REPUBLIKA HRVATSKA

P-873/2023-20

OPĆINSKI SUD U ŠIBENIKU

Šibenik, Stjepana Radića 81

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Šibeniku, po sucu Toniju Grgurinu, u pravnoj stvari tužitelja: 1. DPD (OIB: [osobni identifikacijski broj]) i 2. NPD (OIB: [osobni identifikacijski broj]), oboje iz [adresa], 10305 Staten Island, Parkinson Ave 89, koje zastupaju punomoćnici DP, ŠPD, NP, Ana Vlašić i Jurica Višić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu „Višić i partneri“ d.o.o. u Šibeniku, protiv tuženice REPUBLIKE HRVATSKE (OIB: 52634238587), koju kao zakonski zastupnik zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Šibeniku, Građansko-upravni odjel, radi utvrđenja prava vlasništva i uknjižbe, nakon javne glavne rasprave zaključene 14. studenog 2024. u nazočnosti punomoćnice tužitelja i zamjenice zakonskog zastupnika tuženice D (nom. N) Morović, državnoodvjetničke savjetnice u Općinskom državnom odvjetništvu u Šibeniku, Građansko upravni odjel, na ročištu za objavu presude održanom 2. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Utvrđuje se da su tužitelji temeljem nasljedstva suvlasnici nekretnine kat. ozn. k. č. br. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] svaki za po ½ dijela pa se ovlašćuju da na temelju ove presude u zemljišnim knjigama nadležnog suda zatraže i postignu upis prava vlasništva nekretnine kat. ozn. k. č. br. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] na svoja imena za po ½ dijela, sve uz istodobni izbris tog prava s imena Republika Hrvatska, u roku od 15 dana i bez daljnjeg sudjelovanja tužene.

Obrazloženje

1. Tužitelji u tužbi tvrde da je u zemljišnim knjigama ovog suda kao vlasnica kat. čest. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] upisana tuženica, međutim, da su oni stvarni suvlasnici iste na jednake dijelove, ukupno za cijelo. Naime, da je rečena nekretnina sa susjednom kat. čest. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] predstavljala cjelinu u vlasništvu šukundjeda im ŠP kojeg da je iza smrti naslijedila prabaka im ZP, a nju baka im IP i sestra joj VP ž. Š, s tim da je diobom izvršenom između potonje imenovanih njihovoj baki pripala predmetna nekretnina, a sestri joj VP kat. čest. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina]. Ujedno su naveli da je baka im UP svu svoju imovinu za života darovala djeci, od kojih da je predmetnu nekretninu darovala njihovoj sada pok. majci ŽP koju da su naslijedili na jednake dijelove, ukupno za cijelo. Osim toga, naveli su da je predmetna nekretnina s tri strane ograđena suhozidom, dok da granicu prema kat. čest. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] u naravi čini tzv. griblja tj. granica obrađivanja, kao i da su predmetnu nekretninu njihovi pravni prednici držali u kontinuiranom posjedu održavajući na istoj vinograd i maslinik od kojih da se danas na licu mjesta zatiču ostaci vinograda (uz kamenu prizidu) i 7 stabala maslina. Suviše toga, naveli su da se predmetna nekretnina nalazi u kontinuiranom dugogodišnjem i od nikog ometanom samostalnom posjedu njih, a ranije i njihovih pravnih prednika. Zaključno su naveli da su prema podacima iz katastarskog operata kao suposjednice predmetne nekretnine i susjedne joj kat. čest. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] upisane baka im IP i sestra joj VP. Slijedom istaknutih činjeničnih navoda, tužitelji su konačno predložili donošenje presude sadržaja kao u izreci.

2. Tuženica se u odgovoru na tužbu opirala istoj i njome stavljenom zahtjevu navodeći da iz dokaza dostavljenih uz tužbu ne proizlazi osnovanost tužbenog zahtjeva, kao i da činjenica dugogodišnjeg posjeda predmetne nekretnine od strane tužitelja i njihovih pravnih prednika ničim nije dokazana. Naveli su i da tužitelji predmetnu nekretninu nisu mogli steći nasljeđivanjem pravne prednice budući da nitko na drugog ne može prenijeti više prava nego ih sam ima. Stoga, kako da po tužiteljima nije doveden u sumnju upis prava vlasništva glede predmetne nekretnine na njezinom imenu, te kako u svezi toga tužitelji nisu predložili izvođenje odgovarajućih dokaza, to je predložila da se zahtjev tužitelja odbije kao neosnovan.

