Republika Hrvatska

Općinski sud u Bjelovaru

Stalna služba u Garešnici

Vladimira Nazora 22

P-1116/2023-24

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Bjelovaru, Stalna služba u Garešnici po sucu toga suda Dajani Gabud Jandoš, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ĐEP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Neri Panjkret, odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Bojan Doneski, Perica Medaković, Nera Panjkret, Antonio Mihoci i Kristina Burcar iz Garešnice, protiv tuženika ĐE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 20. studenog 2024. godine u prisutnosti tužitelja i njegova punomoćnika, te punomoćnika tuženika, na ročištu za objavu i uručenje presude, 02. siječnja 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan koji glasi:

" Utvrđuje se da je tužitelj ĐEP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] stekao pravo vlasništva na nekretnini upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to č.k.br. 1273/2 – oranica dišničko brdo površine 443 čhv, što mu je tuženik OE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] dužan priznati i trpjeti upis prava vlasništva na predmetnim nekretninama na ime i u korist tužitelja, što će u protivnom nakon pravomoćnosti zamijeniti ova presuda, u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženom trošak postupka u iznosu od 1.250,00 € u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. U pravnoj stvari pobliže navedenoj u uvodnom dijelu ove odluke dana 28.11.2023. podnesena je tužba.

2. U tužbi se navodi, da je tuženik upisan kao zemljišnoknjižni vlasnik nekretnine upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to č.k.br. 1273/2 – oranica dišničko brdo površine 443 čhv. Tužitelj je navedenu nekretninu stekao darovanjem od OEP iz [adresa] i to temeljem darovnog ugovora zaključenog dana 22. studenog 2023. godine, od kada se tužitelj nalazi u samostalnom posjedu predmetne nekretnine, a prije toga je uz dozvolu OEP bio u posjedu predmetne nekretnine i istu koristio od rujna 2017. godine. OEP je predmetnu nekretninu stekla kupoprodajom 18. rujna 2017. godine od prijašnjeg vlasnika, sada pok. SE iz [adresa], te je u cijelosti isplatila ugovorenu cijenu. Tužitelj se 2017. godine odlučio na kupnju imanja na adresi [adresa], međutim tužitelj kao strani državljanin nije mogao kupiti dio imanja koji je poljoprivredno zemljište, stoga je nekretnine i to č.k.br. 1275/1, 1272/4 k. o. [katastarska općina] (koje su glasile na sada pokojnu GE) i 1273/2 k. o. [katastarska općina] (koja je glasila na pok. SE) kupila OEP, koja je od tada u posjedu predmetnih nekretnina. Navedene č.k.br. 1275/1, 1272/4 i 1273/2, sve k. o. [katastarska općina] predstavljaju jednu cjelinu i nalaze se iza kuće na adresi [adresa], koja je izgrađena na č.k.br. 1275 k. o. [katastarska općina], koju je kupio tužitelj. Prilikom pregovora i razgledavanja naprijed navedenih nekretnina 2017. godine bili su prisutni prodavatelji SE i GE, njihov sin ĆE, tužitelj, OEP i njezin suprug SEP, te su svi obišli predmetne nekretnine uključujući i nekretninu koja je predmet tužbe, a koja je bila i predmet prodaje, međutim omaškom nije navedena u kupoprodajnom ugovoru. Tužitelj u prilogu dostavlja i presliku Ugovora o posredovanju zaključenog 05. travnja 2017. godine između pok. SE i Agencije za posredovanje nekretninama, u kojem su navedene nekretnine koje su bile predmet prodaje, uključujući i nekretninu koja je predmet tužbe. Budući da se predmetna nekretnina u zemljišnim knjigama i dalje vodila na SE i nakon što je prodana 2017. godine, tuženik je upisan u zemljišnim knjigama kao nasljednik iza pok. SE, iako tuženik nesumnjivo ima saznanja, da su njegovi roditelji imanje u [adresa] prodali 2017. godine, kako je to naprijed opisano. Kako je tužitelj darovanjem stekao pravo vlasništva na naprijed navedenoj nekretnini, to tužitelj predlaže da se donese presuda kako je pobliže označeno u toč. I. izreke ove odluke.

