Poslovni broj: Us I-2178/2023-19

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sutkinji tog suda Danijeli Čipčić Buzov, sucu pojedincu, te Katiji Stermšek, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja FC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po opunomoćenicima odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Ljubičić-Vrdoljak & partneri d.o.o., Split, Sukoišanska 4, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, Zagreb, Margaretska 3, OIB: 02958272670, zastupane po opunomoćeniku ĆC (generalna punomoć pohranjena u Uredu predsjednice suda), uz sudjelovanje zainteresirane osobe Hrvatske pošte d.d., Split, Hercegovačka 1, zastupana po ĐC, zaposlenici, radi priznavanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnova ozljede na radu, nakon neposredne i javne rasprave zaključene 3. prosinca 2024. u nazočnosti opunomoćenika tuženika i odsutnosti tužitelja i zainteresirane osobe, 2. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, Klasa: UP/II-502-03/23- 01/538, Urbroj: 338-01-06-05-23-04 od 16. kolovoza 2023. i rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalni ured Split, Klasa: UP/I-502-03/21-02/15, Urbroj: 338-17-02-01-23-14 od 2. lipnja 2023. i radi vraćanja predmeta na ponovni postupak.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. U pravodobnoj tužbi tužitelj pobija zakonitost rješenja tuženika Klasa: UP/II- 502-03/23-01/538, Urbroj: 338-01-06-05-23-04 od 16. kolovoza 2023. (dalje: drugostupanjsko rješenje) i rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalni ured Split, Klasa: UP/I-502-03/21-02/15, Urbroj: 338-17-02-01-23-14 od 2. lipnja 2023. (dalje: prvostupanjsko rješenje).

2. Drugostupanjskim rješenjem je odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja.

3. Prvostupanjskim rješenjem je pod točkom I. izreke je tužitelju dijagnoza šifre prema MKB-10 S93.4 Iščašenje i nategnuće nožnog zgloba (gležnja) priznata je dopunskom dijagnozom ozljede na radu od 30. prosinca 2020. priznate pod ev. brojem OR 1423 301220 0/2021, te su u svezi s navedenom dijganozom priznata prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu; točkom II. izreke rješenja tužitelju dijagnoza bolesti šifre S93.0 Dislokacija nožnog zgloba nije priznata dopunskom dijagnozom ozljede na radu od 30. prosinca 2020., te u vezi navedene dijagnoze nisu priznata prava iz zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu.

4. Pravodobno podnesenom tužbom tužitelj pobija zakonitost osporenih rješenja u bitnom navodeći da činjenično stanje nije u dovoljnoj mjeri utvrđeno, dakle prvostupanjsko tijelo ponovno posve paušalno donosi rješenja kojima se samo stvaraju troškovi. Prvenstveno se ističe kako tužitelju nije omogućeno sudjelovanje u prvostupanjskome postupku, a poradi čega je i prvostupanjsko rješenje nezakonito. Predmetno rješenje da je i u direktnoj suprotnosti sa odredbom čl. 30. Zakona o općem upravnom postupku, a kojim člankom je regulirana materija izjašnjavanja stranke. Iz provedenoga postupka da je sasvim jasno kako tužitelju nije omogućeno izjašnjavanje o bilo kojoj činjenici, okolnosti ili pravnom pitanju koje je važno za rješavanje ove pravne stvari, a evidentno je kako odluka ima negativan učinak na pravne interese stranke. Nadalje, da je osporneim rješenje povrijeđeno i jedno od osnovnih načela i to načelo saslušanja stranke, te da je isto u suprotnosti s odredbom članka 98. stavka 5. Zakona o općem upravnom postupku. Nadalje, da je službena osoba sukladno čl. 52. St.2. ZUP-a dužna je omogućiti stranci izjašnjavanje o svim okolnostima i činjenicama koje su iznesene u ispitnom postupku. Ovdje da je utvrđenje odlučnih okolnosti bilo svedeno na formalnu ocjenu medicinske dokumentacije tužitelja bez da se cjelovito sagledalo način ozljeđivanja tužitelja u predmetnoj ozljedi na radu. Ako s tako kruto promatra način ozljeđivanja tužitelja lako je izvesti pogrešan zaključak kako samo zbog ugriza psa nije mogla nastati dislokacija nožnog zgloba, no činjenice su ipak drugačije. Točno je da je tužitelja odnosno prigode ugrizao pas i to vrlo opasan pas pasmine „argentinska doga“ koji pas je prvo trčao za tužiteljem zbog čega je tužitelj u bijegu skočio na zid, pri čemu mu je bio izvrnuo gležanj, nakon čega dolazi i do ugriza. Na ove okolnosti mogao se saslušati tužitelj, pa bi materijalno pravo bilo pravilno i potpuno utvrđeno. Tužitelj predmetnu dijagnozu nije zadobio niti mogao zadobiti u nekom drugom štetnom događaju, a to da je razvidno iz njegove medicinske dokumentacije. Tužitelju da se nije omogućilo izjašnjenje na nalaz vještaka, niti da vještacima objasni dinamiku nastanka svojih ozljeda.Tužitelj ističe kako je opisano postupanje u ovom upravnom postupku protivno čl. 8. ZUP-a. Poziva se na stav izražen u pravomoćnoj presudi ovog suda poslovni broj Us I-1568/22 u činjenično gotovo identičnoj situaciji. Da je prvostupanjsko tijelo i drugostupanjsko tijelo postupilo sukladno odredbama Zakona o upravnom postupku, tada bi se tužitelju dala mogućnost da iskaže o svim okolnostima povreda i bio bi pregledan od strane liječničkog povjerenstva Zavoda. Štoviše ovakvim postupanjem nisu prekršene samo odredbe Zakona o općem upravnom postupku već i ustavno pravo žalitelja na jednakost pred zakonom i pravo na nepristran i neovisan sud (u ovom slučaju upravno tijelo) iz čl. 29. st. 1. Ustava. Potom se tužitelj poziva praksu Ustavnog suda Republike Hrvatske (odluska poslovni broj U-III-2335/2016, U-III-12018/18, U-III-5989/13), te ističe da se i Ustavni sud RH poziva na prasku Europskog suda za ljudska prava i na zaključke iz presuda LB INTERFINANZ A.G. c/a Hrvatska i Korošec c/a Slovenija. U presudi Europskog suda za ljudska prava u predmetu Klauz protiv Hrvatske, kao i nebrojene presude tog Suda, nije samo kritika mehaničke primjene zakona, već pokazuje kako se propise može i treba primjenjivati drugačije, uzimajući u obzir sve okolnosti pojedinog slučaja te tumačeći pojedine zakonske odredbe imajući u vidu njihovu svrhu i smisao kao i odnos prema drugim propisima, prije svega prema Konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, koja je dio našeg pravnog poretka od 1997. Slijedom navedenog predlaže donošenje presude kojom se tužba uvažava, poništava osporeno drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje i predmet vraća prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.

