svemu, a i djeca su ostala kod iste s obzirom da je pet do šest tjedana nakon operacije išla u toplice na rehabilitaciju, te je u toplicama ostala mjesec dana. Nakon toga je tužiteljica sucu i punomoćnicima pokazuje ožiljak na vratu od operacije, te je utvrđeno da se radi o ožiljku duljine 6 do 7 cm, debljine 0,5 cm. Navodi da je bila u automobilu s kojim se ona sudarila bilo dvoje ljudi, a to je vidjela nakon nezgode kada je njih dvoje stajalo pored tog automobila. Kada je ona izašla van iz automobila na licu mjesta je bilo već jako puno ljudi. Do prometne nezgode je došlo jer je to vozilo izletjelo ispred nje i ona se jedino mogla zabiti u njega ili ga pokušati izbjeći. Navela je da se iznenadila kada je čula da on nije kriv u kaznenom postupku. Kada je to saznala meni njoj to nije bilo jasno i tada si je mislila da bi bilo bolje da se zabila u njega, te nije znala što da poduzme. Njezin prijašnji odvjetnik je rekao da bi bilo dobro da je netko vidio samu prometnu nezgodu, te je tada zajedno sa suprugom krenula tražiti svjedoke, te su napravili oglas na taj način da je suprug napisao na papiru te stavio sliku prometne nezgode s Interneta, te oglase stavio u [adresa] na sva mjesta za koja je smatrao da ima puno ljudi, odnosno na uobičajena mjesta gdje se kreće više ljudi u [adresa]. Javile su im se 4 osobe, te je razgovarala s njima. Jedna gospođa je rekla da ona to baš i nije vidjela, a jedan gospodin je rekao da ne bi svjedočio, a na prošlom ročištu saslušani svjedoci su pristali na svjedočenje. Ističe da je ona nakon što je u Zagrebu završila bakalar matematike, htjela je dalje nastaviti na smjeru za poslovno financijsku matematiku, a za to je u Zagrebu bila velika navala, pa se iz tog razloga upisala na fakultet u Osijeku. U vrijeme prometne nezgode je već studirala i dala je dosta ispita, a na neke ispite je u rujnu 2016. trebala ići na usmeni dio ispita koji joj je ostao, međutim to zbog prometne nezgode nije mogla, a i zbog cijelog tijeka liječenja bilo joj je jako teško nakon svega odlaziti u Osijek. Bio je problem putovati kada se malo oporavila, pa je na kraju morala odustati od fakulteta, a nije pokušala prebaciti na fakultet u Zagrebu zbog liječenja. Ističe da je fakultet u Osijeku upisala 2015., te je bila redovan student. Vrijeme u vrijeme prometne nezgode je bilo sunčano, ujutro je palo nešto kišice, međutim kolnik se do vremena kada je došlo do prometne nezgode već osušio, a na mjestu nezgode je samo bilo šljunka. Sve se desilo u par sekundi, te kada je ona vidjela to vozilo ispred sebe njezina prva reakcija je bila da smota volan i pokuša izbjeći to vozilo, a kasnije kada je vidjela da ide u ogradu je stisnula po gasu da izbjegne tu ogradu. Mjesto gdje je ona udarila u ogradu i kasnije se zaustavila s vozilom udaljeno je od vozila slovenskih registracija možda 20 do 40 m i manje, s obzirom da ona sada više ne može procijeniti tu udaljenost i ističe da ona na licu mjesta može točno pokazati gdje je udarila u ogradu i gdje se zaustavila, ali sada ne može točno procijeniti udaljenost. Navela je da je ona u kaznenom postupku dala iskaz. Na pitanje da li je ona nakon što je državno odvjetništvo odustalo od kaznenog progona vozača drugog vozila pokrenula kazneni progon protiv istoga, tužiteljica navodi da nije s obzirom da je gospodin već u godinama i njegova gospođa se ispričala nakon prometne nezgode i sada da bi ona nekoga kazneno proganjala. Vlasnik vozila kojim je ona upravljala u vrijeme prometne nezgode je bio njezin suprug, a vozila ga je godinu dana, a radilo se o novom vozilu. Na pitanje zašto već ranije nije išla tražiti svjedoke, odnosno za vrijeme dok je trajao kazneni postupak protiv vozača drugog vozila, tužiteljica navodi da je ona bila u stvarno teškom zdravstvenom stanju, te je njezin prijašnji odvjetnik govorio da se brine za svoje zdravlje i da sve ide svojim tijekom, te je ona mislila da će sve biti u redu s obzirom da su joj i na policiji rekli da je ona žrtva, pa onda ona nije poduzimala ništa niti je mislila da treba tražiti svjedoke s obzirom da ona nije odvjetnik i ne zna što treba napraviti. Već je po ranijem odvjetniku podnijela odštetni zahtjev, međutim isti je kasnije povučen, te je njoj rečeno da treba još čekati završetak liječenja s obzirom da je ona u to vrijeme još uvijek imala ortrozu.