3. U postupku su izvedeni dokazi pregledom i čitanjem zemljišnih knjiga ovog suda i podataka iz katastarskog operata za K. O. [katastarska općina], zapisnika s očevida od 25. listopada 2023., skice mjesta očevida izrađene po vještaku mjerniku Z (nom. I) Jurasu, ing. geod. iz „Ureda za izmjeru“ d.o.o., Šibenik i zaprimljene u sudu 4. siječnja 2024., rješenja o nasljeđivanju ovog suda br. O-165/64 od 24. veljače 1965 i br. O-516/95 od 13. rujna 1995., Ugovora o darovanju od 6. rujna 1988., rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika Ljiljanke Malenica iz Šibenika br. O-696/12 od 29. kolovoza 2012., te iskaza svjedoka AP, LP i HP, dok stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga.

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. Analizom i ocjenom svih u postupku provedenih dokaza, kako pojedinačno tako i u njihovoj ukupnosti, kao i rezultata cjelokupnog postupka, sud postavljeni zahtjev tužitelja nalazi osnovanim.

6. Naime, ocjenom u postupku provedenih dokaza sud je sljedećih utvrđenja:

- da predmetna kat. čest. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] (površine 2.921 m2, a koja je na skici mjesta očevida izrađenoj za potrebe ove parnice omeđena brojevima 1-2-3-4-1) u naravi predstavlja cjelinu s kat. čest. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], a koja cjelina je od susjednih nekretnina u cijelosti ograđena suhozidom, odnosno međusobno tzv. gribljom, kao i da je na istoj provedenim očevidom zatečeno sedam stabala masline, te se istoj pristupa asfaltiranom ulicom Rtić III, Primošten Burnji,

- da je predmetna kat. čest. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] u zemljišnim knjigama ovog suda, počev od 2017., upisana kao vlasništvo tuženice, kao i da je ta nekretnina prije upisa na imenu tuženice bila u režimu ranijeg društveno-pravnog uređenja, odnosno da su prema podacima iz katastarskog operata za K. O. [katastarska općina] kao isključive suposjednice te nekretnine (naziva „Strane“, pašnjaka površine 2.921 m2) upisane IP i VP,

- da se predmet spora, kako to proizlazi iz personalnih dokaza provedenih tijekom postupka (posebno iskaza svjedoka HP /rođ. 1946./, te svjedoka AP /rođ. 1968/ i LP /rođ. 1969./, koji su iskazivali o svojim neposrednim saznanjima glede posjedovnog stanja na kompleksu sastavni dio kojeg je i predmet spora, te o saznanjima stečenima od starijih članova obitelji i mještana, a kojim iskazima su u cijelosti potvrđene tvrdnje tužitelja isticane u tom smislu u činjeničnom supstratu tužbe), odnosno provedenih materijalnih dokaza (i to rezultata očevida provedenog na licu mjesta - kojim je zatečen stari kameni suhozid kojim je predmetni kompleks u cijelosti ograđen od susjednih parcela, a unutar sebe tzv. gribljom tj. granicom obrađivanja položenom na granici predmetne i kat. čest. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], jednako kao i stara stabla masline i ostaci nekadašnjeg vinograda), niz generacija nalazio u kontinuiranom, samostalnom i od nikog ometanom posjedu pravnih prednika tužitelja, i to najkasnije počev od šukundjeda im ŠP, potom prabake im GP ud V, zatim, bake im IP i majke im ŽP, te konačno tužitelja počev od majčine im smrti 2010. tj. osoba po njihovom odobrenju, i to do bake im IP kao sastavni dio kompleksa kojeg je pored predmeta spora u ovoj parnici obuhvaćao i daljnji teren položen u nastavku istog (katastarskog broja kat. čest. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina]), a koji su rečeni kompleks pa tako i predmet spora koristili u poljoprivredne svrhe - kao maslinik i vinograd.