5. U odgovoru na tužbu tuženik nakon u bitnom iznošenja tužbenih navoda tužitelja, navodi da smatra da tužba nije osnovana, da je osporeno rješenje doneseno na temelju činjeničnog stanja utvrđenog u pravilno provedenom upravnom postupku temeljem važećih zakonskih propisa. Tuženik citira i poziva se na odredbu članka 66. i 67. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, te u bitnom iznosi utvrđenja u provedenom upravnom postupku koja su sadržana i u obrazloženju osporenog drugostupanjskog rješenja. Pored toga ističe da su neosnovani navodi tužitelja da mu nije omogućeno sudjelovanje u postupku, da se ti navodi tužitelj u bitnom svode na ponvaljanje žalbenih navoda iz žalbe protiv prvostupanjskog rješenja. Tužitelj u tijeku postupka nije osporavao (a niti u tužbi osporava) utvrđeno činjenično stanje, a (ne) postojanje uzročno posljedične veze između dijagnoze S93.0 i događaja od 30. prosinca 2020. utvrđeno je na temelju priložene medicinske dokumentacije uvažavajući mehanizam nastanka ozljede tužitelju pri čemu je utvrđeno da priznata dijagnoza kao ozljeda na radu S93.4 isključuje postojanje ozljede dijagnoze S93.0 Isto tako sukladno primjenjivim propisima u postupcima odlučivanja o pravima iz obveznoga zdravstvenog osiguranja sudjeluju isključivo liječnička povjerenstva Zavoda, koja svojim nalazima, mišljenjima i ocjenama utvrđuju činjenice medicinske naravi. Uvažavajući prirodu postupka i nadležnost tijela vještačenja u priznavanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja osiguranik kao stranka u postupku može osporavati nalaz, mišljenje i ocjenu prvostupanjskog liječničkog povjerenstva jedino podnošenjem žalbe kako bi se u žalbenom postupku preispitala njegova osnovanost od strane liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda, a koju mogućnost je tužitelj iskoristio. S tim u vezi mogućnost osporavanja nalaza, mišljenja i ocjene liječničkog povjerenstva Direkcije tuženika moguće je samo u upravnom sporu. U tom smislu je pozivanje tužitelja na presudu Upravnog suda u Splitu i odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske neosnovano. Tuženik se ne protivi prijedlogu tužitelja za provođenjem vještačenja s time da je potrebno odrediti predmet vještačenja, međutim da se protivi prijedlogu tužitelja za njegovim saslušanjem s obzirom da mehanizam nastanka ozljede nije sporan. Slijedom svega navedenog predlaže odbiti tužitelja s tužbenim zahtjevom.

6. Sud je rješenjem od 4. travnja 2024. pozvao Hrvatsku poštu d.d. Split, da kao zainteresirana osoba sudjeluje u ovom sporu i dostavi odgovor na tužbu.