17. Vještak prometne struke dipl. ing. VU u svojem nalazu i mišljenju, a koji nalaz i mišljenje je sačinio nakon očevida na licu mjesta, navodi da se nezgoda dogodila u [adresa] na raskrižju kolnika ulice Seljine Brigade i ulica Augusta Šenoe. Hyundai kojim je upravljao osiguranik tuženika je u raskrižje ušao iz ulice Augusta Šenoe i isti je bio na sporednoj ulici, koja ima znak ,,STOP'' i zaustavnu crtu na koju se isti imao obvezu zaustaviti. On to nije poduzeo već je taj znak prošao i u raskrižje ušao sa nedovoljnom pozornošću na nadolazeće sudionike s lijeva i s desna. Navodi da je isti ušao u smjer kretanja vozila BMW kojim je upravljala tužiteljica i koje je u to raskrižje ulazilo sa glavne ceste (ulice Seljine brigade). Navodi da do kontakta između ova dva sudionika nije došlo već je vozačica BMW-a u pokušaju izbjegavanja sudara naglo izmakla namotavanjem upravljača u stranu uslijed čega je prevrnula automobil na bok i tako je naletjela na rubnu ogradu kuća kbr-a 40 i 42 ulice Seljine Brigade. Vještak navodi da u momentu naleta na kuću BMW se kretao brzinom od oko 46 km/h, a raskrižju se približavao krećući se brzinom od oko 65 km/h. Hyundai se na ulasku u raskržje zaustavio i bio je zaustavljen u trenutku naleta BMW-a na rubnu ogradu. Navodi da se BMW kretao kolnikom glave ceste nedozvoljenom i neprilagođenom brzinom od oko 65 km/h na mjestu gdje je dozvoljeno do 50 km/h. BMW-u se sa desne strane sa sporednog kolnika kretao Hyundai čiji se vozač kretao na način da je ugrozio u kretanju BMW. Navodi da je tužiteljica kao vozačica vozila BMW kada je uočila da je vozilo Hyndai ušlo u njezinu voznu traku reagirala na način da je naglo „namotala“ upravljač u lijevo pri čemu je zahvatila rubni kamen te prevrnula vozilo. Vještak ističe da se tužiteljica kretala prilagođenom brzinom do 50 km/h imala bi veće šanse za sigurno izvođenje manevra naglog izbjegavanja a sve zavisno o vozačkim sposobnostima. Vještak ističe da se radnje u prometu izvode bez naglih kretnji i zbog toga je i postavljena zaustavna crta koja se na skici i fotografijama može uočiti. Navodi da se Hyundai zaustavio ispred nje i postupno se kretao do glavne ceste ne bi nastala opasna situacija, te tužiteljica ne bi imala potrebu izvođenja naglog manevra koji je razlog gubitka kontrole nad vozilom te naleta na kuću.