7. Nadalje, u svezi primjene relevantnih materijalnih propisa u ovoj parnici ističe se kako slijedi:

- da iz dokaza provedenih tijekom postupka, posebno onih personalnih (vodeći pritom računa o dobi u postupku saslušanih svjedoka), nije moguće s dovoljnom sigurnošću zaključiti o izvršavanju posjeda od strane pravnih prednika tužitelja glede predmeta ovog postupka kroz vrijeme dosjelosti propisano pravnim pravilom iz paragrafa 1472. Općeg građanskog zakonika (koje bi bilo dovršeno do 6. travnja 1941.), a koji propis se ima primijeniti na odnose nastale prije stupanja na snagu Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima tj. 1980., odredbom članka 29. kojeg propisa je bilo izričito zabranjeno stjecanje prava vlasništva dosjelošću na stvarima u vlasničkom režimu ranijeg društvenog uređenja (društveno vlasništvo, odnosno općenarodna imovina),

- da je odredbom članka 388. stavak 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15. i 94/17., dalje: ZV), a koji propis je stupio na snagu 1. siječnja 1997., bilo propisano da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile statusa dijelom kao u konkretnom slučaju, kao i za stjecanje prava na tim nekretninama dosjelošću, računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana, s tim da je ta odredba ukinuta odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-58/97 od 17. studenog 1999. („Narodne novine“ br. 137/99.), te je ujedno Zakonom o izmjenama i dopunama ZV-a („Narodne novine“ br. 114/01.) dopunjen članak 388. na način da je novom odredbom stavka 4. propisano da se u rok za stjecanje dosjelošću na nekretninama koje su na dan 8. listopada 1991. bile u rečenom statusu kao i stjecanje stvarnog prava na tim nekretninama dosjelošću ne računa vrijeme posjedovanja proteklo prije tog datuma.

8. Pravno je shvaćanje ovog suda da se u konkretnom slučaju, neovisno o vremenu podnošenja tužbe (prije ili poslije naprijed citirane odluke Ustavnog suda RH), u vrijeme dosjelosti valja uračunati i vrijeme proteklo prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe članka 388. stavak 4. ZV-a, nego na temelju drugih odredaba tog Zakona, te u svezi s tim da rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela (u konkretnom slučaju izvorna odredba članka 388. stavak 4. ZV-a) mora snositi država i iste se ne smiju ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud Republike Hrvatske naknadno ukinuo, posebice u onom slučaju kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes trećih osoba (kakvo pravno shvaćanje je, primjerice, izneseno i u odluci Europskog suda za ljudska prava: Trgo protiv Hrvatske).

9. Slijedom svega naprijed navedenog, a polazeći od utvrđenja ovog suda da je kontinuirani, samostalni i od nikog ometani posjed tužitelja i njegovih pravnih prednika (izvršavan kako glede predmeta spora, tako i do bake tužitelja IP glede preostalog dijela ranije jedinstvenog kompleksa sastavni dio kojeg je bio i predmet spora) izvršavan makar počev od 40-ih godina prošlog stoljeća (od kojeg vremena je najstariji svjedok saslušan u dokaznom postupku imao saznanja glede posjedovnog stanja na licu mjesta), a koji posjed ovaj sud po kvaliteti nalazi makar savjesnim odnosno poštenim, te koja kvaliteta posjeda se presumira po samom zakonu, dok tuženica tijekom postupka nije niti isticala relevantne tvrdnje kojima bi ukazivala na nesavjesnost odnosno nepoštenje rečenog posjeda, kao i od činjenice da u konkretnom slučaju u svezi potraživanja tužitelja ne postoji suprotstavljeni privatni interes trećih osoba, to je zaključak ovog suda da je pravna prednica tužitelja - majka im ŽP predmetnu nekretninu stekla makar ispunjenjem za to zakonom propisanih pretpostavki - izvanrednom dosjelošću rok koje je, propisan člankom 159. stavak 4. ZV-a (u trajanju od 40 godina), a koji je izvršavan po njoj osobno i njezinim pravnim prednicima (majci joj IP, baki GP i pradjedu MP) počev najkasnije od 40-ih godina prošlog stoljeća, svakako dovršen do vremena stupanja na snagu ZV-a, a tužitelji na jednake dijelove, ukupno za cijelo, nasljeđivanjem potonje imenovane stvarne samovlasnice predmetne nekretnine (ostavinom koje je utvrđena i predmetna nekretnina, kao njezino izvanknjižno vlasništvo za cijelo), zbog čega je zahtjevu tužitelja valjalo udovoljiti i presuditi kao u izreci.

10. Odluka o parničnom trošku je izostala budući da stranke nisu stavile zahtjeve za nadoknadu istog.

Šibenik, 2. siječnja 2025.

SUDAC

Toni Grgurin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o istoj odlučuje nadležni drugostupanjski sud.

DN-a:

- tužiteljima, po punomoćnicima

- tuženici, po zakonskom zastupniku