7. Zainteresirana osoba je u odgovoru na tužbu navela da se protivi tužbi i tužbenim zahtjevu tužitelja kao neosnovanom u cijelosti. Navodi da je osporeno drugostupasnjko rješenje doneseno u skladu s provedenim dokaznim postupkom odnosno temeljem relevantnih činjenica koje su utvrđene od strane tuženika. U konkretnom slučaju da je tuženik temeljem priložene medicinske dokumentacije te ostale priložene medicinske dokumentacije, dijagnoza šifre prema MKB-10 klasifikaciji S93.4 – isčašenje i nategnuće nožnog zgloba (gležnja) priznata je dopunskom dijagnozom ozljede na radu od 30. prosinca 2020. te su u svezi s navedenom dijagnozom priznata prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu, dok dijagnoza šifre S93.0 dislokacija nožnoga zgloba nije priznata dopunskom dijagnozom ozljede na radu od 30.12.2020., te u vezi s navedenom dijagnozom nisu priznata prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu. Nalazom, mišljenjem i ocjenom liječničkog povjerenstva od 17.5.2023., te uvidom u medicinsku i drugu dokumentaciju, ocijenilo je da se dijagnoza S93.0 iščašenje skočnog zgloba ne može priznati dopunskom dijagnozom ozljede na radu jer nije ni opisano u medicinskoj dokumentaciji. Također je utvrđeno da se dopunskom dijagnozom može priznati stanje S93.4 uganuće i nategnuće skočnog zgloba jer je moglo nastati u opisanim okolnostima ali nije odmah prepoznato zbog prioritetne skrbi i načina liječenja primarne ozljede (razderotine desne potkoljenice). Slijedom navedenog, ocjena liječničkog povjerenstva jasna je i stručno medicinski obrazložena. Ozljeda na radu može se priznati kao ozljeda nastala izazvana neposrednim i kratkotrajnim mehaničkim, fizikalnim ili kemijskim djelovanjem te ozljeda prouzročena naglim promjenama položaja tijela, iznenadnim opterećenjem tijela ili drugim promjenama fiziološkog stanja organizma, ako je uzročno vezana uz obavljanje poslova odnosno djelatnosti na osnovi koje je ozlijeđena osoba osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju. Dopunska dijagnoza ozljede na radu smatra se ona dijagnoza koja je nastala istom ozljedom na radu, ali nije istovremeno i verificirana prilikom priznavanja ozljede na radu odnosno profesionalne bolesti. U konkretnom slučaju proizlazi da je tužitelj dana 30.12.2020. doživio ozljeđivanje prilikom rada poslova za koje je obvezno zdravstveno osiguran kod poslodavca, ovdje zainteresirane strane, unutar radnog vremena, na način da je na adresi [adresa], kod dostave pošiljaka na adresi korisnika pri ulasku u dvorište doživio napad i ugriz psa. Slijedom navedenog predlaže odbiti tužitelja s tužbenim zahtjevom.

8. U sporu je održavanjem rasprave 14. lipnja 2024. i 3. prosinca 2024., te razmjenom podnesaka strankama omogućeno izjašnjavanje o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet spora, u smislu članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, br. 36/24 – dalje: ZUS).

9. U dokaznom postupku sud je pregledao cjelokupnu dokumentaciju sadržanu u spisu upravnog spora i pregledao je cjelokupan spis upravnog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu, te je izveden dokaz sudsko-medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku specijalistu ortopedu dr. Ivici Bandaloviću.

10. Sud je odbio dokazni prijedlog tužitelja za izvođenjem dokaza saslušanjem tužitelja kao suvišnog i nepotrebnog, te je odustao od izvođenja dokaza medicinskim vještačenjem po vještaku specijalistu medicine rada kao suvišnom, držeći da se pravilna i zakonita odluka može donijeti na temelju podataka spisa predmeta ocjenom dokaza sadržanih u istom.

11. Stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga.

12. Na temelju provedenih dokaza tijekom upravnog postupka kao i tijekom ovog spora, te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, u skladu s odredbom članka 114. stavka 3. ZUS-a, ovaj sud je ocijenio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

13. Predmet ovog spora u smislu odredbe članka 3. ZUS-a je ocjena zakonitosti osporenog drugostupanjskog i prvostupanjskog rješenja.

13. Među strankama je sporno može li se dijagnoza šifre prema MKB-10 klasifikaciji S93.0 Dislokacija nožnog zgloba priznati dopunskom dijagnozom ozljede na radu od 30. prosinca 2020., priznate pod evidencijskim brojem OR 1423 301220 0/2021.