18. Na ovakav nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka prometne struke dipl. ing. VU tuženik je imao određene prigovore, međutim isti je po punomoćniku izričito naveo da ne traži saslušanje stalnog sudskog vještaka dipl. ing. VU na iznesene prigovore, pa sud smatra ovakve prigovore paušalnima. Stoga je sud prihvatio ovakav nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka dipl. ing. VU s obzirom da je isti izrađen temeljem dokumentacije koja se nalazi u ovom spisu i temeljem rezultata obavljenog očevida, te dokumentacije koja se nalazi u spisu Općinskog državnog odvjetništva u Velikoj Gorici broj K-DO-412/16.

19. Iz iskaza svjedoka ĐU i BU razvidno je da su i jedan i drugi bili udaljeni od samog mjesta događaja cca 100 m prema vlastitim iskazima, te niti jedan ustvari nije vidio sam nastanak štetnog događaja.

20. Imajući na umu provedeni očevid na licu mjesta i prometno vještačenje sud prihvaća iskaz tužiteljice u dijelu gdje ista tvrdi da se vozač stranih registarskih oznaka NU sa svojim vozilom nalazio na njezinom dijelu kolnika, te je upravo iz navedenoga razloga i poduzela radnju naglog skretanja ulijevo, a što je dovelo do destabilizacije njenog vozila i prevrtanja njenog vozila na desni bok. Međutim sud ne prihvaća iskaz tužiteljice gdje ista tvrdi da se kretala u sklopu propisanog ograničenja brzine kretanja od 50 km/h s obzirom da iz nalaza vještaka proizlazi da se ista približavala raskrižju brzinom od 65 km/h, dakle brzinom većom za 15 km/h od dopuštene, odnosno čak 30 % više od dopuštene. Što se tiče iskaza svjedoka CU, vozača stranih registarskih oznaka sud ne može prihvatiti iskaz istoga da se od znaka "STOP" pomaknuo samo metar i pol sa svojim automobilom da vidi izaći iz ulice kada je stao, odnosno da isti nije sa svojim vozilom izašao na kolnik ulice Seljine brigade, po kojoj ulici kao glavnoj se kretala tužiteljica svojim vozilom. Naime i sam svjedok priznaje da je pomaknuo svoje vozilo nakon predmetnog štetnog događaja unazad prije dolaska policije (što navodi kao svjedok i djelatnik PP Velika Gorica JU), premda tvrdi da je to bilo samo 40 cm, a sud ne vidi razloga zašto bi isti pomicao svoje vozilo unazad da isti nije bio na kolniku ulice Seljine brigade.

21. Članak 1072 st. 1 Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 dalje u tekstu: ZOO) propisuje u pogledu međusobnih odštetnih zahtjeva vlasnika motornih vozila da kada je šteta prouzročena pogonom dvaju ili više vozila, svu štetu snosi vlasnik vozila koji je isključivo kriv za štetni događaj, dok st. 2. istog članka propisuje da ako postoji obostrana krivnja, svaki vlasnik odgovara drugomu za njegovu štetu razmjerno stupnju svoje krivnje, a st. 4. istog članka propisuje da krivnjom vlasnika smatra se i krivnja osobe kojom se on poslužio prilikom nastanka štetnog događaja ili kojoj je vozilo povjerio.

22. Na temelju provedenih dokaza i ocjenom svakog dokaza posebno i svih dokaza u cjelini, sud je nedvojbeno utvrdio da se vozač vozila stranih registarskih oznaka NU, koji se uključujući u promet sa sporedne Ulice Augusta Šenoe na glavnu cestu, ulicu Seljine brigade, nije zaustavio na prometni znak "STOP-obvezno zaustavljanje" na mjestu gdje je to propisano, već je isti dijelom svojeg vozila ušao na kolnik glavne ulice Seljine brigade. Stoga je isti postupio protupravno, suprotno izričitoj prometnoj i zakonskoj naredbi. Osim toga, propustio je dužnu pažnju koja se od njega opravdano očekuje u ovakvoj situaciji, jer se prije uključivanja u promet sa sporedne na glavnu cestu nije uvjerio da li se glavnom cestu kreću druga vozila koja je dužan propustiti, te se uključio promet na glavnoj cesti, a da se prethodno nije uvjerio da to može učiniti bez opasnosti za druge sudionike u prometu, odnosno postupio je u suprotnosti sa čl. 57. st. 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22, 114/22, 133/23 dalje ZOSPC). Da je isti postupio sukladno prometnom znaku i vozilo zaustavio na znak "STOP" te se postupno kretao do glavne ceste ne bi nastala opasna situacija te tužiteljica ne bi imala potrebu izvođenja naglog manevra koji je razlog gubitka kontrole nad vozilom te naleta na kuću.

