REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-1942/2015-43

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji toga suda Jadranki Liović Merkaš, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice ZŠK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Darku Grafu odvjetniku u Odvjetničkom društvu Alija Hrastinki & Graf u Zagrebu, protiv tužene Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom građanskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, radi naknade štete, nakon glavne, usmene i javne rasprave, održane i zaključene dana 19. studeni 2024., u nazočnosti punomoćnika tužiteljice Darka Grafa, odvjetnika u Zagrebu i punomoćnice tužene ČŠK, zamjenice OGDO-a u Zagrebu, dana 2. siječnja 2025., temeljem čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 04/08, 84/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23), dalje ZPP-a,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, isplatiti tužiteljici ZŠK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti 20.000,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 22. prosinca 2014. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećanom za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.

II Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, isplatiti tužiteljici ZŠK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade imovinske obične (stvarne) štete 2.050,02 EUR, sa zakonskim zateznim kamatama od 1. siječnja 2012. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećanom za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, kao i nadoknaditi joj prouzročeni parnični trošak u iznosu 6.627,55 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, počam od 2. siječnja 2025. do isplate, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je ministar pravosuđa 24. listopada 2011. donio rješenje kojim je, među ostalim, i ona izabrana za javnog ovršitelja, slijedom čega je imala legitimna očekivanja da će početi raditi kao javni ovršitelj 1. siječnja 2012,. kao nositelj javne službe i od svog rada ostvarivati zaradu, sukladno odredbi čl. 20. st. 1. toč. 2. Zakona o javnim ovršiteljima (Narodne novine br. 139/2010) kojeg je Republika Hrvatska donijela u realizaciji obveza koje je preuzela tijekom pregovora o pristupanju Europskoj uniji u poglavlju 23. -Pravosuđe i temeljna prava. Legitimna očekivanja kod tužiteljice su nastala u trenutku kada joj je dostavljeno konačno i pravomoćno rješenje Ministarstva pravosuđa o imenovanom javnom ovršitelju koje rješenje je pravomoćni i konačni akt kojim je Republika Hrvatska uspostavila vezu između svoje obveze na uvođenje javnoovršiteljske službe u hrvatski pravni poredak, predviđeno Ugovorom o pristupanju Republike Hrvatske Europskoj uniji, i tužiteljice, kao fizičke osobe, koja je navedenim upravnim aktom navedena kao subjektivni element, koji će svojim profesionalnim kapacitetima i radom u svojstvu javnog ovršitelja biti nositelj ostvarenja navedene obveze Republike Hrvatske. Ističe da odgovornost Republike Hrvatske proizlazi iz protupravnog rada Vlade i Sabora Republike Hrvatske u vidu protupravnog predlaganja od strane Vlade Republike Hrvatske, a potom i donošenja od strane Sabora Republike Hrvatske zakona kojim je prekršena obveza Republike Hrvatske iz obveza Ugovora o pristupanju od 9. prosinca 2011. za uvođenjem i početkom rada javnoovršiteljske službe s danom 1. siječnja 2012. Navodi da je nakon stupanja na snagu dijela Zakona o javnim ovršiteljima s 1. siječnja 2011. u kojem su propisane pripremne radnje za uvođenje javnoovršiteljske službe u hrvatski pravni poredak od 1. siječnja 2012., podnijela prijavu za polaganje ispita, i po pozivu ispitnog povjerenstva uplatila naknadu troškova polaganja ispita u iznosu od 2.200,00 kn, u skladu s čl. 21. Pravilnika o polaganju javnoovršiteljskog ispita (Narodne novine br. 41/11 i 72/11). Nakon položenog javnoovršiteljskog ispita se prijavila na natječaj temeljem kojega ju je ministar pravosuđa 24. listopada 2011. rješenjem izabrao za javnog ovršitelja. Nakon toga je održan sastanak u Ministarstvu pravosuđa svih javnih ovršitelja i ministra koji su upoznati s procedurom i vremenskim rasporedom priprema za početak rada u svojstvu javnih ovršitelja, kao i priprema za osnivanje Hrvatske javnoovršiteljske komore u vidu izrade svih pravnih akata i tijela iste. Nakon toga je Ministarstvo pravosuđa zatražilo dostavu fotografija za izradu službene iskaznice, te je dodijelilo javnim ovršiteljima porezni broj i zaprimalo prijave i obavljalo komisijske preglede javnoovršiteljskih ureda koji su bili nužan preduvjet za početak rada. Nakon toga je kod nadležnog Općinskog suda ishodila ovjeru svog službenog potpisa, odobrenje za izradu natpisne ploče, te podnijela zahtjev za ovjeru službenih pečata i štambilja. Po pozivu Ministarstva pravosuđa 12. prosinca 2011., 68 imenovanih javnih ovršitelja je dalo svečanu prisegu pred predsjednikom Vrhovnog suda Republike Hrvatske u nazočnosti ministra pravosuđa. Od dana imenovanja za javnog ovršitelja, tužiteljica je poduzimala sve radnje propisane tada važećim zakonodavstvom u skladu sa svojim legitimnim očekivanjima da će 1. siječnja 2012. početi s radom. Radi osiguranja urednog obavljanja te službe zaključila je Ugovor o zakupu poslovnog prostora. No međutim, deset dana nakon polaganja svečane prisege i uručenja Povelje o postavljenju, 22. prosinca 2011. Hrvatski Sabor je donio odluku o odgodi Zakona o javnim ovršiteljima do 1. srpnja 2012., nakon čega je odgođen do 15. listopada 2012. U međuvremenu su doneseni novi Ovršni zakon, Zakon o prestanku važenja Zakona o javnim ovršiteljima i Zakon o prestanku važenja Zakona o javnoovršiteljskim pristojbama koji su objavljeni u Narodnim novinama br. 112/12. na taj način joj je onemogućen početak rada, a donesenim zakonima nije reguliran status javnih ovršitelja i njihov pravni položaj, kao i njihovo obeštećenje, iako neprijeporno trpe štetu, kako imovinsku tako i neimovinsku, s obzirom da su bili u poziciji pravne nesigurnosti jer su napustili dotadašnja radna mjesta, što je bila jedna od pretpostavki za imenovanje javnim ovršiteljima. Pored izrazito teške profesionalne i egzistencijalne situacije u kojoj se našla zbog gubitka posla i materijalnih troškova koje je imala vezano za početak rada u svojstvu javnog ovršitelja, trpi sve do danas i veliku neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti, radi izrazito negativnih i široko dostupnih javnih objava izjava najviših državnih dužnosnika koje su u medijima u sklopu organizirane kampanje usmjerene na sprečavanje početka rada javnoovršiteljske službe. Ističe da dugotrajnost, upornost i društveni položaj onih koji su takvim javno dostupnim izjavama i nastupima omalovažavali imenovane javne ovršitelje koji su samo htjeli profesionalno obavljati javnu službu za koju su imenovani i koja postoji i posluje u 19 država članica Europske unije, dodatno su pojačali osjećaj manje vrijednosti i ogorčenosti. Tužiteljica je ostala bez poslovne suradnje s odvjetnicom ZŠ iz [adresa], s kojom je surađivala od svog upisa u Imenik odvjetnika 2008., zbog toga što je najavila svoj odlazak u javnoovršiteljsku službu s 1. siječnja 2012., a navedena poslovna partnerica tužiteljice u međuvremenu je pronašla i zaposlila zamjenu, pa je iako formalno upisana i nakon 1. siječnja 2012. u Imenik odvjetnika, zapravo je ostala bez posla i prihoda, sve do stabilizacije njenog poslovanja krajem 2012. Sve do ukidanja javnoovršiteljske službe bila je u neizvjesnosti, u privatnoj i poslovnoj sferi svoga života, te je trpjela neprestane upite o razlozima odabira javnoovršiteljske službe i želji za odlazak iz odvjetništva, što ju je uvijek iznova vraćalo u situaciju da se mora opravdavati zbog razloga i činjenica do kojih nije došlo njezinom krivnjom ili propustom, da bi tijekom cijelog razdoblja bila neprestano izložena upitima kolega s posla i drugih s kojima je po opisu radnog mjesta morala dolaziti u kontakt, ali i druga omalovažavanja i podsmjeh uz neizbježno navođenje medijskih napisa o šerifima, otimanju pokretnina siromašnima, upadanju noću u stanove ovršenika itd. Poziva se na shvaćanje Ustavnog suda Republike Hrvatske izraženo u odlukama poslovni broj U-I- 5612/2011, U-I-6274/2011, U-I-178/2012 i U-I-480/2012 od 23. siječnja 2013. kojima je javnim ovršiteljima priznato pravo na legitimna očekivanja budući su imenovani javni ovršitelji podnijeli i dalje podnese prekomjeran individualni teret cjelokupne zakonske reforme ovršnog sustava države." Stoga tužiteljica ustaje s tužbom i tužbenim zahtjevom uređenom u podnesku od 15. studeni 2024. (stranica 2167-2169 spisa) na način da potražuje neimovinsku štetu u visini 20.000,00 EUR sa zateznim kamatama od 22. prosinca 2014. do isplate, te imovinsku štetu u visini 2.050,02 EUR sa zateznim kamatama od 1. siječnja 2022. do isplate, uz naknadu troška postupka.