14. Odredbom članka 66. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (Narodne novine, broj 80/13, 137/13, 98/19; dalje: Zakon) propisano je da se ozljedom na radu smatra: 1. ozljeda izazvana neposrednim i kratkotrajnim mehaničkim, fizikalnim ili kemijskim djelovanjem te ozljeda prouzročena naglim promjenama položaja tijela, iznenadnim opterećenjem tijela ili drugim promjenama fiziološkog stanja organizma, ako je uzročno vezana uz obavljanje poslova, odnosno djelatnosti na osnovi koje je ozlijeđena osoba osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju, kao i ozljeda nastala tijekom obveznoga kondicijskog treninga vezanog uz održavanje psihofizičke spremnosti za obavljanje određenih poslova, sukladno posebnim propisima; 2. bolest koja je nastala izravno i isključivo kao posljedica nesretnog slučaja ili više sile za vrijeme rada, odnosno obavljanja djelatnosti ili u vezi s obavljanjem te djelatnosti na osnovi koje je osigurana osoba osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju; 3. ozljeda nastala na način iz točke 1. ovoga članka koju osigurana osoba zadobije na redovitom putu od stana do mjesta rada i obratno te na putu poduzetom radi stupanja na posao koji joj je osiguran, odnosno na posao na osnovi kojeg je osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju; 4. ozljeda, odnosno bolest iz točaka 1. i 2. ovoga članka koja nastane kod osigurane osobe u okolnostima iz članka 16. ovoga Zakona.

15. Prema odredbi članka 67. Zakona ozljedom na radu, u smislu istog Zakona, ne smatra se ozljeda, odnosno bolest do koje je došlo zbog: 1. skrivljenog, nesavjesnog neodgovornog ponašanja na radnome mjestu, odnosno pri obavljanju djelatnosti, kao i na redovitom putu od stana do mjesta rada i obrnuto (npr. tučnjava na radnom mjestu u vremenu dnevnog odmora, namjerno nanošenje povrede sebi ili drugome, obavljanje poslova pod utjecajem alkohola ili opojnih droga, upravljanje vozilom pod utjecajem alkohola i opojnih droga i sl.); 2. aktivnosti koje nisu u vezi s obavljanjem radnih aktivnosti (npr. radni odmor koji nije korišten u propisano vrijeme, radni odmor koji nije korišten u cilju obnove psihofizičke i radne sposobnosti nužno potrebne za nastavak radnog procesa, fizičke aktivnosti koje nisu u vezi s radnim odnosom i sl.); 3. namjernog nanošenja ozljede od strane druge osobe izazvanog osobnim odnosom s osiguranom osobom koje se ne može dovesti u kontekst radno- pravne aktivnosti; 4. atake kronične bolesti; 5. urođene ili stečene predispozicije zdravstvenog stanja koje mogu imati za posljedicu bolest.

16. Prema odredbi članka 36. Pravilnika o pravima, uvjetima načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja u slučaju ozljede na radu i profesionalne bolesti (Narodne novine broj 75/14, 154/14, 79/15, 139/15 105/16 40/17.66/17, 109/17 132/17, 119/18, 41/19,, 20/20 i 39/20; dalje: Pravilnik), važećeg u trenutku nastanka osiguranog slučaja, ozljeda na radu može se priznati osiguraniku iz članka 7. stavka 4. Zakona te osiguranoj osobi iz članka 16. Zakona kod kojih je došlo do ozljeđivanja odnosno bolesti u smislu članka 66. Zakona.

17. Prema odredbi članka 37. Pravilnika ozljeda na radu neće se priznati osiguranoj osobi iz članka 36. ovog Pravilnika u slučajevima iz članka 67. Zakona.

18. Sukladno odredbi članka 39. Pravilnika u postupku utvrđivanja i priznavanja ozljede, bolesti za ozljedu na radu, odnosno profesionalnu bolest, nadležni regionalni ured Zavoda odnosno nadležna područna služba Zavoda postupat će u skladu s propisima o zaštiti na radu i drugim propisima, te odredbama Zakona i Pravilnika.

19. Nadalje, prema odredbi članka 53. Pravilnika poljedica priznate ozljede na radu odnosno profesionlne bolesti je oštećenje zdravlja izraženo određenom dijagnozom po Međunarodnoj klasifikaciji bolesti nastalo kao direktna posljedica već priznate ozljede na radu odnosno profesionalne bolesti za koju postoji medicinska dokumentacija temeljem koje je vidljiva dinamika bolesti za koju je poznato da je takvo oštećenje moguće ili je ono očekivano i kod pravilno provedenog liječenja i medicinske rehabilitacije. Posljedicom priznate ozljede na radu odnosno profesionalne bolesti ne smatra se oštećenje zdravlja koje je nastalo zbog toga što se osigurana osoba nije pridržavala uputa nadležnog doktora vezanih uz liječenje. Pod posljedicom priznate ozljede na radu odnosno profesionalne bolesti ne podrazumijeva se dopunska dijagnoza/dijagnoze priznate ozljede na radu odnosno profesionalne bolesti, koja dijagnoza/dijagnoze je nastala istom ozljedom na radu odnosno profesionalnom bolešću, ali nije istovremeno i verificirana prilikom priznavanja ozljede na radu odnosno profesionalne bolesti. Postupak priznavanja dopunske dijagnoze/dijagnoza provodi se na način propisan člankom 34. Pravilnika temeljem zahtjeva osigurane osobe ili njenog izabranog doktora opće/obiteljske medicine.