23. Također je nedvojbeno utvrđeno da se tužiteljica kretala glavnom cestom ulicom Seljine brigade brzinom većom od dopuštene, odnosno brzinom od 65 km/h (brzina kretanja vozila je na mjestu štetnog događaja ograničena zakonskom odredbom za naseljeno mjesto na 50 km/h). Valja imati na umu da čl. 53. st. 1. ZOSPC- a propisuje da se na cesti u naselju vozač ne smije kretati brzinom većom od 50 km/h, odnosno brzinom većom od brzine dopuštene postavljenim prometnim znakom za cijelo naselje ili za njegov dio, a čl. 51. st. 1. istog Zakona propisuje da je vozač dužan brzinu kretanja vozila prilagoditi osobinama i stanju ceste, vidljivosti, preglednosti, atmosferskim prilikama, stanju vozila i tereta, te gustoći prometa tako da vozilo može pravodobno zaustaviti pred svakom zaprekom koju u konkretnim uvjetima može predvidjeti, odnosno da može pravodobno postupiti prema prometnom pravilu ili znaku. Stoga je tužiteljica postupila u suprotnosti s navedenim člancima Zakona s obzirom da ista niti je prilagodila brzinu kretanja svojeg vozila osobinama i stanju ceste, te se nije kretala u skladu s ograničenom brzinom kretanja, odnosno istu je prekoračila za 15 km/h odnosno ista se kretala brzinom čak za 30 % većom od dozvoljene, odnosno nije postupila tako da vozilo može pravodobno zaustaviti pred svakom zaprekom koju u konkretnim uvjetima može predvidjeti, a što u konkretnom slučaju znači da je u navedenim prometnim uvjetima uvijek moguće očekivati da neko vozilo izađe iz sporedne ulice bez obzira na postavljeni znak u sporednoj ulici. Odnosno da se tužiteljica kretala prilagođenom brzinom do 50 km/h imala bi veće šanse za sigurno izvođenje manevra naglog izbjegavanja, a sve zavisno o vozačkim sposobnostima, te do štetnog događaja ne bi došlo.

24. Slijedom navedenih činjeničnih utvrđenja, a u smislu već citirane odredbe čl. 1072. st. 4. u svezi čl. 1072. st. 2. ZOO-a, sud je ocijenio da je štetni događaj prouzročen obostranom krivnjom oba vozača. Članak 1067. st. 3. ZOO-a propisuje da se vlasnik stvari oslobađa od odgovornosti djelomično ako je oštećenik djelomično pridonio nastanku štete.

25. Stoga sud smatra da je tuženik, kao osiguravajuće društvo koje odgovara za štete vozila inozemnih registarskih oznaka temeljem odredaba Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, djelomično odgovoran za nastanak štetnog događaja. Naime, do štetnog događaja je došlo obostranom krivnjom oba vozača, kako je već rečeno. Sud smatra, iz razloga obrazloženih pod točkom 22. i 23. obrazloženja da je tužiteljica odgovorna za nastanak štetnog događaja u omjeru od 20 %, a vozač vozila stranih registarskih oznaka u omjeru od 80 %.

26. Da bi utvrdio da li je tužiteljica zadobila tjelesne ozljede i koje, odnosno da bi utvrdio osnov i visinu tužbenog zahtjeva, te uzročno-posljedičnu vezu između predmetnog štetnog događaja i ozljeda tužiteljice, sud je proveo i medicinsko vještačenje ozljeda tužitelja po stalnim sudskim vještacima dr. Jakši Filipović-Čuguri, kirurgu i dr. GU, neurologu.