3. U odgovoru na tužbu tuženik se protivio tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Priznaje se, da je tuženik upisan kao vlasnik nekretnine predmetne nekretnine i pojašnjava da je tu nekretninu stekao nasljeđivanjem iza pokojnog oca BE rješenjem o nasljeđivanju Javnog bilježnika Mladena Čop Daruvar broj 0- 1183/2023 UPP-OS Bjelovar 162/2023-2 od 17. 08. 2023., a koje je zaprimljeno radi upisa kod Zemljišnoknjižnog odjela Daruvar dana 29.08. 2023. pod brojem Z- 13987/2023. Tuženik ističe, a što proizlazi iz povijesnog prikaza izvatka iz zemljišne knjige, da na dan 22. studenog 2023. godine kada su tužitelj i OEP zaključivali Darovni ugovor na koji se poziva tužitelj, tuženik je već bio upisan u zemljišnim knjigama kao vlasnik nekretnine te su isti prilikom zaključenja Darovnog ugovora nedvojbeno mogli utvrditi, da OEP nije vlasnik kčbr. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], a pored toga ističe se, da OEP predmetnu nekretninu nije kupila Kupoprodajnim ugovorom od 18.09. 2017. , koji Ugovor je zaključen između GE kao prodavatelja za kčbr. [katastarska čestica], te kupca OEP, jer GE nije bila vlasnik kčbr. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] i ona tu nekretninu nije mogla prodati OEP, a u tom Kupoprodajnom ugovoru se kao prodavatelj ne navodi vlasnik kbr. 1273/2 K. O. [katastarska općina], a to je na dan 18.09. 2017. bio SE, tj. vlasnik kčbr. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] uopće nije stranka Ugovora o kupoprodaji nekretnina od 18. 09. 2017. niti se ta nekretnina spominje kao predmet kupoprodaje. Dakle OEP nije zaključila Ugovor o kupoprodaji nekretnina sa zemljišnoknjižnim vlasnikom BE te predmetna kčbr. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] nije bila predmet kupoprodaje između pokojnog BE i pokojne GE s jedne strane, te OEP s druge strane, odnosno sa tužiteljem i zato je ista ostala kao oranica i poljoprivredno zemljište i nadalje u vlasništvu BE, koju nekretninu je nakon njegove smrti nasljeđivanjem stekao tuženik. Ističe se, da OEP nije bila u posjedu kčbr. [katastarska čestica] te ista nije bila predmet kupoprodaje, isplate niti stupanja u posjed od strane kupca OEP tim više što su sve stranke pravnih poslova jako dobro znale, a kako to i sam tužitelj u tužbi navodi, da tužitelj kao strani državljanin nije mogao kupiti poljoprivredno zemljište, pa je zbog toga rađen Kupoprodajni ugovor na OEP, time da se ističe, da nije rađen Kupoprodajni ugovor između VE OEP i BE kao vlasnik kčbr. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] niti je takav ugovor tužitelj dostavio u spis, već je dostavio u spis Kupoprodajni ugovor za nekretnine vlasništvo GE, a koje je kupila OEP. Predlaže se odbiti tužitelja sa tužbom i tužbenim zahtjevom, te da Sud dosudi tuženiku trošak postupka.

4. U podnesku od 02.05.2024. tužitelj se u očitovanju na odgovor na tužbu tuženika te izjasnio, da tuženik nije mogao naslijediti predmetnu nekretninu, jer su SE i GE, prodali svoje nekretnine u [adresa] i više nisu niti dolazili na iste. Tuženik pokušava iskoristiti činjenicu, da je prilikom sastavljanja kupoprodajnih ugovora čkbr. [katastarska čestica] omaškom bila izostavljena, pa ju pokušava ponovno prodati. Predmetna nekretnina je cjelina sa ostalim nekretninama koje su bile predmet prodaje i nalazi se iza kuće na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koju je tužitelj kupio od BE, dok nitko od obitelji BE nakon toga nije bio u posjedu predmetne nekretnine. Predmetna nekretnina je bila predmet prodaje, ali je omaškom izostavljena prilikom sastava Ugovora o kupoprodaji, a što tužitelj smatra da je vidljivo iz Ugovora o posredovanju od 05.04.2017., koji je potpisao SE.