20. Prema odredbi članka 54. Pravilnika ako izabrani doktor opće/obiteljske medicine ocjeni da se radi o oštećenju zdravlja kao posljedici koja je sa medicinskog stajališta uzročno-posljedično povezana sa već priznatom ozljedom na radu odnosno profesionalnom bolešću, osigurana osoba ima pravo pokrenuti postupak utvrđivanja i priznavanja takve posljedice. Postupak iz stavka 1. istog članka pokreće se na osnovi zahtjeva osigurane osobe koji se podnosi regionalnom uredu odnosno područnoj službi Zavoda prema mjestu prebivališta odnosno boravišta osigurane osobe, u roku od 8 dana od kada je osigurana osoba primila pisano mišljenje izabranog doktora iz stavka 1. ovog članka. Osigurana osoba dužna je uz zahtjev iz stavka 2. ovog članka priložiti cjelokupnu medicinsku dokumentaciju, presliku osobnog zdravstvenog kartona koji se vodi kod izabranog doktora, ovjerenu Prijavu o ozljedi na radu odnosno ovjerenu Prijavu o profesionalnoj bolesti, odnosno rješenje o priznatoj ozljedi na radu odnosno profesionalnoj bolesti i mišljenje izabranog doktora. Postupak utvrđivanja i priznavanja oštećenja zdravlja koje je sa medicinskog stajališta uzročno-posljedično povezano s priznatom ozljedom na radu odnosno profesionalnom bolešću može pokrenuti zahtjevom izabrani doktor opće/obiteljske medicine, kao i nadležni regionalni ured Zavoda odnosno područna služba Zavoda prema mjestu prebivališta odnosno boravišta osigurane osobe po službenoj dužnosti po primitku dokaza odnosno medicinske dokumentacije koja upućuje na postojanje posljedice priznate ozljede na radu odnosno profesionalne bolesti.

21. Iz podataka spisa predmeta je razvidno kako slijedi:

- da je prema evidenciji Zavoda tužitelju dana 12. veljače 2021. za ozljedu od 30. prosinca 2020., priznata ozljeda na radu za dijagnozu šifre prema MKB-10 klasifikaciji S81.7 Višestruke otvorene rane potkoljenice pod evidencijskim brojem OR 1412 301220 0/2021, a kao dopunska dijagnoza dijagnoza šifre prema MKB-10 klasifikaciji F43.0 Akutna reakcija na stres dana 21. travnja 2021., te kao posljedica ozljede na radu dijagnoza šifre prema MKB-10 klasifikaciji G57.3 Lezija lateralnog poplitealnog živca dana 26. listopada 2021.;

- da je predmetni upravni postupak pokrenut u povodu zahtjeva tužitelja od 13. lipnja 2022. za priznavanjem dopunske dijagnoze već priznate ozljede na radu od 30. prosinca 2020.;

- da je prema evidenciji Zavoda tužitelj zdravstveno osiguran kao osoba u radnom odnosu kod pravne osobe sa sjedištem u [adresa], HP- Hrvatska pošta d.d., Zagreb od 9. rujna 2019.;

- da je u tiskanici Prijave ozljede na radu, koji je poslodavac HP- Hrvatska pošta d.d., Zagreb, podnio za tužitelja, navodi se da je tužitelj dana 30. prosinca 2020. doživio ozljedu nakon 4:00 sata rada, s time da je radno vrijeme tužitelja na dan ozljede bilo od 14:00 do 22:00 sata. Ozijeda je nastala na adresi [adresa], prilikom dostave poštanskih pošiljaka na adresu korisnika kod ulaska u dvorište obiteljske kuće, kada je tužitelj doživio napad i ugriz psa, kao uzrok ozljede navodi se šifra 880, odnosno protupravno djelovanje treće osobe (točka 38. Prijave ozljede na radu);

- u izjavi o ozljedi na radu od 4. siječnja 2021. tužitelj navodi da mu se dana 30. prosinca (2020.) u [adresa], dogodila ozljeda prilikom dostave paketa, kada ga je kod dolaska na kućnu adresu uočio psa te ga je ganjao i napao. Doživio je fizičke traume, uganuće oba gležnja, razbio koljena te mu je pas otrgnuo dio desne potkoljenice te mentalne traume, stanje šoka i pretrpljeni strah. Prilikom nezgode mu je potrgana radna obuća i odjeća koju je dužio taj dan;

- u izjavi od 5. siječnja 2021. voditelj RC navodi da mu je prijavljena ozljeda na radu radnika FC, ovdje tužitelja, koja je nastala prilikom dostave pošiljke kada je došlo do ugriza psa za potkoljenicu desne noge;

- u potvrdi Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Policijska Postaja Kaštela od 20. siječnja 2021., navodi se da je tužitelj dana 30 prosinca 2020., oko 20:30 sati zatražio liječničku pomoć iz razloga što ga je dana 30. prosinca 2020. oko 18:00 sati u dvorištu obiteljske kuće na adresi [adresa], u [adresa], napao pas pasmine Argentinska doga i ugrizao ga za potkoljenični mišić desne noge;

- da je u povodu predmetnog zahtjeva tužitelja pribavljen nalaz i mišljenje liječničkog povjerenstva Zavoda, Regionalni ured Split, o uzročno-posljedičnoj vezi između događaja od 30. prosinca 2020. i tražene dijagnoze, a koje je svojim nalazom, mišljenjem i ocjenom KLASA: 82/UPI-502-03/21-02/15 od 17. svibnja 2023., ocijenilo da se uputna dijagnoza S93.0 Iščašenje skočnog zgloba ne može priznati dopunskom dijagnozom ozljede na radu od 30. prosinca 2020. jer nije ni opisano u medicinskoj dokumentaciji, ali se dopunskom dijagnozom može priznati stanje S93.4 Uganuće i nategnuće skočnog zgloba jer je moglo nastati u opisanim okolnostima ali nije odmah prepoznato zbog prioritetne skrbi i načina liječenja primarne ozljede (razderotine desne potkoljenice).