27. Uvidom u liječniku dokumentaciju, te nalaz i mišljenje stalnog sudskih sudskih vještaka dr. Jakše Filipović-Čugure i dr. GU (list 199-200) zadobila prijelom XI.-tog grudnog kralješka, prijelom I. slabinskog kralješka i natučenje lijevog koljena, te su vještaci naveli da je tužiteljica ozljede koje je zadobila u predmetnom štetnom događaju mogla zadobiti u dinamici ozljeđivanja, što predstavlja uzročno-posljedičnu vezu sa štetnim događajem.

28. Tužiteljica je trpjela bolove jakog intenziteta pet dana, srednjeg intenziteta četrnaest dana, te manjeg intenziteta osamdeset dana. Tužiteljica je pretrpjela primarni kratkotrajni strah jačeg intenziteta, te sekundarni strah jačeg intenziteta u trajanju od četiri dana, srednjeg intenziteta dvanaest dana i stanje kasnog straha u vidu bojaznosti i zabrinutosti od osamdeset dana. Kod tužiteljice su po provedenom liječenju zaostale trajne posljedice od 20 % u vidu redukcije kretnji grudnoslabinskog dijela kralježnice po prijelomu dva kralješka. Također po operativnom zbrinjavanju proturzije diska kao pogoršanja od prije promijenjenog diska uslijed degenerativnih promjena, za koje tužiteljica nije znala. Kod tužiteljice postoji vidljivo naruženje u lakom stupnju, a koje se očituje u vodoravnom ožiljku u području sredine vrata dužine od oko 10 cm pravilnog izgleda, a i sud je izvršio uvid u navedeni ožiljak na ročištu prilikom saslušanja tužiteljice.

29. Na navedeni nalaz i mišljenje stalnih sudskih vještaka dr. Jakše Filipović- Čugure i dr. GU tuženik je imao prigovore, pa je sud, kako je u spis naknadno dostavljen zdravstveni karton tužiteljice prvo stalno sudske vještake pozvao na očitovanje da li dostavljeni zdravstveni karton tužiteljice mijenja njihov osnovni nalaz i mišljenje. Stalni sudski vještaci su u svojoj dopuni nalaza i mišljenja (list 268) naveli da pregledom zdravstvenog kartona tužiteljice ne nalaze činjenice koje su od utjecaja na vještački nalaz.

30. Kako je tuženik i dalje ustrajao na prigovorima na nalaz i mišljenje stalnih sudskih vještaka dr. Jakše Filipović-Čugure i dr. GU sud je saslušao stalne sudske vještake. Prilikom saslušanja vještaci navode da su proučili podnesak tuženika, te da zadatak vještaka nije bio izračun parametara mehanike na što se poziva tuženik, nego medicinsko mišljenje da li su s medicinskog stanovišta te ozljede mogle nastati. Sve po pitanju medicinski opravdanoga nastajanja navedenih ozljeda su naveli u svojem dodatnom očitovanju i da pojasne njihov odgovor znači da opisana dinamika ozljeđivanja može proizvesti navedene ozljede, te ostaju u cijelosti pri nalazu i mišljenju kako su ga predali sudu. Njihov nalaz i mišljenje temeljen je na medicinskoj dokumentaciji, tijeku liječenja, kliničkom pregledu tužitelja, te njihovoj stručnosti kao vještaka iz područja neurologije i kirurgije. Ističu da na otpusnom pismu od 11. kolovoza 2016. (list 25) pišu sve dijagnoze koje su vještaci naveli u svojem nalazu i mišljenju.

31. Nakon usmenog očitovanja vještaka tuženik je dalje imao prigovore, odnosno predlagao provođenje vještačenja po vještaku sudske medicine-patologu.