2. Tužena se u odgovoru na tužbu protivi tužbenom zahtjevu u cijelosti, osporava odgovornost, pravnu osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Ističe da nisu ispunjene pretpostavke odgovornosti za štetu jer nema štetne radnje, niti postoji protupravnost. Glede štetne radnje ističe kako je njega legitimna i zakonodavna aktivnost da putem svog zakonodavnog tijela i sukladno ustavnim ovlastima donosi određene zakone i propise. O odgodi primjene Ovršnog zakona koji se odnosi na ustanovljavanje službe i rad javnih ovršitelja odlučuje nadležno zakonodavno tijelo izglasavanjem Zakona o izmjenama Ovršnog zakona i Zakona o izmjenama Zakona o javnim ovršiteljima, koji su stupili na snagu danom objave u Narodnim novinama br. 150/2011, 12/12 i 70/12, slijedom čega u postupanju Ministarstva pravosuđa kao tijela koje je svojim rješenjima odredilo početak rada tužiteljice kao javnog ovršitelja nema elemenata protupravnosti, već naprotiv, isto rješenje predstavlja odgovarajuću primjenu Zakona o izmjenama Ovršnog zakona. Tužena nije počinila nikakvu štetnu radnju jer donošenje zakona ne može predstavljati štetnu radnju države. Osporava u cijelosti i visinu tužbenog zahtjeva. Osporava uzročno posljedičnu vezu između pogoršanja zdravstvenog stanja tužiteljice kao posljedice ne obavljanja javnoovršiteljske dužnosti, te ističe da povredu prava osobnosti nije ničim dokazala. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu parničnog troška tuženoj.

3. Sud je proveo dokaze: pročitan je zahtjev za mirno rješenje spora (list 28-35), odgovor tužene na isti od 24. ožujka 2011. (list 36-37), prijava za polaganje javnoovršiteljskog ispita od 12. svibnja 2015. (list 89), obavijest Ministarstva pravosuđa Klasa UP/I-133-07/11-01/2 Ur. broj: 514-03-01-03/1-01-4 od 15. lipnja 2011. (list 90), rješenje Ministarstva pravosuđa Klasa: UP/I-133-07/11-01/2 Ur. broj: 514-03-01-03/1-01-3 od 15. lipnja 2011. (list 91), zaključak Ministarstva pravosuđa Klasa: UP/I-133-07/11-01/2 Ur. broj: 514-03-01-03/1-01-2 od 15. lipnja 2011. (list 92), potvrda o plaćanju Zagrebačke banke od 27. lipnja 2011. (list 93), podnesak od 27. lipnja 2011. (list 94), uvjerenje Ministarstva pravosuđa Klasa: UP/I-133-07/11-01/2 Ur. broj: 514-03-01-03/1-01-6 od 4. srpnja 2011. (list 95), svjedodžba Ministarstva pravosuđa Klasa: UP/I-133-07/11-01/2 Ur. broj 514-03-01-03/1-11-7 od 4. srpnja 2011. (list 96), dopis Ministarstva pravosuđa Klasa: UP/I-133-07/11-01/14 Ur broj 514-03-01-03/2-11-1 od 9. studenog 2011. (list 97-99), dopis od 18. studenog 2011. (list 100), dopis Ministarstva pravosuđa od 24. studenog 2011. (list 101), prijava za pregled prostorija i opreme javnoovršiteljskog ureda (list 102-104), Povelja o postavljenju od 12. prosinca 2011. (list 105), zahtjev za dobivanje odobrenja za izradu natpisne ploče od 16. prosinca 2011. (list 106), zahtjev za ovjeru potpisa novoimenovanog javnog ovršitelja od 16. prosinca 2011. (list 107), zahtjev za izdavanje odobrenja za izradu pečata i žigova (list 108), odobrenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj 2 Su-3498/11-4 od 19. prosinca 2011. (list 109), potvrdu uplate troškova Komisije Ministarstva pravosuđa od 21. prosinca 2011. (list 110), rješenje Ministarstva pravosuđa Klasa: UP/I-133-07/11-01/502 Ur. broj: 514-03- 01-03/2-11-5 od 20. prosinca 2011. (list 111), rješenje Ministarstva pravosuđa Klasa: UP/I-133-07/11-01/502 Ur. broj: 514-03-01-03/1-11-23 od 29. prosinca 2011. (list 112), rješenje Ministarstva pravosuđa Klasa: UP/I-133-07/11-01/502 Ur. broj: 514-04- 01-02-12-18 od 29. lipnja 2012. (list 113), izvadak Zagrebačke banke d.d. od 30. svibnja 2012. (list 114), ugovor o zakupu poslovnog prostora od 25. studenog 2011. (list 115-117), aneks ugovoru o zakupu poslovnog prostora od 16. prosinca 2011. (list 118), izvadak Zagrebačke banke d.d. od 16. prosinca 2012. (list 119), raskid ugovora o zakupu poslovnog prostora od 27. prosinca 2011. (list 120), potvrda zakupodavca ČŠ od 27. prosinca 2011. (list 122), račun Hrvatskog Telekoma d.d. br. 5016632747-148-5 od 17. prosinca 2012. i potvrda plaćanja računa od 20. siječnja 2012. (list 123), račun Zagrebačkog holdinga d.o.o. br. 114793931 od 25. prosinca 2011. i potvrda plaćanja računa 13. siječnja 2012. (list 124), neslužbeni izvadak k.p.u. [broj poduloška] z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 125-126), račun za predujam Primat RD d.o.o. Hrvatski Leskovac broj 50655 od 28. svibnja 2012.. (list 127), privremeno porezno rješenje Ministarstva financija od 26. travnja 2013. (list 128-129), saslušani su svjedoci DŠ (list 202-203 spisa), ZŠ (list 206-207), VŠ (list 207), GŠ (list 207- 208) i tužiteljica (list 220-221 spisa), uz suglasnost stranaka pročitan je nalaz i mišljenje financijskog vještaka Zrinka Ručevića izrađen u predmetu ovog suda pod posl.br. Pn-1943/2015 od 18. kolovoza 2021. (list 296-299 spisa) s pripadajućim podacima Ministarstva pravosuđa (list 300-2153 spisa), dopis Hrvatske javnobilježničke komore od 24. svibnja 2024. (list 2158-2159 spisa) i dopis Ministarstva financija od 7. kolovoza 2024. (list 2165 spisa).