- na temelju navedenog nalaza, mišljenja i ocjene liječničkog povjerenstva Zavoda doneseno je prvostupanjsko rješenje kojim je tužitelju dijagnoza šifre prema MKB-10 S93.4 Iščašenje i nategnuće nožnog zgloba (gležnja) priznata je dopunskom dijagnozom ozljede na radu od 30. prosinca 2020., dok dijagnoza bolesti šifre S93.0 Dislokacija nožnog zgloba nije priznata dopunskom dijagnozom ozljede na radu od 30. prosinca 2020., a na koje rješenje je tužitelj izjavio žalbu.

22. U povodu žalbe tužitelja izjavljene protiv prvostupanjskog rješenja u skladu s odredbom članka 19. stavka 2. Pravilnika zatraženo medicinsko mišljenje Liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda koje svojim nalazom, mišljenjem i ocjenom Klasa: UP/II- 502-03/23-01/538, URBROJ: 338-01-10-04-23-03 od 11. kolovoza 2023. utvrđuje da se radi o osiguraniku koji je 30. prosinca 2020. ozljeđen kada ga je kod dostave pošte ugrizao pas na tri mjesta u području desne potkoljenice, a u bjegu je zadobio i uganuće desnog skočnog zgloba. Osiguraniku je kao ozljeda na radu priznata S81.7 Višestruke otvorene rane potkoljenice, a kao dopunske dijagnoze dijagnoza šifre prema MKB-10 klasifikaciji priznate su F43.0 Akutna reakcija na stres i S93.4 Isčašenje i nategnuće nožmnog zgloba (gležnja), a kao posljedica predmetnog ozljeđivanja G57.3 Lezija lateralnog poplitealnog živca. Uvidom u navode iz medicinske dokumentacije nema podataka da bi osiguranik u predmetnom događaju zadobio S93.0 Dislokacja nožnoge zgloba tako da ovu ozljedu nije razmatrati kao ozljedu na radu iz predmetnog događaja. Stoga liječničkog povjerenstvo Direkcije Zavoda ocjenjuje da je ozljeda dijagnoze S93.4 Iščašenje i nategnuće nožnoga zgloba (gležnja) u uzročno posljedičnoj vezi i nastala u događaju od 30. prosinca 2020. kao ozljeda na radu, dokazana kliničkim pregledima fizijatra u prvim mjesecima 2021. . Dijagnoza S93.0 Dislokacija nožnoga zgloba ne može se kod osiguranika razmatrati kao ozljeda na radu iz predmetnog događaja obzirom uvidom u medicinsku dokumentaciju nema podataka da bi osiguranik zadobio ovu ozljedu. Upotreba MKB 10 šifre S93.4 i S93.0 međusobno se isključuju, odnosno S93.0 obuhvaća i S93.4, a ako se koristi S93.4 onda nije došlo do puno ekstenzivnije i teže ozljede dislokacije nožnoga zgloba S93.0.

23. Na temelju gore navedenog nalaza, mišljenja i ocjene liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda doneseno je osporeno rješenje tuženika.

24. S obzirom da prema članku 49. ZUS-a sud slobodno ocjenjuje dokaze i utvrđuje činjenice te uzima u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporene odluke kojima nije vezan, i činjenice koje je sam utvrdio, sud je prihvatio dokazni prijedlog tužitelja za provođenjem medicinskog vještačenja po stalnom sudskom vještaku specijalistu ortpoedu i vještaku specijalistu medicine rada na okolnosti je li dijagnoza šifre S93.0 Dislokacija nožnog zgloba dopunska dijagnoza ozljede na radu od 30. prosinca 2020., a koja je priznata pod evidencijskim brojem OR 1423 301220 0/2021. Ovo stoga što je provođenje vještačenja u upravnom sporu po neovisnom i nepristranom sudskom vještaku potrebno zbog ostvarivanja procesnih načela ravnopravnosti stranaka i jednakosti oružja kao sastavnih elemenata prava na pravično suđenje, kako ta načela u svojoj praksi definiraju Ustavni sud Republike Hrvatske u primjeni članka 29. Ustava Republike Hrvatske i Europski sud za ljudska prava u primjeni članka 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, npr. presuda u predmetu Placi protiv Italije br. 48754/11 od 21. siječnja 2014. Naime, kada tužitelj u upravnom sporu osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja u upravnom postupku, u konkretnom slučaju pravilnost utvrđenja je li kod tužitelja dijagnoza šifre S93.0 Dislokacija nožnog zgloba dopunska dijagnoza već priznate ozljede na radu od 30. prosinca 2020., a o čemu ovisi mogućnost ostvarenja traženog prava, jedino dokazno sredstvo kojim tužitelj može učinkovito dokazati svoje navode jest provođenje vještačenja od strane neovisnog sudskog vještaka. Stoga bi bez omogućavanja izvođenja dokaza vještačenjem, sudska kontrola zakonitosti pojedinačnih akata upravnih vlasti i tijela koja imaju javne ovlasti zajamčena člankom 19. stavkom 2. Ustava Republike Hrvatske ostala samo na razini proklamiranog prava bez stvarne mogućnosti njegovog ostvarenja u praksi, imajući u vidu da je za utvrđivanje medicinski odlučnih činjenica potrebno stručno znanje kojim sud ne raspolaže.