32. Sud smatra da prijedlog tuženika teži odugovlačenju ovog postupka, te je takav prijedlog odbio, s obzirom da su vještaci odgovorili na sve prigovore tužitelja, te su nalaz i mišljenje sačinili temeljem medicinske dokumentacije priložene u spisu, te nakon uvida u zdravstveni karton tužiteljice, te osobnog pregleda tužiteljice od strane vještaka kirurga, te su vještaci utvrdili uzročno-posljedičnu vezu između predmetnog štetnog događaja i ozljeda tužiteljice, pa je sud u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje stalnih sudskih vještaka dr. Jakše Filipović-Čugure i dr. GU. Također sud je imao na umu da je tuženik prijedlog za provođenjem novog vještačenja po vještaku sudske medicine-patologu predložio u suprotni s čl. 299. st. 2. ZPP-a koji propisuje da stranke mogu tijekom glavne rasprave iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti prije zaključenja prethodnog postupka, a st. 3. istog čl. propisuje da nove činjenice i nove dokaze koje su stranke iznijele, odnosno predložile tijekom glavne rasprave protivno stavku 2. ovoga članka sud neće uzeti u obzir.

33. Ovdje valja napomenuti da je tužiteljica uz tužbu dostavila svu relevantnu dokumentaciju temeljem koje je tuženik mogao predlagati dodatne prijedloge već u odgovoru na tužbu te do zaključenja prethodnog postupka, kako je predložio i druge dokazne prijedloge i vještačenja. Sud smatra da činjenica da tuženik nije mogao znati kako će se medicinski vještaci-kliničari očitovati u svojem nalazu i mišljenju, nije bitna za predlaganje eventualnih novih dokaza od strane tuženika, već je bitno da je tuženik već u vrijeme podnošenja odgovora na tužbu i zaključenja prethodnog postupka mogao predložiti provođenje takvog dokaza. Stoga sud smatra da u ovom slučaju postoji krivnja tuženika što već tada, odnosno do zaključenja prethodnog postupka nije predložio navedene dokaze, pa sud sukladno čl. 299. st. 3. ZPP-a predložene nove dokaze nije uzeo u obzir.

34. Uzevši u obzir sve navedene i utvrđene činjenice, posebice trajanje i intenzitet fizičkih bolova, straha, duševnih bolova zbog smanjenja životne aktivnosti, te duševnih bolova zbog naruženja, te vrstu ozljede, te činjenicu da je tužiteljica odmah po štetnom događaju bila hospitalizirana dva dana te nosila ortozu nakon otpusta bolnice 12. kolovoza 2016. do 11. studenoga 2016., te provodila fizikalnu terapiju, nakon čega je bila hospitalizirana od 28. lipnja 2017. do 5. srpnja 2017., te operirana, nakon čega je provodila stacionarno fizikalnu terapiju od 3. kolovoza 2017. do 1. rujna 2017., te joj je zaostao veći ožiljak dužine 10 cm u području sredine vrata, koji je vrlo uočljiv trećima, sud smatra da je time tužiteljici povrijeđeno pravo osobnosti u vidu povrede prava na tjelesno i duševno zdravlje.

35. Sukladno odredbi čl. 1100. st. 2. ZOO-a sud se prilikom odmjeravanja ukupne visine pravične novčane naknade (satisfakcije) rukovodio jačinom i trajanjem pretrpljenih fizičkih bolova, straha, duševnih bolova zbog smanjenja životne aktivnosti i duševnih bolova zbog naruženja kod tužiteljice. S obzirom na sve navedeno te da prema ocjeni ovog suda težina povrede i okolnosti predmetnog slučaja daju pravo tužiteljici na pravičnu novčanu naknadu za neimovinsku štetu u skladu sa čl. 1100 st. 1 ZOO-a, to je tužiteljici temeljem čl. 1100 st. 2 ZOO-a valjalo dosuditi iznos od 9.000,00 EUR kao pravičnu novčanu naknadu, a odbio je istu za iznos od 4.900,00 EUR, kao neosnovan.