4. Iz prijave za polaganje javnoovršiteljskog ispita od 12. svibnja 2011. razvidno je tužiteljica podnijela prijavu za polaganje javnoovršiteljskog ispita uz koju je priložila dokaz o položenom pravosudnom ispitu i potvrdu o radu na pravnim poslovima.

5. Iz obavijesti Ministarstva pravosuđa Klasa UP/I-133-07/11-01/2 Urbroj: 514- 03-01-03/1-01-4 od 15. lipnja 2011. razvidno je da se tužiteljici odobrava polaganje javnoovršiteljskog ispita, te je obaviještena o vremenu održavanju javnoovršiteljskog ispita dana 4. srpnja 2011.

6. Iz rješenja Ministarstva pravosuđa Klasa: UP/I-133-07/11-01/2 Urbroj: 514-03- 01-03/1-01-3 od 15. lipnja 2011. razvidno je da se tužiteljici odobrava polaganje javnoovršiteljskog ispita.

7. Iz zaključka Ministarstva pravosuđa Klasa: UP/I-133-07/11-01/2 Urbroj: 514- 03-01-03/1-01-2 od 15. lipnja 2011. razvidno je da se tužiteljica poziva u roku od 8 dana uplatiti naknadu za pristup javnoovršiteljskom ispitu u iznosu od 2.200,00 kuna.

8. Iz potvrde o plaćanju Zagrebačke banke od 27. lipnja 2011. razvidno je da je tužiteljica izvršila uplatu naknade za pristup javnoovršiteljskom ispitu u iznosu od 2.200,00 kuna.

9. Iz podneska tužiteljice od 27. lipnja 2011. razvidna je dostava dokaza o uplati naknade za pristup javnoovršiteljskom ispitu sukladno zaključku Ministarstva pravosuđa od 15. lipnja 2011.

10. Iz uvjerenja Ministarstva pravosuđa UP/I-133-07/11-01/2 Ur. broj: 514-03-01- 03/1-01-6 od 4. srpnja 2011. razvidno je da je tužiteljica položila javnoovršiteljski ispit. 11. Iz Svjedodžbe Ministarstva pravosuđa Klasa: UP/I-133-07/11-01/2 Ur. broj 514-03-01-03/1-11-7 od 4. srpnja 2011. razvidno je da je tužiteljica položila javnobilježnički ispit s pohvalom.

12. Iz dopisa Ministarstva pravosuđa Klasa: UP/I-133-07/11-01/14 Ur. broj 514-03- 01-03/2-11-1 od 9. studenog 2011. razvidno je traženje dostave fotografija za izradu službene iskaznice javnog ovršitelja.

13. Iz dopisa od 18. studenog 2011. razvidna je neposredna dostava osobne fotografije tužiteljice Ministarstvu pravosuđa radi izrade iskaznice javnog ovršitelja.

14. Iz dopisa Ministarstva pravosuđa od 24. studenog 2011. razvidno je da je na zahtjev Ministarstva pravosuđa Državni zavod za statistiku tužiteljici kao imenovanom javnom ovršitelju dodijelio matični broj subjekta.

15. Iz prijave za pregled prostorija i opreme javnoovršiteljskog ureda i potvrde HP o primitku preporučene pošiljke, razvidno je da je tužiteljica podnijela 25. studenog 2011. prijavu za pregled prostorija javnobilježničkog ureda na adresi u [adresa].

16. Iz Povelje o postavljenju od 12. prosinca 2011. razvidno je da je Ministarstvo pravosuđa dodijelilo JŠ Povelju o postavljenju na osnovi čl. 16. st. 3. Zakona o javnim ovršiteljima.

17. Iz zahtjeva za dobivanje odobrenja za izradu natpisne ploče od 16. prosinca 2011. razvidno je da je tužiteljica isti podnijela Općinskom građanskom sudu u Zagrebu sukladno odredbi čl. 48. st. 5. Javnoovršiteljskog poslovnika.

18. Iz zahtjeva za ovjeru potpisa novoimenovanog javnog ovršitelja od 16. prosinca 2011. razvidno je da je tužiteljica isti podnijela Općinskom građanskom sudu u Zagrebu, sukladno odredbama čl. 19. st. 1. Zakona o javnim ovršiteljima i čl. 47. st. 1. i 2. Javnoovršiteljskog poslovnika.

19. Iz zahtjeva za izdavanje odobrenja za izradu pečata i žigova razvidno je da je tužiteljica isti podnijela Općinskom građanskom sudu u Zagrebu temeljem čl. 9. Pravilnika za primjenu zakona o pečatima i žigovima s grbom Republike Hrvatske, a sukladno odredbi i čl. 19. st. 2. Zakona o javnim ovršiteljima.

20. Iz odobrenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj 2 Su-3498/11-4 od 19. prosinca 2011. razvidno je da se tužiteljici, kao imenovanom Javnom ovršitelju, odobrava izrada natpisne ploče.

21. Iz potvrde uplate troškova Komisije Ministarstva pravosuđa od 21. prosinca 2011. razvidno je da je tužiteljica uplatila iznos od 530,00 kuna za pregled prostora i opreme namijenjenih za obavljanje javnoovršiteljske službe.

22. Iz rješenja Ministarstva pravosuđa Klasa: UP/I-133-07/11-01/502 Urbroj: 514- 03-01-03/1-11-5 od 20. prosinca 2011. razvidno je da je JŠ, javnom ovršitelju sa službenim sjedištem u [adresa], određen početak rada, 1. siječnja 2012.