5. U postupku izvođenja dokaza sud je saslušao svjedoke: OEP, EE, NE, te tužitelja uz sudjelovanje sudskog tumača Vedrana Matanić. Izvršen je uvid u dokumentaciju koju čine: neslužbena kopija zk. izvatka, preslik Ugovora o darovanju nekretnina od 22.11.2023. darovatelja OEP, Ugovor o kupoprodaji nekretnina od 18.09.2017. prodavatelja BE, Ugovor o kupoprodaji nekretnina od 18.09.2017. prodavatelja GE, Ugovor o posredovanju od 05.04.2017.,povijesni prikaz izvadaka iz zemljišne knjige, ispis sa katastarskog plana (list 6-22). Izvršen je uvid u predmet O- 1183/2023 Općinskog suda u Bjelovaru Stalna služba u Daruvaru. Sud je po provedenim dokazima ocijenio nepotrebnim provoditi očevid radi identifikacije predmetne nekretnine, smatrajući da bi se istim nepotrebno odugovlačio postupak i povećavali troškovi postupka.

6. Na temelju provedenih dokaza i njima utvrđenog činjeničnog stanja sud je ocijenio zahtjev tužitelja neosnovanim, te ga kao takvog odbio.

7. Sukladno Članku 114. Zakon o vlasništvu i dr. stvarnim pravima vlasništvo (u nastavku ZOV) se može steći na temelju pravnoga posla, odluke suda, odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju zakona, a pravo vlasništva stečeno je kad su ispunjene sve pretpostavke određene zakonom. U smislu čl. 115. navedenog zakona propisano je da na temelju valjanoga pravnoga posla kojemu je cilj stjecanje vlasništva prelazi vlasništvo s dotadašnjega vlasnika na stjecatelja, a na način određen zakonom, te se ne može steći vlasništvo preko granice otuđivateljeve ovlasti da raspolaže stvarju, osim kad stjecanje vlasništva u dobroj vjeri uživa zaštitu, a pravni posao kojemu je cilj stjecanje vlasništva nekretnine, da bi bio valjan, treba uz ostale pretpostavke valjanosti biti u pisanom obliku. Stjecanje vlasništva na temelju pravnoga posla ne utječe na prava trećih koja postoje na toj stvari, osim ako je drukčije određeno zakonom radi zaštite onoga koji je u dobroj vjeri postupao s povjerenjem u zemljišne knjige ili druge javne evidencije namijenjene spoznaji mjerodavnih podataka. Sukladno čl. 119.(ZOV), vlasništvo nekretnine stječe se zakonom predviđenim upisom stjecateljeva vlasništva u zemljišnoj knjizi na temelju valjano očitovane volje dotadašnjega vlasnika usmjerene na to da njegovo vlasništvo prijeđe na stjecatelja, ako zakonom nije određeno drukčije, time da se sukladno čl. 120. vlasništvo na nekretninama stječe uknjižbom u zemljišnu knjigu, ako zakon ne omogućuje da se vlasništvo nekretnine stekne nekim drugim upisom u zemljišnu knjigu, a radi uknjižbe vlasništva mora se o pravnom poslu na čijem se temelju vlasništvo stječe sastaviti isprava čiji sadržaj i oblik mora odgovarati pravilima zemljišnoknjižnoga prava. Članak 122. (ZOV) propisuje načelo povjerenje u zemljišne knjige, te se tako smatra da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje nekretnine, pa tko je u dobroj vjeri postupao s povjerenjem u zemljišne knjige, ne znajući da ono što je u njih upisano nije potpuno ili da je različito od izvan knjižnoga stanja, uživa glede toga stjecanja zaštitu prema odredbama zakona. Stjecatelj je bio u dobroj vjeri ako u trenutku sklapanja posla, a ni u trenutku kad je zahtijevao upis, nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati u to da stvar pripada otuđivatelju. Nedostatak dobre vjere ne može se predbaciti nikome samo iz razloga što nije istraživao izvan knjižno stanje.