25. Stalni sudski vještak za ortpediju i traumatologiju prim.mr.sc. Ivica Bandalović je u pisanom nalazu i mišljenju od 26. rujna 2024., a koji je zaprimljen pred ovim sudom istog dana i koji je uredno dostavljen strankama u ovom sporu i koji je dan nakon analize spisu priležeće medicinske i druge dokumentacije, svih isprava priloženih spisu predmeta i kliničkog pregleda tužitelja 23. rujna 2024., navodi da se dijagnoza šifre prema MKB-a 10 klasifikacije S93.0 Dislokacija nožnog zgloba ne može priznati kao dopunska dijagnoza već priznatoj ozljedi na radu od 30.prosinca 2020. jer ista nije niti postojala, dok se je suglasan s odlukom liječničkog povjerenstva Zavoda da se kao dopunska dijagnoza može priznati dijagnoza S93.4. Nategnuće i uganuće nožnih zglobova.

25.1. U obrazloženju navedenog nalaza i mišljenja stalni sudski vještak za ortpediju i traumatologiju prim.mr.sc. Ivica Bandalović je naveo da je uvidom u medinsku dokumentaciju priloženu spisu predmeta i kliničkim pregledom utvrdio da je tužitelj zadobio više ugriznih rana od psa u području desne potkoljenice, te da je nakon završenog liječenja zaostalo oštećenje tibialnog i peronealnog živca na desnoj potkoljenici. Što se tiče oba nožna zgloba nigdje u medicinskoj dokumentaciji nije bilo navedeno da je bilo koji od njih bio dislociran. Kod kliničkog pregleda da je utvrdio normalne odnose u oba nožna zgloba. Nožni zglob, ukoliko je i dislociran ne može se spontano sam namjestiti, već je potrebno pacijenta uvesti u anesteziju. Napominje da je njegova liječnica na uputnici liječničkom povjerenstvu greškom dg. Distorsio ATC bilat. što u prevodu znači uganuće,tj. nategnuće ligamenata(sveza) i čahure oba nožna zgloba zgloba istu šifrirala kao S93.0 što znači dislokaciju, ne sa šifrom S 93.4 koja navodi kao distrozija i distenzija nožnog zgloba što prvedeno na hrvatski jezik znaći uganuće i nategnuće.

26. Tužitelj se podneskom od 8. listopada 2024. očitovao na navedeni nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka specijalista ortpoeda i traumatologa prim.mr.sc. Ivice Bandalovića navodeći da istom ne prigovora.

27. Tuženik se podneskom od 2. listopada 2024. očitova da na navedeni nalaz i mišljenje nema primjedbi, obzirom da se istim potvruđuju nalazi, mišljenja i ocjene liječničkih povjerenstva tuženika, dok se zainteresirana osoba iako uredno pozavna na isti nije očitovala.

28. S obzirom na podatke spisa predmeta, a imajući u vidu naprijed citirane zakonske i podzakonske odredbe, po ocijeni ovog Suda, osporenim drugpstupanjskim i prvostupanjskim rješenjem uz obrazloženje koje je njime dano, nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, dok tužbeni prigovori nisu osnovani niti od utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari.

29. Naime, ovaj sud u cijelosti prihvaća pisani Nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za ortopediju i traumatalogiju prim. dr.sc. Ivice Bandalovića od 26. rujna 2024., iz razloga jer je isti izrađen i obrazložen sukladno pravilima struke i mjerodavnim propisima, te je u suglasju sa medicinskom i ostalom dokumentacijom koja prileži spisu tuženog tijela dostavljenog uz odgovor na tužbu, kao i spisu ovog spora, te je isti dao uvjerljive i logički opravdane razloge za dano mišljenje da se dijagnoza šifre prema MKB-10 klasifikacije S93.0 Dislokacija nožnog zgloba ne može priznati kao dopunska dijagnoza već priznatoj ozljedi na radu od 30.prosinca 2020. Štoviše, nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za ortopediju i traumatalogiju prim. dr.sc. Ivice Bandalovića je u suglasju s nalazom i mišljenjem Liječničkog povjerenstva Direkcije, te nalazom i mišljenjem liječničkog povjerenstva Zavoda, Regionalnog ureda u Splitu pribavljenog u prvostupanjskom postupku.