23. Iz rješenja Ministarstva pravosuđa Klasa: UP/I-133-07/11-01/502 Ur.broj: 514- 03-01-03/1-11-23 od 29. prosinca 2011. razvidno je istim izmijenjeno rješenje Ministarstva pravosuđa Klasa: UP/I-133-07/11-01/502 Ur.broj: 514-03-01-03/2-11-5 od 20. prosinca 2011. na način da umjesto "1. siječnja 2012." treba stajati "1. srpnja 2012.", te da je citirano rješenje u ostalom dijelu neizmijenjeno.

24. Iz rješenja Ministarstva pravosuđa Klasa: UP/I-133-07/11-01/502 Urbroj: 514- 04-01-02-12-28 od 29. lipnja 2012. razvidno je istim izmijenjeno rješenje Ministarstva pravosuđa Klasa: UP/I-133-07/11-01/502 Ur. broj: 514-03-01-03/2-11-24 od 29. prosinca 2011. na način da umjesto "1. srpnja 2012." treba stajati "15. listopada 2012.", te da je citirano rješenje u ostalom dijelu neizmijenjeno.

25. Iz izvatka br. 34 Zagrebačke banke d.d. za račun tužiteljice razvidna je uplata Inženjerskom birou d.d. Zagreb naknada za sudjelovanje u pripremama za polaganje javnoovršiteljskog ispita u iznosu od 2.460,00 kuna.

26. Iz Ugovora o zakupu poslovnog prostora od 25. studenog 2011. sklopljenog između JŠ, kao zakupoprimca i ČŠ, kao zakupodavca, razvidno je da je isti sklopljen za poslovni prostor na adresi u [adresa], a koji se sastoji od četiri sobe i ostalih prostorija u ukupnoj površini od 82 m2, te da je isti zaključen na određeno vrijeme od jedne godine do 31. prosinca 2012. uz ugovorenu mjesečnu zakupninu u iznosu od 3.400,00 kuna mjesečno, te da je na dan sklapanja ugovora na ime pologa uplatila iznos od 3.750,00 kuna.

27. Iz Aneksa Ugovoru o zakupu poslovnog prostora od 16. prosinca 2011. sklopljenog između ČŠ, kao zakupodavca, i JŠ, kao zakupoprimca, razvidno je da istim stranke suglasno utvrđuju da se mijenja Ugovor o zakupu poslovnog prostora od 25. studenog 2011. na način da zakupodavac daje u zakup i na korištenje zakupniku dio površine stana od 55 m2, te da utvrđuju iznos mjesečne zakupnine u iznosu od 3.500,00 kuna.

28. Iz izvatka br. 75 Zagrebačke banke d.d. za račun tužiteljice razvidna je uplata zakupnine za prosinac 2011. zakupodavcu ČŠ u iznosu od 1.700,00 kuna.

29. Iz raskida ugovora o zakupu poslovnog prostora od 27. prosinca 2011. razvidno je da se Ugovor raskida s danom 31. prosinca 2011.

30. Iz potvrde zakupodavca ČŠ od 27. prosinca 2011. razvidno je da je na ime naknade štete zadržala iznos od 3.750,00 kune primljen od JŠ prilikom sklapanja Ugovora o zakupu poslovnog prostora od 25. studenog 2011.

31. Iz računa Hrvatskog Telekoma d.d. br. 5016632747-148-5 od 17. prosinca 2012. i potvrde plaćanja računa od 20. siječnja 2012. razvidni su troškovi telekomunikacijskih usluga na adresi u [adresa] u iznosu od 309,01 kuna, te naknade za transakciju u iznosu od 1,99 kuna, odnosno u ukupnom iznosu od 311,00 kuna.

32. Iz računa Zagrebačkog holdinga d.o.o. br. 114793931 od 25. prosinca 2011. i potvrde plaćanja računa 13. siječnja 2012. razvidni su troškovi usluga za prosinac 2011. u iznosu od 303,34 kune, te naknade za transakciju u iznosu od 5,55 kuna, odnosno u ukupnom iznosu od 308,89 kuna.

33. Iz računa Primat RD d.o.o. Hrvatski Leskovac broj 5055 od 28. svibnja 2012. razvidan je račun izdan na ime tužiteljice za vatrootporni ormar u ukupnom iznosu od 4.186,00 kuna.

34. Iz privremenog poreznog rješenje Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, Ispostave Zagreb-Medveščak klasa UP/I-410-23/2013- 02/00643, Ur.broj 513-07-01-65/2013-02 od 26. travnja 2013. razvidno je da je istim utvrđen tužiteljici porez na dohodak za 2012.

35. Iz iskaza svjedokinje ZŠ proizlazi da tužiteljicu poznaje od 2003. kada je nakon završenog fakulteta došla u njen ured raditi kao odvjetnički vježbenik. Nakon što je položila pravosudni ispit i nakon što su protekle dvije godine od položenog pravosudnog ispita, koliko je maksimalno moguće po pravilima Hrvatske odvjetničke komore raditi kao odvjetnički vježbenik s položenim pravosudnim ispitom, upisala se u imenik odvjetnika i nastavila raditi zajedno s njom. Zapravo joj je i nadalje isplaćivala plaću i uplaćivala doprinose, a ona bi joj za taj iznos ispostavila račun. Negdje 2011. kada se pojavila mogućnost javnoovršiteljske službe rekla joj je da je ona zainteresirana za tu službu. Sjeća se da joj je rekla da to nije za nju s obzirom da se radi o krhkoj ženskoj osobi, ali da joj dopušta mogućnost izbora i daje podršku ukoliko se odluči za to. Trebala je učiti za javnoovršiteljski ispit i ona joj je davala slobodne dane i na taj način sebe izložila jer je sama morala pojačano raditi. Nakon što je ispit položila i nakon što je imenovana za javnog ovršitelja pronašla je poslovni prostor u [adresa] i uredila ga, a i ona joj je darovala jedan pisač kao doprinos osnivanju tog ureda. U međuvremenu je morala zaposliti odvjetničkog vježbenika kojega je tužiteljica uvodila u posao. Nakon što je dobila Povelju, političkom odlukom je odgođena primjena tog zakona i tužiteljica se našla u situaciji da više nije bila odvjetnica, a sa javnoovršiteljskom službom nije mogla započeti. Nakon što je ponovno upisana u imenik odvjetnika i dalje su nastavile suradnju na način da bi ju ona mijenjala na ročištima na koja nije mogla otići za što joj je ispostavljala račun, što je s protekom vremena bivalo sve manje, s obzirom da je kolega iz njenog ureda preuzimao sve više. Bila je pod velikim stresom radi te situacije, preplašena i bez egzistencijalne sigurnosti, a ona ju je pokušala utješiti koliko je mogla.