36. Dok se nalazila na kućnom liječenju tužiteljici je bila potrebna tuđa pomoć i njega po četiri sata dnevno kroz 45 dana, te nakon toga dva sata dnevno kroz 45 dana za teže fizičke aktivnosti, te kućne aktivnosti kao domaćice, te pri nabavci i osobnoj higijeni. Saslušanjem tužiteljice sud je utvrdio da joj je tuđu pomoć i njegu pružala majka. Prema uobičajenoj sudskoj praksi po toj osnovi se priznaje naknada u iznosu od 4,00 EUR za jedan sat tuđe pomoći i njege jer se radi o besplatnom pružanju pomoći i njege od strane tužiteljičine majke u kojem slučaju nije bilo potrebno platiti poreze i doprinose koje bi tužiteljica plaćala da joj je ta pomoć pružena naplatno. Zbog ovih razloga sud je obračunom utvrđenog trajanja tuđe pomoći i navedene cijene sata priznao tužiteljici u skladu s čl. 1095 ZOO-a zahtjev za imovinskom štetom u iznosu od 1.080,00 EUR, a odbio istu za daljnji iznos od 175,50 EUR po navedenom osnovu.

37. Sud ukupno po svim vidovima štete smatra osnovanim iznos od 10.080,00 EUR, a neosnovanim iznos od 5.075,50 EUR. Međutim, kako je tužiteljica doprinijela predmetnom štetnom događaju u omjeru od 20 posto, to je onda sud temeljem suodgovornosti tužiteljice temeljem čl. 1106. ZOO-a umanjio navedeni iznos odnosno tužiteljici dosudio razmjerno njenoj suodgovornosti iznos od 8.064,00 EUR, a odbio je istu za daljnji iznos od 7.091,50 EUR (2.016,00 EUR + 5.075,50 EUR) kao neosnovan. Valja imati na umu da je sud pri određivanju visine naknade imao u vidu da se radi o osobi mlađe životne dobi (rođena 1987.).

38. Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 29. i čl. 1103. ZOO-a, a teče od dana završetka liječenja 15. rujna 2019., kako to potražuje tužiteljica.

39. Što se tiče troškova liječenja tužiteljice odnosno potraživanja po računu Poliklinike Sunce od 10. travnja 2017. u iznosu od 2.400,00 kuna, što je 318,53 EUR sukladno ZUE, a kako to i potražuje tužiteljica, sud smatra da je i ovaj zahtjev tužiteljice osnovan temeljem čl. 1093 st. 2 ZOO-a. Iz navedenog računa je vidljivo da se isti odnosi na obavljeno liječenje tužiteljice u privatnoj zdravstvenoj ustanovi (Poliklinika Sunce). Tužiteljica je prilikom saslušanja navela da tek kada se počela kretati su se bolovi u vratu pogoršali, a inače ju je prije toga sve boljelo, pa kako joj nije bilo dobro privatno je otišla na magnetsku rezonancu jer nije mogla dočekati da dođe na red na teret HZZO-a, jer ju je stvarno boljelo. Te nalaze je odnijela kirurgu koji ju je vodio od početka ozljeđivanja, te su ustanovili da joj je disk progresivan i da izlazi van, te joj je predložena operacija. Na operaciji je bila 3. srpnja 2017., a u bolnici je bila negdje tjedan dana. Iz preslike potvrde o narudžbi pacijenta KBC Sestre milosrdnice (list 59), razvidno je da je tužiteljica u državnoj bolnici naručena na pregled magnetske rezonance tek za dan 6. veljače 2018. Dakle da je tužiteljica još uvijek čekala na pregled magnetskom rezonancom u državnoj bolnici, ista ne bi dobila nalaz kojim je ustanovljena protruzija diska C4C5, te bi čekala na operaciju koja je obavljena već 3. srpnja 2017. Stoga sud smatra opravdanim trošak liječenja tužiteljice i u privatnoj zdravstvenoj ustanovi, s obzirom da je samim time liječenje tužiteljice ranije završeno i to više od šest mjeseci ranije. Stoga je sud tužiteljici temeljem čl. 1093. st. 2. ZOO-a dosudio tužiteljici iznos od 318,53 EUR. Međutim, kako je tužiteljica doprinijela predmetnom štetnom događaju u omjeru od 20 posto, to je onda sud temeljem suodgovornosti tužiteljice temeljem čl. 1106. ZOO-a umanjio navedeni iznos odnosno tužiteljici dosudio razmjerno njenoj suodgovornosti iznos od 254,82 EUR, a odbio je istu za daljnji iznos od 63,71 EUR kao neosnovan.