30. Stoga, kako su u konkretnom slučaju gore navedeni, a dijelom i citirani Nalazi i mišljenja ovlaštenih vještaka, koji su pribavljeni u upravnom postupku, a na temelju kojih su doneseni prvostupanjsko i drugostupanjsko rješenje, u skladu i s provedenim sudsko medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaka za ortopediju i traumatalogiju prim. dr.sc. Ivice Bandalovića, a koji dokaz je Sud izveo na prijedlog tužitelja, i na koji nalaz i mišljenje stranke u ovom sporu nisu imale prigovora niti primjedbi, te kako su nalaz i mišljenje u prvostupanjskom postupku te nalaz i mišljenje u drugostupanjskom postupku donijeti na temelju cjelokupne medicinske i druge dokumentacije u spisu tuženog tijela, vještva su obrazložena te je nedvojbeno utvrđeno da se dijagnoza šifre prema MKB-10 klasifikacije S93.0 Dislokacija nožnog zgloba tužitelju ne može priznati kao dopunska dijagnoza već priznatoj ozljedi na radu od 30. prosinca 2020. Vještačenja su suglasna, provedena su sukladno zakonskim odredbama, te ih ovaj sud u cijelosti kao stručna prihvaća te smatra da su služila kao valjana osnova za donošenje rješenja u upravnom postupku.

31. Kako je stalni sudski vještak za ortopediju i traumatologiju prim. dr.sc. Ivica Bandalović u svom pisanom nalazu i mišljenju od 26. rujna 2024. dao jasano i valjano obrazloženo i argumentirano mišljenje da se dijagnoza šifre prema MKB-10 klasifikacije S93.0 Dislokacija nožnog zgloba tužitelju ne može priznati kao dopunska dijagnoza već priznatoj ozljedi na radu od 30. prosinca 2020., a koji nalaz i mišljenje ovaj Sud u cijelosti prihvaća kao objektivan i vjerodostojan dokaz, a kojem nalazu i mišljenju stranke u ovom sporu nisu prigovorile, to je ovaj Sud, u navedenim okolnostima odustao od izvođenja dokaza medicisnkim vještačenjem po vještaku specijalistu medicine rada kao suvišnim za donošenje odluke u ovom sporu, držeći da je pravilnu i zakonitu odluku u ovom sporu moguće donijeti kako na temelju dokaza izvedenih u upravnom postupku, tako i na temelju dokaza izvedenih tijekom ovog spora.

32. Kod ovako utvrđenog činjeničnog stanja, dakle, kako iz svih pribavljenih nalaza i mišljenja ovlaštenih vještaka tijekom upravnog postupka i tijekom ovog spora nedvojbenim proizlazi da se dijagnoza šifre prema MKB-10 klasifikacije S93.0 Dislokacija nožnog zgloba tužitelju ne može priznati kao dopunska dijagnoza već priznatoj ozljedi na radu od 30.prosinca 2020., to je pravilno i zakonito osporenim rješenjem tuženika odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja odnosno pravilno je i zakonito provstupanjskim rješenjem tužitelju dijagnoza šifre prema MKB-10 S93.4 Iščašenje i nategnuće nožnog zgloba (gležnja) priznata dopunskom dijagnozom ozljede na radu od 30. prosinca 2020. priznate pod ev. brojem OR 1423 301220 0/2021, te su u svezi s navedenom dijganozom priznata prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu, dok tužitelju dijagnoza bolesti šifre S93.0 Dislokacija nožnog zgloba nije priznata dopunskom dijagnozom ozljede na radu od 30. prosinca 2020., te u vezi navedene dijagnoze nisu priznata prava iz zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu.

33. U izloženom, osporeno drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje su pravilni i zakoniti. Navodi tužitelja nisu s uspjehom osporili zakonitost ni pravilnost osporenih rješenja niti su isti od utjecaja na drugačije rješenje predmetne upravne stvari, radi čega, po ocjeni ovog suda, nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja. Nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, br. 47/09, 110/21), a na koje ovaj sud, temeljem članka 47. stavka 3. ZUS-a, pazi po službenoj dužnosti.

34. Stoga, valjalo je na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, a kako je i odlučeno u točki I. izreke presude.

35. S obzirom da je u cijelosti odbijen tužbeni zahtjev, to je valjalo pozivom na odredbu članka 147. stavka 1. ZUS-a odbiti kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora, a kako je i odlučeno pod točkom II. izreke.

U Splitu 2. siječnja 2025.

S U T K I NJ A

Danijela Čipčić Buzov

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, a o istoj odlučuje Visoki upravni sud Republike Hrvatske. (čl. 126. u svezi čl. 131. ZUS-a).

DNA:

- Tužitelju, po opunomoćeniku

- tuženiku, uz povrat spis upravnog tijela po pravomoćnosti,

- zainteresiranoj osobi,

- u spis.