36. Iz iskaza svjedokinje VŠ, majke tužiteljice, proizlazi da je njena kćerka bila zainteresirana za javnoovršiteljsku službu. Sjeća se kako je 2011. išla na seminar kako bi se pripremila za ispit, a također je dosta učila, nakon čega je uspješno položila taj ispit. Bila je sretna kad je imenovana za javnog ovršitelja, a također i oni zajedno s njom. Nakon što je pronašla prostor u [adresa] i opremila ga, dobila je odobrenje za rad, a morala je i dati otkaz i ispisati se iz Imenika Odvjetničke komore. No međutim, nakon promjene vlasti donijet je Zakon o odgodi primjene tog zakona i ona se našla u teškoj situaciji jer je bila bez posla i bez novca, a nije se znalo što će biti. Sjeća se da je u tom razdoblju smršavila šest kilograma i da je prekinula s tadašnjim dečkom, bila je vrlo nervozna, uznemirena i plačljiva. Sjeća se da je u Jutarnjem listu na naslovnici izašlo njezino ime i prezime kao i adresa prebivališta čime su dovedeni u neugodnu situaciju.

37. Iz iskaza svjedoka GŠ i OŠ, suglasno proizlazi da su tužiteljicu upoznali u proljeće 2011. na seminaru za javne ovršitelje. Nakon toga su nastavili dosta intenzivno surađivati. Kako u to vrijeme ta služba nije postojala u Republici Hrvatskoj svi su bili povezani i razmjenjivali informacije, primjerice, kako bi zajedno kupili opremu i dobili povoljniju ponudu. Negdje u kasnu jesen 2011. počelo se negativno govoriti o toj službi od strane oporbenih političara što je njima bilo dosta zbunjujuće, ali u kontaktima s Ministarstvom pravosuđa su bili uvjeravani da će sve biti u redu. Sjeća se da je u prostoru Obrtničkog doma održan sastanak od strane predstavnika Ministarstva pravosuđa gdje su im dane upute vezane uz prostor. U prosincu je bila organizirana svečanost kojoj je bio nazočan predsjednik Vrhovnog suda Republike Hrvatske, dalje u tekstu VSRH, i Ministar pravosuđa gdje su im uručene Povelje i tada su dali prisegu, tako da im je i to bio pokazatelj da ta služba nije uopće dovedena u pitanje. Također su bili sigurni da će služba ići iz razloga jer je ona bila i predmetom pregovora za pristup u Europsku uniju. No međutim, nakon prve konstituirajuće sjednice Hrvatskog Sabora 23. prosinca 2011., iako su prethodno dobili odobrenje za rad, je izglasana odgoda primjene zakona na šest mjeseci, čime su svi dovedeni u nezgodnu situaciju jer nisu znali što će biti. Nakon šest mjeseci je ukinut Zakon i donijet je novi Ovršni zakon tako da definitivno od njihove službe nije ostalo ništa. Zna da je tužiteljica to vrlo teško podnijela, kao i ona osobno, jer su uložili puno truda, vremena i napora, kao i financijskih sredstava i dobili odobrenje države za rad da bi u konačnici ostali bez ičega. Sjeća se da je tužiteljica imala problema u vezi s telefonskom linijom u zakupljenom poslovnom prostoru jer ju je morala prenijeti s imena zakupodavca na svoje ime pa kasnije opet sa svog imena na zakupodavca. Poznato im je da je tužiteljica 2011. radila kod odvjetnice ZŠ. Kako je ona bila njezina vježbenica nastavila je raditi kod nje i nakon što je postala odvjetnica i zna da joj je ZŠ isplaćivala oko 12.000,00 kuna bruto, a za što joj je ona ispostavljala račun. Nakon što je tužiteljica imenovana za javnog ovršitelja, ZŠ je zaposlila vježbenika koji je preuzimao poslove tužiteljice, te ona više nije mogla raditi kod nje, a svoj vlastiti ured nije imala i zapravo se našla na cesti. Zna da je tužiteljica intenzivno razgovarala doma o javnoovršiteljskoj službi i morala je svima sve objašnjavati u vezi toga, a također joj je poznato da je i prekinula s dečkom, s kojim je bila u dužoj vezi. Napisi u medijima su bili vrlo neugodni, a sastojali su se u tome da je navodno odvjetnički lobiji protiv javnoovršiteljske službe, a kako je tužiteljica odvjetnica, bila je u nezavidnom položaju. Također joj je rekla da je često morala objašnjavati, s obzirom da poznaje puno ljudi, što ima protiv, te sve vezano uz javne ovršitelje.

38. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da je tijekom 2011. kada se pojavio institut javnih ovršitelja bila zainteresirana za isti. U to vrijeme je bila samostalna odvjetnica i zapravo je radila za svoju raniju "principalku" odvjetnicu ZŠ. Dva tjedna je pohađala seminar gdje je upoznala i dosta kolega koji su kasnije imenovani javnim ovršiteljima. Sjeća se da je učila u mjesecu lipnju i izašla na ispit prvi dan 4. srpnja i uspješno ga položila, na što je bila jako ponosna. Prijavila se na natječaj i imenovana je za javnog ovršitelja. Negdje u listopadu su pozvani od strane ministarstva na sastanak u prostore Hrvatske obrtničke komore gdje im je predočeno kako moraju osnovati svoju komoru, radna tijela i sve akte i obrasce, te su se redovno sastajali u vezi toga u prostorijama Ministarstva i radili na tome. U međuvremenu je pronašla prostor u [adresa], koji je morao ispunjavati posebne uvjete, od pristupa za invalide do potrebne površine. Opremila je isti s posebnom opremom, te je komisija ministarstva izašla i utvrdila da isti ispunjava propisane uvjete. Cijena zakupa je bila 450,00 EUR plus režije i sjeća se da je morala telefonsku liniju prenijeti na svoje ime, te kupiti sav potrebni namještaj od protupožarnih ormara, pisača, sefa, vatrogasnih aparata itd. U mjesecu prosincu su im od strane ministra pravosuđa, u nazočnosti predsjednika VSRH, uručene Povelje o postavljenju, iako se u to vrijeme govorilo o mogućnosti primjene odgode tog Zakona, no ona doista nije u to vjerovala. Mediji su u to vrijeme krenuli s negativnom kampanjom naspram njihove službe prikazujući ih kao ljude koji će ulaziti u tuđe stanove i uzimati stvari. Jedne subote na naslovnoj stranici Jutarnjeg lista je izašlo rješenje ministarstva s njihovim osobnim podacima i sjeća se razno raznih upita vezano za tu službu, kako od strane šire obitelji i susjeda, tako i od kolega, s obzirom da su negativno prikazani. Na prvoj sjednici Hrvatskog Sabora nakon što je tadašnja oporba pobijedila na izborima donijeta je odluka o odgodi primjene Zakona na šest mjeseci. U to vrijeme, radi priprema za osnivanje ureda, već bila prestala raditi za kolegicu ZŠ, i tu i tamo bi je samo zamijenila za neki posao ako je trebalo jer je ona u međuvremenu zaposlila novog vježbenika. Srećom se nije ispisala iz Hrvatske odvjetničke komore iako je vjerovala da će ta služba započeti s radom. Nakon sljedeće odgode već je počela ozbiljno sumnjati da će išta biti od te službe, što se u konačnici i dogodilo stavljanjem izvan snage svih zakona. Ugovor o zakupu za poslovni prostor raskinula je u prosincu ili siječnju, no međutim, zakupodavac je tražio da mu plati zakupninu i zadržao je polog u iznosu od 500,00 EUR, te je tražila da plati trošak režija, a također je ponovno prebacivala telefonsku liniju na njezino ime. Stvari koje je kupila nije uspjela prodati tako da sada stoje u garaži. Najgori je bio trošak za protupožarni ormar koji joj je isporučen nakon što je već ukinuta služba, a morala je platiti 80% njegove vrijednosti jer je prethodno samo predujam platila 20%. Protupožarni ormar joj uopće ne treba, ali ga ne može prodati. Nastavila je s obavljanjem svoje odvjetničke službe. Za vrijeme dok je zapravo bila bez posla, ali formalno prijavljena, morala je plaćati doprinose i za to je koristila svoju ušteđevinu i pomoć roditelja, te bi tu i tamo obavila neki posao za odvjetnicu ZŠ. Cijela ta situacija odrazila se i na njeno zdravstveno stanje. Bila je poprilično potresena svim tim zbivanjima i nervozna, trpjela je nesanicu, smršavila šest kilograma, a također je i prekinula dugogodišnju vezu sa svojim partnerom u proljeće 2012.