8. Uvidom u zemljišno knjižni izvadak za zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] utvrđeno je, da se predmetna nekretnina kčbr. [katastarska čestica] oranica dišničko brdo sa 443 čhv vodi upisana kao vlasništvo tuženika ĐE. Prema povijesnom izvatku iz zemljišne knjige za navedenu nekretninu (list 33) prije tuženika u zemljišnim knjigama vodio se upisan vlasnikom SE te je iza istoga na temelju Rješenja o nasljeđivanju O- 1183/2023 UPP-OS-Bjelovar 162/2023-7 od 17.08.2023., predmetna nekretnina uknjižena na tuženika kao vlasnika. Uvidom u Ugovor o kupoprodaji nekretnina zaključen između BE i tužitelja od 18.09.2017. kao predmet nekretnine ne navodi se predmetna nekretnina, već samo čkbr. [katastarska čestica] iz zk. [adresa]. U ugovoru o darovanju OEP kao darovatelja od 22.11.2023. (list 7) navodi se predmetom darovanja izvan knjižno vlasništvo čkbr. [katastarska čestica], a koju bi ista stekla kupoprodajom od BE od 18.09.2017. Međutim, tužitelj dostavljenim Ugovorima o kupoprodaji (prodavatelj SE od 18.09.2017. te prodavatelj GE od 18.09.2017 – list 9-14) ne dokazuje, da je OEP stekla predmetnu nekretninu kupoprodajom od BE **.**.2017. kako to ista navodi u Ugovoru o darovanju. Sukladno čl.114 Zakona o vlasništvu i dr. stvarnim pravima nitko ne može steći vlasništvo preko granice otuđivateljeve ovlasti da raspolaže stvarju. Kako dakle, OEP darovateljica nije bila uknjižena kao vlasnica predmetne nekretnine, niti je dokazano njeno izvanknjižno vlasništvo, odnosno ne postoji Ugovor o kupoprodaji iz kojega bi proizlazilo da je ista kupila predmetnu nekretninu od BE kako se navodi u Ugovoru o darovanju to niti nije imala ovlasti darovati, odnosno tužitelj nije mogao steći pravo vlasništva predmetne nekretnine darovanjem. Pri svemu navedenom utvrđeno je i da je u vrijeme sačinjavanja Ugovora o darovanju od 22.11.2023. u zemljišnim knjigama već bio upisan tuženik kao vlasnik temeljem nasljeđivanja, a iz iskaza saslušanih svjedoka OEP, EE te NE ne proizlazi, da bi tuženik sudjelovao ili znao da je njegov otac SE prodavao nekretnine u [adresa], osobito predmetnu. Što se tiče Ugovora o posredovanju od 05.04.2017. (list 15) na koji se poziva tužitelj, isti nije dokaz toga, da bi SE doista prodao predmetnu nekretninu, već samo, da je isti u vrijeme potpisivanja toga Ugovora imao namjeru prodavati i predmetnu nekretninu, no za njenu prodaju i stjecanje prava vlasništva kupca na istoj moraju biti ispunjene zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva na temelju pravnog posla u smislu već navedenih zakonskih odredbi u toč. 7 ovoga obrazloženja. Stoga, kako OEP nije bila vlasnica predmetne nekretnine u vrijeme darovanja to ista niti nije mogla pravno valjano darovati istu tužitelju, pa niti tužitelj istu nije stekao darovanjem na što se poziva u tužbi, niti je dokazao da je stekao pravo vlasništva iste temeljem neke druge pravne osnove u smislu čl. 114. Zakona o vlasništvu i dr. stvarnim pravima. Sud je stoga odbio tužbeni zahtjev tužitelja ocijenivši ga neosnovanim.

9. Budući tužitelj nije uspio u predmetnoj parnici, a tuženik je zatražio naknadu parničnog troška, tužitelj je dužan tuženiku naknaditi opravdan trošak u smislu čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku. Opravdan parnični trošak tuženika čine nagrade njegovu punomoćniku odvjetniku sukladno Tarifi o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika u nastavku teksta (OT) za: sastav odgovora na tužbu 200 €, za sastav obrazloženog podneska od 03.05.2024. u iznosu od 200,00 € , za zastupanje na 3 raspravna ročišta sa 200,00 € po ročištu. Na ime PDV-a na priznate nagrade punomoćniku tužitelja pripada iznos od 250,00 €. Dakle, ukupan trošak tuženika iznosi 1.250,00 € te ga je dužan istome naknaditi tužitelj, sve kako je riješeno u toč. II izreke ove odluke.

U Garešnici, 02. siječnja 2025. godine

S U T K I N J A :

Dajana Gabud Jandoš

P O U K A : Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od uručenja otpravka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda Županijskom sudu, pismeno u tri primjerka.

PRESUDA SE DOSTAVLJA:

1. Odvjetnica Nera Panjkret iz ZOU Bojan Doneski i dr., Garešnica

2. Odvjetnica Marija Štriterski, Garešnica