40. S obzirom na navedeno odlučeno je kao u izreci presude u točkama I i II. 41. Temeljem čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP-a tuženik je dužan tužiteljici nadoknaditi i troškove ovog postupka u iznosu od 7.797,47 EUR. S time da je sud najprije ocijenio postotak uspjeha stranaka u parnici imajući na umu da je tuženik u konkretnom slučaju tijekom cijelog postupka osporavao i osnov i visinu tužbenog zahtjeva. Uspjeh tužiteljice je 80 % u odnosu na osnovanost tužbenog zahtjeva, od kojeg iznosa je onda oduzeo postotak tuženika koji je uspio u manjoj mjeri od 20 %, pa se dobije postotak od 60 %, a tužiteljica je uspjela 67 % u odnosu na visinu tužbenog zahtjeva, od kojeg iznosa je onda oduzeo postotak tuženika koji je uspio u manjoj mjeri od 33 %, pa se dobije postotak od 34 %. Kada se zbroji uspjeh osnovanosti i visine tužbenog zahtjeva to onda konačni uspjeh tužiteljice gledajući osnov i visinu tužbenog zahtjeva iznosi 47 %.

42. Trošak tužiteljice sastoji se od zastupanja tužiteljice po punomoćniku – odvjetniku, a u skladu sa važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to za sastav odštetnog zahtjeva, te sastav tužbe, sastav četiri obrazložena podneska i pristup na ročišta od 16. srpnja 2018., 19. prosinca 2018., 1. travnja 2019., 27. svibnja 2019., 29. listopada 2019., 20. listopada 2020., 26. siječnja 2021., 20. rujna 2021., 26. listopada 2021., 9. siječnja 2024. i 19. studenoga 2024., te pristup na očevide od 4. ožujka 2020. i 6. ožujka 2024. po 250 bodova temeljem Tbr. 7. t. 1. , Tbr. 8. t. 1., Tbr. 9. t. 1. i 7. i Tbr. 32. Tarife, te sastav pet obrazloženih podnesaka po 100 bodova temeljem Tbr. 8. t. 3. Tarife, te sastavljanje sedam podnesaka po 25 bodova temeljem Tbr. 8. t. 4. Tarife, te pristup na ročište od 9. rujna 2019. po 62,50 bodova temeljem Tbr. 9. t. 5. Tarife, što ukupno iznosi 5487,5 bodova, uz vrijednost 1 boda od 2,00 EUR temeljem Tbr. 54 Tarife, što ukupno iznosi 10.975,00 EUR, uz 25% PDV-a temeljem Tbr. 42 Tarife u iznosu od 2.743,75 EUR, ukupno iznosi 13.718,75 EUR. Kako je tužiteljica uspjela sa 47 % svojeg zahtjeva to razmjerno trošak tužiteljice iznosi 6.447,81 EUR. Tužiteljici je priznat i trošak neophodnog očevida i prometnog vještačenja u iznosu od 398,17 EUR, te trošak medicinskog vještačenja u iznosu od 291,99 EUR, trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 198,29 EUR, trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 196,56 EUR, te trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 198,29 EUR.

43. Na sveukupni iznos parničnih troškova dosuđena je i zakonska zatezna kamata prema naprijed navedenoj kamatnoj stopi, a u skladu sa čl. 30 st. 3 Ovršnog zakona (112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 06/24).

U Sesvetama 2. siječnja 2025.

SUDAC:

Andrea Herendić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa presude. Žalba se podnosi pisano u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje nadležan županijski sud.

DNA:

1. tužitelju po pun. na znak: SK

2. tuženiku po pun. na broj: T-364