39. Sud je u ovom predmetu o osnovanosti tužbenog zahtjeva odlučio međupresudom posl. br. Pn-1942/2015-19 od 27. travnja 2018. kojom je utvrdio da je tužena odgovorna za štetu tužiteljici zbog povrede njezinih legitimnih očekivanja zasnovanih na valjanim pravnim aktima države i na povjerenju pojedinaca u državne institucije i pravo koje one stvaraju.

40. Po žalbi tužene je ta međupresuda potvrđena presudom Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-835/2018-2 od 4. travnja 2019.

41. Po reviziji tužene, presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Rev- 3447/2019-2 od 21. veljače 2023. je ta međupresuda potvrđena i revizija odbijena.

42. O istom pitanju VSRH je izrazio shvaćanje u rješenjima broj Rev 1532/14-3 od 23. siječnja 2018. i broj Rev 2321/2018-3 od 19. svibnja 2020. prema kojem je tužena odgovorna za štetu koju imenovani javni ovršitelj trpi vezano na povredu njegovih legitimnih očekivanja u oživotvorenje Zakona o javnim ovršiteljima („Narodne novine“ broj 139/10, 150/11, 70/12 i 112/12). VSRH je u navedenim odlukama zaključio da nedosljedno postupanje tužene kao zakonodavca u odabiru modela javne ovrhe u odnosu na individualna prava imenovanih javnih ovršitelja, koji su ostvarili sve pretpostavke za početak svog rada, ali nisu započeli s tom službom, što je u konačnici stvorilo za njih štetne posljedice, predstavlja štetnu radnju kojim je oštećeniku nanesena šteta, kao jedna od pretpostavki odgovornosti za štetu. U tim je odlukama izraženo shvaćanje da je legitimno pravo tužene kao zakonodavca izabrati model ovrhe, kao i kasnije odustati od izabranog modela, slijedom čega tuženičino postupanje nije protupravno, ali da je takvim postupanjem tužena povrijedila legitimna očekivanja tužiteljice kao imenovanog javnog ovršitelja, slijedom čega bi joj, otklanjanjem tuženičine odgovornosti za naknadu štete bio nametnut prekomjeran teret, pa da stoga, radi uspostavljanja pravedne ravnoteže između općih ili javnih interesa zajednice i narušenih prava pojedinaca, i u slučaju izostanka protupravnosti u postupanju tuženice kao zakonodavca, postoji njena odgovornost za štetu koja je u konkretnom slučaju nastala tužiteljici povredom njezinih legitimnih očekivanja.

43. Slijedom navedenog provedenim dokazima je sud utvrdio:

- da je tužiteljica odlukom ministra pravosuđa imenovana javnim ovršiteljem sukladno uvjetima koji su objavljeni u natječaju za javne ovršitelje

- da je u svezi s obavljanjem te službe i pripremi za nju, imala materijalne troškove, jer je bila dužna urediti poslovni prostor koji je pregledan i prihvaćen od strane komisije Ministarstva pravosuđa; da joj je rješenjem Ministarstva pravosuđa određen početak rada kao javnom ovršitelju 1. siječnja 2012. godine; da je nakon toga zakonodavac donio Zakon o izmjeni Zakona o javnim ovršiteljima kojim je odgodio početak rada te službe za dan 1. srpnja 2012. godine; a potom donio i Zakon o izmjeni Zakona o javnim ovršiteljima kojim je početak rada odgodio opet za dan 15. listopada 2012. godine;

- konačno, da je zakonodavac donio i Zakon o prestanku važenja Zakona o javnim ovršiteljima (Narodne novine br.112/12) kojim je Zakonom zapravo služba javnih ovršitelja ukinuta,

- da je da je tužiteljica, koja je bila imenovana javnim ovršiteljem sa sjedištem u [adresa] u vezi s pripremama za obavljanje te službe imala i snosila nužne i potrebite materijalne troškove.

44. Nedvojbeno je tužiteljica pretrpjela štetu opisanim postupanjem tužene kada je ona propustila riješiti status imenovanih javnih ovršitelja, tj. nakon što su isti postupili po njezinom nalogu, te snosili materijalne izdatke i imali zakonita i legitimna očekivanja, da će obavljati posao koji će im omogućavati ostvarivanje prihoda. Stoga postoji uzročnoposljedična veze između propusta tužene, da odluči na odgovarajući način o pravnom statusu javnih ovršitelja, (tako i tužiteljice), te štete koju je tužiteljica nedvojbeno pretrpjela. Sama štetna radnja je u ovom konkretnom slučaju upravo propust tužene da donese odgovarajuću odluku u vezi rješenja statusa tužiteljice, kao i ostalih javnih ovršitelja, slijedom čega je odgovorna za štetu koja je nastala tužiteljici, u smislu odredbe čl. 1045. i čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05 i 41/08), dalje ZOO.

45. Tužiteljica je u tim okolnostima, pouzdajući se u pravnu sigurnost, kao i da je udovoljila svim propisanim uvjetima da bi mogla vršiti zakonom propisanu javnu dužnost javnog ovršitelja, neočekivanim ukidanjem instituta javnih ovršitelja, i u situaciji u kojoj su se nadležni državni dužnosnici i tijela oglušili o potrebu rješenja njezine osobne situacije, pretrpjela štetu za koju je odgovorna tužena i prema čl. 145. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine br. 56/90., 135/97., 113/00., 28/01., 76/10. i 5/14.), koji propis se temelji na pravnoj stečevini Europske unije, a u kojem smislu država, zbog kršenja određenih obveza tj. prava pojedinca, odgovara neovisno o tome radi li se o kršenju obveza od strane zakonodavne, izvršne ili sudbene vlasti.

46. Prema utvrđenju ovog suda ta štetna radnja (odnosno propuštanje) je u nedvojbenoj uzročnoposljedičnoj svezi sa štetom koja je tužiteljici nastala. Tužena odgovara po načelu objektivne odgovornosti sukladno članku 14. Zakona o sustavu državne uprave (Narodne novine br. 150/11, 93/16 i 104/16), a u svezi s člankom 1045. ZOO-a. Uslijed takvog protupravnog postupanja tužene je tužiteljica pretrpjela štetu u smislu odredbi čl. 1046. ZOO-a; imovinsku u vidu troškova pripreme i polaganja javnoovršiteljskog ispita i uloženih sredstava u opremu i prostor, očekivane zarade, kao i neimovinsku štetu, koja se sastoji od povrede prava osobnosti, prava na dostojanstvo, čast, ugled, sve u smislu odredbe čl. 19. ZOO-a.

47. Na okolnost visine dijela tužbenog zahtjeva vezanog uz izgubljenu zaradu, uz saslušanje tužiteljice, izvršen je uvid u gore navedene račune i dokumentaciju, te su pribavljeni podaci Ministarstva pravosuđa o broju ovršnih predmeta za razdoblje od 1. siječnja 2012. do 31. prosinca 2012. zaprimljenih na području nadležnosti Općinskog građanskog suda u Zagrebu, kao i njihova vrijednost predmeta spora, te je uz suglasnost stranaka pročitan nalaz i mišljenje vještaka financijske struke Zrinka Ručević, izrađenog u istovrsnom predmetu ovog suda posl. br. Pn-1493/2015.

48. Iz njegovog nalaza i mišljenja, proizlazi da, u skladu s dokumentacijom u spisu, te opisanom metodologijom izračuna, u razdoblju od 1. siječnja 2012. do 31. listopada 2012. godine, na Općinskom građanskom sudu u Zagrebu evidentirano je ukupno 31.542 ovršna predmeta, s datumom osnivanja spisa od 5. siječnja 2012. do 31. listopada 2012., a naznačena vrijednost predmeta spora u istima iznosila je ukupno 6.371.402.883,20 kn (prosječno 201.997,43 kn po predmetu),

- pod pretpostavkom ravnomjerne raspodjele navedenih ovršnih postupaka na 20 javnih ovršitelja u gradu Zagrebu, svaki ovršitelj prosječno bi dobio 1.777 ovršnih predmeta (31.542/20), prosječne vrijednosti 201.997,43 kn, odnosno 26.809,67 EUR (primjenom fiksnog konverzijskog tečaja) po predmetu,

- po svakom ovršnom postupku kojeg bi tužiteljica pretpostavljeno dobila u rad (1.577 predmeta), može se pripisati jedna radnja (sastavljanje ovršnog naloga), a vrijednost iste prema Pravilniku iznosila je 1.500,00 kn, što za 1.577 predmeta ukupno iznosi 2.365.500,00 kn, odnosno 313.955,80 EUR (primjenom fiksnog konverzijskog tečaja),

- ako bi sud utvrdio da bi u svakom ovršnom postupku kojeg bi tužiteljica pretpostavljeno dobila u rad bila obračunana još neka radnja, tada se vrijednost takvih radnji dobiva umnoškom pretpostavljenog broja predmeta (1.777) s cijenom takve radnje za koju sud utvrdi da bi bila obavljena.

49. Sud prihvaća nalaz i mišljenje vještaka Zrinka Ručevića jer je jasan, logičan i izrađen sukladno pravilima struke na temelju dokumentacije dostavljene od strane Ministarstva pravosuđa, te je vještak u cijelosti odgovorio na zadatak suda, a u njegovu nalazu i mišljenju nema proturječnosti, no međutim, isti nije relevantan za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari budući da tužiteljica konačno uređenim tužbenim zahtjevom ne traži izgubljenu zaradu.

50. Osnovanost zahtjeva za naknadu dijela imovinske štete proizlazi iz čl. 1089. stavka 1. ZOO-a kojim je propisano da oštećenik ima pravo kako na naknadu obične štete, tako i na naknadu izmakle koristi.

51. Osnovan je tužiteljičin zahtjev za naknadu obične štete. Naime, pouzdajući se na temelju legitimnih očekivanja da će doista započeti s obavljanjem javnoovršiteljske službe tužiteljica se izložila brojnim troškovima, te od tužene osnovano zahtijeva da joj te troškove naknadi. U konkretnom slučaju tužena je na temelju odredbi čl. 1045. i 1046. ZOO odgovorna za naknadu štete tužiteljici budući je ona, kako je prethodno obrazloženo, nedvojbeno pretrpjela štetu navedenim postupanjem tužene, kada je propustila riješiti status imenovanih javnih ovršitelja tj. nakon što su isti postupili po njezinom nalogu te snosili materijalne izdatke i imali zakonita i legitimna očekivanja da će obavljati posao koji će im omogućavati ostvarivanje prihoda.

52. Stoga je tužiteljici priznata imovinska šteta zakupnine i materijalnih troškova koje je ona dokumentirala računima u visini 2.050,02 EUR. Naime, ovu obvezu tužiteljica je nedvojbeno preuzela upravo u cilju ispunjenja uvjeta iz Pravilnika o javnoovršiteljskim uredima i radnom vremenu (Narodne novine 41-986/2011, 118- 2279/2011), budući je tim Pravilnikom utvrđen niz kriterija za određivanje smještaja, prostora, opreme i uređenje javnoovršiteljskih ureda, a radi provjere ispunjavaju li prostorije u kojima namjerava vršiti svoju djelatnost, tužiteljica je bila dužna u roku 15 dana zatražiti od Ministarstva pravosuđa pregled svojih prostorija. Navedeni troškovi se odnose na naknadu za sudjelovanje u pripremama za polaganje javnoovršiteljskog ispita u iznosu od 2.460,00 kuna, naknade za polaganje javnoovršiteljskog ispita 2.200,00 kuna, 530,00 kuna uplaćenih Ministarstvu pravosuđa za pregled prostora i opreme namijenjenih za obavljanje javnoovršiteljske službe, uplaćenog pologa za zakupninu poslovnog prostora u visini 3.750,00 kuna kojeg je zakupodavac zadržao kao naknadu štete za raskid ugovora, zakupnine za prosinac 2011. u iznosu 1.700,00 kuna, troškove telekomunikacijskih usluga u visini 311,00 kuna, plaćene režijske troškove Zagrebačkom holdingu za prosinac 2011. u visini 308,89 kuna i kupljeni vodootporni ormar u iznosu 4.186,00 kuna, odnosno ukupno 15.445,89 kuna, odnosno 2.050,02 EUR.

53. Tužiteljica je radi postupanja tužene pretrpjela štetu, kako imovinsku, tako i neimovinsku; jer je doista, a kako to proizlazi iz dijela dokumentacije koju je priložila uz tužbu uložila materijalna sredstva kako za osposobljavanje sebe kao javnog ovršitelja, tako i ulaganje u poslovni prostor, kako bi udovoljila potrebama te službe; te je pretrpjela i neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti uslijed nastale neizvjesnosti u koju je pravnu situaciju dovedena upravo postupanjem tužene, i to unatoč činjenici što je postupila po zahtjevima i propisima.

54. Tužiteljici pripada pravo na zatezne kamate na dosuđeni iznos imovinske štete od 2.050,02 EUR od 1. siječnja 2012. do isplate, budući da je tužiteljica sve troškove snosila prije toga datuma a sve kako bi osigurala sve potrebno, sukladno taženju tužene, i pripremila ured za početak rada od 1. siječnja 2012., u visini određenoj čl. 29. st. 2. i 8. ZOO čl. 1. Uredbe o izmjeni Zakona o obveznim odnosima.

55. U odnosu na zahtjev za neimovinskom štetom zbog povrede prava osobnosti koju tužiteljica obrazlaže navodeći da joj je povrijeđeno pravo na duševno zdravlje, na čast, ugled i dostojanstvo, koja je počinjena od Vlade Republike Hrvatske i drugih institucija koji su na račun javnih ovršitelja po osnovi izbora zanimanja u dužem razdoblju iznijeli čitav niz uvreda čime su poticali nesnošljivost prema izboru profesije javnog ovršitelja što je i rezultiralo čitavim nizom uvredljivih naslova u tiskovinama i drugim medijima. Sustavnom negativnom zlonamjernom i neistinitom medijskom kampanjom kod građana je izazvalo zgražanje prema javnim ovršiteljima, čemu su bili izloženi i članovi njihovih obitelji, ističe se da je čl. 14. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine broj 56/90., 135/97., 113/00., 28/01., 76/10.), dalje u tekstu Ustav, propisano da svatko u Republici Hrvatskoj ima prava i slobode, neovisno o njegovoj rasi, boji kože, spolu, jeziku, vjeri, političkom ili drugom uvjerenju, nacionalnom ili socijalnom podrijetlu, imovini, rođenju, naobrazbi, društvenom položaju ili drugim osobinama. Svi su pred zakonom jednaki. Čl. 55. Ustava propisano je da svatko ima pravo na rad i slobodu rada. Svatko slobodno bira poziv i zaposlenje i svakomu je pod jednakim uvjetima dostupno svako radno mjesto i dužnost.

56. Kao što prethodno navedeno tužena je imala pravo odabrati model ovrhe za koji smatra da će najdjelotvornije, najbrže i s najmanje troškova ispuniti ciljeve zbog kojih se novi ovršni model i ustanovljava. Zakonodavac je, dakle, imao ustavnu ovlast institut javnih ovršitelja zamijeniti institutom sudskih ovršitelja. Budući da zahtjevi vladavine prava nalažu da u okolnostima kakve su postojale u slučaju službe javnih ovršitelja, sustavne zakonodavne promjene budu provedene u skladu s načelom pravedne ravnoteže, sa što manje posljedica za one koje će te promjene pogoditi, postojala je zakonodavčeva obveza da uspostavi ravnotežu između općih ili javnih interesa zajednice (uvođenja novog zakonodavnog modela ovrhe kojim se ukida služba javnih ovršitelja) i zaštite prava pojedinaca - imenovanih javnih ovršitelja, kojima je taj isti zakonodavac prethodno priznao profesionalni položaj i zaposlenje, namećući im istodobno i obveze vezane uz službu javnog ovršiteljstva koje su zahtijevale znatna financijska ulaganja. Zakonodavna intervencija kojom se ukinula ta služba ujedno je značila i ukidanje mogućnosti bilo sudske zaštite prava javnih ovršitelja koja su izvirala iz pojedinačnih rješenja ministra pravosuđa o njihovu imenovanju za tu službu. Na taj način, po stavu ovoga suda tužena je povrijedila pravo osobnosti tužiteljice na način da je povrijedila njezino duševno zdravlje i dovela ju u stanje uznemirenosti, nesigurnosti i neizvjesnosti. Tako je tužiteljica dovedena u stanje, ne svojom krivnjom, da ne može brinuti o vlastitoj egzistenciji i trpeći pri tom velike duševne boli. Na taj način je povrijeđeno tužiteljičino pravo osobnosti jer je trpjela jake duševne boli zbog stanja nesigurnosti, egzistencijalne zabrinutosti i uznemirenosti.

57. Člankom 1100. st. 2. ZOO, je propisano da će sud pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom. Sve navedeno su kriteriji koji utječu na ocjenu suda je li pravo osobnosti povrijeđeno u toj mjeri da zbog toga oštećeni ima pravo na isplatu pravične novčane naknade.

58. Po utvrđenju ovoga suda, pravo osobnosti tužiteljice je povrijeđeno u toj mjeri da joj pripada pravo na isplatu pravične novčane naknade u traženom iznosu .

59. Stoga ovaj sud, na temelju odredbe čl. 1100. ZOO i primjenom odredbe čl. 223. ZPP-a, uzimajući u obzir sve naprijed navedene okolnosti, tužiteljici na ime neimovinske štete za povredu prava osobnosti dosuđuje traženi iznos u visini 20.000,00 EUR. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud je, sukladno čl. 1100. st. 2. ZOO-a, vodio računa o jačini i trajanju povredom izazvanih duševnih boli, cilju kojemu služi ta naknada, ali i tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

60. Tužiteljici su dosuđene zatezne kamate na ovaj iznos od dana podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora 22. prosinca 2014. do isplate. Naime, čl. 1103. ZOO propisano je da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga.

61. Odluka o trošku donijeta je temeljem čl. 154. st. 2. ZPP-a, sukladno važećoj vrijednosti predmeta spora (22.050,02 EUR) i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br.138/23 u daljnjem tekstu: OT).

62. Tužiteljici zastupanoj po odvjetniku priznat je parnični trošak koji se odnosi na trošak sastava odštetnog zahtjeva (Tbr. 32. OT 250 bodova), sastav tužbe (Tbr 7. toč. 1. OT 250 bodova), zastupanje na ročištima održanim dana 7.7.2016., 23.11.2016., 23.3.2017., 21.3.2018., 23.11.2023., 15.4.2024., i 19.11.22024. (Tbr 9. toč. 1. OT 1.750 bodova), trošak sastava podneska od 5.12.2024. (Tbr. 8. toč. 1. OT 250 bodova), odnosno ukupno 2.500 bodova ili 5.000,00 EUR, trošak obračunatog poreza na dodanu vrijednost u visini 25% u iznosu 1.250,00 EUR, što ukupno iznosi 6.250,00 EUR, čemu je pribrojen trošak sudske pristojbe na tužbu 110,60 EUR i presudu 266,95 EUR, tako da ukupan priznati trošak tužiteljice iznosi 6.627,55 EUR, sukladno čl. 155. ZPP.

63. Budući da je tužiteljica tražila zateznu kamatu na dosuđeni trošak parničnog postupka tekuću od presuđenja do isplate, a kako parnični troškovi obuhvaćaju i zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka, sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a, sud mu je na dosuđeni parnični trošak dosudio zateznu kamatu tekuću od donošenja presude u ovoj pravnoj stvari, to jest od 2. siječnja 2024. do isplate.

64. Zatezna kamata na parnični trošak je dosuđena u visini određenoj čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a.

U Zagrebu 2. siječnja 2025.

Sutkinja

Jadranka Liović Merkaš

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe u roku 15 dana od dana objave presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje županijski sud.

Dna:

- pun. tužiteljice uz rj. za platež sp na presudu

- OGDO u Zagrebu